Kopirano sa BeogradCafe
Luka Grđić Bjelokosić objavio je Zdravice o krsnom imenu u svojoj knjizi "Iz naroda i o narodu" (početkom XX vijela) koje su se izgovarale na krsnim slavama u gornjoj Hercegovini.
Prva zdravica uz rakiju:
"Hvala, brate domaćine! Ti krsno ime slavio, a ono ti pomoglo, k'o sretnom i Bogu milom Srbinu! Slavio ga ti i tvoji sinovi i unuci nakon tebe, ako Bog da!"
Uz vino se više napija. Domaćin uzme bardak, pa ga doda jednom od starijih zvanica sa riječima:
"Primi, dolibaša sretni!"
Kada dolibaša primi bardak, započne ovako napijati:
"I večeras i vazda, na sretnu mjestu, po zakonu Hristovu, a u veliki dobri čas, ako Bog da! Rakiju pili, a zdravo bili; a sada evo da sa srećom počnemo piti vino, sve nam zdravo i veselo bilo, ako Bog da! Domaćinu hvala, Bogorodica mu sreću dala! Koja mu dala, ona mu i uzdržala! Bog mu i Sveti Ignjatije (kakvo je već krsno ime), njegovo krsno ime, pomog'o, te mu niko nauditi nemog'o! Slavio ga ove godine, kako mog'o, a dogodine, kako sam htio i umio i u Boga želio, ako Bog da!"
(Sada se okrene desnom drugu do sebe) i nastavlja: "Zdrav si mi druže desni, a u Boga sretni! Vazda mi desni sjedio u bogatu stolu, a trpezi u čelu, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Svoja te braća voljela, a tuđa te krajina poštovala i priznavala, a ti se svakome ozvao poštenijem glasom: prijatelju jezikom iz usta, a dušmaninu sabljom iz ruka, sve dobrom zgodom i pomoću Božjom, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Zdrav majčin sine a sivi sokole! Prvom u veliki dobri čas!"
Kada dolibaša malo ponapije iz bardaka, svi mu viču: "Nazdravlje dolibaša!" A on, odgovara: "Hvala, braćo!"
Zatim, bardak prihvati onaj što mu je dolibaša nazdravio, malo se nagne dolibaši i kaže: "Poklanjamo se, dolibašo!" "Bogu i starijemu!" - "Hvala na zdravici!" - "Bogu na milosti, koji je dao i domaćinu koji je zaštedio!" - "Što ti ne ispravio riječju, Bog njegovom milošću! Zdrav si ko desni do mene!"
Bardak ide naokolo na desnu ruku i niko ne nazdravlja dugo. Ako je mrsni dan donosi se na sofru najprije sir. Onda dolibaša nazdravlja drugu zdravicu:
"Prvom u dobri čas, a drugom u bolji čas! Oba časa dobra, pa nam i pomogla, u svako doba, gdje molili Boga, ako Bog da! Vazda nam dobri pomagali, a bolji priskakali, kao sretnijem i Bogu milijem Srbima, ako Bog da!"
Pošto se obrede i drugom zdravicom, dolibaša nazdravlja treću:
"Pismo prvom u dobri čas, a drugom u bolji čas. Oba časa dobra, pa nam i pomogla u svako doba, gdje molili Boga, ako Bog da! Ovo ćemo trećom najboljom srećom u ime Boga i svete živonačalne Trojice, Hrista i Bogorodice (ovdje skine kapu i prekrsti se, a tako isto i ostali) koji mogu da nam pomognu, kao sretnim i Bogu milim Srbima, ako Bog da! Gdje god mi Svetu Trojicu pominjali ondje nam i pomagala, a gdje mi nju u kakvoj muci ja nevolji zaboravili, ona nas ne zaboravila, nego nam bila najbolja pomotnjica: ruku dodala, iz kala izvadila i na sretni put namjerila, kao sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da! Ko god svetu Trojicu vjerovao, ona mu i pomagala, a ko je ne vjerovao, i njega Bog okrenuo s krstom naoposlom, pa i on vjerovao, a ko ne htio nikako, i zaoglavio ga je đavo svakako!"
Pošto se i ovom čašom obrede nazdravlja dolibaša četvrtu zdravicu:
"Ovu ćemo u ime lijepoga, zlatnoga, sjajnoga časnoga krsta, koji sija na četiri strane svijeta, i u ime četiri jevanđelista: Mateja, Marka, Luke i Jovana, četiri stupa nebesna! Ko ih god vjerovao, njemu i pomagali, a ko ih ne vjerovao i njega Bog okrenuo s krstom a naoposlom, pa i on vjerovao, ako Bog da! I za zdravlje našega brata domaćina. Svoje krsno ime dočekivao i slavio mnogo ljeta i godina!" - "Amin! Da Bog da!"
Kada se prelomi krsni hljeb (kolač) dolibaša primi od domaćina bardak i stane nazdravljati:
"Zdravi ste mi, moja braćo, desno i lijevo, a sretno i lijepo, ako Bog da! Brat domaćin sofru postavio i oko nje svoje kumove i prijatelje i braću komšije sastavio, kao sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Koji su mu ove godine došli, došli mu i dogodine i mnogo ljeta i godina! Sve se u zdravlju i veselju s njime sastajali, ako Bog da! Koji mu ove godine doći nijesu mogli, da Bog da došli kad mogli, a zdravo i veselo bili, ako Bog da! Evo, brat domaćin krsnu svijeću prislužio, a krsni kolač po sofri izdijelio, krcnula mu svaka sreća u njegov pošteni dom i pod njegov kutnji krov, ako Bog da. Ovu sofru i svaku vrhom postavljao, ravnu je dizao, a na njoj mu anđeo Božji prebivao, ko u sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da!
A sada moja lijepa braćo da ustanemo da se sa strahom Božijim Bogu pomolimo, i u ime lijepe slave Božje nazdravimo!" (Svi ustanu na noge i snime kape. Ako nema sveštenika, uzme dolibaša na maši vatre i tamjana, pa okadi svijeću, ikonu i sofru).
"Zdravi ste mi, braćo moja! Najprije za našega cvijeta na sred bijela svijeta, crkve Jerusalima! Daj Bože i milost Božija, da je naša ćaba, crkva jerusalimska, mirom mirna, nadom nadna, a od Boga blagoslovena, da se u njoj do strašnoga suda poje pravoslavna liturgija, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Pa za našijeh ostalijeh, mirskijeh crkava i manastira, pa za našijeh staraca, popova i kaluđera, pa za našijeh ktitora i priložnika, ako Bog da! Što smo napomenuli naše mirske crkve i manastire: Daj Bože, koje su
uzgor Bog ih uzgor i podržao, koje li su obruvene i obrušene, Bog dao dobru godinu, a bolju gospodu, pa se i one pogradile: iz dvora krečom i kamenom, a iznutra krstima i ikonama, te se u njima slava Božija pojala, kao u sretnoj i Bogu miloj srpskoj bogomolji! Što smo napomenuli naše starce, popove i kaluđere, koji čaju u kamenu, na kamenu, te se za nas Bogu mole: Bogu se molili pa se umolili, grijesi nam se otpustili, pa svoja stada ka vaskresenju Hristovu priveli, ako Bog da! Što smo napomenuli junake, ktitore i priložnike: koji junak prilagao, jaki mu Bog pomogao, a koji ne mogao a žudio, i njega Bog pomogao, pa priložio kad mogao, ako Bog da!
Zdrav si mi, brate domaćine, od lijepe slave Božije, koja može da nam pomože! Ko popije više, više će i živjeti".
Bardak ide oko sofre te svak pomalo okusi da ostane vina i za ostalu kućnu čeljad, jer treba svak da okusi od slave Božije.
Zatim zvanice sjedaju te jedu. Dolibaša drugom čašom nazdravlja ovako:
"Zdravi ste mi, lijepa braćo! Po slavi proslavio Bog ovi dom i u domu domaćina i svijeh nas, koji smo ovđe danas i sav srpski rod, ako Bog da! Domaćin ovu sofru postavio, a Bog blagoslovio, sveti se Ignjatije - domaćinovo krsno ime, kod Boga udvorio, te se domaćinu nanadilo i naknadilo, ako Bog da! Zdrav si, brate, u zastavi! Dobro mi, brate, to družine razgovori! Pijte! Veselite se! Kada je Bog dao, te se ima gdje i u koga!"
Pošto se obrede drugom čašom, nazdravlja dolibaša trećom:
"Čašom trećom a najboljom srećom, ako Bog da! Gdje se god čaša treća pila, tu se dobra sreća vila, ako Bog da! Zdravi ste moja lijepa braćo! U ime Boga svete živonačalne Trojice, Hrista i Bogorodice, koji mogu, da nam i pomognu, ako Bog da! Gdje god mi Svetu Trojicu spominjali ondje nam i pomagala, a gdje mi nju u kakvoj muci ja nevolji poboravili, ona nas ne zaboravila, nego nam bila najbolja pomotnjica: ruku dodala iz kala izvadila, na sretni put namjerila, ko sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da! Ko god svetu Trojicu vjerovao, ona mu i pomagala, a ko je nevjerovao, i njega Bog obratio pa vjerovao, a ko ne htio nikako, i zaoglavio ga je đavo svakako!" (Dok ovo govori, motri niz sofru jednoga od mlađih, koga sada zovne po imenu).
dobit ces kiki radi ovog....... živio kapu nakrivio
