Nije. To se desilo prvo 1941, pa nakon njemačke implementacije ubijanja 100 za jednog, broj opada i drastično je porastao 1944. Do 1945, prostor buduće SR Srbije je već oslobođen.
Masovniji odlazak u partizane na prostoru Srbije se dogodio tek 1944., nakon što je već bilo jasno da dolazi Crvena armija i da se karta rata okreće. Do tada su brojke bile znatno manje nego u Dalmaciji, Lici ili Bosni, gdje je otpor započeo ranije i intenzivnije.
Također je važno ne zaboraviti da je upravo na teritoriju Srbije 1941. osnovana prva kvislinška vlada u Europi pod Nedićem, da su formirani Ljotićevci i da su četnici Draže Mihailovića, iako nominalno antifašisti, surađivali s okupatorom.
Ovo važi samo za Srbe sa područja Njemačke Srbije. I samo što, za razliku od ustaša, četnici takođe vode borbu i protiv okupatora.
To je djelomično točno, ali jako ispeglano.
Istina je da su neki četnički odredi u početku imali sporadične sukobe s okupatorima, ali vrlo brzo uspostavljaju suradnju, osobito s Talijanima u Dalmaciji, Crnoj Gori i Bosni, i s Nijemcima i Nedićevcima u Srbiji. Dokumenti o koordiniranim akcijama protiv partizana, opskrbi oružjem i obavještajnim razmjenama su brojni i dostupni.
Razlika između četnika i ustaša nije u suradnji s okupatorom, jer su i jedni i drugi to činili. Razlika je više u ideološkom okviru i ciljevima.. Ustaše su imali fašističku državu, a četnici su sanjali etnički čistu Veliku Srbiju. U oba slučaja, to je uključivalo masovne zločine nad civilima i suprotstavljanje partizanskom pokretu, koji je bio jedini dosljedni antifašistički pokret u Jugoslaviji.
Dakle, mit o "dvojnoj borbi četnika" je koristan za umivanje prošlosti, ali ga činjenice ne podržavaju.
Prvo zasjedanje se nije odvilo u Jajcu, već u Bihaću. Drugo je bilo u Jajcu. To gdje su zasjedanja bila, ili gdje su se bitke vođene ne dokazuje ništa u tom pravcu. Većina partizana u NDH su bili Srbi tokom cijeloga rata. Sam partizanski pokret je bio debelo većinski srpski do 1943, kada zaista postaje multietnički (iako Srbi ostaju dominatan element). S tim da je drugi pokret, četnički, bio od početka do kraja uglavnom srpski. Tako da nije bilo potrebe da Srbi formiraju prvi partizanski odred, jer su uveliko prije toga formirani četnički.
Zanimljivo kako sad ispada da su četnici bili neka vrsta predpartizana. Prvi oružani otpor fašizmu ipak je organiziran u Sisku, u NDH, i to od strane komunista, uglavnom Hrvata. AVNOJ u Jajcu simbolizira stvaranje nove vlasti, i nije slučajno bio u BiH.. Tamo se vodila najžešća borba.
Da, bilo je puno Srba u partizanima, pogotovo iz NDH gdje su trpjeli zločine. Zato su i pristupili NOB-u, a ne četnicima koji su često surađivali s okupatorima i istovremeno ubijali po Bosni i Lici.
Reći da nije bilo potrebe za srpskim partizanskim odredom jer su već imali četnike, zvuči kao da ne razlikuješ borbu za slobodu od kolaboracije. Ogromna je razlika između Srba koji su ginuli za slobodu i onih koji su crtali granice Velike Srbije uz talijansku pomoć.
Niko ga nikada nije prisvojio. Izmišljaš. To što su ga zvali Steva srpski ekavski saboraci, ne znači da su mu promjenili nacionalnost.
Zvali su ga Steva, al su zaboravili spomenut da je rođen kao Stjepan, Hrvat iz Opuzena. Nije problem što ga se zvalo nadimkom, problem je kad se sistematski prešućuje porijeklo da bi se uklopilo u narativ da su svi heroji vaši. I ne, nije mit da je prisvojen, dovoljno je pogledat kako se kroz desetljeća predstavljalo tko su narodni heroji. Nekima su se čak i roditelji "slučajno" preimenovali u dokumentima. Čudo jedno što sve ekavica promijeni.
Niko ne ignoriše ostale narodne komponente u partizanskom pokretu. Praviš dramu tamo gdje ne postoji.
Ako "niko ne ignoriše", zašto svaki put kad se spomene NOB, ispadne da je pola Europe zapravo bio srpski ustanak? Ne pravim Ovi jedan dramu, nego vi pišete scenario u kojem su svi drugi statisti. Činjenica je da su svi narodi bivše države dali ogroman doprinos, i točka.