Zbog čega čitate?

Citam od detinjstva.Da nisam tada bio siromasan mozda ne bih ni citao toliko.U toj nemastini najlakse je bilo uzeti iz skole neku knjigu,a uzimao sam i knjige iz male biblioteke koja se nalazila u prostorijama lokalne mesne zajedenice.Posle kada sam dosao u Bg,pa vojska,pa posle vojske,sve to vreme nisam citao knjige.To su mi izgubljene godine,sada mi tako deluje.Ali valjda sve u svoje vreme.Trebalo je tada snaci se,imati posao,pa brza zenidba i dete,borba za prezivljavanje.I eto bar nekih 10 godina nisam citao.Od mojih 17 do 27 godina.
I poceo sam ponovo citati i ovog puta kupovati knjige kada sam najvise novca imao,najvise zaradjivao.Ali nije novac me uslovio da ih kupujem.
Nekako sam tamo 1997. osetio da zivot nije toliko smislen i ako mi je dobro finansijski islo.
I setim se te ljubavi iz detinjstva kada sam za knjigom posegnuo verovatno sto sam bio siromasan i nisu mi roditelji mogli kupovati druge zabavnije stvari.
I eto od 1997. do danas,15 godina.
Verovatno do kraja zivota sa knjigom.Bez ozbira koji mi osnovni posao bio.
 
Volim da uđem u taj svet mašte...srećan sam dok čitam...ne znam...valjda tad ne mislim ni o čemu drugom...potpuno opuštanje tela i mozga...i volim osećaj kad završim knjigu a ona mi ostavi snažan utisak...

ne znam...

volim da čitam jer sam dok čitam uvek spokojan...valjda...ne znam...
 

Back
Top