Zasto ....?

slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smi mi jedno. Ja u njima i ti u meni; da budu usavršeni u jedno, i da pozna svet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš. Oče hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gde sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio pre postanja sveta... I ja im objavih ime tvoje i objaviću: da ljubav kojom me ljubiš u njima bude, i ja u njima (Jn. 17,22-26).

Naš um zadivljeno ćuti pred ovom tajnom: Tvorac se obukao u tvorevinu; Večiti i Nevidljivi je na sebe uzeo privremeni i promenljivi oblik postojanja; Duh koji daleko prevazilazi svaku misao sam Sebe je učinio telom i dao nam mogućnost da Ga opipamo rukama, da na Njega gledamo telesnim očima; Bestrasni se podvrgao patnjama; bespočetni Život je Sebe povezao sa umiranjem.

Filosofski um, prepušten samom sebi, nije u stanju da se složi sa jevanđelskom propoveđu: za njega je to bezumlje. Apsolut filosofa nije od svojih tvoraca dobio dozvolu da sebe umanji dotle da primi obličje sluge (up. Fil. 2,7). Apsolut, kako ga oni zamišljaju, u suštini je nebiće (u punom smislu te reči). Pre dolaska Hristova bilo je umova koji su gradili veoma privlačne teorije o takvom apstraktnom Apsolutu; ni u naše dane takve tendencije nisu usamljena pojava. Veliki apostol Pavle je u vezi sa ovim ispevao genijalnu himnu: Jer je napisano: pogubiću mudrost mudrih, i razum razumnih odbaciću ... izvoli se Bogu da ludošću propovedi spase one koji veruju. Jer i Judejci ištu znake, i Jelini traže mudrost. A mi propovedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; onima pak pozvanima... Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi (1.Kor. 1,19-25).

Slovo postade telo i nastani se među nama (Jn. 1,14). Mi ne shvatamo kako je to moguće, ali ne isključujemo da je Onaj ko je stvorio našu prirodu može i da je primi u Svoju Ipostas. On nije primio novu, drugu ipostas, ljudsku. Prebivajući u Svojoj predvečnoj Ipostasi Boga, On je u njoj sjedinio Božansku prirodu sa tvarnom prirodom. U ploti nam je pokazao savršenstvo Oca, pokazavši sa neuporedivom snagom da Bog i Čovek mogu biti jedno.
 
Daj ti meni gde pise da Bog zeli da se idolima klanjamo :ceka:

nemoj da ga zbunjujes tako teskim pitanjima :hahaha1:

A da vas dvoje pokušate da barem jednom pročitate stari zavet...Mogao bih da postavim gomilu stihova ali neka bude dovoljno ovo

1 Dnevnika 28:18-19...

'' I za oltar kadioni čistog zlata pod meru; i sliku od kola zlatnih heruvima, koji će raširivši krila zaklanjati kovčeg zaveta Gospodnjeg. To mi je sve došlo pisano rukom Gospodnjom da bih znao sve kako šta treba uraditi.''
 

Back
Top