Zasto ....?

aha htela sam samo da rascistim nisam bila sigurna.
ne slazemo se. :)
iskreno mona ja bih bas volela da demoni postoje oko nas, da su duhovno prisutni izvan coveka, da mogu da udju i izadju iz coveka, da budu prizvani iz spoljasnjeg sveta i isterani iz coveka na proveren nacin koji propisuju odredjena ucenja. medjutim mislim da je to u coveku i da je mnogo zaebato kontrolisati ih.
"boriti se protiv demona je lako, oni se plase krsta i svete vodice, ali boriti se protiv coveka....cega se on plasi?"
da ne shvatis pogresno pod demonima se misli na ove tvoje demone, duhovna bica koja su tu negde oko nas, zaposedaju nevine ljude, ili ih oni manje nevini prizivaju.
krst i sveta vodica ne shvati bukvalno, moze biti bilo koji ritual, molitva usmerena ka njima, demonima spoljnjeg sveta u zavisnosti od ucenja.
a covek - e tu se misli na demone u coveku, na zlog demonskog coveka koji ne moze ili ne zeli da kontrolise svoje demone.
nadam se da sam bila jasna i da me shvatas u istoj meri u kojoj ja shvatam tebe ;)
 
Poslednja izmena:
aha htela sam samo da rascistim nisam bila sigurna.
ne slazemo se. :)
iskreno mona ja bih bas volela da demoni postoje oko nas, da su duhovno prisutni izvan coveka, da mogu da udju i izadju iz coveka. medjutim mislimd a je to u coveku i da je mnogo zaebato kontrolisati ih.
"boriti se protiv demona je lako, oni se plase krsta i svete vodice, ali boriti se protiv coveka....cega se on plasi?"
dane shvatis pogresno pod demonima se misli na ove tvoje demone, duhovna bica koja su tu negde oko nas, zaposedaju nevine ljude, ili ih oni manje nevini prizivaju.
krst i sveta vodica ne shvati bukvalno, moze biti bilo koji ritual, molitva usmerena ka njima u zavisnosti od ucenja.
a covek - e tu se misli na demone u coveku, na zlog demonskog coveka koji ne moze ili ne zelida kontrolise svoje demone.
nadam se da sam bila jasna i da me shvatas u istoj meri u kojoj ja shvatam tebe ;)
a sto bi to volela :(
inace demoni ne mogu uci u coveka da mogu bilo bi svasta...
mogu ga opsedati, zaposesti...
konrtolisati ga njegov um..
u coveku ih nema zlo u coveku je nasa nasledjena gresnost plus uticaj demona
Boriti se protiv demona nije laqko, i oni se ne plase krsta niti svete vodice vec je to njihovo...
Osnovno je sto demoni koriste lukavstvo da bi zaveli ljude pa im serviraju lazi kao i tu...
takodje rituali su njihovi, na taj nacin demoni drze u saci coveka
shvatam ja tebe :)
 
a sto bi to volela :(
inace demoni ne mogu uci u coveka da mogu bilo bi svasta...
mogu ga opsedati, zaposesti...
konrtolisati ga njegov um..
u coveku ih nema zlo u coveku je nasa nasledjena gresnost plus uticaj demona
Boriti se protiv demona nije laqko, i oni se ne plase krsta niti svete vodice vec je to njihovo...
Osnovno je sto demoni koriste lukavstvo da bi zaveli ljude pa im serviraju lazi kao i tu...
takodje rituali su njihovi, na taj nacin demoni drze u saci coveka
shvatam ja tebe :)
bilo koji nacin odbrane od demona koji propoveda neko ucenje a svodi se na uticaj na demone spoljasnjeg sveta je "krst i sveta vodica"
pa eto volela bih jer je lakse kao sto sam navela u ovom citatu - barker btw - nego boriti se protiv coveka cija je sustina demonska. (a i imam izopacenu mastu :zper:)
bitno j razumeti, a da li se slazemo to je manje bitno.
 
lazes a otac lazi zna se ko je

sada cemo videti ko laze ....



Propovednik 12.7
Ovo je zanimljiv primer.Ovde je jednostavno dodato"istinitom".

Prevodi Kule stražare:
Тада се прах враћа у земљу, где је и био, а дух се враћа истинитом Богу, који га је дао.
Tada se prah vraća u zemlju, gdje je i bio, a duh se vraća pravome Bogu, koji ga je dao.


Drugi prevodioci:
Daničić :И врати се прах у земљу, како је био, а дух се врати Богу, који га је дао.
Bakotić: prije nego što se prah vrati u zemlju, što je i prije bio; i duh se vrati Bogu, koji ga je dao.

I hebrejski
וְיָשֹׁ֧ב הֶעָפָ֛ר עַל־ הָאָ֖רֶץ כְּשֶׁהָיָ֑ה וְהָר֣וּחַ תָּשׁ֔וּב אֶל־ הָאֱלֹהִ֖ים אֲשֶׁ֥ר נְתָנָֽהּ׃
Nigde nema reči "pravom" odnosno "istinitom".
Setite se šta je rečeno za dodavanje ili oduzimanje reči Bibliji!
Ovde je važno podsetiti da Kula stražara uči njene vernike da kad čovek umre ostaje samo sećanje na njega.Jehova pamti i po sećanju će uskrsnuti sve(hm i tu ima problema)ljude koji su živeli.Duša po učenju Kule stražare ne postoji.


Sad se postavlja pitanje,ko je onaj ko ovako prekraja Bibliju?
Kome idu duše ljudi koji veruju Kuli stražari?
Ko je toliko pun laži a predstavlja se kao "pravi ili istiniti"Bog?
Veran i mudar sluga koji u pravo vreme daje Jehovinim svedocima jaku duhovnu hranu?
Ko je taj koji želi da privuče i prevari što više ljudi?
Da li znate odgovor?


Ako ne znate,počnite da čitate Bibliju i biće vam jasno.

Mudre Izreke glava 30.5-6
Riječi Božje sve su iskušane. On je štit onima koji se u nj uzdaju.
Nemoj ništa dodati riječima njegovim, da te ne ukori i ne smatra lažljivcem
 
Matej 7.29
Ovde ću postaviti hrvatski i srpski prevod iz Novog sveta da bi se bolje videlo koja je namera.

28 A kad je Isus završio svoj govor, narod je bio zadivljen njegovim učenjem, 29 jer ih je učio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog, a ne kao njihovi pismoznanci.

28 А када је Исус завршио свој говор, народ је био задивљен његовим учењем, 29 јер их је поучавао као онај који има ауторитет од Бога, а не као њихови писмозналци.


Kako su to drugi preveli?

Čarnić
28 I kada Isus svrši ove reči, divljaše se narod njegovoj nauci; 29 jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi književnici.
Bakotić
28 Kad Isus svrši ove riječi, zadivi se narod nauci njegovoj.
29 Jer ih on učio kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici njihovi.
Karadžić
28. И кад сврши Исус речи ове, дивљаше се народ науци Његовој.
29. Јер их учаше као Онај који власт има, а не као књижевници.

Naravno da u izvornim tekstovima stoji "onaj koji ima vlast"

ἦν γὰρ διδάσκων αὐτοὺς ὡς ἐξουσίαν ἔχων καὶ οὐχ ὡς οἱ γραμματεῖς αὐτῶν.

Proverite sami i uverite se zašto prevod Novi svet na sve načine unižava našeg spasitelja.
Eingestellt von http://biblijajehovinihsvedokanovisvet.blogspot.com
 
bilo koji nacin odbrane od demona koji propoveda neko ucenje a svodi se na uticaj na demone spoljasnjeg sveta je "krst i sveta vodica"
pa eto volela bih jer je lakse kao sto sam navela u ovom citatu - barker btw - nego boriti se protiv coveka cija je sustina demonska. (a i imam izopacenu mastu :zper:)
bitno j razumeti, a da li se slazemo to je manje bitno.
to krst i sveta vodica je pogresno jer ti elementi privlace demone

a borba protiv demona je ovakva

Efezanima 6

11 Obucite se u oružje Božje, da biste se mogli održati protiv lukavstva đavolskoga.
12 Jer mi nemamo da se borimo s krvlju i s puti, nego s poglavarima, s vlastima, i upraviteljima ovog sveta tame, s duhovima pakosti ispod neba.
13 Uzmite zato oružje Božje, da biste se mogli braniti u zli dan i održati se.

14 Držite se, dakle, opasavši bedra svoja istinom, i obukavši se u oklop pravde, 15 a za obuću uzmite revnost koju daje jevanđelje mira.
16 A svrh svega uzmite štit vere, o koji ćete moći pogasiti sve plamene strele pakosnoga,
17 i kacigu spasenja uzmite, i mač duhovni koji je reč Božja.
18 Upravite u svako doba duhom molitve i molbe, i uz to bdite neprestano i molite se za sve svete. 1

I Borba protiv demona je duhovna stvar...

ako kod sebe razvijamo osobine kojes uvrline, demoni nemaju pristup nama...
takodje ak one cinimo grehe...

A Ako radimo ono sto je njihovo oni imaju pravo na nas... ili ako imamo bilo koja dela tela..
ako radimo bilo koji oblik spiritizma takodje ako imamo ili obozavamo idole... itd...
bilo sta sto Bog ne voli...

a to Biblija otkriva

Galatima 5
19 A poznata su dela tela, koja su blud, nečistota, bestidnost,
20 idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, podvojenosti, sekte,
, 21 zavisti, ubistva, pijanstva, prekomerno jedenje i ostala takva. Unapred vam kažem, kao što kazah unapred, da oni koji to čine, neće naslediti kraljevstva Božjega.



22 Ali je plod Duha ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milosrđe, vernost, krotost, uzdržanje.
 
Poslednja izmena:
MIROSLAV RADOŠEVIĆ
20 PISAMA JEHOVINOM SVEDOKU











PISMO BR. 18

NOVI SVET - PREVOD



Dragi prijatelju,



Vaš "Novi svet" (NW) prevod, koji je ponajmanje prevod, sačinjen je da bi potkrepio izvesna učenja Jehovinih svedoka kao i vašu doktrinu u celini. To je najgrublje prepravljanje teksta Svetog Pisma, kao i narušavanje integriteta Biblije, u čemu i ovde Jehovini svedoci prate nasleđe davno osuđenih jeretika. Tako ni ovo narušavanje teksta Svetog Pisma nije prvo u istoriji. Setimo se samo jeretika Markiona koji je prepravljao Lukino Jevanđelje. Međutim, "Novi svet" može da nam da jedan savremeni primer kako i zašto nastaju apokrifi. U predgovoru ovog prevoda na srpskom jeziku, između ostalog, stoji: "Prevod Novi svet nastoji da što je moguće doslovnije prenese grčki tekst...."[1] No, mnogi stručnjaci i filolozi, poznavaoci grčkog jezika, ne slažu se sa ovom konstatacijom između ostalih, dr. Džej. R. Manti, stručnjak za biblijski tekst i ugledni filolog kaže za "Novi svet": "nikada nisam sreo prevod koji je tako daleko od originala. Ne možete ovu verziju prevoda uzeti kao tačnu, jer je komercijalna i varljiva, jer su oni (Jehovini svedoci) namerno zamenili reči da bi se to uklopilo u njihove doktrine. Uništili su mnoge pasuse"[2].[/B]

Kada bismo analizirali svaki slučaj prepravljanja i izmenjivanja teksta u "Novom svetu" morali bismo načiniti posebnu studiju. Zbog toga ćemo pomenuti samo neke slučajeve koji ilustruju grubo narušavanje integriteta biblijskog teksta.

Iako u dodacima i objašnjenjima u samom prevodu "Novi svet", kao i u drugim knjigama, gde Jehovini svedoci govore o prepravljenim mestima, nalazimo gomilu gramatičkih objašnjenja, pojašnjenja i ubeđivanja da je njihova verzija prevoda ispravna, to nije tačno. Gramatički argumenti koje navode Jehovini svedoci su netačni i pogrešni, više sačinjeni da bi fascinirali sopstvene sledbenike i stvorili iluziju izvrsnog poznavanja grčkog jezika, nego da zaista potvrde opravdanost prevoda Jehovinih svedoka.

Mesta u Svetom Pismu koja su bila prva na udaru prepravljanja jesu ona koja direktno govore o Gospodu Isusu Hristu kao o Bogu. U "Novi svet" prevodu, sve do jednog, ova mesta su prepravljena tako da su izgubila svoj prvobitni smisao. Ni jedno do ovih mesta, po prevodu Jehovinih svedoka, ne govori o Gospodu kao o Bogu[3]. Opovrgavanje Hristovog božanstva je glavni cilj ovog prevoda.

U izdanju "Novi svet" prevoda na srpskom u dodatku na str. 1438 ( pod 6.), stoji: "Mi ne želimo ništa da dodajemo Božijoj pisanoj reči..." Dovoljno je otvoriti poslanicu Kološanima u NW (Novi svet) i videti koliko su Jehovini svedoci dosledni svojoj izjavi. U njihovoj verziji prevoda u 1. glavi poslanice Kološanima, stoji: "jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno..." (stih 16);" sve drugo stvoreno je preko njega..." (stih 16); "on je pre svega drugoga..." (stih 17); "sveje drugo postalo..." (stih 17); "i da posredstvom njega ponovo sa sobom pomiri sve drugo" (stih 20).

U navedenim stihovima ne postoji ni gramatička ni lingvistička opravdnost dodavanja reči "drugo". Naime, reč "drugo" je dodata od strane Jehovinih svedoka kako bi time i Gospod Isus Hristos (o njemu govore ovi stihovi) bio pribrojan tvorevini, jer je to kao kada bismo rekli "sve ostalo". Ovo je učinjeno da bi bila potkrepljena doktrina Jehovinih svedoka da Hristos nije Bog, već stvorenje kao i sve ostalo. Ni u jednom drugom prevodu ne postoji umetanje reči "drugo".

Iako u predgovoru izdanja NW na srpskom (nakon redosleda knjiga, str. 1024) stoji uputstvo: "dvostruke uglaste zagrade [[]] ukazuju na interpolacije (umetke stranog materijala) u originalni tekst", u poslanici Kološanima dodata reč "drugo" nije u zagradama. Ovim Jehovini svedoci ne poštuju čak ni sopstvena pravila. No, očigledno je to označavanje namerno propušteno jer bi, u suprotnom, Jehovini svedoci morali objašnjavati zašto su prepravili Sveto Pismo, a to im nikako ne bi išlo u prilog.

Evo još jednog primera. Bez obzira na mnoštvo gramatičkih objašnjenja, moramo konstatovati da Jehovini svedoci nisu baš najbolje primenili gramatiku grčkog jezika na sopstveni prevod. Dokaz za to je prva glava Jevanđelja po Jovanu. Naime, na str. 145. "Raspravljanja na temelju pisma", gde se razmatra stih Jn. 1,1, Jehovini svedoci navode kako deo stiha prevodi NW: "Reč je bila bog" (reč Bog pisana malim slovom). Dok u nastavku gramatički objašnjavaju zašto je NW preveo stih na taj način. Razlog za ovakav prevod je, po njima, određeni član (ton) koji se pojavljuje ispred prvog pominjanja reči Bog na grčkom jeziku: "i Logos beše u Boga" što ukazuje na identitet, ličnost, dok u slučaju: "Reč je bila bog", reč Bog stoji bez određenog člana, što ukazuje na nečije svojstvo. Ova tvrdnja je potpuno netačna, ali je začuđujuće da je sami Jehovini svedoci nisu dosledno primenili i to nekoliko puta. Samo u prvom poglavlju Jevanđelja po Jovanu reč Bog se javlja sedam puta, a jedino u prvom stihu javlja se sa članom: "i reč beše kod Boga" (NW), pa je Jehovini svedoci pišu velikim slovom. Međutim, u ostalim pojavljivanjima reč Bog je bez člana, ali je Jehovini svedoci, takođe, pišu velikim slovom. Tako u 6. stihu stoji: ".., nego od Boga. .." (NW).
 
Zanimljiv je stih 18, gde se u grčkom tekstu reč Bog pojavljuje dva puta bez određenog člana, ali Jehovini svedoci ne prevode po svom gramatičkom pravilu, već: "Nijedan čovek nikada nije video Boga", (po Jehovinim svedocima trebalo bi reč Bog pisati malim slovom) dok u nastavku stiha stoji: "...Jedinorođeni bog....". Ovde je reč Bog pisana malim slovom jer se odnosi na Gospoda iako se u oba slučaja na grčkom reč Bog pojavljuje bez određenog člana ton čime Jehovini svedoci ne poštuju ni sopstveno izmišljeno pravilo. Nije teško pogoditi zašto je to učinjeno. Naime, u drugom pominjanju reč Bog se odnosi na Gospoda Isusa Hrista pa je za Jehovine svedoke nedopustivo da se napiše Bog.

U nastavku teksta na str. 145. Raspravljanje na temelju pisma Jehovini svedoci pokušavaju da potkrepe tvrdnju kako Apostol Jovan u Jn.1,1 nije rekao da je reč (Logos) istinski Bog. To pokušavaju da učine pomoću 18. stiha u prvoj glavi Jovanovog jevanđelja. Logičku konstrukciju grade citirajući 18. stih: "Boga niko nikada nije video...", i postavljaju pitanje: "da li je iko od ljudi vidio Isusa Hrista, sina? Naravno da jeste. Prema tome, da li je Jovan rekao da je Isus Bog?" (isto, str. 148).

Ovaj zaključak Jehovinih svedoci na prvi pogled izgleda logičan, ali ako ga prihvatimo uterujemo u laž samog Gospoda koji je rekao: "Kad bi ste mene znali i oca mojega bi ste znali; i od sada poznajete Ga, i videli ste ga." (Jn. 14,7) ili: "i ko vidi mene, vidi onoga koji me je poslao". (Jn. 12, 45). Iako su stihovi citirani od strane Jehovinih svedoka naizgled u kontradiktornosti sa poslednja dva navedena, svi se nalaze u Svetom Pismu što nas navodi na dodatno istraživanje i objašnjenje.

Kada posmatramo odnos sveta i Boga, prvo što uočimo jeste da je Bog Tvorac, a celokupni vidljivi i nevidljivi svet tvorevina. Tvorevina je po svojoj prirodi apsolutno različita od Boga. Da bi čovek pojmio prirodu božanstva morao bi da izađe iz okvira tvorevine, što je nemoguće, ne samo za čoveka, već i za najsavršenije anđele. Čovek bi morao da raskine vezu sa vidljivom i nevidljivom tvorevinom i da je prevaziđe. No, to je nemoguće, jer samo Bog nije tvorevina i samo Bog postoji van okvira tvorevine. Zato priroda božanstva ostaje nedokučiva za ljudski um i za umove svih bića, i duhovnih i fizičkih. Kada čovek govori o Bogu on koristi termine primerene sebi i svojim mogućnostima. Pa tako, kada kaže da je Bog svetlost, ta svetlost nije tvarne (stvorene) prirode te je tvorevina ne može ni videti. Bog je iznad svakog našeg pojma o svetlosti, božanska svetlost je beskonačno sjajnija od svih zvezda kosmosa sabijenih u jednu. No, pošto naš um ne može ni da predstavi, a kamo li da vidi takvu svetlost, onda čovek koristi sebi, a ne Bogu, primerene termine. Tako su i u Svetom Pismu korišteni termini shvatljivi čoveku, a termini kojima bi bila opisana božanska priroda i ne postoje. Čak kada kažemo da je Bog apsolutan, mi, u stvari, ponovo koristimo termine tvorevine. Bog je van svakih okvira koje postavlja tvorevina, i duhovnih i umnih. Kada čovek kaže apsolutno on u stvari daje svoju predstavu nečega što prevazilazi okvire svega postojećeg. No, reč apsolutno za Boga ne važi. Za Boga možemo reći da je nadapsolutan, dakle, iznad svake naše mogućnosti da ga na bilo koji način odredimo. Zato je Bog i naddobro, i nadsvetlost, Bog je iznad svega onoga što možemo reći o Njemu. Zato Bog ostaje svojom prirodom nepoznat celokupnoj tvorevini, tj. "Boga niko nikada nije video..." (Jn. 1, 18). Kada bi neko od tvorevine pokušao da prisvoji bilo koji atribut božanske prirode, pa makar on bio i anđeo, heruvim ili arhangeo, najsavršeniji od nebeske vojske, to bi ipak bila hula, jer ništa što je svojstveno Bogu ne može biti pripisano tvorevini. Kada Gospod kaže Filipu: "Ko je video mene, video je Oca..." (Jn. 14, 9), On to kaže, jer: "u Njemu obitava sva punoća božanstva telesno" (Kol. 2, 9). U Njemu je potpuno priroda Božija. O tome sam Gospod i govori kada pita Filipa: "Zar ne veruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni?" (Jn. 14, 10). Kroz Hrista je Bog objavio istinu o Sebi i zato gledajući Sina vidimo Oca.

Bog se kroz Stari Zavet javljao svetu svojom silom i uticajem na svet, ili svojim obraćanjem ljudima, a u Novom Zavetu, "Bog se javi u telu..." (1.Tim. 3, 16), radi spasenja ljudi, jer sam reče: "Ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja" (Is. 43, 11). Bog je uzeo na sebe ljudsku prirodu u potpunosti, osim njene težnje grehu, i postao je čovek. Božanska priroda skrivena je od naših očiju u Hristu, a On nam delima otkriva njeno prisustvo, kao što je delima Bog otkrivao svoje prisustvo u Starom Zavetu: "Ako ne tvorim dela Oca svojega ne verujte mi; ako li tvorim, i ako meni ne verujete delima verujte, da poznate i verujete daje Otac u meni i Ja u njemu" (Jn. 10, 37-38). Za Jevreje kao i kasnije za muhamedance nečuveno je i pomisliti da Bog može da uzme ljudsku prirodu na Sebe i da se rodi. To je bilo nečuveno i za mnoge filosofe antičkog vremena. Vidimo da je to nečuveno i za Jehovine svedoke, iako njihov zaključak direktno protivureči Gospodu koji kaže: "Ko je vidio mene, vidio je Oca" (Jn. 14, 9).



Amin!
 
a sto bi to volela :(
inace demoni ne mogu uci u coveka da mogu bilo bi svasta...
mogu ga opsedati, zaposesti...
konrtolisati ga njegov um..
u coveku ih nema zlo u coveku je nasa nasledjena gresnost plus uticaj demona
Boriti se protiv demona nije laqko, i oni se ne plase krsta niti svete vodice vec je to njihovo...
Osnovno je sto demoni koriste lukavstvo da bi zaveli ljude pa im serviraju lazi kao i tu...
takodje rituali su njihovi, na taj nacin demoni drze u saci coveka
shvatam ja tebe :)

kako si dobro upoznata sa tom tematikom:D:zper:
 
Zablude i laži Raselovih svedoka ~

~ Kako je 'proricao' Čarls Rasel?! (1) ~


Svakako iznenadjujuće i konsternirajuće doima fakat da danas postoji verska struja koja dosta drži do fiktivne harizme svoga doktrinalnog utemeljivača i začetnika a istovremeno odbija da integralno i autentično publikuje njegove brojne članke i knjige. Takav 'propust' stoji u izdavačkom preduzetništvu i politici 'prezidijuma' tzv. Jehovinih svedoka, Društva Kule Stražara (Watch Tower). Njihovo rukovodeće telo u Bruklinu (Njujork, USA) mnoge svoje zaključke radije ilustruje navodima iz rimokatoličkih enciklopedija nego iz kontroverznog i opskurnog opusa svoga začetnika na polju 'ozbiljnog istraživanja' Biblije - Čarlsa Tejza Rasela (Charles Tase Russell, 1852.-1916.). Raselova dela se skrivaju da njegovi današnji udivljenici i sledbenici u proizvoljnom tumačenju biblijskih spisa ne bi videli gomilu njegovih fantazmagorijskih orakulskih zabluda, da se ne bi iznenadili i brojnim suprotnostima izmedju onoga što je on nekada u svome 'nadahnuću' učio i onoga što danas prezentuju i izmišljaju neoprotestanski bogoslovi bruklinskog 'Betela' (kako već raseliti nazivaju svoje organizaciono sedište na tlu Amerike), slepi sadukejski vodiči koji zaslepljeno stado vode u ponor Propasti, Ponor vezanosti za materiju, privid i zabludu.

Pogledajmo neke od Raselovih gatarsko-kalkulantskih spekulacija i mahnitanja koja njegovim izmanipulisanim poklonicima ne izgledaju dovoljno grozomorna i teška da bi se distancirali od njih, da bi ih žigosali kao nadahnuća bogoprotivnih sila manipulisanja sa čovekom koji nije umeo i nije hteo da sudi po Duhu već samo po telu, koji nije znao da razlikuje i ispituje duhove-inspiratore, jer sam sebe nije hteo da ispituje.

Star tek nešto preko preko dvadeset godina, u Pitsburgu (Pensilvanija), Rasel je pristupio verskom krugu koji je sebe nazivao 'Ozbiljni istraživači Biblije', društvu zanesenom i obuzetom adventnom psihozom koja je u XIX stoleću dosta tresla Ameriku. Entuzijasti tog društva, koji su Rasela prihvatili kao opunomoćenog Božijeg poslanika 'ravnog' patrijarsima i svetim prorocima verovali su da do istine mogu doći istražujući biblijsko slovo koje je pretrpelo mnoge redakcije, i koje je dolazilo kako ispod pera prosvetljenih ljudi tako i ispod pera privrženika ropskih kultova. Smisao i pouku istinske Božije reči mogu shvatiti i ispravno tumačiti samo ljudi koji srcem čeznu za Istinom koji tu svetu čežnju hrane zakonitim, pravedničkim životom, koji duboko uvažavaju Božije Zapovesti. Ljudi koji ne shvatraju smisao reči, koji ne oživljavaju slovo koje upućuje na Zakon Života, čija je svest još u embrionalnom stanju, samo donose još veću zbrku i zabunu.

Godine 1879. Rasel je osnovao žurnal Zion's Watchtower and Herald of Christ's Presence (koji je startovao sa 6.000 primeraka tiraža) da bi propovedao svoje učenje. Senzacionalistička 'predskazanja' o skorom kraju sveta privlačila su lakoverne pobožne ljude i njegovo društvo je počelo da jača organizaciono, društvo koje nije imalo ni vodjstvo Duha proroštva, ni proroke, ni videoce, ni iscelitelje, ni istinske pismoznalce i stručnjake za biblijske jezike. Ne želeći više da ga podržava u njegovoj 'misiji' žena Marija Ekli je se 1897. god. razvela od njega. Početak svoje svetske propovedničke karijere (koju su obeležavale i izmišljene medijske priče i plaćeni oglasi o 'uspešnim' nepostojećim misionarskim turnejima), samoproglašeni učitelj i predikcioni mešetar Rasel, koji je bio i holding-mešetar, obeležila je afera sa njegovom 'čudotvornom pšenicom' koju je dotični prodavao po dolar za funtu, iznoseći za nju da brže raste nego obična. O Raselovoj 'čudotvornoj' pšenici' pisale su i bruklinske novine 'Orao' (The Eagle).

>>
 
Ljudi svetlog oka jasno mogu videti da iz Raselovih učenja izbija duboka neozbiljnost u percepciji biblijskih tokova, da je njegova razudjena doktrina obeležena brojnim fikcijama, besmislicama i eshatološkim nagadjanjima. Ne osvrćući se na Isusovu naznaku da niko od ljudi ne može znati dan i čas Njegovog Slavnog Dolaska, Rasel kreće da pretražujući biblijske spise i prekrajajući već prekrojene biblijske reči otkrije 'tačan' datum najveličanstvenijeg Dogadjaja.

U svojim nebuloznim nagadjanjima i izračunavanjima mladi Rasel je pošao od jednog pasusa iz 'Evandjelja po Luki' u kome su redaktori, koji su očekivali skori Hristov Dolazak, Njegova proročanstva o kraju staroga sveta pomešali s proročkim naznakama o uništenju Jerusalima i Hrama pod rimskim legijama, što je i sedamdesetih godina I stoleća doživelo pokolenje koje je sa Raspetim živelo. U stavku 21:24 Terciusa se tako kaže: "Mnogobošci /- misli se na Rimljane/ će gaziti Jerusalim dok se neispune vremena mnogobožaca." - Verujući da se 'gaženje Jerusalima' odnosi na završnicu vremena staroga sveta, a ne na vreme razaranja Herodovog Hrama pod rimskim vojskovodjom Titusom i na rušenje Svetog Grada 1935. godine pod vladavinom cezara Hadrijana, Rasel je umislio da ako reši problem i pitanje kada će se ispuniti 'vremena mnogobožaca' samim tim će doći i do odgovora i rešenja kada će uslediti Hristov Dolazak. (Slikovito otkroviteljski jezik patmoske 'Apokalipse' ukazuje da će neznabošci gaziti Jerusalim 42 meseci - r. 11:2. No 'Jerusalim' koji se ovde pominje i tretira jeste duhovni Jerusalim, simbol svetog zajedništva Božijih prvootkupljenika, suvladara Kraljevstva Mira, Novog Izraela.)

Iščitavajući vizionarsku i egzotičnu 'Knjigu o Danielu', koja je pretrpela dosta redaktorsko-interpolacionih zahvata, Rasel je naišao na terminološki sklop "sedam vremena" (4:16 i drugde), te ga povezao sa 'vremenima neznabožaca" kod Luke, Terciusa. Pervertivnim izvodjenjima, tumbanjima biblijskih naznaka i stihova, te nakaradnim logičkim refleksijama, Rasel je zaključio da Hristov Dolazak sledi nakon isteka 'sedam vremena'. Nije se obazirao na to što Danielovih 'sedam vremena' ima svoje striktno značenje, što se ukazno odnosi na sedam godina duševne bolesti novobabilonskog cara Nevukadnezara (605.-562. god. s. e.).

"Tebi se objavljuje, care Nevukadnezare! Carstvo ti se oduzelo. Bićeš izgnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranićeš se travom kao goveda i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad carstvima ljudskim", - objavljuje Gospod Nevukadnezaru. - Tako je i bilo. Posle sedam vremena, sedam godina bolesti insania zoanthropica (poživotinjenja), caru je se razum vratio.

Lukina "vremena neznabožaca" jednostavno hoće reći da Rimljani neće gaziti i neće držati pod svojom vlašću Jerusalim kroz sve vekove, nego će i toj strahovladi i okupaciji doći kraj. Stoga je potpuno besmisleno bilo, čak više i vrlo neinteligentno, ukaz prezentovan kod Terciusa povezati nakaradno s mnogo starijim ukazom kod Daniela o "sedam vremena" koja se odnosi na godine ispaštanja i mentalne rastrojenosti jednog čoveka.

U starozavetnim prepisima Rasel nalazi da je svet stvoren za šest Dana. Kako je pred Bogom, metaforično rečeno, jedan Dan kao hiljadu zemaljskih godina (Psalmi, 90:4), to je na osnovu toga Rasel 'utanačio' zaključak da je svet stvoren za 6.000 godina, te da će i, shodno tome, i istorijski tok ovoga sveta trajati šest milenijuma, a da će onda nastupiti Hristov Dolazak i Hiljadugodišnje Carstvo Hrista Božijeg na novoj Zemlji.

>>

--------------------------------------------------------------------------------



Da bi našao kada je 'Adam stvoren' Rasel je se dao na genealoška pretraživanja sumnjivih i nepotpunih starozavetnih rodoslovnih shema i hronologija, što je još i apostol Pavle osudjivao upućujući verne "da ne obraćaju pažnju na priče i beskrajna rodoslovlja, što sve stvara više prepiranja nego Božiji poredak koji se u veri ostvaruje." ('Timoteju', I, 1:4) - I tako tumbajući rodoslovne liste Rasel nalazi da je stvaranje Adama u šestom Danu završeno 4.128. godine stare ere. Baratajući sa danima milenijumske dužine, Rasel je nekorelativnim izvodjenjima nastojao donekle i da pomiri kreacionističke i evolucionističke predstave. Raselove refleksije nemaju principijalne veze ni sa Biblijom ni sa zdravim logičkim rezonom. Osim toga Biblija i nije relevantna istorijska knjiga, jer je tu istorija često podredjena teološkoj predstavi (jer je od strane mnogih redaktora falsifikovana iz teološko-kultnih ciljeva), jer su u njoj mnoge istorijske naznake pomešane sa legendama, mitovima i predanjima.


Ako je Adam stvoren 4.128. god. stare ere, po Raselovoj numeričko-determinističkoj shemi Hrist je trebao da se u Svojoj Slavi pojavi na Zemlju 1872. godine nove ere, - što je izostalo. Umesto da shvati da je na putu pogrešnih izvodjenja, i da se okane budalastih kalkulacija i podmetanja, nadmeni Rasel dalje izmišlja da je Adam u Raju, pre isterivanja, proveo dve godine; pa po ovoj novoj kalkulaciji istoriju ovoga sveta treba računati od Adamovog isterivanja iz Edena. I tako je Raselovo datovanje iznedrilo da 1874. godine treba očekivati Mladoženjin Dolazak.

No Hrist Mladoženja ni te 1874. godine nije došao, nije se pojavio u Slavi i Moći.


Želeći grčevito da se izvuče iz gliba i sramote u koju je se zavukao fantazmagorijskim i budalastim izračunavanjima, Rasel u svom časopisu 'Sionska Kula stražara', u julskom broju iz 1879. godine objavljuje i objašnjava kako je Hrist 1874. godine ipak došao ali 'nevidljivo' (- kako ga je on samo mogao videti?!), te da je te godine na Nebu Mesija Božiji ustoličen i okrunjen. Od tog 'ustoličenja' počinje teći nekakva četrdesetogodišnja Božija žetva, na čijem kraju će Hrist uništiti neznabožačke narode a 'klasu kreposne device' uzdignuti Sebi na Nebo. Po evandjeljskim ukazima Božiju Žetvu čine završne velike nevolje, kroz koje će mnogi moći da oduže svoje stare duševne dugove i da kroz vatru ispaštanja budu spašeni.


Hrist nije Vladar Neba od 1874. godine, već od Večnosti, od početka sazdavanja Carstva Svetlosti. Na Nebeski Presto presvetog Oca, Sveti Jedan, Hrist Božiji, sa Božije desne strane nije pobednički seo 1874. godine već odmah nakon Svog Vaskrsenja i Vaznesenja. Djakon Stefan pred kamenovanje svedoči za proslavljenog Spasitelja i pred svojim tužiteljima: "A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vide slavu Božiju i Isusa gde stoji s desne strane Bogu, i reče: Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovečijeg kako stoji s desne strane Bogu." (Dela, 7: 55-56) - Hristov Slavni Dolazak neće biti nevidljiv, već vidljiv i poput munje za ljude koji su Hristovog Duha razbuktali u sebi, koji gledaju Bogom, Duhom Istine. Nevidljivo i poput lopova u noći Hrist će doći samo za duhovne pospance.

>>
 
Zablude i laži Raselovih svedoka ~

~ Kako je 'proricao' Čarls Rasel?! (1) ~


Svakako iznenadjujuće i konsternirajuće doima fakat da danas postoji verska struja koja dosta drži do fiktivne harizme svoga doktrinalnog utemeljivača i začetnika a istovremeno odbija da integralno i autentično publikuje njegove brojne članke i knjige. Takav 'propust' stoji u izdavačkom preduzetništvu i politici 'prezidijuma' tzv. Jehovinih svedoka, Društva Kule Stražara (Watch Tower). Njihovo rukovodeće telo u Bruklinu (Njujork, USA) mnoge svoje zaključke radije ilustruje navodima iz rimokatoličkih enciklopedija nego iz kontroverznog i opskurnog opusa svoga začetnika na polju 'ozbiljnog istraživanja' Biblije - Čarlsa Tejza Rasela (Charles Tase Russell, 1852.-1916.). Raselova dela se skrivaju da njegovi današnji udivljenici i sledbenici u proizvoljnom tumačenju biblijskih spisa ne bi videli gomilu njegovih fantazmagorijskih orakulskih zabluda, da se ne bi iznenadili i brojnim suprotnostima izmedju onoga što je on nekada u svome 'nadahnuću' učio i onoga što danas prezentuju i izmišljaju neoprotestanski bogoslovi bruklinskog 'Betela' (kako već raseliti nazivaju svoje organizaciono sedište na tlu Amerike), slepi sadukejski vodiči koji zaslepljeno stado vode u ponor Propasti, Ponor vezanosti za materiju, privid i zabludu.

Pogledajmo neke od Raselovih gatarsko-kalkulantskih spekulacija i mahnitanja koja njegovim izmanipulisanim poklonicima ne izgledaju dovoljno grozomorna i teška da bi se distancirali od njih, da bi ih žigosali kao nadahnuća bogoprotivnih sila manipulisanja sa čovekom koji nije umeo i nije hteo da sudi po Duhu već samo po telu, koji nije znao da razlikuje i ispituje duhove-inspiratore, jer sam sebe nije hteo da ispituje.

Star tek nešto preko preko dvadeset godina, u Pitsburgu (Pensilvanija), Rasel je pristupio verskom krugu koji je sebe nazivao 'Ozbiljni istraživači Biblije', društvu zanesenom i obuzetom adventnom psihozom koja je u XIX stoleću dosta tresla Ameriku. Entuzijasti tog društva, koji su Rasela prihvatili kao opunomoćenog Božijeg poslanika 'ravnog' patrijarsima i svetim prorocima verovali su da do istine mogu doći istražujući biblijsko slovo koje je pretrpelo mnoge redakcije, i koje je dolazilo kako ispod pera prosvetljenih ljudi tako i ispod pera privrženika ropskih kultova. Smisao i pouku istinske Božije reči mogu shvatiti i ispravno tumačiti samo ljudi koji srcem čeznu za Istinom koji tu svetu čežnju hrane zakonitim, pravedničkim životom, koji duboko uvažavaju Božije Zapovesti. Ljudi koji ne shvatraju smisao reči, koji ne oživljavaju slovo koje upućuje na Zakon Života, čija je svest još u embrionalnom stanju, samo donose još veću zbrku i zabunu.

Godine 1879. Rasel je osnovao žurnal Zion's Watchtower and Herald of Christ's Presence (koji je startovao sa 6.000 primeraka tiraža) da bi propovedao svoje učenje. Senzacionalistička 'predskazanja' o skorom kraju sveta privlačila su lakoverne pobožne ljude i njegovo društvo je počelo da jača organizaciono, društvo koje nije imalo ni vodjstvo Duha proroštva, ni proroke, ni videoce, ni iscelitelje, ni istinske pismoznalce i stručnjake za biblijske jezike. Ne želeći više da ga podržava u njegovoj 'misiji' žena Marija Ekli je se 1897. god. razvela od njega. Početak svoje svetske propovedničke karijere (koju su obeležavale i izmišljene medijske priče i plaćeni oglasi o 'uspešnim' nepostojećim misionarskim turnejima), samoproglašeni učitelj i predikcioni mešetar Rasel, koji je bio i holding-mešetar, obeležila je afera sa njegovom 'čudotvornom pšenicom' koju je dotični prodavao po dolar za funtu, iznoseći za nju da brže raste nego obična. O Raselovoj 'čudotvornoj' pšenici' pisale su i bruklinske novine 'Orao' (The Eagle).

>>

sve ona to dobro zna, za to je skolovana
 
Svojim saradnicima 1. oktobra 1914. Rasel 'svečano' obznanjuje da su 'vremena neznabožaca' istekla, da su dani njihovih kraljeva odbrojani. Ipak očekivano vaznesenje 'klase kreposne device'. tj. 'Ozbiljnih istraživača Biblije' je izostalo. Oni nisu bili u Nebu već u još dubljem glibu i sramoti. Zemaljska carstva nisu nestala kako je najavljeno a Zemaljski Jerusalim je i dalje bio 'gažen', pod turskom upravom i vlašću. Zaslepljeni Raselovi sledbenici, umesto da shvate da su prah i pepeo i da pokajnički sednu u pepeo, krenuli su potom u novu propagandno-demagošku ofanzivu, da ubedjuju i sebe i svet kako Rasel ustvari nije predvideo Hristov Dolazak već Prvi svetski rat, koji je već nekoliko meseci p r e famoznog oktobra 1914. besneo u Evropi.

Kada su raseliti videli da 1914. godine nije došao kraj satanskog sveta, predvideli su 'propast' za 1915. godinu; kad se ni to nije ostvarilo, utanačili su da će 1920. godine "telesni odstupnici od Hrista biti apsolutno odbačeni", uz početak "sveopšte anarhije u jesen 1920. godine". - Rasel je umro 1916. ne dočekavši da vidi ispunjenje proročanstva o 'kraju' u 1920. godini.

Nakon smrti Rasela, prvo što su arbitražno-štimerski uradili njegovi saradnici 'vodjeni Duhom Svetim' (koga raseliti ni danas ne priznaju kao sveprisutnog Boga), bilo je da koriguju tumačenje Danielovih "sedam vremena": sada 'vremena' nisu povezali sa nekakvom milenijumskom genezom, već su svedena na 2.520 godina. Uzeto je da 'jedno' vreme preneseno predstavlja, ne 1.000 godina, već 360 godina; naime, u nekim starim kalendarima (kao u babilonskom) neinterkalirana godina je imala 360 dana. Kako u nekim proročanstvima 'dan' ima prenesenu vrednost od jednu godinu, to je zaključeno da i u ovom slučaju takav pristup treba da važi. Pa je tako izvedeno da "sedam vremena" traju 2.520 (odnosno 7 puta 360) godina. Pri tome je prevideno da kod Tercijusa ne stoji da će neznabošci sedam vremena gaziti Jerusalim, zanemareno je da se date hronološke naznake striktno odnose na novobabilonskog monarha i njegovo sedmogodišnje ludilo; osim toga koji čovek može da živi 2.520 godina?!

Po Raselovim svedocima, početak fiktivnih 2,520 profetskih godina se ne treba računati od Adamovog isterivanja iz Edena, već od 607. godine stare ere, kada je navodno "judejski kralj Sedekija bio svrgnut s prestola od strane Nevukadnezara, čime je počelo gaženje Jerusalima"! Takav račun, usiljeno i nakazno izveden sa pobudom da se odbrani tobožnja prekretničko-eshatološka vrednost 1914. godine i tobožnji Hristov "nevidljivi dolazak". Račun Raselovih poklonika ima za pozadinu zapanjujuće nepoznavanje istorijskih tokova i starozavetnih hronologija. Kralj Sedekija nije mogao 607. godine stare ere da bude svrgnut jer 607. godine nije ni počeo da vlada; vladao je od 597. do 586. godine. Te 586. godine stare ere Nevukadnezar je razorio Jerusalim, i kao sećanje na taj pad Jerusalima Jevreji slave deveti dan u njihovom mesecu avu.

U 'Knjizi proroka Jeremije' o datom dogadjaju se izveštava: "Devete godine kralja Sedekije, kralja judejskoga, desetoga meseca, Nevukadnezar, car babilonski, krenu sa svom vojskom na Jerusalim, te ga opsede. Jedanaeste godine kralja Sedekije, četvrtoga meseca, dana devetoga u mesecu, provališe u grad." (39:1-2) - Dakle, zna se i dan, i mesec i godina pada Jerusalima, tačan datum koji potpuno odudara od naznaka i proizvoljnih izvodjenja Raselovih sledbenika.

Inače, Nevukadnezar koji je došao na vlast 605. godine stare ere (a ne 607. kako hoće da prikažu Raselovi svedoci), na Jerusalimje je krenuo devete godine svoga vladanja ('Kraljevi', II, 25:1). - Čak i da je 607. god. stare ere Nevukadnezar došao na vlast (a nije), i da je odmah krenuo na Jerusalim (a nije), i da ga je odmah, bez opsedanja osvojio (a nije tako bilo), nepobitna je skriptuarna činjenica da je njegov san o "sedam vremena" usledio posle mnogo godina od osvajanja Jerusalima, pre ustoličenja njegovog sina Nevunida. Koliko je apsurdno da nekakvih 'sedam neznabožačka vremena' počinju teći pre famoznog i ključnog sna?!

Promašaji Raselovih 'predvidjanja' su brojni i zgražavajući. Čovek koji nije bio ni Božiji prorok, ni videlac, ni Duhom pomazani i ovlašćeni učitelj, koji nije pristojno poznavao ni abecedu biblijskih jezika (hebrejski i grčki), ponajmanje je imao pravo da istupa kao 'ovlašćeni' tumač proročanstava. Po plodovima Raselovih nagadjanja i promašaja jasno vidimo čiji duh ga je vodio i nadahnjivao: satanski! I dan-danas Raselovi svedoci brane mnoge od njegovih očiglednih promašaja i zastranjivanja, koja idu do blasfemije. Umesto da grade na Hristu i Istini oni grade na laži i zabludi, na pesku. U završnici Besede na Gori Isus takve nepromišljene ljude naziva ludima: "I svaki koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, biće kao ludi čovek, koji sazida kuću svoju na pesku. I pade kiša i dođoše bujice, i dunuše vetrovi i navališe na onu kuću - i pade, i pad njen beše veliki." (Matej, 7:26-27)
 
Koje "nauke"? Navedi par njih...
Spavanje duša/duhova ljudskih,koje ovde promovišeš.

Samo da pročitaš, ništa više.
Pročitao i šta?
Ne razumem zašto njih potenciraš.
Ista reakcija će biti svima onima koji samo veruju, a ništa konkretno ne rade.
Problem je što oni ne veruju.


Zamisli biće i onih koji neće okusiti smrt, npr oni koji živi dočekaju Hrista. Da li to znači da oni neće ispoštovati zakon?
Znači. Ali Hrist je umro i omogućio večni život i prikucao za krst zakon koji je bio protiv nas.
Da bi se zakon ispoštovao morao je neko potpuno nevin, bez ijedne mane i greha da plati umesto nas. I to je Isus Hrist uradio. Mi zaslužujemo večnu smrt i to niko ne može reći da nije tako. Ne možemo zaslužiti nijednim gestom spasenje, pa ni time što ćemo jednom umreti.
Isus nije umro da bi zadovoljio Boga željnog kazni, nego da bi razvalio vrata ada,pobedio smrt vasksenjem i tako nam omogućio večni život. Ovo što ti propovedaš bi značilo da je Zakon iznad Boga, tj. da Ga ograničava.
Ja težim da ga ne kršim.
Težiti da se ne krši i ne kršiti su dve različite stvari.

Naravno, ti u svojoj imaš i apokrifne knjige.
Biće da su ti adventističke brošure zamaglile vidike.
 
Pri kraju patmoske 'Apokalipse', veličanstvene Hristove objave koja slikovitim jezikm prikazuje završne krucijalno-kataklizmičke dogadjaje Posletka, Sveti Jedan upozorava: "Svedočim svakom ko sluša proročke reči ove knjige: ako im ko dometne nešto, na toga će Bog navaliti Zla napisana u ovoj knjizi." (22:18). - Verujući da su i ostali biblijski spisi Božije otkrovenje i apsolutna inspiracija, Raselovi svedoci važenje ovog Hristovog ukaza prenose na celu Bibliju. Oni koji smatraju da se do Istine može doći samo slušanjem i čitanjem biblijske reči neće sebi priznati da su oni prvi ti koji po svom ljudskom nahodjenju, prema svojoj duhovno-spoznajnoj ograničenosti, mnogo toga domeću Božijoj reči i onome što se vodi kao 'Božija reč'. Tako su u svome rogobatnom modernizovanom engleskom prevodu novozavetnih manuskripta (na kome su njihovi 'stručnjaci' počeli da rade još od 1950. god.), prevodu koji oni zovu New World Translation, Božije ime 'Jehova' ubacili 237 puta. Medjutim u sačuvanim brojnim kodeksima, manuskriptima i fragmentima 'Novog zaveta' nigde ne susrećemo zapisano ime 'Jehova'.

Raselovi svedoci koji osudjuju i odbacuju idolatriju vezanu za tradiciju, kultne svetkovine i relikvije, i sami nisu imuni na nju: uz Četveroslovlje (JHVH), uz Božije ime zapisano kao Tetragrammaton, obožavaju i Bibliju, svoju organizaciju, nekadašnje njene lidere i svoje 'rukovodeće telo' u Bruklinu, čije izmišljotine i ljudska tumačenja slepački prihvataju kao 'Božiju reč'. Umesto da obožavaju Živog Boga Raselovi svedoci se ropski i nekritički klanjaju proizvoljnostima koje plasira njihovo bruklinsko 'rukovodeće telo'.

Pogrešan pristup svetosti i nerazumevanje Druge Zapovesti date preko Mojsija (u kojoj se poziva da se ne zloupotrebljava Božije ime), u starom Izraelu dovelo je do toga da se gotovo potpuno isključi Božije ime, odnosno da se supstituciono piše i izgovara. U starim rukopisima Septuaginte, grčkog prevoda hebrejskih spisa za potrebe aleksandrijskih Jevreja, Božije ime je se ispisivalo feničanskom ortografijom. U novozavetnim apografima i manuskriptima Božije ime, Četveroslovlje, ime koje je dobilo karakter ideograma, pisano je i prevodjeno je pronominalno: kao Kiris ('Gospod'). Tobožnji 'Jehovini svedoci' dali su sebi pravo da gotovo svugde gde u novozavetnim tekstovima stoji 'Kirios', a dati termin se vezuje za Boga Oca, u svome diletanskom i manipulativnom prevodu 'Novi svet' ubace ime 'Jehova'.

Raselovim svedoci, koji se pozivaju na sveto ime 'Jehova', neće da vide njegovo istinsko duhovno značenje. Ne shvatajući da to nije zemaljsko i hebrejsko ime, već duhovno i Nebesko, ne shvatajući da se ono stoga etimološki ne može raščlanjavati (kao što npr. raščlanjujemo ime Bogoljub na 'Bog' i 'ljubav'), oni su proizvoljno izmiksovali da 'Jehova' znači 'on prouzrokuje da postane'. stvarno značenje imena Jehova dato je u 'Knjizi Izlaska' - Eje ašer ehje - Ja sam (Onaj) Koji Jesam." Dakle, značenje Božijeg imena ukazuje na Boga kao na večno Jestestvo, večno Postojanje, na Stvarnost Koja je Bila, Koja Jeste i Koja će Biti, na Gospodstvo koje je Početak i Svršetak, Ishodište i Utočište Svemu.

Raselovi svedoci duboko su ubedjeni da Boga proslavljaju i veličaju tako što Njegovo ime, poput kakve hindu-mantre, neprestano drže na jeziku, tako što ga neprestano izgovaraju, najčešće bez odjeka, jer u svome srcu ne nose Silu Duha Svetog, Duha Sile. Gde god se u Bibliji pominje termin 'ime' (hebr.: šem), oni to bukvalno tumače, ne shvatajući da je 'ime' vrlo često i simbol za Božiji Zakon Ljubavi, Zakon Života, Zakon Pravednosti koji čestiti uzorno žive i revnosno ostvaruju. Kada npr. Isus u molitvi zajedništva iznosi "Neka se sveti Ime Tvoje", On time prevashodno misli na Očev Zakon: Ime Božije, Zakon Božije se sveti i proslavlja tako što se ostvaruje, tako što se sve preduzima sa svešću da ono što učinimo bližnjemu učinili smo i Hristu, Njegovom sveprisutnom Duhu. U Svojoj prvosvešteničkoj molitvi na poslednjoj večeri Gospod ukazuje: "Objavio sam Ime Tvoje onim ljudima koje si mi dao od sveta." (Jovan, 17:6) - Hrist je taj koji je Božiji Zakon objavio u mnogim fasetama i produbio Deset Zapovesti datih preko Mojsija.

Duh Života preko proroka Joela ukazuje: "Svi koji prizivaju Ime Jehovino biće spašeni." - Mi prizivamo u svoj život Jehovino Ime, Jehovin Zakon, tako što prihvatamo Zapovesti Života, tako što ih ostvarujemo, tako što druge podstičemo na zakonito, sveto življenje. Gospod Ljubavi jasno ukazuje da oni koji Ga samo na rečima prizivaju a ne ostvaruju Njegove Zapovesti, ne prizivaju Ga u svoj život, ne mogu imati udela u slavnom zajedništvu sa Njim: "Neće svi koji Mi govore 'Gospode, Gospode' ući u Carstvo Nebesko, nego oni koji izvršavaju volju Oca Mojega Koji je na Nebu." - U prahrišćanstvu sve je radjeno u Ime Isusa Hrista: od isceljivanja, do okupljanja i krštavanja. - Poznato je da su Raselovi svedoci i od svetog krštenja napravili cirkus, 'krštavajući' svoje zavedene aspirante u kupaćim gaćicama i to ne u Isusovo Ime, već u ime Oca, Sina i Duhom vodjene organizacije!

Odbijajući za sebe naziv 'raseliti', te na izvestan način pokušavajući da se distanciraju od problematičnog Rasela, 'ozbiljni istraživači Biblije' (nastali 1913. godine fuzijom Raselovih pristalica i društva 'Narodnih propovednika'), prozvali su se 26. jula 1931. godine na medjunarodnom sastanku održanom u Kolumbusu (Ohajo, USA) 'Jehovini svedoci'. U biblijskim tekstovima, Božiji služitelji, proroci i apostoli, nazivaju se često i 'svedocima'. U svojoj nadmenosti Raselovi sledbenici, drvo bez životnog soka, zamišljavaju da takva odredba i njima odgovara, da se mnogi afirmativni biblijski ukazi zapravo na 'njih' odnose.

Za apostole i Božije ljude se kaže da su svedoci jer je kroz njih živo delao Duh Istine i Duh proroštva, jer su sledeći Hrista i Božiji Zakon bili očevidci Hristove slave i Božijih čudesa, jer su uzeli udela u delima koja su proslavljivala Božiji Zakon i Boga Stvoritelja. Božiji svedok je onaj koji trpi kao pravednik za Božiju slavu, koji je našao Istinu u sebi, u kome je Hrist vaskrsao. Kako može biti Jehovin svedok ko ne priznaje da se Gospod može videti očima očišćene duše, očima unutarnjeg čoveka? Iako se u biblijskim spisima na mnoga mesta ukazuje kako su pravednici razgovarali sa Bogom i gledali Ga licem u lice, iako Isus u Besedi na Gori kaže da će čisti srcem gledati Boga (Matej, 22:4), Raselovi sledbenici ipak svedoče da je Bog 'nevidljiv' i zamišljavaju da neće ni videti njihove falsifikate i prevare koje čine. (Dakako da je Bog kao sveti, sušti impersonalni Duh nevidljiv, dakako da je i Bog Otac za čovekovo oko nevidljiv, ali za prosvetljeno duhovno oko Očev lik je dostižan. Reći da je Bog apsolutno nevidljiv, isto je kao reći da On uopšte 'ne postoji'.) Sve što ne razumu Raselovi svedoci proglašavaju 'nevidljivim' i 'simboličkim'. Pa tako pored 'nevidljivog Boga' imaju i 'nevidljiv' Hristov Dolazak... Koliki i koji je to apsurd: Hristovi svedoci svedoče o onome što su videli i čuli, a novi 'Božiji' svedoci svedoče o 'nevidljivom' Bogu, o Bogu koga nisu ni videli ni čuli ...

Samo duhovno nesavršenima i onima koji priznaju samo materiju kao 'stvarnost', koji duhovno podredjuju materijalnome, Božiji glas i Božiji lik su nedostupni. Onaj ko uči o 'nevidljivom' i 'nedostupnom' Bogu, pokazuje da njegov ugruvan razum stoji na liniji ateizma, sadukejskog pogleda na život.
 

Back
Top