Sanovnik
Buduća legenda
- Poruka
- 37.656
Подвиг је често, код Срба, важнији од победе. Несрби, као псотављач теме, то једноставно не може да разуме.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
"Сломили пројекат Србославије"
Ако тако лакше спаваш, нека ти.
Пре ће бити себи кичму и свели се на 25% земље БиХ, одсечени српским територијама од других Бошњака, са укупно 2,5 милиона људи и озбиљних вођа
Подвиг је често, код Срба, важнији од победе. Несрби, као псотављач теме, то једноставно не може да разуме.
Princip je terorista po definiciji 9/11
Okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine Austro-Ugarska dolazi u posjed velikih prirodnih bogatstava, među kojima su se nalazile i šume. Novom organizacijom šumarstva i šumarske službe bile su podređene glavnom cilju a to je brza i intenzivna eksploatacija bosanskih šuma.
Strana kapitalistička preduzeća sklapali su dugoročne ugovore sa Zemaljskom vladom BiH, većinom na bazi slobodnih pogodbi. U to vrijeme strane građevinske firme iskazali su potrebu sa snabdijevanjem željezničkim pragovima radi otpočinjanja gradnje željezničkih linija: Dobrljin-Banja Luka (1872.godine, Bosanski Brod – Sarajevo 1879./82. godine, Sarajevo – Metković 1885./91. godine, Lašva – Travnik – Bugojno – Donji Vakuf 1893./95.godine, Zavidovići – Olovo – Han Pijesak – Kusaće 1901./02.godine, Sarajevo – Uvac 1901./06.godine itd.
U cilju eksploatacije bukovih i hrastovih šuma za proizvodnju željezničkih pragova prvenstveno su sječe bile usmjerene na šumske komplekse Grmeč, Crna gora, Šator, Vijenac, Risovac, Plješevica, Pastrijevo, Šiša, Palež, Čemernica i Manjača u zapadnom dijelu BiH, zatim Prosara, Motajica, Vučjak, Ozren, Konjuh, Usora, Nemila, Igman, Ivan Bitovnja, Donja Prača i druge u sjevernom i centralnom dijelu Bosne, odnosno područja sarajevskog regiona, ističe u svom istraživanju Srećko Ignjatović.
Otvaranjem ovih šumskih kompleksa nametnuo se problem pristupa eksploataciji tih šuma. Na rješavanju prepreka u transportu drvne mase do javnih saobraćajnica radili su mnogi šumski savjetnici (stranog porijekla), te ekspertizom i prijedloga bazirali se na korištenju žičnih željeznica (žičare), čekrka i gradnjom šumskih željezničkih pruga kojim bi drvo bilo spuštano u dolinu rijeka, odnosno do vodenih tokova rijeka Drine, Ribnik, Sanice i Sane splavarenjem do pilanskih postrojenja.
Faktički možemo konstatovati da je austrougarska uprava na čelu sa Zemaljskom vladom, s ciljem iskorištavanja raspoloživih prirodnih bogatstava šumom, na taj način pribavljala novčane prihode u okviru "nametnutog“ samofinansiranja, istakao je Ignjatović.
Kako bi privukli strani kapital i ostvarili zajedničko poslovanje u eksploataciji bosanskih šuma zaključivani su prvi ugovori poput Bosanska šumska industrija a.d. Otto Steinbeis u Dobrljin-Drvaru, Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb Zavidovići, Šumska industrija G.Gregersen & Söhne u Zavidovićima, Bosanska industrija drveta a.d. Gustav Mechtersheimer u Višegradu, Firma J.Brabetz u G.Podgracima, Firma Bos.drv.ind. konzorcij Oskova-Gostilja-Puračić, "Una" drvna industrija a.d. u Bosanskoj Dubici, Josef Banheyer i sin Vukovar-Srebrenica, Industrija drveta a.d. Buttazzoni i Venturini u Sarajevu, Preduzeće Zadik S.Finci Sarajevo-Pale, Preduzeće Rafael Z.Finci i komp. Tarčin-Sarajevo i drugi.
A-U je za 35 godina u BiH posjekla oko 18,5 miliona kubnih metara drveta

Gavro je bio tuberan .. po mišljenju našeg akademika Filipovića bio je romantični revolucionar i bosanski patriota ..
Ови нису били пилоти, веће посада Хамера која је залутала ђе не треба.
Terorizam bi bio napad na regularnu vlast a ne okupatorsku. Svako ima pravo da se brani pa tako i tadašnji narod okupirane BiH.
Sad pogledaj podatke o pogromu Srba, odmah u Sarjaevu, istog dana nakon ubistva Ferdinanda...oni koji nisu uspeli da odu, a najevći broj uglednih kapiralista nije ni stigao, gazdi i trgovaca, obešen je i ubijem istog dana.... sve trgovine razbijene, haos i noć pre noći dugih noževa... oko 250uglednih Srba je bilo obešeno i izloženo tako....
Inače su svi ovi podaci koje si izneo , ekononomski motiv, kao strateškiu politiku krupnog kapitala iz Beča, tačne su..
Odlično, pogledajte ko nije.
Terorizam bi bio napad na regularnu vlast a ne okupatorsku. Svako ima pravo da se brani pa tako i tadašnji narod okupirane BiH.
Ако је Фердинанд део окупационих снага- зашто је Принцип терориста?Принцип је терориста, то је тај менталитет......
Ако је Фердинанд део окупационих снага- зашто је Принцип терориста?
Imas neki aber, link, mene to zanima iz sasvim desetih razloga.Treba izdvojiti i zagrebačku Kristalnu noć 1902. godine, pretekli su svoje idole Nemce za čitavih tri decenije i više...
1908, године, Аустроугарска је анектирала БиХ; то је чињеница, која није спорна. Следствено томе- Принципа можемо да видимо као члана ослободилачких снага Младе Босне, у којој је било припадника свих народа који су у тој земљи живели, као војника свог народа.Зато што окупација није окупација кад то појединим етничким групама одговара, слично као што Хрвати фафање Мађарима зову "персоналном унијом"...
1908, године, Аустроугарска је анектирала БиХ; то је чињеница, која није спорна. Следствено томе- Принципа можемо да видимо као члана ослободилачких снага Младе Босне, у којој је било припадника свих народа који су у тој земљи живели, као војника свог народа.
А као терористу могу га видети само они који нљгињу издаји и помажу окупационим снагама.
Зато је дозвољавање да се Принцип овде назива "терористом" кривично дело клевете и увреде историјски врло важне личности за Србе и српску историју.
Imas neki aber, link, mene to zanima iz sasvim desetih razloga.
Vidi se da si naprednjak! Jel si isao bar malo u neku skolu? Kada je Austrougarska anektirala Bosnu? Dobio si jedinicu.
Vidi se da si naprednjak! Jel si isao bar malo u neku skolu? Kada je Austrougarska anektirala Bosnu? Dobio si jedinicu.
Gavrilo se spasio muslimane i pravoslavce u Bosni. A-U je masovno imala strategiju naseljavanja katolika po Bosni i za samo par decenija katolici su postali vecina u gradovima. Rusene su dzamije, otimana vakufska imovina a muslimani gurani kao istoku. Pravoslvci su bili politicki obespravljeni i potistkivani
Ono je Gavro rokn'o barabu
Da to nije ucinio danas ne bi bilo muslimana u Bosni
Demonstranti su u Zagrebu na dan atentata klicali u slavu ubijenog prestolonasljednika i izvikivali parole „Dolje Srbija“, „Dolje Jugoslavija“ i „Dolje srpske sluge“. Dan kasnije, u režiji Hrvatske stanke prava (frankovaca) organiizovane su velike antisrpske demonstarcije u Zagrebu. Tom prilikom su demolirani mnogi srpski stanovi, radnje i ustanove.3 Demonstracije su izbile širom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, u Dubrovniku, Zadru, Brodu na Savi, Đakovu, Vinkovcima, Vukovaru i drugim mjestima.4
Sarajevo
Već iste večeri masa od više stotina demonstranata napala je i demolirala hotel „Evropu“, vlasništvo Gligorija Jeftanovića i redakciju lista Srpska riječ, ustremivši se potom i na druge srpske dućane, prodavnice, magaze, knjižare i kafane. Polupani su svi prozori i pričinjena je velika materijlana šteta na episkopskom stanu u Sarajevu. Sutradan se broj demonstranata višestruko uvećao, a akcija uništavanja svega što je srpsko počela je okupljanjem ispred katoličke katedrale u centru grada i nastavila se uz asistenciju policije i vojske, a po uputama koje su davali predstavnici gradskih vlasti i Zemaljske vlade.6 Noseći pred sobom carske slike, okupljena masa se podijelila u nekoliko grupa koje su se razišle po gradu. Prema jednom izvještaju, „demonstranti su pokrenuli pravi mali rat protiv srpskih dućana i domova u cijelom gradu“.7 Demonstrantima se ubrzo pridružio „sarajevski ološ“, koji je prema riječima poljskog policijskog službenika Vladislava Glika, iskoristio priliku da pod izgovorom „patriotskih istupa“ pljačka i krade.8 Postoje izvještaji kako je policija iz sarajevskog zatvora na slobodu pustila više sitnih muslimanskih kriminalaca koji su potom učestvovali u demonstracijama.9
Rušilački talas iz Sarajeva prelio se narednih dana na veći dio zemlje. Sutradan po atentatu, demonstranti su po Mostaru rušili i pljačkali srpske radnje. Uprkos intervenciji biskupa Alojzija Mišića, u Mostaru je oštećena pravoslavna crkva i vladičanski dvor Petra Zimonjića.10 U Livnu su demolirani srpska škola i gotovo svi dućani srpskih trgovaca. Demonstranti su u Žepču oštetili zgradu srpske čitaonice i parohijski dom. Zbog velikosrpske propagande i uvrede cara predsjednik odbora čitaonice prota Manojlo Varagić je osuđen na 15 mjeseci tamnice. U Travniku je polupana zgrada srpske škole, a priveden je i sveštenik Petar Ćosović, koji je potom postavljen za taoca na željezničkoj pruzi Travnik─Lašva.11 Kotarski upravnik iz Čapljine Abdurezak Dizdarević bio je glavni organizator progona Srba u Čapljini i Gabeli 29. i 30. juna 1914. Tom prilikom su opljačkane mnoge srpske kuće, radnje i crkve. Dizdarević je naredio pljenidbu „Srpske čitaonice“, „Srpskog sokola“ i „Srpske zemljoradničke zadruge“ u Čapljini.12 U rušilačkom pohodu demonstranata uništena je kuća sveštenika Vase Medana, koji je krajem jula uzet za taoca i sproveden u Struge na most preko rijeke Trebižata, a zatim odveden u Čapljinu da bi kao taoc pratio vojne transporte.13 „Sve što se krsti sa pet prsta skočilo je bilo, da nas, ovu šaku Srba pravoslavnih u Čapljini i okolini proguta. Nije se biralo od njihove strane sredstava i načina samo da se cilj postigne“, zapisao je sveštenik Medan u jednom kasnijem izvještaju.14 Trećeg dana po atentatu demonstranti su u Konjicu demolirali srpsku pravoslavnu crkvu, Dom Sv. Save u kojem je bila smještena srpska osnovna škola i srpsku čitaonicu. Sveštenik Jovan Slomović je odveden u mostarski zatvor i tamo zadržan devet dana.15 U Zenici su demonstranti poharali srpske radnje, pjevačko društvo „Dečanski“ i domove više uglednih Srba.16 Pravoslavna crkva je oskrnavljena i u Metkoviću.17 Sličan rušilački pohod dogodio se i u Duvnu u kojem su uništene srpska škola, crkva, učiteljski stan i kancelarije Crkveno-školske opštine. U Ljubuškom je masa katolika iz okolnih sela poharala pravoslavnu crkvu, parohijski dom i školu.18 Pravoslavna crkva u Trebinju je ostala pošteđena uništenja najviše zahvaljujući prisebnosti trebinjskog sveštenika Stevana Pravice.19 Već krajem juna 1914, u vrijeme velike koncentracije austrougarskih trupa na granici sa Srbijom, sveštenik Timotije Popović je osumnjičen da je zatrovao vodu u jednom bunaru iz kojeg je pila vojska. Uhapšen je, a potom bez ikakvog sudskog postupka obješen u Suljinom Hanu, tri kilometra od Zvornika, licem okrenut prema Srbiji.20 U manatiru Žitomisliću šuckori su se iživljavali nad arhimandritom Hristiforom Mihajlovićem. U Sanskom Mostu je, prema jednom izvještaju, atentat ostavio snažan utisak na lokalne muslimane i katolike. “Za tili se čas na džamiji vidjela u znak žalosti crna zastava, a zatim po ostalim muslimanskim i katoličkim dućanima i kućama. Svijet sav uzplahiren, ne znajući o čemu se radi, sletio se sa sviju strana, dapače težaci ostavljaju kopanje, žetvu te kosidbu i trče u grad, da saznadu pravu istinu”. U Sanskom Mostu nije bilo demonstracija, a do toga bi sigurno došlo “da nije nekoliko uglednih muslimana nastojalo da se pređe preko toga”.21
Тупан Панто, читај -па ћеш научити нешто...Vidi se da si naprednjak! Jel si isao bar malo u neku skolu? Kada je Austrougarska anektirala Bosnu? Dobio si jedinicu.


Тупан Панто, читај -па ћеш научити нешто...
Окупација и анексија нису исто. Боже, колико си ти забраздио у мржњу и лудило...?![]()
Okupirali su je 1878 a anektirali 1908. Postoji razlika, mada samo je u formi. Kao da nisu imali kontrolu i pre 1908 pa kao Mlada Bosna to videla kao kap koja je prelila čašu. A inače oba čina nisu naišla na značajnu osudu medjunarodnog sistema uspostavljenog Berlinskim kongresom a deo tog sistema bile su i Srbija i Rusija. Sve to oko Bosne bio je i dogovor AU i naše braće Rusa još tokom 1876 i 1877. što je i Srbija prihvatila. Jer da nije tako onda bi rat izbio 1908.