Zasto Srbi jos uvek slave Gavrila PRINCIPA?

"Сломили пројекат Србославије" :hahaha::zcepanje:
Ако тако лакше спаваш, нека ти.

Пре ће бити себи кичму и свели се на 25% земље БиХ, одсечени српским територијама од других Бошњака, са укупно 2,5 милиона људи и озбиљних вођа



- - - - - - - - - -

Подвиг је често, код Срба, важнији од победе. Несрби, као псотављач теме, то једноставно не може да разуме.

Šta on zna šta je herojski čin, lik je dezerter i jedva pismen.
 
Okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine Austro-Ugarska dolazi u posjed velikih prirodnih bogatstava, među kojima su se nalazile i šume. Novom organizacijom šumarstva i šumarske službe bile su podređene glavnom cilju a to je brza i intenzivna eksploatacija bosanskih šuma.

Strana kapitalistička preduzeća sklapali su dugoročne ugovore sa Zemaljskom vladom BiH, većinom na bazi slobodnih pogodbi. U to vrijeme strane građevinske firme iskazali su potrebu sa snabdijevanjem željezničkim pragovima radi otpočinjanja gradnje željezničkih linija: Dobrljin-Banja Luka (1872.godine, Bosanski Brod – Sarajevo 1879./82. godine, Sarajevo – Metković 1885./91. godine, Lašva – Travnik – Bugojno – Donji Vakuf 1893./95.godine, Zavidovići – Olovo – Han Pijesak – Kusaće 1901./02.godine, Sarajevo – Uvac 1901./06.godine itd.

U cilju eksploatacije bukovih i hrastovih šuma za proizvodnju željezničkih pragova prvenstveno su sječe bile usmjerene na šumske komplekse Grmeč, Crna gora, Šator, Vijenac, Risovac, Plješevica, Pastrijevo, Šiša, Palež, Čemernica i Manjača u zapadnom dijelu BiH, zatim Prosara, Motajica, Vučjak, Ozren, Konjuh, Usora, Nemila, Igman, Ivan Bitovnja, Donja Prača i druge u sjevernom i centralnom dijelu Bosne, odnosno područja sarajevskog regiona, ističe u svom istraživanju Srećko Ignjatović.

Otvaranjem ovih šumskih kompleksa nametnuo se problem pristupa eksploataciji tih šuma. Na rješavanju prepreka u transportu drvne mase do javnih saobraćajnica radili su mnogi šumski savjetnici (stranog porijekla), te ekspertizom i prijedloga bazirali se na korištenju žičnih željeznica (žičare), čekrka i gradnjom šumskih željezničkih pruga kojim bi drvo bilo spuštano u dolinu rijeka, odnosno do vodenih tokova rijeka Drine, Ribnik, Sanice i Sane splavarenjem do pilanskih postrojenja.

Faktički možemo konstatovati da je austrougarska uprava na čelu sa Zemaljskom vladom, s ciljem iskorištavanja raspoloživih prirodnih bogatstava šumom, na taj način pribavljala novčane prihode u okviru "nametnutog“ samofinansiranja, istakao je Ignjatović.

Kako bi privukli strani kapital i ostvarili zajedničko poslovanje u eksploataciji bosanskih šuma zaključivani su prvi ugovori poput Bosanska šumska industrija a.d. Otto Steinbeis u Dobrljin-Drvaru, Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb Zavidovići, Šumska industrija G.Gregersen & Söhne u Zavidovićima, Bosanska industrija drveta a.d. Gustav Mechtersheimer u Višegradu, Firma J.Brabetz u G.Podgracima, Firma Bos.drv.ind. konzorcij Oskova-Gostilja-Puračić, "Una" drvna industrija a.d. u Bosanskoj Dubici, Josef Banheyer i sin Vukovar-Srebrenica, Industrija drveta a.d. Buttazzoni i Venturini u Sarajevu, Preduzeće Zadik S.Finci Sarajevo-Pale, Preduzeće Rafael Z.Finci i komp. Tarčin-Sarajevo i drugi.

A-U je za 35 godina u BiH posjekla oko 18,5 miliona kubnih metara drveta

Одлични подаци, хвала лепо колега. :ok:

- - - - - - - - - -

Gavro je bio tuberan .. po mišljenju našeg akademika Filipovića bio je romantični revolucionar i bosanski patriota ..

Волим када славиш подвиге великих Срба.

Лепо ти иде, готово природно.
 
Terorizam bi bio napad na regularnu vlast a ne okupatorsku. Svako ima pravo da se brani pa tako i tadašnji narod okupirane BiH.

Sad pogledaj podatke o pogromu Srba, odmah u Sarjaevu, istog dana nakon ubistva Ferdinanda...oni koji nisu uspeli da odu, a najevći broj uglednih kapiralista nije ni stigao, gazdi i trgovaca, obešen je i ubijem istog dana.... sve trgovine razbijene, haos i noć pre noći dugih noževa... oko 250uglednih Srba je bilo obešeno i izloženo tako....

Inače su svi ovi podaci koje si izneo , ekononomski motiv, kao strateškiu politiku krupnog kapitala iz Beča, tačne su..
 
Sad pogledaj podatke o pogromu Srba, odmah u Sarjaevu, istog dana nakon ubistva Ferdinanda...oni koji nisu uspeli da odu, a najevći broj uglednih kapiralista nije ni stigao, gazdi i trgovaca, obešen je i ubijem istog dana.... sve trgovine razbijene, haos i noć pre noći dugih noževa... oko 250uglednih Srba je bilo obešeno i izloženo tako....

Inače su svi ovi podaci koje si izneo , ekononomski motiv, kao strateškiu politiku krupnog kapitala iz Beča, tačne su..

Znam za podatke o stradanju Srba u Sarajevu, inače najviše o samom stradanju srpskog stanovništva govori Ćorović u svojoj "Crnoj knjizi".

 
Odlično, pogledajte ko nije.

Sva ta stradanja imaju korijene u djelovanju klerofrankovačkih fanatika i "vjernika":


1900. god.

"Sve nagomilane protivurječnosti u Monarhiji i u Hrvatskoj koje su proizilazile iz raznih sukoba i sve teškoće koje su nastajale tumačene su uglavnom krivicom Srba, njihovim prisustvom, njihovim djelovanjem koje ima „negativan“ karakter. U takvim uslovima klerikalci u Hrvatskoj su riješili da sazovu jedan opšti katolički kongres u Zagrebu, na kome bi se odredila neka „generalna linija“ razvoja hrvatskog društva i katoličke crkve u njoj, pod okriljem Austro-Ugarske.

Kongres je sazvan 1900. godine, na njemu je glavni referat imao nadbiskup Štadler, koji je formulisao program rada i djelovanja katoličke crkve u Hrvatskoj za čitav XX vijek. Program je sadržavao i elemente genocida prema srpskom narodu u Hrvatskoj.

Tezu sa elementima genocida nadbiskup Štadler na kongresu plasirao je ovako:

-Ovaj svijet, dakle i mi, mila nam Hrvatska, postoji jedino radi pravednika Kristovih...moramo činiti sve da u našoj domovini bude što više pravednika Kristovih, jer je Gospod Isus mnoge gradove, a i narode i kraljevstva, i prije reda razorio i uništio, upravo stoga razloga što nije našao u nima pravednika...Mi moramo nastojati da u našoj domovini bude što više pravednika Kristovih...“

Ovaj poziv Štadlera da se sve „razori i uništi“ što ne pripada pravednicima Kristovim, tj. katolicima, tj. klerikalcima, je poziv na genocid, poziv na uništenje drugih naroda, posebno Srba-pravoslavnih, koji žive u „hrvatskoj domovini“ jer oni ne samo što nisu „pravednici Kristovi“ tj. katolici, nego su po klerikalnoj teoriji „šizmatici“, otpadnici od katoličke vjere. I što je najopasnije, Štadler se na to ubijanje naroda poziva ne samo na boga, Isusa Krista, koji je uništio sve one koji nisu njegovi „pravednici“.

1914. god.

Stoga je atentat u Sarajevu bio samo dobar povod za antisrpske akcije za zločin genocida nad Srbima, koji se odavno priprema i dugo očekuje, i koji će trajati sve četiri godine rata-od 1914. do 1918. godine.
To je bila politika genocida nad srpskim narodom, njegovo masovno istrebljenje iz pomenutih oblasti i krajeva. U ovom zločinu posebnu negativnu ulogu imao je zagrebački episkopat sa ogromnom većinom katoličkog klera od najvišeg do najnižeg stepena zvanja. U tome su posebno prednjačili crkveni poglavari u Zagrebu i Ljubljani, nadbiskup Bauer i Jeglič, koji su se stavili na čelo te propagande, sprovodeći je svim sredstvima kojima su raspolagali.
Zagrebački nadbiskup Bauer je, na primjer, 30. avgusta 1914, samo dva dana poslije početka napada Austro-Ugarske na Srbiju održao jedan ratnički govor u Črnomercu blizu Zagreba hrvatskim mladićima mobilisanim od strane Austro-Ugarske u vojsku koja polazi u rat protiv Srbije. U tom govoru Bauer, pored ostalog kaže:

-Hrvati, junaci, ljubljeni naš kraj zove vas u boj...U najtežim vremenima stajali su djedovi vaši vjerno uz Presto, pa ćete i vi u staroj vjernosti za kralja dati krv i život svoj. Hrvati i bog vas zove u boj...da budete osvetnici onog nedjela u Sarajevu...pođite junačno i blagoslov božji svuda bio s vama...

Mjesec dana kasnije, Bauer je u Remetinama održao još jedan govor istog karaktera vojnicima koji idu na srpsko ratište, i u kojem je, pored ostaloga rekao i ovo:

-Pošli smo ovamo da kao pravi katolici, skrušenim i poniženim srcem zaprosimo božju pomoć našoj hrabroj vojsci da se što prije pobjedonosno vrati. Bog naš je nad našom vojskom...bog će uslišiti molitve naše za pobjedu naše vojske...

Slično je govorio i ljubljanski biskup dr Anton Bonaventura Jeglič, takođe klerikalac-jezuita, austrofil, fanatično odan papi i još fanatičniji neprijatelj srpskoga naroda. Samo desetak dana poslije početka rata na Srbiju, Jeglič drži govor slovenačkim vojnicima, koji takođe idu na srpsko ratište, i kaže:

-Muževi, vas Car da osvetite oružjem u ruci krajnje nepravedno, već višegodišnje nastojanje komadanja i uništavanja naše divne Austrije...zove vas Car da oružjem branite katoličku Austriju, našu katoličku carsku porodicu od zakletih neprijatelja...u boj protiv neprijatelja katoličke Habzburške kuće...

Ljubljanski dnevni list „Slovenec“ objavio je neposredno poslije atentata u Sarajevu, pjesmu slovenačkog autora dr Marka Natlačena „Bojni grom“ u kojoj je stih:

-
„S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi...”


Bivši šef sarajevske policije, Kosta Herman izjavljuje:

-Sa stotine vješala ne bi se moglo platiti dragocjene ubijene glave...

U jednom službenom izvještaju austro-ugarskih vlasti o tim demonstracijama piše:

-Narod najavljuje Srbima borbu na život i smrt i progonstvo iz Bosne i Hercegovine...

Zagrebački list „Hrvatska“ od 29. jula 1914. u članku kaže:

-Oba zločinca su Srbi. I jesi Srbin, prokleto ti sjeme i pleme, što ga je vjetar natrunio po našem hrvatskom tlu, da rađa zločin i zlobu, sije neslogu i razbojnički proljeva krv.
 
Ако је Фердинанд део окупационих снага- зашто је Принцип терориста?

Зато што окупација није окупација кад то појединим етничким групама одговара, слично као што Хрвати фафање Мађарима зову "персоналном унијом"...
 
Зато што окупација није окупација кад то појединим етничким групама одговара, слично као што Хрвати фафање Мађарима зову "персоналном унијом"...
1908, године, Аустроугарска је анектирала БиХ; то је чињеница, која није спорна. Следствено томе- Принципа можемо да видимо као члана ослободилачких снага Младе Босне, у којој је било припадника свих народа који су у тој земљи живели, као војника свог народа.
А као терористу могу га видети само они који нљгињу издаји и помажу окупационим снагама.
Зато је дозвољавање да се Принцип овде назива "терористом" кривично дело клевете и увреде историјски врло важне личности за Србе и српску историју.
 
1908, године, Аустроугарска је анектирала БиХ; то је чињеница, која није спорна. Следствено томе- Принципа можемо да видимо као члана ослободилачких снага Младе Босне, у којој је било припадника свих народа који су у тој земљи живели, као војника свог народа.
А као терористу могу га видети само они који нљгињу издаји и помажу окупационим снагама.
Зато је дозвољавање да се Принцип овде назива "терористом" кривично дело клевете и увреде историјски врло важне личности за Србе и српску историју.

Vidi se da si naprednjak! Jel si isao bar malo u neku skolu? Kada je Austrougarska anektirala Bosnu? Dobio si jedinicu.
 
Vidi se da si naprednjak! Jel si isao bar malo u neku skolu? Kada je Austrougarska anektirala Bosnu? Dobio si jedinicu.

Okupirali su je 1878 a anektirali 1908. Postoji razlika, mada samo je u formi. Kao da nisu imali kontrolu i pre 1908 pa kao Mlada Bosna to videla kao kap koja je prelila čašu. A inače oba čina nisu naišla na značajnu osudu medjunarodnog sistema uspostavljenog Berlinskim kongresom a deo tog sistema bile su i Srbija i Rusija. Sve to oko Bosne bio je i dogovor AU i naše braće Rusa još tokom 1876 i 1877. što je i Srbija prihvatila. Jer da nije tako onda bi rat izbio 1908.
 
Poslednja izmena:
Gavrilo se spasio muslimane i pravoslavce u Bosni. A-U je masovno imala strategiju naseljavanja katolika po Bosni i za samo par decenija katolici su postali vecina u gradovima. Rusene su dzamije, otimana vakufska imovina a muslimani gurani kao istoku. Pravoslvci su bili politicki obespravljeni i potistkivani

Ono je Gavro rokn'o barabu

Da to nije ucinio danas ne bi bilo muslimana u Bosni





Demonstranti su u Zagrebu na dan atentata klicali u slavu ubijenog prestolonasljednika i izvikivali parole „Dolje Srbija“, „Dolje Jugoslavija“ i „Dolje srpske sluge“. Dan kasnije, u režiji Hrvatske stanke prava (frankovaca) organiizovane su velike antisrpske demonstarcije u Zagrebu. Tom prilikom su demolirani mnogi srpski stanovi, radnje i ustanove.3 Demonstracije su izbile širom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, u Dubrovniku, Zadru, Brodu na Savi, Đakovu, Vinkovcima, Vukovaru i drugim mjestima.4

Sarajevo

Već iste večeri masa od više stotina demonstranata napala je i demolirala hotel „Evropu“, vlasništvo Gligorija Jeftanovića i redakciju lista Srpska riječ, ustremivši se potom i na druge srpske dućane, prodavnice, magaze, knjižare i kafane. Polupani su svi prozori i pričinjena je velika materijlana šteta na episkopskom stanu u Sarajevu. Sutradan se broj demonstranata višestruko uvećao, a akcija uništavanja svega što je srpsko počela je okupljanjem ispred katoličke katedrale u centru grada i nastavila se uz asistenciju policije i vojske, a po uputama koje su davali predstavnici gradskih vlasti i Zemaljske vlade.6 Noseći pred sobom carske slike, okupljena masa se podijelila u nekoliko grupa koje su se razišle po gradu. Prema jednom izvještaju, „demonstranti su pokrenuli pravi mali rat protiv srpskih dućana i domova u cijelom gradu“.7 Demonstrantima se ubrzo pridružio „sarajevski ološ“, koji je prema riječima poljskog policijskog službenika Vladislava Glika, iskoristio priliku da pod izgovorom „patriotskih istupa“ pljačka i krade.8 Postoje izvještaji kako je policija iz sarajevskog zatvora na slobodu pustila više sitnih muslimanskih kriminalaca koji su potom učestvovali u demonstracijama.9
Rušilački talas iz Sarajeva prelio se narednih dana na veći dio zemlje. Sutradan po atentatu, demonstranti su po Mostaru rušili i pljačkali srpske radnje. Uprkos intervenciji biskupa Alojzija Mišića, u Mostaru je oštećena pravoslavna crkva i vladičanski dvor Petra Zimonjića.10 U Livnu su demolirani srpska škola i gotovo svi dućani srpskih trgovaca. Demonstranti su u Žepču oštetili zgradu srpske čitaonice i parohijski dom. Zbog velikosrpske propagande i uvrede cara predsjednik odbora čitaonice prota Manojlo Varagić je osuđen na 15 mjeseci tamnice. U Travniku je polupana zgrada srpske škole, a priveden je i sveštenik Petar Ćosović, koji je potom postavljen za taoca na željezničkoj pruzi Travnik─Lašva.11 Kotarski upravnik iz Čapljine Abdurezak Dizdarević bio je glavni organizator progona Srba u Čapljini i Gabeli 29. i 30. juna 1914. Tom prilikom su opljačkane mnoge srpske kuće, radnje i crkve. Dizdarević je naredio pljenidbu „Srpske čitaonice“, „Srpskog sokola“ i „Srpske zemljoradničke zadruge“ u Čapljini.12 U rušilačkom pohodu demonstranata uništena je kuća sveštenika Vase Medana, koji je krajem jula uzet za taoca i sproveden u Struge na most preko rijeke Trebižata, a zatim odveden u Čapljinu da bi kao taoc pratio vojne transporte.13 „Sve što se krsti sa pet prsta skočilo je bilo, da nas, ovu šaku Srba pravoslavnih u Čapljini i okolini proguta. Nije se biralo od njihove strane sredstava i načina samo da se cilj postigne“, zapisao je sveštenik Medan u jednom kasnijem izvještaju.14 Trećeg dana po atentatu demonstranti su u Konjicu demolirali srpsku pravoslavnu crkvu, Dom Sv. Save u kojem je bila smještena srpska osnovna škola i srpsku čitaonicu. Sveštenik Jovan Slomović je odveden u mostarski zatvor i tamo zadržan devet dana.15 U Zenici su demonstranti poharali srpske radnje, pjevačko društvo „Dečanski“ i domove više uglednih Srba.16 Pravoslavna crkva je oskrnavljena i u Metkoviću.17 Sličan rušilački pohod dogodio se i u Duvnu u kojem su uništene srpska škola, crkva, učiteljski stan i kancelarije Crkveno-školske opštine. U Ljubuškom je masa katolika iz okolnih sela poharala pravoslavnu crkvu, parohijski dom i školu.18 Pravoslavna crkva u Trebinju je ostala pošteđena uništenja najviše zahvaljujući prisebnosti trebinjskog sveštenika Stevana Pravice.19 Već krajem juna 1914, u vrijeme velike koncentracije austrougarskih trupa na granici sa Srbijom, sveštenik Timotije Popović je osumnjičen da je zatrovao vodu u jednom bunaru iz kojeg je pila vojska. Uhapšen je, a potom bez ikakvog sudskog postupka obješen u Suljinom Hanu, tri kilometra od Zvornika, licem okrenut prema Srbiji.20 U manatiru Žitomisliću šuckori su se iživljavali nad arhimandritom Hristiforom Mihajlovićem. U Sanskom Mostu je, prema jednom izvještaju, atentat ostavio snažan utisak na lokalne muslimane i katolike. “Za tili se čas na džamiji vidjela u znak žalosti crna zastava, a zatim po ostalim muslimanskim i katoličkim dućanima i kućama. Svijet sav uzplahiren, ne znajući o čemu se radi, sletio se sa sviju strana, dapače težaci ostavljaju kopanje, žetvu te kosidbu i trče u grad, da saznadu pravu istinu”. U Sanskom Mostu nije bilo demonstracija, a do toga bi sigurno došlo “da nije nekoliko uglednih muslimana nastojalo da se pređe preko toga”.21
 
Poslednja izmena:
Тупан Панто, читај -па ћеш научити нешто...:lol:
Окупација и анексија нису исто. Боже, колико си ти забраздио у мржњу и лудило...?:mrgreen:

Добро... он има јафтинију улазницу.

- - - - - - - - - -

Okupirali su je 1878 a anektirali 1908. Postoji razlika, mada samo je u formi. Kao da nisu imali kontrolu i pre 1908 pa kao Mlada Bosna to videla kao kap koja je prelila čašu. A inače oba čina nisu naišla na značajnu osudu medjunarodnog sistema uspostavljenog Berlinskim kongresom a deo tog sistema bile su i Srbija i Rusija. Sve to oko Bosne bio je i dogovor AU i naše braće Rusa još tokom 1876 i 1877. što je i Srbija prihvatila. Jer da nije tako onda bi rat izbio 1908.

БИле су огромне демонстрације, али само у Србији. Демнстрације у Београду је организовао и водио Бранислав Нушић, захтевајући рат по свеку цену са Аустријом. И у скупштину је улетео на коњу, на пример.
 
Pa bile su demonstracije ali zvanična vlast u Srbiji je bila nemoćna jer Rusi tada nisu hteli sukob sa AU i Nemačkom a to nisu htele ni Britanija i Francuska. Kao nisu bili spremni vojno a to je samo 6 godina pre rata a sve sile su se aktivno pripremale za obračun još od osamdesetih godina 19 veka.
 
Poslednja izmena:

Back
Top