Jasno je šta smo rekli za antropomorfizam, dok što se tog događaja tiče, on je rezultat činjenice da je Bog posredstvom Jelisija Učinio mnoga čuda, zahvaljujući kojima je sav Izrael znao da je on zaista Božji vesnik, što, pak, znači da su ta deca bila do te mere izopačena da su praktično hulila (jer ustanak protiv Božjih Vesnika jeste bunt protiv NJega), te je dalja pojava (širenje) tog zla (za dobrobit celokupnog Izraela, kako ne bi, dakle, pošao istim stopama) morala da se spreči na taj način:
2:11 I kad iđahu dalje razgovarajući se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo.
2:12 A Jelisije videći to vikaše: Oče moj, oče moj! Kola Izrailjeva i konjici njegovi! I ne vide ga više; potom uze haljine svoje i razdre ih na dva komada.
2:13 I podiže plašt Ilijin, koji beše spao s njega, i vrativši se stade na bregu jordanskom.
2:14 I uzevši plašt Ilijin, koji beše spao s njega, udari po vodi i reče: Gde je Gospod Bog Ilijin? A kad i on udari po vodi, rastupi se voda tamo i amo, i pređe Jelisije.
2:15 A kad s druge strane videše sinovi proročki, koji behu u Jerihonu, rekoše: Počinu duh Ilijin na Jelisiju. I sretoše ga i pokloniše mu se do zemlje.
2:16 I rekoše mu: Evo ima u sluga tvojih pedeset junaka, neka idu i traže tvog gospodara, da ga ne bude uzeo duh Gospodnji i bacio ga na kakvo brdo ili u kakav do. A on reče: Ne šaljite.
2:17 Ali oni navaljivahu na nj dokle mu se ne dosadi, te reče: Pošaljite. I poslaše pedeset ljudi koji ga tražiše tri dana, ali ne nađoše.
2:18 I vratiše se k njemu, a on beše u Jerihonu, pa im reče: Nisam li vam govorio da ne idete?
2:19 Tada građani rekoše Jelisiju: Gle, dobro je živeti u ovom gradu, kao što gospodar naš vidi; ali je voda zla i zemlja nerodna.
2:20 A on im reče: Donesite mi nov kotao, i metnite u nj soli. I donesoše mu.
2:21 A on izađe na izvor i baci u nj so, govoreći: Ovako veli Gospod: Iscelih ovu vodu, da ne bude više od nje smrti ni nerodnosti.
2:22 I voda posta zdrava do današnjeg dana po reči Jelisijevoj, koju izreče.
2:23 Potom otide odande u Vetilj; i kad iđaše putem, iziđoše mala deca iz grada i rugahu mu se govoreći mu: Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!
2:24 A Jelisije obazre se i videći ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izađoše dve medvedice iz šume, i rastrgoše četrdeset i dvoje dece.
2. Carevima 2.