Svi koji kazu da negde u dalekom inostranstvu i dalje vlada bratstvo i jedinstvo LAZU. Tako bivsi Yugosi igraju fudbal po ledinama Nemacke, GB, USA ili CAN podeljeni na svoje nacije, Srbi sa Srbima, Hrvati sa Hrvatima, retko ko zaluta medju one druge, ako zaluta zalutta samo iz neobavestenosti ili iz nekog svog naivnog verovanja da smo svi dalje u OK odnosima. Ali onda je logicno da ces pre da igras fudbal u komsiluku sa Madjarima, Rumunima ili Italijanima jer ti negde u iseljenju nemacki ili engleski jezik ne bi trebali da budu prepreka da se sporazumevas sa svojim novim sunarodnicima.
Takodje, postoje i restorani sa balkanskom kujnom koji su podeljeni po nacionalnostima, u hrvatskim se pusta hrvatska muzika, jedu hrvatski/bosanski cevapi a u srpskim se pusta srpska muzika i jede uglavnom leskovacki rostilj a glavno jelo je karadjordjeva snicla, zaboravih, u hrvatskim nema karadjordjeve snicle, srpske salate.
Naravno, najveca podela je u duhovnom/crkvenom smislu, niko ne zalazi u crkve drugih konfesija, folklori retko jedni drugima gostuju, izbegavaju se cak i na koncertima koji se organizuju za dijasporu itd.
U srpskim kulturnim centrima ( a i u crkvama) su na mnogim mestima postavljene slike Draze Mihajlovica a u hrvatskim imate Paveliceve ili Luburiceve, toliko oko pomirenja.
Jedino mesto gde se "saradjuje" su prodavnice hrane sa Balkana, svi imaju proizvode i iz svoje drzave ali i iz onih preko puta, pa cete tako naci i Podravku, Bambi, Soko Stark jedne pored drugih. Jednostavno, vlasnici prodavnica moraju da prezive u velikoj konkurenciji a samo ukupan broj bivsih Yugosa cini veliki broj kupaca, mada i tu ima nacionalistickih iskljucivosti (naletao sam na prodavnice koje su prodavale robu samo iz svoje drzave, no oni su propadali za 5-6 god maksimalno).
U sustini tako je i najbolje, mi smo razliciti narodi koji su vec razdvojeni 33 godine a ziveli smo zajedno samo 68 godina ( izbacio sam prekid od 1941-45) i mali velika dva ratna sukoba, polako se zaboravlja pokusaj stvaranja zajednicke drzave i zajednicke kulture, odnosno generacije koje su zivele u toj zajednickoj dzravi a da su malo "osetili" toga zajednickog zivota imaju sad najmanje 55-60 godina zivota, za 20-tak godina ce samo retki da imaju secanja na taj zajednicki prostor. Mladjim generacijama, pogotovo onima rodjenim posle ratova 1991-95 ta drzava ne znaci nista, postoji samo animozitet ka narodima iz te druge drzave mada i to sa onima koji imaju 20-tak godina zivota deluje imaginarno.