Zašto ne želimo dosadne muškarce?

Znate ono, lijep, pristojan, iskren, očaran vama, zbunjen koliko mu se dopadate,
Ali što su nam takvi dosadni? :zper:

Zašto mi tu uvijek izaberemo one svojeglave, distanciranije i hanimljivije?

Ja bih rekla jer nam se čini da imaju bolju samokontrolu, da smo im izbor, da im nećemo biti potrebne, da neće smarati itd.

Da li je to tako i kod muškaraca? Prije izaberu samostalnu, koja se neće zalijepiti? Jel u tome fazon?
Ili je izbor iz traume, neću nekoga ko mi može i želi dati puno ljubavi?
Pa ne znam, nismo ni mi odusevljeni mozda vama, ali jadno musko...suti i trpi.
 
Aha, možda nisam lijepo pitala.
to je malo konfuzno.

Postoje dragi ljudi, spremni da lako pokažu emocije, ali se ne čine interesantni (možda samo nemaju potrebu da se trse?)

Kako može biti pogrešna procjena da se neko dosađuje, kad nema hobije? Čini se da bih ja mogla postati hobi a to ne želim, valjda?!
Želim ljubav ali od osobe koja ima samokontrolu i koja me bira, iako je sposoban. 😁

:fdlan:...баш те дрма...
 
Pa svojeglav, distanciran i tako već... Znači svojeglav ili ti tip koji zatvara kavane, distanciran, tj tip koji nije zaljubljen u nju, i što se dobije onda? Pa valjda prevara prvim prilikom jer ga nije briga za nju, i uz to ogromna potrošnja novca, a kad njemu ponestane pokušati će se dokopati njenog novca .
Pa to su već pretpostavke.
 
U dvadesetim, kada je na vrhuncu atraktivnosti bira budale. Kad zađe u godine gde ne može da bira mnogo, seti se dobrih momaka, ali ih oni sada ne žele. Zašto uzeti nju kada nije htela da ti posveti svoje najbolje godine? :think:
Zato sto ni on bolje ne moze vise :lol:
i dok se tako medjusobno ratuje na kraju oba pola docekaju krizu srednjih godina sami uz tv i tetrapak vina
 

Back
Top