Zašto nas neki drugi tako često krive?

Odgovor je ovde.

Ja sam imala suprotan problem. Krivila sam neke ljude. Ali kao što kaže Serafim nisu reagovali kako sam ja očekivala.
Možeš da menjaš samo sebe, druge ljude ne. Raščistiš u glavi ko ti je bitan u životu a ko ne.
I tako se ponašaš.

Ovo sam i ja primetila. U stilu, kako se usudjujem da budem raspoložena a sve je crno oko nas.
Da, zato jer neki ljudi ili neljudi ne mogu podnijeti tuđu srecu ili zadovoljstvo
 
Tako što ćeš prestati da tražiš validaciju od drugih. Prosto te ne interesuje da li te neko smatra za budalu ili genija. Ti sam budi svestan onoga što jesi jer niko osim tebe to ne može znati bolje.
Pročitaj nešto o stoicizmu, koristiće ti.
Ja sam čitao dosta u stoicizmu, I u teoriji mi se jako dopada, i u praksi ponekad primjenjujemo, ali ja se i nažalost prečesto vratim na prijaśnje obrasce, zbog slabije koncentracije
 
Ja sam čitao dosta u stoicizmu, I u teoriji mi se jako dopada, i u praksi ponekad primjenjujemo, ali ja se i nažalost prečesto vratim na prijaśnje obrasce, zbog slabije koncentracije
Sada ću ti dati citat Lao Ce-a.

Pazi na svoje misli;
one postaju misli.
Pazi na svoje reči;
one postaju dela.
Pazi na svoja dela;
ona postaju navike.
Pazi na svoje navike;
one postaju karakter.
Pazi na svoj karakter;
on postaje tvoja sudbina.

Ti se vraćaš na stare obrasce zato što je to kod tebe postala navika. Potrebno je primoravati sebe na nešto dok i to dobro ne postane navika.
 
Sada ću ti dati citat Lao Ce-a.

Pazi na svoje misli;
one postaju misli.
Pazi na svoje reči;
one postaju dela.
Pazi na svoja dela;
ona postaju navike.
Pazi na svoje navike;
one postaju karakter.
Pazi na svoj karakter;
on postaje tvoja sudbina.

Ti se vraćaš na stare obrasce zato što je to kod tebe postala navika. Potrebno je primoravati sebe na nešto dok i to dobro ne postane navika.
Moguće da, nekakva polovična zona komfora
 
Kriviti sebe je ponekad čak i lakše nego kriviti druge. Ipak , ja sve rjeđe krivim sebe, jer kad vidim kako se neki ,,dobri" ponaśaju, skużim da sam se ja prije i previse krivio

Već sam pisao o tome, bijes, strah, mržnja, trpljenje i pad u zivotni ponor koji nema dna. I nešto s druge teme, djela a ne riječi, kod tebe su tu baš vidi neslaganje.
 
Tako što ćeš prestati da tražiš validaciju od drugih. Prosto te ne interesuje da li te neko smatra za budalu ili genija. Ti sam budi svestan onoga što jesi jer niko osim tebe to ne može znati bolje.
Pročitaj nešto o stoicizmu, koristiće ti.

Ок, али шта ако радиш са таквим особом и ако прво помислиш да несвесно жели да те доведе у ситуацију да те криви, а онда кад се понавља и понавља запиташ се да ли имаш параноју, да си преемитиван или да је намера у циљу доказивања надмоћи
 
U kojem smislu neslaganje?
Možda nije baš ono klasika, ali opet koliko vidim ti misliš da si ti posebno dobra osoba koju ovaj zli svijet ne može razumjeti. Zapravo samo si drugačiji, i to dosta drugačiji. Ako uzmemo da ako su drugačiji, da si odmah označen kao čudan, onda ti i jesi čudan, pa bi tako ( po mom mišljenju) trebao prihvatiti tu svoju cudnovatost, tj biti svjestan svoje drugacijosti, i da zbog toga možeš izazvati negativne reakcije.
 
Ок, али шта ако радиш са таквим особом и ако прво помислиш да несвесно жели да те доведе у ситуацију да те криви, а онда кад се понавља и понавља запиташ се да ли имаш параноју, да си преемитиван или да је намера у циљу доказивања надмоћи
Imam prijatelja koji se neprestano ponavlja i neprestano pronalazi mane drugima i neprestano ih krivi za nešto. Odbijem na glupost i produžim dalje. Ne trudim se da uopšte analiziram njegov stav i misli. Traćenje vremena.
 
Možda nije baš ono klasika, ali opet koliko vidim ti misliš da si ti posebno dobra osoba koju ovaj zli svijet ne može razumjeti. Zapravo samo si drugačiji, i to dosta drugačiji. Ako uzmemo da ako su drugačiji, da si odmah označen kao čudan, onda ti i jesi čudan, pa bi tako ( po mom mišljenju) trebao prihvatiti tu svoju cudnovatost, tj biti svjestan svoje drugacijosti, i da zbog toga možeš izazvati negativne reakcije.
Moguće

Ja mislim da sam mjeśovit, możda ipak nešto bolji od prosjeka, tj. ne kradem, ne varam djevojke, nisam nasilan.

A svijet kao svijet, ja. Sam svjestan da puno toga ovisi o tome kako se ja postavim
 
Stvaranje osećaja krivice kod drugih ljudi je sredstvo manipulisanja pojedinaca kako bi od drugih dobili ponašanje koje zapravo žele da dobiju. Jer ti meni nećeš dati ono što meni treba ako ja tebe ne postavim u poziciju da si ti kriv zato što to nije tako. Sad je samo pitanje da li si ti zaista kriv ili nisi, a to je deo gde ti treba da osvestiš sebe i da vidiš koja je zaista tvoja uloga, da li si mogao da je ispuniš, da li uopšte treba da je ispuniš i ko je osoba, sa kojim ciljem ti to govori.
 
Stvaranje osećaja krivice kod drugih ljudi je sredstvo manipulisanja pojedinaca kako bi od drugih dobili ponašanje koje zapravo žele da dobiju. Jer ti meni nećeš dati ono što meni treba ako ja tebe ne postavim u poziciju da si ti kriv zato što to nije tako. Sad je samo pitanje da li si ti zaista kriv ili nisi, a to je deo gde ti treba da osvestiš sebe i da vidiš koja je zaista tvoja uloga, da li si mogao da je ispuniš, da li uopšte treba da je ispuniš i ko je osoba, sa kojim ciljem ti to govori.
Tako neśto.

Život i jest putovanje, żalosno je što ga neki loše koriste .

Tragedije nas potiču na razmišljanje o ljudskoj prirodi općenito. Pitam se mogu li se ljudi roditi zli? I koliko daleko može ići mržnja? Ja nekako mislim da se čovjek ne rađa zao, već da mržnja ulazi zbog nekih prijašnjih mržnji, zbog bizarnih želja za osvetama, kao i besmislenih navika koje su suprotne onoj istinskoj ljudskoj prirodi. Zlo je zlo, i apsolutno to treba naglašavati i osuditi, i pokušati naći načine da se krene prema boljim smjerovima. No zlo, iako nije došlo samo, ipak djeluje šokantno. Nažalost, prečesto se ruše mostovi zajedništva, stvara se panika, no trebamo ostati racionalni u svemu tome. Ja mržnju ne razumijem i za mene je ona neprihvatljiva i nepotrebna, a nadam se da barem dio onih koji mrze ce se barem malo promijeniti, jer ovaj svijet zaslužuje da bude ljepše i bolje mjesto za život, premda se to ponekad čini teško dostižnim. Podrška svim dobronamjernim ljudima svijeta bez obzira na spol, nacionalnost, vjeru ili boju kože.
 
Tako neśto.

Život i jest putovanje, żalosno je što ga neki loše koriste .

Tragedije nas potiču na razmišljanje o ljudskoj prirodi općenito. Pitam se mogu li se ljudi roditi zli? I koliko daleko može ići mržnja? Ja nekako mislim da se čovjek ne rađa zao, već da mržnja ulazi zbog nekih prijašnjih mržnji, zbog bizarnih želja za osvetama, kao i besmislenih navika koje su suprotne onoj istinskoj ljudskoj prirodi. Zlo je zlo, i apsolutno to treba naglašavati i osuditi, i pokušati naći načine da se krene prema boljim smjerovima. No zlo, iako nije došlo samo, ipak djeluje šokantno. Nažalost, prečesto se ruše mostovi zajedništva, stvara se panika, no trebamo ostati racionalni u svemu tome. Ja mržnju ne razumijem i za mene je ona neprihvatljiva i nepotrebna, a nadam se da barem dio onih koji mrze ce se barem malo promijeniti, jer ovaj svijet zaslužuje da bude ljepše i bolje mjesto za život, premda se to ponekad čini teško dostižnim. Podrška svim dobronamjernim ljudima svijeta bez obzira na spol, nacionalnost, vjeru ili boju kože.

Mislim da i može, imaš ti i genetiku, imaš i intelekt koji je možda ograničen, sve to vuče jedno drugo.
 

Back
Top