Zašto lažemo?

Sonatica72

Aktivan član
Moderator
Poruka
1.704
BLOG2.jpg

Iako znamo da ne bi trebalo, svi ponekad lažemo. Iza toga se kriju različiti razlozi – izbegavanje nevolja, potreba za prihvatanjem, očuvanje samopouzdanja, a vrlo često i želja da nekog ne povredimo.

Laganje je svesna aktivnost, a ljudi koji lažu to rade da bi ostvarili neki cilj.

Psihoterapeut Zoran Milivojević navodi da postoje razni ciljevi koje otkrivamo u najranijem detinjstvu: „Mala deca često lažu da ne bi dobila kaznu.
Evo, recimo, moj sin je sa dve i po godine nešto uradio kada je ostao sam u sobi. Supruga i ja smo ga pitali: ʼŠta si to uradio?ʼ, a on je odgovorio: ʼNisam ja to uradioʼ. Onda smo mu postavili sledeća pitanja: ʼKako nisi uradio? Ko je to uradio?ʼ, a on je na to rekao: ʼDragan je uradioʼ. Upitali smo: ʼKoji Dragan?ʼ, a dete se snašlo na sledeći način: ʼPa bio je tu Dragan, pa je uradio. A sad je otišaoʼ.
Jedna ovakva situacija nam pokazuje da mala deca počinju da lažu kada imaju vrlo jasan motiv ‒ da se izvuku. To se onda nastavlja i kasnije u životu.

Dr Milivojević kaže da često lažemo kada ne želimo nekoga da povredimo i da se u tom slučaju služimo takozvanim belim lažima. On takođe navodi i da su italijanski psiholozi utvrdili da izgovorimo čak do sto pedeset „belih laži" u toku dana.
„To znači, na primer, kupio sam nove cipele. Pokazujem ih prijatelju i pitam: ʼDa li ti se sviđaju?ʼ, a on, iako mu se ne sviđaju kaže: ʼDa, da baš su lepe.ʼ Tako da većina ljudi iako osuđuje laž, laže u nekim situacijama za koje smatra da su opravdane.

Nastavak na https://www.rts.rs/lat/magazin/nauka/2336697/zasto-lazemo.html

***
Da li lažete?

Da li poznajete ljude koji lažu?

Kako se osećate kad izgovarate bele laži?

Kako se osećate kada vam bliska osoba laže?

Ima li istine u onoj narodnoj izreci " Istina se, kad tad otkrije" ?


U toku diskusije odgovoriću na ova pitanja.

Važna napomena: U ovoj temi ne diskutujemo o tome ko više laže: muškarci ili žene.
 
Ko prvi kaže , ja ne lažem, već je slagao ;) Naravno da sam bila u situaciji da nešto slažem, sa raznim namerama, ali smatram da namerno laganje, sa potrebom da nekome učiniš loše, to je baš zlonamerna laž. Postoje i one ''bele laži'' kada pokušavamo kroz iskrivljenu istinu da sakrijemo neke loše stvari koje bi tu osobu povredilo.
 
Nisam baš nešto vešta u laganju, jer sam i navikla da budem direktna i iskrena po cenu da budem osuđena od strane drugih. Pokušavala sam nekoliko puta, ali onda počnem da se smejem i provale me :mrgreen: Ali lažljivi manipulatori, su posebna vrsta ljudi koji mogu naneti ogromnu štetu većem broju ljudi. Najgori su oni koji i sami počnu da veruju u svoje laži, njih nema šanse da provališ da lažu ;)
 
lazem iz dva razloga.
Da izbegnem nevolju ili da nekoga ne povredim.
ne planiram nikada da slazem desi se u trenutku.
Umem da slazem da ne trepnem i da me ne uhvate nikad.
Ali nikad ne pravim seme i spletke.
Znam ljude koji non stop lazu i svaka tri dana sednu sa mnom na kafu.
Pricaju o istoj osobi na istu temu i kazu nesto deseto i ne shvate to.
Tolikose upetljaju da neznaju ni sta pricu vise.
Ali ja pamtim kao slon. Medjutim, ne kazem im osim ako ja nisam ugrozen njihovim postupkom.
 
Inače, kada su me deca,moja lagala, vrlo lako sam to mogla da utvrdim. Takođe, i deca u školi kada me slažu, mogu da ih pročitam. Primetila sam da postoje deca koja su više ili manje lažljiva. I tu postoje razlike, kada uhvatim dete da laže, neki od njih se postide, jer shvataju da ne rade nešto dobro, dok postoje deca koja ne reaguju, čak budu i pomalo ljuti jer sam ih kritikovala zbog toga. Mnogi dečji psiholozi ovo analiziraju na razne načine, ali se uvek pominje porodica i porodično okruženje koje utiče na laganje.
 
Ovde ti često važi pravilo nije sramota ne znati, sramota je priznati. Nekad nažalost ispada bolje da ne budeš iskren, tj. da prećutiš neke stvari. Treba da proceniš šta, kome. Tek kad se zbližiš s nekim, kad se uspostavi poverenje, možeš da mu se poveriš. A što otprilike reče Zilot, možeš da se poveriš popu i psihijatru, i to ne svakom, ako si pametan. Ja tu nisam mnogo pametan. Overšerujem samo tako.
 
1. Da ne bi bili jadni u ocima drugih
2. Da ne bi bili iskorisceni od drugih
3. Da bi ljudi zadrzali nesto za sebe

Uglavnom izbjegavam laganje, idem na istinu jer koliko god bila teska u datom trenutku, nema nekog tereta koji izgovorena laz nosi sa sobom. Laganje je tesko, treba zapamtiti sta je covjek sve slagao a cim se laze neko drugi, prije toga covjek laze samog sebe - ebes takav zivot.

dosta me iznervira kad me ljudi lazu, padaju mi u ocima i udaljavamo se jedni od drugih.
 
Pogledajte prilog 1509833
Iako znamo da ne bi trebalo, svi ponekad lažemo. Iza toga se kriju različiti razlozi – izbegavanje nevolja, potreba za prihvatanjem, očuvanje samopouzdanja, a vrlo često i želja da nekog ne povredimo.

Laganje je svesna aktivnost, a ljudi koji lažu to rade da bi ostvarili neki cilj.

Psihoterapeut Zoran Milivojević navodi da postoje razni ciljevi koje otkrivamo u najranijem detinjstvu: „Mala deca često lažu da ne bi dobila kaznu.
Evo, recimo, moj sin je sa dve i po godine nešto uradio kada je ostao sam u sobi. Supruga i ja smo ga pitali: ʼŠta si to uradio?ʼ, a on je odgovorio: ʼNisam ja to uradioʼ. Onda smo mu postavili sledeća pitanja: ʼKako nisi uradio? Ko je to uradio?ʼ, a on je na to rekao: ʼDragan je uradioʼ. Upitali smo: ʼKoji Dragan?ʼ, a dete se snašlo na sledeći način: ʼPa bio je tu Dragan, pa je uradio. A sad je otišaoʼ.
Jedna ovakva situacija nam pokazuje da mala deca počinju da lažu kada imaju vrlo jasan motiv ‒ da se izvuku. To se onda nastavlja i kasnije u životu.

Dr Milivojević kaže da često lažemo kada ne želimo nekoga da povredimo i da se u tom slučaju služimo takozvanim belim lažima. On takođe navodi i da su italijanski psiholozi utvrdili da izgovorimo čak do sto pedeset „belih laži" u toku dana.
„To znači, na primer, kupio sam nove cipele. Pokazujem ih prijatelju i pitam: ʼDa li ti se sviđaju?ʼ, a on, iako mu se ne sviđaju kaže: ʼDa, da baš su lepe.ʼ Tako da većina ljudi iako osuđuje laž, laže u nekim situacijama za koje smatra da su opravdane.

Nastavak na https://www.rts.rs/lat/magazin/nauka/2336697/zasto-lazemo.html

***
Da li lažete?

Da li poznajete ljude koji lažu?

Kako se osećate kad izgovarate bele laži?

Kako se osećate kada vam bliska osoba laže?

Ima li istine u onoj narodnoj izreci " Istina se, kad tad otkrije" ?


U toku diskusije odgovoriću na ova pitanja.

Važna napomena: U ovoj temi ne diskutujemo o tome ko više laže: muškarci ili žene.
Moramo da pobedimo laganje, jer ne mozemo takvi u novi svet.
A to ne mozemo sami vec novorodjenjem.
 
Da li lažete?

Da li poznajete ljude koji lažu?

Kako se osećate kad izgovarate bele laži?

Kako se osećate kada vam bliska osoba laže?

Ima li istine u onoj narodnoj izreci " Istina se, kad tad otkrije" ?

Trudim se da ne lažem, ali mi se dešava da ponekad na pitanje "Kako si"? odgovorim "Dobro" iako se u tom trenutku osećam drugačije.

Izgovaram ponekad belu laž, kako ne bih povredila neku osobu.

Istina se, kad tad otkrije i to je apsolutno tačno.

Tužna sam kad otkrijem da me neka bliska osoba laže. Radije bih čula istinu, ma kakva ona bila, nego laž.

Sad, što se tiče poznavanja ljudi koji lažu.. Sigurno postoje osobe koje me lažu a ja to ne znam.

Postoji jedna osoba za koju znam da laže.

Moj drug koga poznajem dugi niz godina laže. I to ne laže da bi sebe ili druge zaštitio, niti izgovara bele laži.. On laže kada su ozbiljne stvari u pitanju.

Poslednji put smo se čuli kada mi je rekao da je jednom zajedničkom drugu-prijatelju mnogo pomogao. Od tada me nije zvao, a ni ja njega.

Mislim da se uplašio da ću otkriti da je slagao.

Neću da pišem sve detalje o njemu, samo moram da napišem da on svojim lažima najviše sebi škodi.

Slagao je ne samo meni, već i ostalim zajedničkim prijateljima da ima diplomu nekog fakulteta.
Bio je u prilici da dobije lep i dobro plaćen posao.
Na kraju se saznalo da je završio samo srednju školu a za taj posao neophodan je fakultet.
Posle otkrivanja te laži, mesecima nije nikoga zvao niti je želeo da se sretne sa nama, mislim na zajedničke prijatelje i na mene.

Slagao mi je da nam je zajednički poznanik umro. Tu laž sam slučajno otkrila. Na Fejsu mi je poslao pp "mrtav" poznanik. Bila sam šokirana.

Sve ove bitne stvari sam navela da bih dobila od vas još jedan odgovor:

Da li čovek može da laže kada su u pitanju važne, ozbiljne stvari ( bolest, smrt, preseljenje, dobijanje posla ) ? I zašto to radi?
 
Donekle mogu da razumem lazz zbog posla ikao ne odobravam.
Ljudi ce zbog novca barem neki od nas uciniti svassta.
Ali slagati da je neko bolestan ili da je umro...
Patologija. Bar ja to tako vidim.
Sa ososobm koja je u stanju da nesto takvo slaxe a da ne trapne i posle jos lazzi doda na list ne zelim kontakt.
Bez obzira da li su opasni za sebe i okolinu ili ne.
Sa onima kojima se ne moze verovati ne zelim da ima posla.
 
Da li čovek može da laže kada su u pitanju važne, ozbiljne stvari ( bolest, smrt, preseljenje, dobijanje posla ) ? I zašto to radi?
Može. Postoje ljudi koji imaju tu potrebu. Što su bliskiji, laž teže pada. Ponekad čak ima pokušaja uvlačenja u tu priču, koja se, po pravilu, sve više komplikuje.
Postoje patološki lažovi. Pokušala sam da razumem. Nisam uspela.
 
Ma, ljudi se razlikuju po karakteru enormno... ima ljudi bez morala, gazili bi preko živih i mrtvih, lagali bi najrođenije. Zašto? radi nekog ućara. Ne bih mogla duže da boravim u blizini, prezirem neke ljudske osobine, nečasnost, više lica, ma mrzi me i da pišem... Samoća je mnogo bolja od biti sa mnogim ljudima
 
Pogledajte prilog 1509833
Iako znamo da ne bi trebalo, svi ponekad lažemo. Iza toga se kriju različiti razlozi – izbegavanje nevolja, potreba za prihvatanjem, očuvanje samopouzdanja, a vrlo često i želja da nekog ne povredimo.

Laganje je svesna aktivnost, a ljudi koji lažu to rade da bi ostvarili neki cilj.

Psihoterapeut Zoran Milivojević navodi da postoje razni ciljevi koje otkrivamo u najranijem detinjstvu: „Mala deca često lažu da ne bi dobila kaznu.
Evo, recimo, moj sin je sa dve i po godine nešto uradio kada je ostao sam u sobi. Supruga i ja smo ga pitali: ʼŠta si to uradio?ʼ, a on je odgovorio: ʼNisam ja to uradioʼ. Onda smo mu postavili sledeća pitanja: ʼKako nisi uradio? Ko je to uradio?ʼ, a on je na to rekao: ʼDragan je uradioʼ. Upitali smo: ʼKoji Dragan?ʼ, a dete se snašlo na sledeći način: ʼPa bio je tu Dragan, pa je uradio. A sad je otišaoʼ.
Jedna ovakva situacija nam pokazuje da mala deca počinju da lažu kada imaju vrlo jasan motiv ‒ da se izvuku. To se onda nastavlja i kasnije u životu.

Dr Milivojević kaže da često lažemo kada ne želimo nekoga da povredimo i da se u tom slučaju služimo takozvanim belim lažima. On takođe navodi i da su italijanski psiholozi utvrdili da izgovorimo čak do sto pedeset „belih laži" u toku dana.
„To znači, na primer, kupio sam nove cipele. Pokazujem ih prijatelju i pitam: ʼDa li ti se sviđaju?ʼ, a on, iako mu se ne sviđaju kaže: ʼDa, da baš su lepe.ʼ Tako da većina ljudi iako osuđuje laž, laže u nekim situacijama za koje smatra da su opravdane.

Nastavak na https://www.rts.rs/lat/magazin/nauka/2336697/zasto-lazemo.html

***
Da li lažete?

Da li poznajete ljude koji lažu?

Kako se osećate kad izgovarate bele laži?

Kako se osećate kada vam bliska osoba laže?

Ima li istine u onoj narodnoj izreci " Istina se, kad tad otkrije" ?


U toku diskusije odgovoriću na ova pitanja.

Važna napomena: U ovoj temi ne diskutujemo o tome ko više laže: muškarci ili žene.

Kad krenete od političara, normalno je lagati.
U stvari vešto skrivanje istine.
 
Lažem za bezazlene stvari, obično oko posla, tipa i nisam još završila text imala sam puno obaveza... a nije nego nisam znala kako da rešimo problem pa sam se nerviralo umesto da radim. Takva i slična objašnjenja umem da dam.

Sa druge strane, bitne stvari za nekog prećutim. da otvoreno kažem jeste što nije i obrnuto, to je mizerija. za mene.
 
Najgore je to kad se neko nepoverenje uvuče u nekoga . možda nije ni krupno lagao, nešto prećutao, nešto se potrudio da zamagli uprkos očiglednim stvarima i onda pametan čovek zaključi da tu nema stabilne osnove. A ima opet ljudi kojima se veruje.
 
Kad krenete od političara, normalno je lagati.
U stvari vešto skrivanje istine.

Slažem se. Samo ovde ne pričamo o njima, već o običnim ljudima koji lažu.

Može. Postoje ljudi koji imaju tu potrebu. Što su bliskiji, laž teže pada. Ponekad čak ima pokušaja uvlačenja u tu priču, koja se, po pravilu, sve više komplikuje.
Postoje patološki lažovi. Pokušala sam da razumem. Nisam uspela.

Da, pokušao je da me uvuče u neku čudnu priču, ali ja nisam pristala da budem deo te priče.

Najgore je to kad se neko nepoverenje uvuče u nekoga . možda nije ni krupno lagao, nešto prećutao, nešto se potrudio da zamagli uprkos očiglednim stvarima i onda pametan čovek zaključi da tu nema stabilne osnove. A ima opet ljudi kojima se veruje.

100 posto si u pravu. Kada je reč o ovom mom drugu ja ne znam šta da mislim. Poznajemo se 30 godina i ja više ne znam šta je laž, šta istina..

Mnogo smo razgovarali za tih 30 godina..i o malim i nevažnim stvarima ali i o ozbiljnim stvarima.

****
Koliko su "bele laži" dobre? Da li je bolje biti iskren po bilo kakvu cenu, ili lagati o nečemu? Tu je možda bolje da se prećuti, mada je i to jedna vrsta laži?

Primera za prećutkivanje ima mnogo...priznajem da sam prećutala nešto na poslu, jer nisam želela da ogovaram...
 
Lažemo da bi obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, lažemo da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu. Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Za ovu laž pod okupacijom i običan idiot ima više mašte od mnogih romansijera. Laž je nužda: biološka, psihološka, nacionalna, politička.
 
Pogledajte prilog 1509833
Iako znamo da ne bi trebalo, svi ponekad lažemo. Iza toga se kriju različiti razlozi – izbegavanje nevolja, potreba za prihvatanjem, očuvanje samopouzdanja, a vrlo često i želja da nekog ne povredimo.

Laganje je svesna aktivnost, a ljudi koji lažu to rade da bi ostvarili neki cilj.

Psihoterapeut Zoran Milivojević navodi da postoje razni ciljevi koje otkrivamo u najranijem detinjstvu: „Mala deca često lažu da ne bi dobila kaznu.
Evo, recimo, moj sin je sa dve i po godine nešto uradio kada je ostao sam u sobi. Supruga i ja smo ga pitali: ʼŠta si to uradio?ʼ, a on je odgovorio: ʼNisam ja to uradioʼ. Onda smo mu postavili sledeća pitanja: ʼKako nisi uradio? Ko je to uradio?ʼ, a on je na to rekao: ʼDragan je uradioʼ. Upitali smo: ʼKoji Dragan?ʼ, a dete se snašlo na sledeći način: ʼPa bio je tu Dragan, pa je uradio. A sad je otišaoʼ.
Jedna ovakva situacija nam pokazuje da mala deca počinju da lažu kada imaju vrlo jasan motiv ‒ da se izvuku. To se onda nastavlja i kasnije u životu.

Dr Milivojević kaže da često lažemo kada ne želimo nekoga da povredimo i da se u tom slučaju služimo takozvanim belim lažima. On takođe navodi i da su italijanski psiholozi utvrdili da izgovorimo čak do sto pedeset „belih laži" u toku dana.
„To znači, na primer, kupio sam nove cipele. Pokazujem ih prijatelju i pitam: ʼDa li ti se sviđaju?ʼ, a on, iako mu se ne sviđaju kaže: ʼDa, da baš su lepe.ʼ Tako da većina ljudi iako osuđuje laž, laže u nekim situacijama za koje smatra da su opravdane.

Nastavak na https://www.rts.rs/lat/magazin/nauka/2336697/zasto-lazemo.html

***
Da li lažete?

Da li poznajete ljude koji lažu?

Kako se osećate kad izgovarate bele laži?

Kako se osećate kada vam bliska osoba laže?

Ima li istine u onoj narodnoj izreci " Istina se, kad tad otkrije" ?


U toku diskusije odgovoriću na ova pitanja.

Važna napomena: U ovoj temi ne diskutujemo o tome ko više laže: muškarci ili žene.
Ма мушкарци лажу више, гарант!!🤣🤣🤣
 

Back
Top