Zasto je, zbog kog razloga, Lucifer pogresio

ja sam dosla do zljucka da je lucifer u stvari citav ljudski rod, svi mi zajedno smo pali andjeli. stvoreni smo kao vladari svega ne kako bi vladali, vec kako bi upravljali svetom, medjutim mnogi su se u tome uzdigli i hteli upravo da vladaju, da budu kao bogovi, i u tome su rasparcali zemlju, i svaki deo zemlje je dobio jednog vladara, ljudi nisu vise "upravljali carstvom bozijim vec su poceli nemilosrdno da ga eksploatisu. ima li logike?
uopste ne sumnjam da ce sad pohrliti prosveceni da opovrgnu moju teoriju :lol:

Kako si ti mudra,k'o pcelica. :)
 
Kažeš istina je neshvatljiva i ne može se logički tretirati, a kažem Ti da je suprotno od toga, i da se istina može logički tretirati i da je istina shvatljiva.
Izvini, iskustvo Istine je mističko iskustvo, a ne umno iskustvo. Verovatno ne možemo dalje pričati, jer si ti prilično usamljen u onome što misliš, i verovatno - nisi imao to iskustvo. Ne želim bilo čime što kažem obezvrediti kvalitet tvog razmišljanja, ali ono je bazirano na aksiomu koji ne funkcioniše, to nije moj lični stav pa da se raspravljamo, ili neki moj intelektualni zaključak. Iskustvo istine je samo po sebi trenutak u kome ego, čiji je intelekt deo - nije prisutan. Ne možeš umno shvatiti nešto čije je osnovno svojstvo da uma u tom trenutku nema. Ukoliko ti govoriš o nečemu drugom kad pominješ "Istinu", onda imamo semantički problem, ili ti jednostavno ne želiš Istinu o kojoj ja govorim, nego intelektualno saznanje, a onda ne pričamo o istim stvarima. U svakom slučaju, za razliku od toga da je pre hiljadu godina takvo iskustvo bilo teško ostvarljivo, danas je iz mnogo razloga dostupno praktično svakom ko ga želi, pa jednostavno - imaj iskustvo božanskog, probaj lično, stekni iskustvo, pa ćeš videti da li je to intelektualno iskustvo, i da li uključuje logiku. Praksa je uvek bolja od priče.

Inače u ostatku post-a pričaš o intelektu neke stvari koje jednostavno nisu tačne. Moguće je rešavati stvari, donositi odluke, čak raditi komplikovane stvari bez prisustva intelektualnog aparata u tom trenutku. Život je pun trenutaka u kojima nešto uradiš a da nisi stigao da razmisliš o tome, a kad je nešto unutrašnji deo tvog znanja, ne koristiš više intelekt. Na primer, ne bih mogao svirati instrument ako bih mislio o tome, to mora postati, nagonska, intuitivna radnja bez učešća intelekta. Dapače, kao majstor nečega se često upravo tretira osoba koja time vlada bez razmišljanja, i deluje trenutno, sa intuitivnog nivoa.
Opet, ako nikad u životu nisi ništa uradio a da nisi mislio o onome što radiš istovremeno, ok, onda je to tvoje iskustvo - ali mislim da je neverovatno da nisi sam primetio da intelekt nije neprekidni učesnik u tvom životu i delovanju.
 
Nije li ovo što si rekao upravo jedan kavez od reči, u kome se eventualno nalazi neka istina, koju si hteo da nam saopštiš?
Nije, osim ako ne razumeš na šta sam mislio. Čak bih rekao da je ono što sam napisao neka bazična stvar, čak i malo bolji psiholog bi to trebao znati. Ljubav je kapacitet osobe, njena sposobnost da daje i da bude otvorena ka drugim osobama. Nemamo baš dobre reči u srpskom ali recimo na engleskom postoji pridev "loving" za osobu. Mi doživljavamo često da je ljubav nešto između ljudi, ali u stvari osoba ili ume da voli i da daje ili ne ume, ali je vezana kroz različite odnose kroz koje traži od drugih osoba nešto od čega će se osećati bolje. Dakle ništa komplikovano ili mistično.
 
dobro i zlo POSTOJE samo na nivou covecanstva. i to samo kao relativni pojmovi.
Zavisi. na neki način si u pravu, ali i nisi. U pravu si jer je tačno da čovečanstvo nosi te definicije u sebi ali imaj u vidu - naše dobro i zlo su hrišćanski koncepti dobra i zla. Na primer u taoizmu, loše je ono što nije u skladu sa Taom, a dobro je kad se prati Tao - pri čemu to ne znači da taj put ne vodi i kroz dobro i kroz zlo. Hteli ne hteli, kad pričamo ovde o dobru i zlu mi se lepimo za hrišćanski dualizam dobra i zla. To ne znači da ne bi mogli reći da postoje dobro i zlo u nekom drugom smislu, koji nije baziran samo na socijalno uslovljenim parametrima. Recimo da sve što vodi podeljenosti, polarnosti, unutrašnjoj tenziji, odvojenosti može da se predstavi kao pogrešno a sve što vodi ujedninjenju spajanju, prestanku trenja i borbe - kao ispravno - mada u nekom opet dubljem smislu, svako razdvajanja na kraju vodi spajanju. ***, odoh predaleko u misticizam, ne znam da li ćeš razumeti šta sam hteo da kažem, i da li sam baš jasan.
 
uopšte je nebitno ko je bio i šta je bio i šta je uradio.


ono što je bitno je šta on danas predstavlja (kakva energija se danas vezuje za taj....pojam) i kako ga vide oni koji ga danas slede.
Zapravo jako je bitno razumeti to. Ili misliš da u životu ne treba ništa preispitati nego tako je kako je - samo treba slediti?
Takođe mislim da je diskutabilno to što kažeš da se neka energija vezuje za taj pojam. Evo ja znam niz ljudi, čak onih koji su deklerativno pravoslavci, u smislu da slave slave i to, koji imaju negativna predubeđenja vezano za crkvu i hrišćanstvo. Svako ko previše priča o bogu će im izgledati kao nenormalan, a popove pominju samo u kontekstu negativnog. Znači za njih crkva nije baš toliko pozitivan simbol, nažalost. Ljudi često iznova definišu svoje viđenje na osnovu nekog svog iskustva.

Drugo ta priča o onima koji ga slede - meni je to u većini slučajeva Miki Maus varijanta. Ima jako malo satanista, većina ljudi nikada nije srela nekog satanistu, niti će, osim u vestima, gde se često krimogene aktivnosti kažljive zakonom pripisuju istim ili kad neki tinejdžer izvrši samoubistvo, roditelji i društvo prebace odgovornost samo zato što je dete imalo logo nekog metal benda u svesci. To su gluposti. Ideja demokratskog društva je i u tome da svako ima pravo da veruje u šta god hoće, u kakvu god glupost hoće, sve dok time ne ugrožava druge.

A samo razumevanje porekla nekih elemenata u hrišćanskim verovanjima je jako bitno. Dapače, ja sam imao jako negativan stav prema hrišćanstvu, upravo zato što nisam "kopao" i preispitivao - jer je ono što je na površini prilično loše i tupo. Iza tog zida se nalazi riznica, ali je za to potrebno neke stvari bolje razumeti. Mit o đavolu je samo jedan primer - za koji bi se možda moglo reći da je u stvari vrsta spinovanja tokom srednjeg veka :) Ako se prehrišćanski mit u kojem se saznanje uzeto od bogova kažnjava na najužasniji način - upotrebi kako ga je crkva upotrebila, onda bi neko mogao da se upita da li je srednjovekovnoj crkvi bilo jako bitno da u startu, i na podsvesnom nivou - obeshrabri bilo kakav oblik slobodnog razmišljanja i potrebe da se stekne dublje znanje o univerzumu. Naime, oba mita, i ovaj o lučonoši i o prvom čoveku i ženi su u Hrišćanstvu tumačeni na jedan isti način, da saznanje mora biti kažnjeno - što naravno nije prvobitni smisao tih mitova.
 
ja sam dosla do zljucka da je lucifer u stvari citav ljudski rod, svi mi zajedno smo pali andjeli. stvoreni smo kao vladari svega ne kako bi vladali, vec kako bi upravljali svetom, medjutim mnogi su se u tome uzdigli i hteli upravo da vladaju, da budu kao bogovi, i u tome su rasparcali zemlju, i svaki deo zemlje je dobio jednog vladara, ljudi nisu vise "upravljali carstvom bozijim vec su poceli nemilosrdno da ga eksploatisu. ima li logike?
uopste ne sumnjam da ce sad pohrliti prosveceni da opovrgnu moju teoriju :lol:
Hahaha, pa pazi priča o padu jeste u Gnostičkom Hrišćanstvu nekad tumačena kao priča o padu u materiju - to jest govori o tome da su "niske pobude" dovele do toga da budemo kao božanska bića zarobljeni u materiji - ako na to misliš. Dakle nisi usamljena u tom shvatanju. Mada ne misli se bukvalno na politiku države i ostalo nego na našu vezanost za materijalni svet.
 
Ljubav je kapacitet osobe, njena sposobnost da daje i da bude otvorena ka drugim osobama.

Trebaš više da ograničiš ovu misao, jer je suviše široka.
Šta znači, kada kažeš Ljubav je kapacitet osobe, sposobnost davanja i otvorenost ka drugim osobama?
Kapacitet osobe može biti i kapacitet za tolerisanje zla, i kapacitet u erotskom smislu, i kapacitet u smislu inteligencije, dakle, o kakvom kapacitetu osobe se radi?
Daju i loši ljudi, a pitanje je o kakvom davanju se radi?
Otvorenost imaju i loši ljudi, jedni prema drugima, a da li je to Ljubav?

Nemamo baš dobre reči u srpskom ali recimo na engleskom postoji pridev "loving" za osobu. Mi doživljavamo često da je ljubav nešto između ljudi, ali u stvari osoba ili ume da voli i da daje ili ne ume, ali je vezana kroz različite odnose kroz koje traži od drugih osoba nešto od čega će se osećati bolje. Dakle ništa komplikovano ili mistično.

Ljubav je iznad ljudi, kao što je i zakon, po kome se ispoljava gravitaciona sila, iznad ljudi.
Jer Ljubav se, poput svih prirodnih manifestacija, temelji na određenim istinitostima, tj, zakonima, i van tih zakona, ne postoji manifestacija Ljubavi, tj. Ljubav se manifestuje u okvirima tih zakonitosti.
Jedna takva zakonitost kaže, voli bližnjeg kao sebe, i van te zakonitosti, nema Ljubavi između čoveka i bližnjeg.
Ljubav je između, kada su dvoje povezani Ljubavlju, koja je iznad dvoje.
 
Ух... неки су овде алергични на реч мистика z:mrgreen:
Što, šta ti smeta? :)
Trebaš više da ograničiš ovu misao, jer je suviše široka.
Šta znači, kada kažeš Ljubav je kapacitet osobe, sposobnost davanja i otvorenost ka drugim osobama?
Kapacitet osobe može biti i kapacitet za tolerisanje zla, i kapacitet u erotskom smislu, i kapacitet u smislu inteligencije, dakle, o kakvom kapacitetu osobe se radi?
Daju i loši ljudi, a pitanje je o kakvom davanju se radi?
Otvorenost imaju i loši ljudi, jedni prema drugima, a da li je to Ljubav?
Vrlo jasno sam rekao da se radi o kapacitetu osobe da voli i ni o kakvom drugom kapacitetu. Imam utisak da želiš iskomplikovati stvari.
Ljubav je iznad ljudi, kao što je i zakon, po kome se ispoljava gravitaciona sila, iznad ljudi.
Jer Ljubav se, poput svih prirodnih manifestacija, temelji na određenim istinitostima, tj, zakonima, i van tih zakona, ne postoji manifestacija Ljubavi, tj. Ljubav se manifestuje u okvirima tih zakonitosti.
Jedna takva zakonitost kaže, voli bližnjeg kao sebe, i van te zakonitosti, nema Ljubavi između čoveka i bližnjeg.
Ljubav je između, kada su dvoje povezani Ljubavlju, koja je iznad dvoje.
Vidiš, i sam si pomenuo gravitacionu silu. Pretpostavljam da znaš da je gravitaciona sila, iako je nešto što se ispoljava između dva tela - svojstvo JEDNOG tela i jačina te sile zavisi isključivo od tog jednog tela. Tako i ljubav.
 
Izvini, iskustvo Istine je mističko iskustvo, a ne umno iskustvo. Iskustvo istine je samo po sebi trenutak u kome ego, čiji je intelekt deo - nije prisutan. Ne možeš umno shvatiti nešto čije je osnovno svojstvo da uma u tom trenutku nema.

Kažeš "ne možeš umno shvatiti nešto čije je osnovno svojstvo da uma u tom trenutku nema", a osnovu čega si onda shvatio, tj. spoznao da je iskustvo istine mističko, a ne umno?

Ukoliko ti govoriš o nečemu drugom kad pominješ "Istinu", onda imamo semantički problem, ili ti jednostavno ne želiš Istinu o kojoj ja govorim, nego intelektualno saznanje, a onda ne pričamo o istim stvarima. U svakom slučaju, za razliku od toga da je pre hiljadu godina takvo iskustvo bilo teško ostvarljivo, danas je iz mnogo razloga dostupno praktično svakom ko ga želi, pa jednostavno - imaj iskustvo božanskog, probaj lično, stekni iskustvo, pa ćeš videti da li je to intelektualno iskustvo, i da li uključuje logiku. Praksa je uvek bolja od priče.

Navedi jedan primer, o kakvoj istini govoriš?

Inače u ostatku post-a pričaš o intelektu neke stvari koje jednostavno nisu tačne. Moguće je rešavati stvari, donositi odluke, čak raditi komplikovane stvari bez prisustva intelektualnog aparata u tom trenutku.

Zanimljivo.
Kako misliš da čovek donosi odluke, bez uključivanja intelekta?

Život je pun trenutaka u kojima nešto uradiš a da nisi stigao da razmisliš o tome, a kad je nešto unutrašnji deo tvog znanja, ne koristiš više intelekt.

Podsvesno i instinktivno reagovanje je jedno, a svesno odlučivanje je drugo.
Mehanički raditi nešto poznato je jedno, a odlučivati o nepoznatom je drugo.
Ne bih ove stvari stavljao u isti kavez, jer su u pitanju različite stvari.

Ako čovek nešto uradi, a nije stigao da razmisli o tome, onda u tom trenutku jednostavno ne zna šta radiš.
Ne kaže se džaba, ispeci pa reci.

Na primer, ne bih mogao svirati instrument ako bih mislio o tome, to mora postati, nagonska, intuitivna radnja bez učešća intelekta. Dapače, kao majstor nečega se često upravo tretira osoba koja time vlada bez razmišljanja, i deluje trenutno, sa intuitivnog nivoa.

To što Ti misliš da intelekt ne učestvuje u toku sviranja instrumenta, to je Tvoje pravo, ali ne znači da je to tačno.
Već probaj da popiješ litru rakije, tj. da omamiš intelekt, i onda vidi kako ćeš da sviraš i koliko je bitan intelekt u toj radnji.

Opet, ako nikad u životu nisi ništa uradio a da nisi mislio o onome što radiš istovremeno, ok, onda je to tvoje iskustvo - ali mislim da je neverovatno da nisi sam primetio da intelekt nije neprekidni učesnik u tvom životu i delovanju.

Uvek se trudim da pre nego bilo šta uradim, maksimalno iskoristim aparat svesti, tj. intelekt, kako bih svo vreme bio svestan onoga što činim i imao kontrolu nad onim što činim.
Jer bez aparata tj. procesora svesti, niti može svest da funkcioniše.
A više volim svesno nešto da činim, nego nesvesno.
 
Vrlo jasno sam rekao da se radi o kapacitetu osobe da voli i ni o kakvom drugom kapacitetu. Imam utisak da želiš iskomplikovati stvari.

Istina, Ljubav je veća, ako čovek ima veći kapacitet za Ljubav.

Vidiš, i sam si pomenuo gravitacionu silu. Pretpostavljam da znaš da je gravitaciona sila, iako je nešto što se ispoljava između dva tela - svojstvo JEDNOG tela i jačina te sile zavisi isključivo od tog jednog tela. Tako i ljubav.

Biće da ne poznaješ svojstvo gravitacione sile, jer zakonitost gravitacije kaže da gravitaciona sila između dva tela zavisi od mase oba tela, tj. zavisi od svojstva oba tela.
F=G* (m[SUB]1[/SUB]*m[SUB]2[/SUB])/d[SUP]2[/SUP]
A da li je tako i sa Ljubavlju, zaključi sam, uzimajući u obzir novostečeno znanje u vezi gravitacione sile.
 
Kažeš "ne možeš umno shvatiti nešto čije je osnovno svojstvo da uma u tom trenutku nema", a osnovu čega si onda shvatio, tj. spoznao da je iskustvo istine mističko, a ne umno?
Shvatiš tako što doživiš. A za to postoje metodi. Ne moraš verovati onima koji su rekli da je priroda tog iskustva ovakva ili onakva. Imaš ga i znaš, kao što znaju svi oni koji su ga imali - i niko ko ga je imao nije ga doživeo drugačije nego tako.

Zanimljivo.
Kako misliš da čovek donosi odluke, bez uključivanja intelekta?
Prvi primer koji mi pada na pamet je kad sam kao klinac bio na nekom matematičkom takmičenju. Nisu mi loše išle cifre. Elem, koncentrisao sam se da uradim jako težak zadatak, i u jednom trenutku, umesto da mislim, sve se pretvorilo u neko stanje budnosti, i odjednom, rezultat je bio tu, nekako sam znao koji je broj. Problem je bio što nisam, a to je naravno potrebno, imao napisano kako sam došao do toga. Trebalo mi je još 5 minuta da ispišem sve. Nisam neki genije, naravno - znam mnogo ljudi koji su odjednom iz intenzivnog intelektualnog procesa prešli u tu vrstu "nemišljenja" i odjednom su se rešenja ili ideje ukazivali. Imaš priče kako je Tesla na primer dolazio do rešenja - ona bi se ukazivala u njemu, i po svojim rečima, imao je odgovor na problem iako ga još nije znao. Zatim bi mu se rešenje ukazalo u celini. Uopšte nije baš nepoznato da i naša podsvest može itekako brzo da obrađuje informacije i da nam vraća rezultate obrade, bez učešća intelekta. Dobar primer ti je i način kako je majstorstvo nad nečim tretirano na istoku - čitaj njihove priče. Majstor nečega je onaj koji to radi savršeno, bez postojanja subjekta i objekta u delanju, onaj koji jeste delanje. Pravom umetnošću se smatra prestanak intelektualnog procesa, koji opet omogućava da se pravo znanje i umeće u potpunosti rascveta. Neka moja iskustva su vezana i za muziku. Intelektualni aparat koristiš dok učiš a zatim ga svesno napuštaš jer te ometa - ne možeš koristiti intelekt i komponovati ili improvizovati. Stati i razmisliti je ometajući faktor kada već imaš tehničko znanje. I to je ono što intelekt jeste, samo alat, francuski ključ duha - ali ti nisi francuski ključ - ti ga samo koristiš - onda kad tebi odgovara.
To što Ti misliš da intelekt ne učestvuje u toku sviranja instrumenta, to je Tvoje pravo, ali ne znači da je to tačno.
To nije moje pravo već praksa svakog muzičara, mi ovde ne pričamo o teorijama nego o praksi i stvarnosti.
Već probaj da popiješ litru rakije, tj. da omamiš intelekt, i onda vidi kako ćeš da sviraš i koliko je bitan intelekt u toj radnji.
Alkohol omamljuje svest tj percepciju a ne intelekt, opet ne praviš distinkciju. Percepcija je vezana za čula. Opet, to je kao da kažeš da sam se ja uprljao zato što je u kolima koja vozim prljava šoferšajbna. Naravno, mogu da poginem ako vozim tako, ali to što prljava šoferšajbna, loša percepcija - utiče na mene - to ne znači da sam ja taj automobil.
Uvek se trudim da pre nego bilo šta uradim, maksimalno iskoristim aparat svesti, tj. intelekt, kako bih svo vreme bio svestan onoga što činim i imao kontrolu nad onim što činim.
Jer bez aparata tj. procesora svesti, niti može svest da funkcioniše.
A više volim svesno nešto da činim, nego nesvesno.
Znaš da ovo što si opisao, psihološki bi se tumačilo kao velika potreba da imaš kontrolu? Majstorstvo je u tome da iskoristiš intelekt a onda ga ostaviš na stranu i nadrasteš ga, to je suština bilo kog rada.

Podsvesno i instinktivno reagovanje je jedno, a svesno odlučivanje je drugo.
Mehanički raditi nešto poznato je jedno, a odlučivati o nepoznatom je drugo.
Ne bih ove stvari stavljao u isti kavez, jer su u pitanju različite stvari.
Intuitivno nije isto što i podsvesno i instiktivno. Intuitivno uključuje svesnost i stečeno znanje. Da i to pomenem.
 
Istina, Ljubav je veća, ako čovek ima veći kapacitet za Ljubav.



Biće da ne poznaješ svojstvo gravitacione sile, jer zakonitost gravitacije kaže da gravitaciona sila između dva tela zavisi od mase oba tela, tj. zavisi od svojstva oba tela.
F=G* (m[SUB]1[/SUB]*m[SUB]2[/SUB])/d[SUP]2[/SUP]
A da li je tako i sa Ljubavlju, zaključi sam, uzimajući u obzir novostečeno znanje u vezi gravitacione sile.
Jako žuriš da opovrgneš sagovornika. To je zato što i to drugo telo ima gravitacionu silu, samim tim što ima masu. Razmisli. To jest, ispeci pa reci :) Zato je i lepo kad osoba sa velikim kapacitetom za ljubav naiđe na drugu takvu :)
 
Prvi primer koji mi pada na pamet je kad sam kao klinac bio na nekom matematičkom takmičenju. Nisu mi loše išle cifre. Elem, koncentrisao sam se da uradim jako težak zadatak, i u jednom trenutku, umesto da mislim, sve se pretvorilo u neko stanje budnosti, i odjednom, rezultat je bio tu, nekako sam znao koji je broj. Problem je bio što nisam, a to je naravno potrebno, imao napisano kako sam došao do toga. Trebalo mi je još 5 minuta da ispišem sve. Nisam neki genije, naravno - znam mnogo ljudi koji su odjednom iz intenzivnog intelektualnog procesa prešli u tu vrstu "nemišljenja" i odjednom su se rešenja ili ideje ukazivali.
Imaš priče kako je Tesla na primer dolazio do rešenja - ona bi se ukazivala u njemu, i po svojim rečima, imao je odgovor na problem iako ga još nije znao. Zatim bi mu se rešenje ukazalo u celini.

Dobro, a na osnovu čega tvrdiš da u tim primerima intelekt nije učestvovao?

Uopšte nije baš nepoznato da i naša podsvest može itekako brzo da obrađuje informacije i da nam vraća rezultate obrade, bez učešća intelekta. Dobar primer ti je i način kako je majstorstvo nad nečim tretirano na istoku - čitaj njihove priče. Majstor nečega je onaj koji to radi savršeno, bez postojanja subjekta i objekta u delanju, onaj koji jeste delanje. Pravom umetnošću se smatra prestanak intelektualnog procesa, koji opet omogućava da se pravo znanje i umeće u potpunosti rascveta. Neka moja iskustva su vezana i za muziku. Intelektualni aparat koristiš dok učiš a zatim ga svesno napuštaš jer te ometa - ne možeš koristiti intelekt i komponovati ili improvizovati. Stati i razmisliti je ometajući faktor kada već imaš tehničko znanje. I to je ono što intelekt jeste, samo alat, francuski ključ duha - ali ti nisi francuski ključ - ti ga samo koristiš - onda kad tebi odgovara.

Podsvest je deo svesti, a pošto je intelekt procesor svesti, samim tim intelekt je i procesor podsvesti.

To nije moje pravo već praksa svakog muzičara, mi ovde ne pričamo o teorijama nego o praksi i stvarnosti.
Alkohol omamljuje svest tj percepciju a ne intelekt, opet ne praviš distinkciju. Percepcija je vezana za čula.
Opet, to je kao da kažeš da sam se ja uprljao zato što je u kolima koja vozim prljava šoferšajbna. Naravno, mogu da poginem ako vozim tako, ali to što prljava šoferšajbna, loša percepcija - utiče na mene - to ne znači da sam ja taj automobil.

Ako je, kako kažeš, percepcija vezana za čula, a ne i za intelekt, da li to znači da bi, kada popiješ litru rakije, mogao rešavati komplikovane matematičke zadatke?

Što se svesti bez intelekta tiče, kažem to je kao kada kucaš po tastaturi očekujući da rezultat sabiranja brojeva bude ispisan na monitoru računara, iz koga si izvadio procesor.

Znaš da ovo što si opisao, psihološki bi se tumačilo kao velika potreba da imaš kontrolu? Majstorstvo je u tome da iskoristiš intelekt a onda ga ostaviš na stranu i nadrasteš ga, to je suština bilo kog rada.

U čemu je problem sa intelektom, da kažeš dobro je staviti ga na stranu u nadrasti ga?

Intuitivno nije isto što i podsvesno i instiktivno. Intuitivno uključuje svesnost i stečeno znanje. Da i to pomenem.
 
Dobro, a na osnovu čega tvrdiš da u tim primerima intelekt nije učestvovao?
Haha, pa sad stvarno... Ne mogu ti garantovati da sam nešto doživeo, možeš mi samo verovatni na reč. Mislim meni je čudno da mi vodimo ovaj razgovor. Nije da pišem nešto jako egzotično. Hiljade godina su prošle u kojima se pričalo da intelekt nije isto što i svest sama. Nekako mi je besmisleno da ti sad ja tu pametujem povrh toga. Moje je iskustvo da ne moram misliti, koristiti namernu, svesnu logiku, da bih bio kreativan rešio problem ili smisleno delovao, a znam da to nije samo moje iskustvo, i čak je, kao što sam rekao, deo nekih tradicija, kod učenja mnogih veština se upravo to traži - da se nadraste ograničenje intelekta.

Podsvest je deo svesti, a pošto je intelekt procesor svesti, samim tim intelekt je i procesor podsvesti.
Svesni um, ego je jedna stvar, podsvest ili nadsvest nešto drugo. Ti očigledno u stvari koristiš reč "intelekt" za ceo duh, celinu? To je neobično, nadam se da se razumemo. Intelekt se obično koristi kao izraz za logički aparat koji je ego funkcija.

Ako je, kako kažeš, percepcija vezana za čula, a ne i za intelekt, da li to znači da bi, kada popiješ litru rakije, mogao rešavati komplikovane matematičke zadatke?
Neko ko je vrhunski matematičar bi verovatno mogao, kao što ja prilično slično sviram i pijan i trezan, naravno napiti se toliko da mi već otkazuju motoričke funkcije je nešto drugo jer onemogućava telo.

Što se svesti bez intelekta tiče, kažem to je kao kada kucaš po tastaturi očekujući da rezultat sabiranja brojeva bude ispisan na monitoru računara, iz koga si izvadio procesor.
E sad, to je tvoje poređenje, nisam siguran da je adekvatno, jer smo mi prilično drugačiji od PC-ja. Ako nemaš intelekt, nikad ne bi mogao da obradiš informacije, i on je neminovno potreban za učenje. Ne mislim da ga treba odstraniti (iako neka učenja pričaju kao da upravo treba ubiti ego čiji je intelekt deo), on je preko potreban. Nisam ja protiv intelekta samog po sebi. Ali on ti je kao auto, Ego u celini je kao auto, odvezeš se automobilom negde, koristan ti je, treba ti za posao, ceo život ćeš se možda vozikati, ali to ne znači da treba da počneš da se identifikuješ sa automobilom i da misliš da ne možeš postojati bez njega. Ljudsko biće JE u stanju da dela bez intelekta kada određeno znanje sazri, kada se svesnost razvije. Tome služe tehnike kao što su molitva ili meditacija. Ponavljanje mantri ili molitva ti vezuje um, zabavlja ga, da bi se svesnost oslobodila i da bi postali svesni da mi nismo naše misli. Ako doživiš stanje u kome si svestan kako misao nastaje ni iz čega, bez tvoje volje, prođe kroz tebe i nestane, nepobitno ti je jasno da ti nisi svoja misao i da možeš biti svestan svoje misli ili bilo kog drugog sadržaja svesti. Ako si svestan svog sadržaja svesti kao objektivni neutralni posmatrač, onda znači da ti nisi svoja misao, svoj zaključak, svoje osećanje, tj da je svest nešto odvojeno od bilo kog intelektualnog procesa ili čulnog utiska.

U čemu je problem sa intelektom, da kažeš dobro je staviti ga na stranu u nadrasti ga?
zato što te onemogućava da doživiš istinu. Zapravo opet samo mogu reći da probaš a ne da mi veruješ. To je verovatno i razlog zašto je apsolutno svaka ozbiljnija duhovna tradicija razvijala metode koje zaobilaze intelekt, od Hrišćanstva pa do Budizma i sve usput.
 
Haha, pa sad stvarno... Ne mogu ti garantovati da sam nešto doživeo, možeš mi samo verovatni na reč. Mislim meni je čudno da mi vodimo ovaj razgovor. Nije da pišem nešto jako egzotično. Hiljade godina su prošle u kojima se pričalo da intelekt nije isto što i svest sama. Nekako mi je besmisleno da ti sad ja tu pametujem povrh toga. Moje je iskustvo da ne moram misliti, koristiti namernu, svesnu logiku, da bih bio kreativan rešio problem ili smisleno delovao, a znam da to nije samo moje iskustvo, i čak je, kao što sam rekao, deo nekih tradicija, kod učenja mnogih veština se upravo to traži - da se nadraste ograničenje intelekta.

Ako ne možeš dokazati, onda pretpostavljaš.

Svesni um, ego je jedna stvar, podsvest ili nadsvest nešto drugo. Ti očigledno u stvari koristiš reč "intelekt" za ceo duh, celinu? To je neobično, nadam se da se razumemo. Intelekt se obično koristi kao izraz za logički aparat koji je ego funkcija.

Kada podsvest funkcioniše bez logičkog aparata, o čemu se tu zapravo radi?

Neko ko je vrhunski matematičar bi verovatno mogao, kao što ja prilično slično sviram i pijan i trezan, naravno napiti se toliko da mi već otkazuju motoričke funkcije je nešto drugo jer onemogućava telo.

Da li bi mogao rešavati bolje ili lošije?

E sad, to je tvoje poređenje, nisam siguran da je adekvatno, jer smo mi prilično drugačiji od PC-ja. Ako nemaš intelekt, nikad ne bi mogao da obradiš informacije, i on je neminovno potreban za učenje. Ne mislim da ga treba odstraniti (iako neka učenja pričaju kao da upravo treba ubiti ego čiji je intelekt deo), on je preko potreban. Nisam ja protiv intelekta samog po sebi. Ali on ti je kao auto, Ego u celini je kao auto, odvezeš se automobilom negde, koristan ti je, treba ti za posao, ceo život ćeš se možda vozikati, ali to ne znači da treba da počneš da se identifikuješ sa automobilom i da misliš da ne možeš postojati bez njega.

Valjda je jasno da čovek nije isto što i PC, jer da je isto, onda ne bi bio čovek, već PC, već je u pitanju analogija, projekcija, kako bi se nešto pokušalo objasniti na jednostavniji način, pomoću nečega što je poznato.
Ako sam dobro razumeo Tvoj primer, podvlačiš paralelu između intelekta i ega?
Da li to znači da ljudi bez velikog intelekta, ili što bi se narodski reklo, glupi ljudi, nemaju veliki ego?

Ljudsko biće JE u stanju da dela bez intelekta kada određeno znanje sazri, kada se svesnost razvije. Tome služe tehnike kao što su molitva ili meditacija.

To nije sporno, ali je pitanje, o kakvom delanju je reč, kada nije uključen intelekt.
Jer i crv može da dela, iako nema intelekt, i to nije sporno.


zato što te onemogućava da doživiš istinu. Zapravo opet samo mogu reći da probaš a ne da mi veruješ. To je verovatno i razlog zašto je apsolutno svaka ozbiljnija duhovna tradicija razvijala metode koje zaobilaze intelekt, od Hrišćanstva pa do Budizma i sve usput.

Kako intelekt može čoveka onemogućiti da doživi rotaciono kretanje Zemlje oko ose?
 
Ako ne možeš dokazati, onda pretpostavljaš.
U pravu si, tekstom na forumu, ne mogu dokazati. Sebi sam dokazao da ne bih pretpostavljao ili verovao na prazno. Ti probaj pa vidi za sebe.

Kada podsvest funkcioniše bez logičkog aparata, o čemu se tu zapravo radi?
Čitaj, istražuj, informiši se?

Da li bi mogao rešavati bolje ili lošije?
Nije to poenta, ti si prvi izvukao tu priču sa alkoholom. Skrećeš, alkohol ne utiče samo na intelekt već i na svesnost, ali opet kažem, ti si izvukao taj primer a ne ja, pa je taj primer onoliko adekvatan koliko je tvoje razumevanje adekvatno.

Valjda je jasno da čovek nije isto što i PC, jer da je isto, onda ne bi bio čovek, već PC, već je u pitanju analogija, projekcija, kako bi se nešto pokušalo objasniti na jednostavniji način, pomoću nečega što je poznato.
Pa nije baš dobra analogija, to je poenta.
Ako sam dobro razumeo Tvoj primer, podvlačiš paralelu između intelekta i ega?
Intelekt je funkcija ega, ali svesno ja, ličnost nije samo intelekt.
Da li to znači da ljudi bez velikog intelekta, ili što bi se narodski reklo, glupi ljudi, nemaju veliki ego?
Pa nisam siguran da ti je to pravo pitanje. Ljudi koji su otvoreni, perceptivni, svesni drugih bića, verovatno imaju manji ego u nekom smislu, ili bar kultivisaniji. Nije stvar u veličini ega već u smosvesti i tome kakav je. Uostalom, jednom je neko pametniji od mene rekao da je ego kao jabuka, mora da sazri da bi otpao.

To nije sporno, ali je pitanje, o kakvom delanju je reč, kada nije uključen intelekt.
Jer i crv može da dela, iako nema intelekt, i to nije sporno.
Ne znam šta bih ti tu rekao, ponavljaš stav u vezi kojeg sam već rekao šta imam. Crv ne može da naslika sliku, svira, reši problem, vozi kola, vodi ljubav, rešava svakodnevne situacije, bez konkretnog razmišljanja.


Kako intelekt može čoveka onemogućiti da doživi rotaciono kretanje Zemlje oko ose?
???
 
U pravu si, tekstom na forumu, ne mogu dokazati. Sebi sam dokazao da ne bih pretpostavljao ili verovao na prazno. Ti probaj pa vidi za sebe.

Možeš li dokazati da doživljavaš rotaciono kretanje Zemlje oko ose?

Nije to poenta, ti si prvi izvukao tu priču sa alkoholom. Skrećeš, alkohol ne utiče samo na intelekt već i na svesnost, ali opet kažem, ti si izvukao taj primer a ne ja, pa je taj primer onoliko adekvatan koliko je tvoje razumevanje adekvatno.

Naravno da u tome je poenta.
Probaj da rešavaš test inteligencije uz "pomoć" rakije, pa ćeš videti koliko rakija utiče na intelekt. :)

Pa nije baš dobra analogija, to je poenta.

Možeš da dokažeš ili opet pretpostavljaš?

Intelekt je funkcija ega, ali svesno ja, ličnost nije samo intelekt.

To nije sporno, kao što i PC nije samo procesor, ali u primeru koji si postavio piše da automobil predstavlja intelekt i ego.

Pa nisam siguran da ti je to pravo pitanje. Ljudi koji su otvoreni, perceptivni, svesni drugih bića, verovatno imaju manji ego u nekom smislu, ili bar kultivisaniji.
Nije stvar u veličini ega već u smosvesti i tome kakav je.
Uostalom, jednom je neko pametniji od mene rekao da je ego kao jabuka, mora da sazri da bi otpao.

Pa je l' svesnost zavisi od intelekta, ili ne zavisi?
Što se jabuka tiče, nije istina da mora da sazri, već može da dune vetar i jabuka otpadne, onako još zelena.

Ne znam šta bih ti tu rekao, ponavljaš stav u vezi kojeg sam već rekao šta imam.
Crv ne može da naslika sliku, svira, reši problem, vozi kola, vodi ljubav, rešava svakodnevne situacije, bez konkretnog razmišljanja.

Ako ne znaš šta bi rekao, onda ne reci ono što ne znaš.
Istina, zato što crv nema intelekt i to nije sporno, ali je pitanje, kako sve to može da radi čovek bez intelekta?


Kažeš intelekt čoveka onemogućava da doživi istinu, pa pitam, kako intelekt čoveka onemogućava da doživi rotaciono kretanje Zemlje oko ose, jer istina je da čovek to doživljava?
 
Zavisi. na neki način si u pravu, ali i nisi. U pravu si jer je tačno da čovečanstvo nosi te definicije u sebi ali imaj u vidu - naše dobro i zlo su hrišćanski koncepti dobra i zla. Na primer u taoizmu, loše je ono što nije u skladu sa Taom, a dobro je kad se prati Tao - pri čemu to ne znači da taj put ne vodi i kroz dobro i kroz zlo. Hteli ne hteli, kad pričamo ovde o dobru i zlu mi se lepimo za hrišćanski dualizam dobra i zla. To ne znači da ne bi mogli reći da postoje dobro i zlo u nekom drugom smislu, koji nije baziran samo na socijalno uslovljenim parametrima. Recimo da sve što vodi podeljenosti, polarnosti, unutrašnjoj tenziji, odvojenosti može da se predstavi kao pogrešno a sve što vodi ujedninjenju spajanju, prestanku trenja i borbe - kao ispravno - mada u nekom opet dubljem smislu, svako razdvajanja na kraju vodi spajanju. ***, odoh predaleko u misticizam, ne znam da li ćeš razumeti šta sam hteo da kažem, i da li sam baš jasan.

upravo to i kazem zato sam i rekla da su relativni pojmovi, jer pojam dobra i zla upravo nije isti za ovo ovde podneblje i neko drugo, a takodje se znacenje pojmova dobro i lose menjalo i kroz vekove. to su pojmovi koji su podlozni promenama :)
 
Hahaha, pa pazi priča o padu jeste u Gnostičkom Hrišćanstvu nekad tumačena kao priča o padu u materiju - to jest govori o tome da su "niske pobude" dovele do toga da budemo kao božanska bića zarobljeni u materiji - ako na to misliš. Dakle nisi usamljena u tom shvatanju. Mada ne misli se bukvalno na politiku države i ostalo nego na našu vezanost za materijalni svet.

da upravo sam na to mislila :) izgleda da sam gnostik u dusi :lol:
 

Back
Top