Zašto je Aleksandar krenuo na Persiju?

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Kakva pitanja čudna postaljvaš.. 🤔

Pa možda jeste malo čudno, ali je legitimno.

Ahemenidsko carstvo je bilo jedna podosta labava multietnička imperija koja se zasnivala na darivanju nekih dažbina i vojnih jedinica na poziv. Nije imala jedinstvenu religiju, niti jedinstveni jezik. Persijski jezik uopšte nije bio osnovni jezik komunikacije, već aramejski; dakle, nije bio čak ni indoevropski, već jedan semitski jezik.

Tu nije bilo koncepta države kao nečega što postoji izvan jedne ličnosti, koja trenutno vlada. Ljudi su bili zakleti svom gospodaru gospodara koji se malo ili nimalo nije mešao u lokalni život.

Gubitak neke teritorije Ahemenidskog carstva za lokalnu populaciju bio je isto što i buđenje u nekom novom danu.

Aha, nismo više pod njim? A, OK.

Persijski car nije bio neko prema kome su bile vanredne odanosti; nije neko kome se molilo, ko je imao nekakav kult i kojim su se plašila deca. On je bio fenomen prirode, kao što je npr. vetar koji puše danas, ili kiša koja sutra pada. Zapravo, s obzirom da su prirodni fenomeni mahom bili dovođeni u vezi sa nečim božanskim - nije bio čak ni to.

Ahemenidsko carstvo bilo je sušta suprotnost Rimskom carstvu.
 
Tolike budale da krenu da osvajaju tako veliko carstvo ne mogu biti.
To bi bila gomila samoubica..
Nisu krenuli ni iz ničega pa odmah na Perziju. Filip 2 je najprije reformirao vojsku i ustrojio makedonsku falangu, pa krenuo ratovati s Ilirima. Kad je vidio da mu Iliri nisu nikakav problem, krenuo je na grčke polise, neke osvajao a neke uzimao kao saveznike. Kad je zavladao Grčkom, krenuo na Perzijance u Maloj Aziji, dobro mu išlo ali lukavi Perzijanci umjesto da se bore organizirali atentat i odvojili ga od života. A gdje ćeš većeg motiva za mladoga Aleksu nego da osveti ćaću i privede mučke atentatore pravdi?
 
Pa možda jeste malo čudno, ali je legitimno.

Ahemenidsko carstvo je bilo jedna podosta labava multietnička imperija koja se zasnivala na darivanju nekih dažbina i vojnih jedinica na poziv. Nije imala jedinstvenu religiju, niti jedinstveni jezik. Persijski jezik uopšte nije bio osnovni jezik komunikacije, već aramejski; dakle, nije bio čak ni indoevropski, već jedan semitski jezik.

Tu nije bilo koncepta države kao nečega što postoji izvan jedne ličnosti, koja trenutno vlada. Ljudi su bili zakleti svom gospodaru gospodara koji se malo ili nimalo nije mešao u lokalni život.

Gubitak neke teritorije Ahemenidskog carstva za lokalnu populaciju bio je isto što i buđenje u nekom novom danu.

Aha, nismo više pod njim? A, OK.

Persijski car nije bio neko prema kome su bile vanredne odanosti; nije neko kome se molilo, ko je imao nekakav kult i kojim su se plašila deca. On je bio fenomen prirode, kao što je npr. vetar koji puše danas, ili kiša koja sutra pada. Zapravo, s obzirom da su prirodni fenomeni mahom bili dovođeni u vezi sa nečim božanskim - nije bio čak ni to.

Ahemenidsko carstvo bilo je sušta suprotnost Rimskom carstvu.
U sledećem dokumentarcu o Aleksandru obavezno da učestvuješ. :lol: Da su pola
od ovoga tamo rekli, priča bi imala malo više smisla.
 
"Aleksandrova vojska je bila superiorna u svim bitkama koja je vodila. Vojska je imala moral na zavidnom nivou. Makedonci su stalno pratili Aleksandra i pazili da on nikad ne ostane sam i izložen. Tako da su oni kad god je kralj bio napadnut, pravili bez oklijevanja ljudski štit. Ovi pratioci su se zvali Heteri, što je na makedonskom značilo „pratioci konjanici". Oni su bili sinovi plemića koji su odrasli zajedno sa Aleksandrom.

Glavne makedonske vojne snage su se razlikovale od vojnih snaga drugih država. Njihovi pripadnici su imali poseban odnos sa kraljem i nazivali su se Pezeteri, što znači „pratioci pješadinci" danas bi ih opisali kao tešku pješadiju. Oni su nosili koplja dugačka šest metara i nijedna vojska nije imala ni blizu dugačka koplja. Ovo koplje se nije moglo nositi jednom rukom, ali je bilo veoma efikasno. Vojnici u borbrnoj formaciji su bili rame uz rame i ova formacija se nazivala falanga. Međutim, tajna makedonske vojne nadmoći je ležala u bliskoj vezi sa kraljem. Makedonska vojska je bila sačinjena od dobrovoljaca, odlično obučenih, sa visokim stepenom motivacije, i to juje činilo nepobjedivom."

****

"Aleksandar je bio uzor kasnijim osvajačima. Njegova osvajanja su izučavali velike vojskovođe i vladari. Tako je Julije Cezar volio da čita priče o njemu. Hanibal, general iz Kartagine je pomno izučavao svaku njegovu bitku i tvrdio da iz njih može da se nauči tehnika ratovanja. Aleksandrov uticaj se nastavlja do današnjih dana. Napoleon je dekorisao privatne odaje Aleksandrovim portretom. Hitler je u svojim govorima pominjao Aleksandrovo širenje na istok, poredeci Persijsko carstvo sa Rusijom a Njemačku sa Makedonijom. Kao što je Aleksandar žudio da nadmaši Ahileja, tako su mnogi žudili da nadmaše njega. Zbog toga je često dolazilo do ratova širom svijeta. Ipak nisu se sve bitke završile samo razaranjem. Kao što je poslije Aleksandrovih osvajanja rođena nova kultura, tragični događaji su stimulisali razvoj. I ti događaji su doveli do stvaranja legendi. Heroja rađa heroj. Iz toga slijedi daje predak svih heroja Aleksandar Veliki."

Naučni časopis „ Sto ličnosti koji su promijenili svijet" Izdavač: Petros Kapnistos
**********************************************************************************************************
Neko ko je najviši uzor, heroj i najveći vojskovodja u istoriji, kao što je Aleksandar Makedonski, malo je poznato da je po svom stavu bio osnivač globalizacije.
Globalizacija je trebala da dovede do stvaranja jedne jedinstvene svjetske države. Kako bi mapa svijeta izgledala fantastično da ne postoje granice... to bi bilo i ostvarenje Aleksandrovog sna - jedna jedinstvena država.
Neko ko je jedini imao petlju da riješi Gordijev čvor, nema mjesta za neke sumnje o njegovim veličanstvenim i neponovljivim osvajanjima i pobjedama.
 
Neko ko je najviši uzor, heroj i najveći vojskovodja u istoriji, kao što je Aleksandar Makedonski, malo je poznato da je po svom stavu bio osnivač globalizacije.
Globalizacija je trebala da dovede do stvaranja jedne jedinstvene svjetske države. Kako bi mapa svijeta izgledala fantastično da ne postoje granice... to bi bilo i ostvarenje Aleksandrovog sna - jedna jedinstvena država.
Neko ko je jedini imao petlju da riješi Gordijev čvor, nema mjesta za neke sumnje o njegovim veličanstvenim i neponovljivim osvajanjima i pobjedama.
Al je rešio čvor.. :rotf: divljak..

I dalje ti pričaš o sumnji u njegove pobede. Hoćeš treći put da ti kažem o čemu
se na temi radi?
 
Al je rešio čvor.. :rotf: divljak..

I dalje ti pričaš o sumnji u njegove pobede. Hoćeš treći put da ti kažem o čemu
se na temi radi?
Globalizacija je trebala da dovede do stvaranja jedne jedinstvene svjetske države. Kako bi mapa svijeta izgledala fantastično da ne postoje granice... to bi bilo i ostvarenje Aleksandrovog sna - jedna jedinstvena država.
Napao je Persiju, najveće carstvo tog doba i podčinio cijelokupnu teritoriju tog carstva za svega nekoliko godina. Pored toga što je kao vojskovodja stvorio carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta, začetnik je helenizma iz koje će se roditi posebna umjetnost. Ovaj čovjek je imao najsnažniji revolucionarni duh u istoriji kulture, a čak se i kao dijete nadmetao sa mitskimjunacima. Po pogubljenju persijskog cara Darija III, proglašenje za kralja svih kraljeva.

Aleksandar je osnivač globalizacije. Godine 324, obratio se svima rečenicom „ Svi imate jednog oca" prilikom polaganja zakletve u gradu Opisu. Globalizacija je trebala da dovede do stvaranja jedne jedinstvene svijetske države. Danas smo još uvijek daleko od postizanja ovog cilja, ali mnogi pobožni ljudi i idealisti vjeruju u ovaj ideal. Postoje i ekonomisti koji ističu prednosti koncepta ovakve unifikacije. Kako bi mapa svijeta izgledala fantastično da ne postoje granice... to bi bilo ostvarenje Aleksandrovog sna: jedna jedinstvena država.

Novi makedoski kralj je nadmašio hrabrost svoga oca, koji je osvojio Grčku i ujedno bio i vladar i varvarin. Osim toga, on je imao jednu tajnu ambiciju koja je bila veća od ambicije njegovog oca, a to je bilo osvajanje Persije. Aleksandar je imao mnogo zarobljenika posle pobune grčkih gradova. Regrutovao ih je u makedonsku vojsku i tako je ojačao. Ubrzo je objavio početak pohoda na Malu Aziju, koji je bio ometen zbog smrti njegovog oca. S nestrpljenjem je čekao da pokaže da posjeduje potrebne sposobnosti i da zaslužuje krunu koju je nasledio. Smatrao je da ne postoji drugi način da to dokaže osim da nastavi sa pohodom na istok koj je njegov otac planirao. Za Aleksandraje taj pohod postala stvar od prioritetnog značaja.

Persija je bila u to vrijeme najveće i najjače carstvo. Persijska država, nastala na području današnje Iranske visoravni, počelaje sa osvajačkim pohodima oko 550. godine prije n.e., a u trenutku kada je Aleksandar postao kralj vladala je cijelim Srednjim istokom, uključujući i Egipat. Imali su ogromnu populaciju i bili bogati robom. Car je živio u utvrđenju u glavnom gradu Vavilonu, zajedno sa svojom vojskom impresivne veličine, i budno motrio na ogromnu okolnu oblast kako bi sa spremnošću dočekao eventualne pohode.

Grčka je ranije takođe pretrpila veliku invaziju persijske vojske. Period počev od 499. p.n.e. koji je trajao pola vijeka, nazvan je period grčko-persijskih ratova. Tokom ovog perioda grčki gradovi su se udružili i dobili čuvenu pomorsku bitku kod S alamine, kao i bitku kod Termopila. Međutim, uprkos ratnoj pobjedi, polja, prije svega, maslinjaci, i gradovi, kao i sama Atina, bii su opustošeni i nanijeta im je dugoročna šteta. Čak su i hramovi spaljivani do temelja tokom kratkih opsada od strane persijke vojske. Zato Grci nisu mogli da oproste Persiji, a ovo neprijateljsko raspoloženje nije prestalo tokom Aleksandrove vladavine i on je to iskoristio. Aleksandar je vjerovao da se tokom pohoda na Malu Aziju Grci neće tako snažno suprostavljati makedonskoj vladavini ako im se pruži šansada se osvete Persijancima, njihovim smrtnim neprijateljima. Aleksandar je održao skupštinu država koje su činile Korintski savez kao komadant ujedinjenih grčkih vojnih snaga. Bio je predstavnik makedonske i grčke vojske i poveo ih je u borbu. Njegova vojska je u to vrijeme brojala oko trideset hiljada vojnika. To je bila mala vojska u poređenju sa ogromnom persijskom vojnom silom, ali su je činile elitne jedinice, specijalno obučavane za vrijeme kralja Filipa. Sad će ih njegov sin povesti u pohod na neprijateljsku teritoriju...

itd,itd..
 
@Jasna dve stvari bi se tu mogle dodati. Naime, kod starih Helena postojala je jedna jako razvijena opsesija Istokom. Istok je mesto nepreglednih bogatstava; mesto velikog herojstva. On je prestonifikacija Troje; mesta gde gde se junački Ahil borio.

Istok je zvao. Azija je bila poziv u avanturu; slavu i otkriće sveta. Neki ljudi koji su pratili Aleksandra bili su istraživači, duhom ne mnogo drugačiji od velikih evropskih pustolova i istraživača koji su otkrivali Ameriku ili išli do Kine.

A drugo je, naravno, mogućnost za plenom. Dobra svest o tolikoj količini blaga da je za sanjati. U principu, svakom borcu koji bi krenuo je bilo manje-više garantovano da će biti toliko imućan da ništa više neće morati da radi do kraja života posle rata.
 
@Jasna dve stvari bi se tu mogle dodati. Naime, kod starih Helena postojala je jedna jako razvijena opsesija Istokom. Istok je mesto nepreglednih bogatstava; mesto velikog herojstva. On je prestonifikacija Troje; mesta gde gde se junački Ahil borio.

Istok je zvao. Azija je bila poziv u avanturu; slavu i otkriće sveta. Neki ljudi koji su pratili Aleksandra bili su istraživači, duhom ne mnogo drugačiji od velikih evropskih pustolova i istraživača koji su otkrivali Ameriku ili išli do Kine.

A drugo je, naravno, mogućnost za plenom. Dobra svest o tolikoj količini blaga da je za sanjati. U principu, svakom borcu koji bi krenuo je bilo manje-više garantovano da će biti toliko imućan da ništa više neće morati da radi do kraja života posle rata.
E dobro, tu se sad već malo razilazimo. Ja verujem u Troju Ilije Ogorelice, mada
ih je bilo više. I u migraciju iz Indije, koja se zbila pre nastanka Persijskog Carstva.
Al to je više religija, jer dokaza baš i nema.. :lol:
Bez obzira na to u šta verujem, može pijani Srbin u kafani da viče Srbija do Tokija,
al nema šanse da će i krenuti. Aleksandar je krenuo što znači da je video realne
šanse za uspeh, a one nisu lepo objašnjene.

Na primer u dokumentarcu je prikazano da on do dolaska u Egipat nije znao šta
ga tamo čeka. Bio spreman i da se bori, a oni ne da nisu hteli da se bore sa njim
nego mu još dali titulu faraona.. :lol: pa cirkus.. Dali i što nisu morali. Kako su
samo darežljivi..
On je svejedno na Darija krenuo. Ako im je bilo u interesu da to i dovrši, dovoljno
bi bilo da mu pomognu finansijski, hrani za vojsku, kako god.. A oni ga tamo
zamanđijali da je zaboravio i gde je pošao.
 
Na primer u dokumentarcu je prikazano da on do dolaska u Egipat nije znao šta
ga tamo čeka.
Egipat je u to vrijeme bio dio Perzijskog carstva, tako da je otprilike znao kaj ga čeka. Ako ništa znao je da su slabiji od Perzijanaca. Iz egipatske perspektive, samo su zamijenili jednog okupatora s drugim. S tim da su ovog drugog obrlatili i prodali mu priču o faraonu odveli ga do Amonova hrama u Siwi, napričali gomilu bajki pa je bio puno mekši prema njima od Perzijanaca. Čisti win za Egipćane.
 
Egipat je u to vrijeme bio dio Perzijskog carstva, tako da je otprilike znao kaj ga čeka. Ako ništa znao je da su slabiji od Perzijanaca. Iz egipatske perspektive, samo su zamijenili jednog okupatora s drugim. S tim da su ovog drugog obrlatili i prodali mu priču o faraonu odveli ga do Amonova hrama u Siwi, napričali gomilu bajki pa je bio puno mekši prema njima od Perzijanaca. Čisti win za Egipćane.
Ti samo trgovinom nemoj da se baviš nikad u životu i biće ti super.. :lol:
 

Back
Top