Zasto i sta?

Ja sam prvo mislio da je život interakcija sa ljudima. I da zavisi kakav će biti od okruženja.
Uglavnom, ceo život tražim smisao. Ne vidim ga u pojedinačnim primerima, samo kao šraf u toku onog što zovemo "civilizacija".
Smisao života će se jednom valjda otkriti, za milijardu godina fazon ali verujem da jednom hoće.
I ispašće da je Biblija tačna, da su pred Bogom svi jednaki, lepo rečeno da smo svi nebitni.
Kao pojedinci.

razmisli o ovom smislu:

80% genetickog materijala se bavi konstrukcijom mozga, 80% mozga se bavi time kako da uspešno završi prokreaciju (ili da poveća šansu za prokreaciju).

Sve ostalo je entertainment, uključiv i potrebu za smislom ili besmislom kako god.
 
Ovo je za psihologija forum al aj, kad ste se već raspričali...
Filozofija je u ovoj sfeti izričita. Prosto postoje ljudi slabog psihickog sustava, nestabilna psiha...ali medicina je uznapredovala, treba se lečiti..na kraju krajeva, nije sramota obilaziti psihijatra redovno...XXI je vek..sramota je dozvoliti sebi da padneš iako postoje terapije za hod uzdignute glave kroz život..
Ovo jeste teška filozofija. Životna. Potraga za smislom, a gde ga nema, onda barem za motivacijom. Sve u smislu razloga, ili izgovora za život. Ili izazov smrti u kojoj se traži da bude bezbolna, brza i sigurna iako ona nije nikad takva, osim što je sigurna kad joj vreme dođe. Eventualno sa nadom da svet može biti bolji i otrovom razočarenja kad se shvati da sila umova već uporno prati svoje isklesane bajke čije sigurnosti teško da želi da se odrekne. Možda to ne upada u 'klasično' viđenje filozofije koja kao nauka najčešće ne trpi naivce, ali za mene kao naivca, ovo je suština filozofije - životna filozofija. Da nema nas, ne bi ni filozofije bilo. A da bi nas bilo, treba da poželimo da nas bude. Za naše postojanje nismo zaslužni/krivi/odgovorni mi, ali za bivanje jesmo. Nije jedna jedinka na tom putu. Don't kill the messenger
 

Back
Top