Zasto i sta?

i taj rad me, kad mi oci nadraze stimulansi, odnese u neku drugu pricu, neki drugi svet. Cesto se disociram, osecam se kao da sam sve vreme budan u snu, kad sam u "prajmu"
Na neki način i jesi... sve je imaginacija naših čula, najviše šestog tj uma...

Direktan kontakt je sadašnji trenutak kad um imaginacije izgubi nad ostalim čulima realizacije, ali to je obično trenutak dok ostatak je umna igra. San na javi...
 
U ravnoteži je... nekad balansira ka jednoj kategoriji nekad ka drugoj...

Pojedinačno radimo šta možemo, unikati smo a opet deo grupe tj celine u sklopu podele.
Kao kategorija šta nam sleduje na osnovu zasluga...

Šta te muči najviše?
Ne treba se previše stresirati, nema koristi od toga.
Od zasicenja od samog sebe koje ne bih zeleo da oseti i drugi :/
 
Na neki način i jesi... sve je imaginacija naših čula, najviše šestog tj uma...

Direktan kontakt je sadašnji trenutak kad um imaginacije izgubi nad ostalim čulima realizacije, ali to je obično trenutak dok ostatak je umna igra. San na javi...
Mozda bih zeleo da ostanem u tom stanju, mada se nalazim u haoticnom okruzenju (disfunkcionalna porodica), pogotovo poslednjih godina, pa mi sve to dodje kao silovanje duse - pogotovo u trenucima kad ti se izostre cula uma, dozivljaj...
 
Nemoj tako.

Svakom je sopstvena muka najteža ali prođe ta pa bude blažen trenutak pa nova muka i tako do kraja trke sa sopstvenim ja... Realizacija te čini prisutnijim i manje se opterećuješ svojim teretima, ali opet, svako vuče svoje sidro na dno mora a i povuče na površinu...
i tu ja zelim samo da odem sa realizacijom a ovo sve ostalo nek mi bude iza ledja pa nek se posluzi ko hoce :]
 
Jeste, ovo je preprost naslov teme i pitanje.
Jednostavan kao dok postavljas pitanje koje ne treba postavljati zato sto je odgovor o sustini zivota da treba ziveti zivot ne kidati sebe razmisljanjima o smislu.
Ali je zivot isto toliko nejasan. Jasan u nejasnoci tolikih kontradiktornih boja i kontrasta, nedostatku finaliteta, resenja. Odluke individue se ponavljaju. Sve potvrdjeno mi deluje kao zatvoreni krug, zatvor, i kad ga uporedim sa svim detaljima manifestacije koji i dalje nisu dobili svoj zvanicno obelezje, niti neku paznju, jer je pitanje da li postoje uopste van moje percepcije, postane usamljeno.
Piši mi o tome 'leba ti sta znaci usamljeno slomljenog srca dok kroz nista nigde trazis neku svrhu koje tog trenutka nema iz dana u dan nema dok su je drugi nasli u necemu tebi nema...
FZBYZb4XwAEOhxA.jpeg

Sve sto vidim u okvirima, pocinje i zavrsava se.
...dobro jutro Kolumbo kad ovo zvekne svakog ko se opterecuje oporavak od tog saznanja ode u tri lepe...
Nigde smisla, nigde izlaska.
...nigde nicega nigde nikoga ...
Nigde spasa, nigde kraja, osim kraja u samom sebi.
Screenshot_20220803-183452_Chrome.jpg


...kad odes Gore ....
Sve predstavlja svoju vrstu besmisla.
...dobro jutro svima...al' kad se dodje do toga sanse su prosle...
Ali zivot ide dalje, i ne pita...
...to jeste ono...vreme prolazi praznina stoji bez dobrih potrebnih desavanja koji sve menjaju na izvanredno zasluzeno nakon toliko vremena provedenog u mestu...
 
Ali je zivot isto toliko nejasan. Jasan u nejasnoci tolikih kontradiktornih boja i kontrasta, nedostatku finaliteta, resenja. Odluke individue se ponavljaju. Sve potvrdjeno mi deluje kao zatvoreni krug, zatvor, i kad ga uporedim sa svim detaljima manifestacije koji i dalje nisu dobili svoj zvanicno obelezje, niti neku paznju, jer je pitanje da li postoje uopste van moje percepcije, postane usamljeno. Sve sto vidim u okvirima, pocinje i zavrsava se. Nigde smisla, nigde izlaska. Nigde spasa, nigde kraja, osim kraja u samom sebi. Sve predstavlja svoju vrstu besmisla. Ali zivot ide dalje, i ne pita...
Problem ili rešenje je u negaciji.

Ali život je isto toliko i jasan.Nejasan u jasnoći tolikih komplementarnih boja i sklada, i jasnog rešenja.Odluke individue se ne ponavljaju, krug ostaje otvoren ,jer nije pitanje da li on postoji van moje percepcije - postoji.Sve što vidim van okvira ima smisla ,i tamo je spas ,kraj ,jer ne može biti kraj jedino u samom sebi.Sve to predstavlja neku vrstu smisla.
Život stoji ,pita : Gde idemo dalje? ...:)
 
Problem ili rešenje je u negaciji.

Ali život je isto toliko i jasan.Nejasan u jasnoći tolikih komplementarnih boja i sklada, i jasnog rešenja.Odluke individue se ne ponavljaju, krug ostaje otvoren ,jer nije pitanje da li on postoji van moje percepcije - postoji.Sve što vidim van okvira ima smisla ,i tamo je spas ,kraj ,jer ne može biti kraj jedino u samom sebi.Sve to predstavlja neku vrstu smisla.
Život stoji ,pita : Gde idemo dalje? ...:)
To je moje krajnje pitanje, mada kao sto rekoh, ponavlja se. I dalje sve ide isto. Ako gledam crno-beli film bez zvuka, neko ce pomisliti da ce mi biti interesantnije ako se samo doda zvuk - pa nece. Nisam optimista. Posao je posao, hobi je hobi, slobodno vreme je slobodno vreme - Sve je to sto jeste u okviru onoga sto dozivljavamo. Sta ti je sreca?
 
To je moje krajnje pitanje, mada kao sto rekoh, ponavlja se. I dalje sve ide isto. Ako gledam crno-beli film bez zvuka, neko ce pomisliti da ce mi biti interesantnije ako se samo doda zvuk - pa nece. Nisam optimista. Posao je posao, hobi je hobi, slobodno vreme je slobodno vreme - Sve je to sto jeste u okviru onoga sto dozivljavamo. Sta ti je sreca?
Što te nema preko dana? Mimoilazimo se. A za optimizam smo isti.
Ja sam čak gori. Optimizam? Glup čovek.
 
Što te nema preko dana? Mimoilazimo se. A za optimizam smo isti.
Ja sam čak gori. Optimizam? Glup čovek.
Ma pokusam da legnem oko 4 ujutru ali ne mogu da zaspim do 9 pa se mucim tamo-amo na laptopu i u vise pokusaja, i pored prvo popijenih pola lorazepam-a i celog xyzal-a koji je za alergiju ali i delimicno uspavljuje pored tog dejstva. Ustao sam iz kreveta pre oko 40 minuta, lezao sam u njemu budan ali psihicki umoran oko sat vremena. I to ti kazem, kazem nekom u jednog recenici ne za optimizam, on misli da ga podjebavam, zajebavam, kao sto su mislili na temi postavljenoj od Neprilagodjene.
 
Ma pokusam da legnem oko 4 ujutru ali ne mogu da zaspim do 9 pa se mucim tamo-amo na laptopu i u vise pokusaja, i pored prvo popijenih pola lorazepam-a i celog xyzal-a koji je za alergiju ali i delimicno uspavljuje pored tog dejstva. Ustao sam iz kreveta pre oko 40 minuta, lezao sam u njemu budan ali psihicki umoran oko sat vremena. I to ti kazem, kazem nekom u jednog recenici ne za optimizam, on misli da ga podjebavam, zajebavam, kao sto su mislili na temi postavljenoj kod Neprilagodjene.
Uzmi "Sanval" od 10mg.
To je dobro kad treba na brzinu da odspavam, 15-20 minuta. Ustanem kao nov. I na posao.
Negde oko 100 dinara, jbg samo traže recept/izveštaj, pa je lutrija u kojoj apoteci ćeš da ubodeš neku manje drvenu da ti da. J.ebena pravila...
 
To je moje krajnje pitanje, mada kao sto rekoh, ponavlja se. I dalje sve ide isto. Ako gledam crno-beli film bez zvuka, neko ce pomisliti da ce mi biti interesantnije ako se samo doda zvuk - pa nece. Nisam optimista. Posao je posao, hobi je hobi, slobodno vreme je slobodno vreme - Sve je to sto jeste u okviru onoga sto dozivljavamo. Sta ti je sreca?
Nije to pitanje optimizma koliko pasivizacije . Ako si mene pitao ( tako sam razumela ) , šta meni predstavlja sreću , pa mogu i da kažem aktivan stav , u najširem smislu te reči.
 
Meni predstavlja , da se ogradim.
Dinamika bilo koje vrste ,fizička ,psihička ,promenljivost ,varijacije na temu ,mogućnost izbora , rad ,učenje,spoznaja ,kakav god dinamički proces me čini srećnom.
Evo, ja uzeo kosmologiju, stvar koja se bavi svim u najopstijem smislu, ali kad nisam Martinus Thomsen, ne znam ni da produbim ni da prosirim, a recimo to me interesuje. Sve ovo danas standardno me je vec smorilo. Ljudi su preoptereceni materijalnim, a ne interesuje ih, ili im um nije probudjen za kreativnost, koja toj materiji pridaje novi znacaj, ali ne u opsesivnom smislu. Estetika na primer. Pa i sam pojam nekih kosmickih zakonitosti koje sigurno postoje. Mada... nekako sam u ovom okruzenju depresivan, i stvarno mi se gadi zivot... I kad samo ocekujem one odgovore na ove poruke (poseti terapeuta itd), znam unapred, vise od 60% "pomoci" je te vrste, te vrste redirekcije... evo uskoro idem kod psihijatra.
 
Evo, ja uzeo kosmologiju, stvar koja se bavi svim u najopstijem smislu, ali kad nisam Martinus Thomsen, ne znam ni da produbim ni da prosirim, a recimo to me interesuje. Sve ovo danas standardno me je vec smorilo. Ljudi su preoptereceni materijalnim, a ne interesuje ih, ili im um nije probudjen za kreativnost, koja toj materiji pridaje novi znacaj, ali ne u opsesivnom smislu. Estetika na primer. Pa i sam pojam nekih kosmickih zakonitosti koje sigurno postoje. Mada... nekako sam u ovom okruzenju depresivan, i stvarno mi se gadi zivot... I kad samo ocekujem one odgovore na ove poruke (poseti terapeuta itd), znam unapred, vise od 60% "pomoci" je te vrste, te vrste redirekcije... evo uskoro idem kod psihijatra.
E ako sam ja koji je takoreći fizički radnik uspeo sam (donekle) da proširim vidike, da prvenstveno stignem negde duboko u sebe pa onda i spolja, ako sam našao način onda može svako ko je zainteresovan.
Ti nisi za psihijatra, psihijatar je za tebe.

I ko zna koliko njih ćeš da promeniš dok konačno ne nađeš nekog ko te kapira, a psihijatar ti ne može reći nešto što i sam ne znaš.
Može da ti prilepi F nešto, dobiješ lekove i to je maksimum.
 
E ako sam ja koji je takoreći fizički radnik uspeo sam (donekle) da proširim vidike, da prvenstveno stignem negde duboko u sebe pa onda i spolja, ako sam našao način onda može svako ko je zainteresovan.
Ti nisi za psihijatra, psihijatar je za tebe.

I ko zna koliko njih ćeš da promeniš dok konačno ne nađeš nekog ko te kapira, a psihijatar ti ne može reći nešto što i sam ne znaš.
Može da ti prilepi F nešto, dobiješ lekove i to je maksimum.
ma evo idem da bih zadovoljio black-star-a, ali i ostale sa teme Neprilagodjene (ako ih uopste i boli nesto za mene xD )
 

Back
Top