Zasto i sta?

Plakala je i molila ljubav -ludost,jer ju je oslepela i sada je prati kud god da ide...
To ti je tako u zivotu brate...
Imam jednu bolju pricu za tebe:

Ostrvo ljudskih osecanja

Jednom davno beše jedno ostrvo gde su sva ljudska osećanja živela zajedno: Bogatstvo, Dobra volja, Tuga, Mudrost,.... i svi ostali, uključujući i ljubav.
Jednog dana objave osećanjima da ostrvo na kojem žive počinje da tone zbog njihove nesloge i svi počeše da pripremaju brodove za polazak, samo je Ljubav čekala poslednji trenutak.
Kada je ostrvo došlo do momenta potapanja, Ljubav odluči da traži pomoć.
Bogatstvo je prošlo pored ostrva u luksuznoj barci i ljubav povika:
"Bogatstvo, možeš li da me povedeš sa sobom?"
"Ne mogu, imam puno zlata i srebra na barci pa nema mesta za tebe."
Ljubav onda odluči da zamoli Ponos koji je upravo prolazio na fantastičnom brodu:
"Ponosu, molim te, da li možeš da me povedeš sa sobom?"
"Ne mogu ti pomoći Ljubavi. Ovde je sve perfektno, mogla bi da upropastiš moju barku."
Na kraju Ljubav zamoli Tugu koja je prolazila pored nje:
"Tugo, molim te, dozvoli mi da pođem sa tobom!?!"
"Oh Ljubavi, tako sam tužna da imam potrebu da budem sama."
Prođe i Dobro raspoloženje pored Ljubavi, ali je bilo toliko zadovoljno da nije čulo njene povike. Iznenada jedan glas reče:
"Dođi Ljubavi, povešću te ja sa sobom!"
Beše stara ta osoba koja se obratila Ljubavi!
Kada su došli na kopno, starac se hitro udalji, a Ljubav, koja se konačno osetila uvaženom i punom radosti, zaboravi da ga pita kako se zove. Ljubav shvati koliko mu puno duguje i zapita Mudrost:
"Mudrosti, možeš li mi reći ko mi je pomogao?"
"Bilo je to Vreme." odgovori Mudrost.
"Vreme!?!" začudi se Ljubav, "Zašto mi je Vreme pomoglo?"
Mudrost, puna iskustva, odgovori:
"Zato što Vreme može da shvati koliko je Ljubav važna u životu:"

Ljubav je jedini Perpetum Mobile! Moja ljubav prema vama, Vaša ljubav prema meni i Svih nas malih ljudi prema onima koji su nam bliski, jedina je energija koja nam uvek daje snagu, zahvaljujući kojoj možemo da prevaziđemo sami sebe i postignemo čak i nemoguće.

Ovo je priča o o Ljubavi, Mojoj, Vašoj, i Svakoga od nas..... Vreme će vam sigurno pomoći da je još bolje razumete..... Primite zato bez oklevanja, Ljubav na vašu barku.
ali realnost je mnogo drugacija :(
 
a i da ne postojim, opet, moje postojanje moze da se relativizuje, tako da i da ne postojim posle smrti, pa sta?
Da, jedan manje.
Ali ti si taj jedan.

Trebalo bi ti biti stalo da opstaneš i postojiš. Otprilike kao što moraš i da jedeš.

Jedan od dokaza da nije simulacija je da smo veoma materijalna i potrošna živa bića...
 
neukusno mi je koliko je to zivotinjski, a ne cisto-razumski. Dato nam je bez naseg pitanja.
Evoluiramo u ovo drugo, možda...

Kvota za to je dobra. Poživi pa dočekaj.
Trenutno nam se bude životinjski nagoni za opstankom, i borbom za resursima. I kontrolom ko šta može i sme da otme. Ali kao pojedinci se ništa ne pitamo...

Živi. Radi. Raduj se...

Preterano razmišljanje te ne navodi ka razumu nego ka ludilu... i depresivnom ponašanju.
 
Evoluiramo u ovo drugo, možda...

Kvota za to je dobra. Poživi pa dočekaj.
Trenutno nam se bude životinjski nagoni za opstankom, i borbom za resursima. I kontrolom ko šta može i sme da otme. Ali kao pojedinci se ništa ne pitamo...

Živi. Radi. Raduj se...

Preterano razmišljanje te ne navodi ka razumu nego ka ludilu... i depresivnom ponašanju.
Ne slazem se
 
Kao vrsta mi smo stoka sa pastirima. I po kojim čuvarom...

Nuklearno oružje je doprinelo tome da postoje sile i oni koji se biju da bi se tukli pred očima te sile. Posebno danas kad je svet postao digitalno selo...

A privatno, sam, ti tu ništa ne možeš.
Okreni se životu. Otvarajući ovu temu tražiš pomoć da se vratiš starom sebi jer ti je muka trenutnog tebe...koliko si godina ako se sme znati? Prošao si krizu srednjih godina?
 
Kao vrsta mi smo stoka sa pastirima. I po kojim čuvarom...

Nuklearno oružje je doprinelo tome da postoje sile i oni koji se biju da bi se tukli pred očima te sile. Posebno danas kad je svet postao digitalno selo...

A privatno, sam, ti tu ništa ne možeš.
Okreni se životu. Otvarajući ovu temu tražiš pomoć da se vratiš starom sebi jer ti je muka trenutnog tebe...koliko si godina ako se sme znati? Prošao si krizu srednjih godina?
Pa, na ovoj temi ne trazim "pomoc". Zapravo moja difolt opcija je samoubistvo, ali nacini koje imam trenutno na raspolaganju za to su nesigurni (nesigurni jer ne vode 100% smrti). Imam 23 godine
 
Pa, na ovoj temi ne trazim "pomoc". Zapravo moja difolt opcija je samoubistvo, ali nacini koje imam trenutno na raspolaganju za to su nesigurni (nesigurni jer ne vode 100% smrti). Imam 23 godine
Premlad si. Zdrav si fizički?
Psihički očigledno imaš određene izazove...

Sudbina će odlučiti kako ćeš završiti, ne ti.
Suicid je greh. Što te toliko privlači ta dosadna smrt?
 
Premlad si. Zdrav si fizički?
Psihički očigledno imaš određene izazove...

Sudbina će odlučiti kako ćeš završiti, ne ti.
Suicid je greh. Što te toliko privlači ta dosadna smrt?
Ne razumem ovo vezano za psihicke izazove. Ovo nisu izazovi, samo cista racunica. Ja cu upravljati svojom sudbinom, koliko mogu. Suicid po meni nije greh, niti me interesuje zasto neko tako asertivno misli da je to greh. Smrt nije dosadna, to je samo u neznanju osobe o zivotu. Smrt je samo prelaz. A i da je "dosadna", to bi bio pravi mir za mene i moju savest. Barem ne bih ucestvovao u zlu koje ne mogu da promenim van sebe.
 
ali realnost je mnogo drugacija :(
Realnost zavisi od tvog stava,od tvoje perspektive...
Za sve na ovome svetu moras da se potrudis,nista
ne pada sa neba.Najlakse je se predati.

Za LJubav se moras potruditi,moras da je das da bi je dobio.
Naravno ukoliko je u pitanju osoba,mozes biti i odbijen,ali,
onda nastavljas da trazis dalje,ne stajes i ne padas u ocaj...

Sve sto cujemo je misljenje ,ne cinjenica-sve sto vidimo je perspektiva ,ne istina...

Nase misli kreiraju nasu realnost...

Marko Aurelije

Da li je moguce da postoji kuca cija sva cetiri zida gledaju na jug ?

Kada upadnemo u zamku nasih misli,tj. Negativnu sliku sveta i nas samih,kao posledica
ne znam cega -u tvom slucaju,nisi nam rekao zbog cega tj Uzrok tvog problema,
onda nase misli nas vode u nasa dela i stvaraju nas Karakter u tom smeru...
Rekoh ti da je Navika cudo,dugo je potrebno da se na nesto lose naviknemo a jos vise
je potrebno da takvu naviku preinacimo...
Nije moguce da svet kakav je takav je, je tvoj uzrok patnje. Sta te briga za svet,misli o
sebi i svom zivotu,nesto drugo ima tu,osecam to...
 
Ne razumem ovo vezano za psihicke izazove. Ovo nisu izazovi, samo cista racunica. Ja cu upravljati svojom sudbinom, koliko mogu. Suicid po meni nije greh, niti me interesuje zasto neko tako asertivno misli da je to greh. Smrt nije dosadna, to je samo u neznanju osobe o zivotu. Smrt je samo prelaz. A i da je "dosadna", to bi bio pravi mir za mene i moju savest. Barem ne bih ucestvovao u zlu koje ne mogu da promenim van sebe.
Zlu?

Svi bi se poubijali da je tako jednostavno.
Materijalni smo. Šta misliš da se dešava kad preminemo?
 
Nema te male radosti koja moze da ispuni ovu rupcagu nezadovoljstva koju mi je ovaj zivot iskopao.
Ali tek si 23. Još puno ti treba da plivaš...
Ja sam 38...

Ljubav? Život? Šta te toliko muči?
Život je takav. Nauči se da živiš sam.

Ne žuri ka neizvesnosti zvanoj smrt. I ja smatram da to nije kraj već novi početak ali nema skoro ništa zajedničko sa sadašnjim shvatanjem i znanjem sebe...
 
Ali tek si 23. Još puno ti treba da plivaš...
Ja sam 38...

Ljubav? Život? Šta te toliko muči?
Život je takav. Nauči se da živiš sam.

Ne žuri ka neizvesnosti zvanoj smrt. I ja smatram da to nije kraj već novi početak ali nema skoro ništa zajedničko sa sadašnjim shvatanjem i znanjem sebe...
ne postoji "ziveti sam", lazes sebe. Preispitaj se zasto.
Nisam na talasnoj duzini zemljana, pa bih da se ubijem
 
Kupi motocikl. I ako ti je suđeno stradaćeš...u suprotnom adrenalin i put te može činiti radosnijim...

Postoji. Ćutiš i radiš. Boriš se sa samim sobom...vreme prolazi...do novog početka...
 
Kupi motocikl. I ako ti je suđeno stradaćeš...

Postoji. Ćutiš i radiš. Boriš se sa samim sobom...vreme prolazi...do novog početka...
Mnogo gruba smrt sa motociklom, vec zamisljam.
Radis, ali u sistemu, a tako si opet povezan sa svima, i kupujes ono sto drugi naprave, ili placas usluge koje ti trebaju. A sigurno si u sistemu, ili gresim? Reci ako gresim.
 
Svi smo u sistemu...ovako ili onako...

Skoro sam dva puta stradao. Prvi put mi i prošlo kroz glavu da li ću ustati dok sam se kotrljao po asfaltu nakon što mi je salaški ker uleteo u prednji točak...Prošao sa ogrebotinama...

Drugi put izleteo iz krivine, manja povreda rebara...

Možda te probudi taj adrenalin...

Nedavno, negde u Bgu...poginuo je motociklist. :(
 

Prilozi

  • Screenshot_20220805-130219_Google News.jpg
    Screenshot_20220805-130219_Google News.jpg
    125,9 KB · Pregleda: 1

Back
Top