Zanimljivosti o Srbiji

Da li ste znali da Veliki kanjon reke Kolorado (SAD) ima dvojnika? I to u Srbiji? Neobične crvene stene impresivnog kanjona reke Temštice neodoljivo će vas podsetiti na čuveni Kolorado!
IMG_0991.JPG
 
"Na spisku se najviše nalazi ptica – 307 vrsta, određene vrste gnjuraca, kormorana, pelikana, čaplji, roda, plamenaca, gusaka, pataka, brojne vrste ptica grabljivica – belorepan, beloglavi sup, orao zmijar, mišar, orao krstaš, suri orao.

Tu su i sokolovi, tetrebi, velika droplja, ždralovi, barske koke, prodavac, rudnici, galebovi, čigre, golubovi, sove, detlići, ševe, svračci, puzići, strnadice, zebe.

Zatim su na tom spisku i sisari – 50 vrsta, među kojima su i jež, rovčice, krtice, šišmiši, veverica, tekunica, voluharice, slepo kuče, više vrsta miševa, puhovi, skočimiš, lasica, vidrica i vidra, kune, jazavac, ris i divlja mačka.

Beskičmenjaka je 609 vrsta: 73 paukolike životinje, 377 insekata, 1 školjka, 60 vrsta puževa, 5 prstenastih glista i drugih, na primer, rečna školjka, rečni rak, mravlji lav, šumski mrav, jelenak, nosorožac, lastin repak.

Zavod je naveo da su brojne aktivnosti i sprovedene mere dovele do značajnog poboljšanja ukupnog konzervacionog statusa više divljih životinjskih vrsta, poput beloglavog supa, mrkog medveda, oporavka populacija vidre, evropskog jelena i divokoze, reintrodukcije evropskog dabra, održavanje staništa i populacije velike droplje.
IMG20210525132923.jpg
 
Цео овај крај је веома мистериозан. На неколико километара узводно налази се јединствена пећинска Црква Светог Петра и Павла, која потиче из 13. века, а вероватно су је направили испосници са Синаја. Они су на стени у пећини осликали јединствену фреску у свету на којој је приказан Исус, млад, без косе.
IMG_1032.JPG


IMG_1029.JPG
 
Najstariji rukopisi

Marijinsko ili Marijino jevanđelje predstavlja najstariji sačuvani spomenik pisan staroslovenskim jezikom u kome se javljaju crte srpskog narodnog jezika pod čijim uticajem će se kasnije razviti i srpska redakcija staroslovenskog jezika. Pisano je glagoljicom, a na osnovu jezičkih crta, smatra se da je nastalo najkasnije početkom XI veka na srpskom štokavskom području. Pronađen je sredinom XIX veka u svetogorskom manastiru svete Marije, po kome je i dobio ime, a danas se nalazi u Ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu.
250px-Codex_Marianus%2C_fol_36r.jpg
 
Karađorđevići

Karađorđevići su srpska kraljevska porodica koja je vladala Srbijom i Jugoslavijom. Njen rodonačelnik je vožd Đorđe Petrović – Karađorđe, koji je podigao Prvi srpski ustanak. Posle majskog prevrata na vlast je pozvan Karađorđev unuk Petar. Kraljevina je zvanično ukinuta 1945. godine, a kraljevska porodica je bila u egzilu. Sin kralja Petra II, princ Aleksandar, došao je sa suprugom 2001. godine u Srbiju i žive u dvoru na Dedinju. Mauzolej Karađorđevića je na Oplencu kod Topole, a imovinu Karađorđevića nova vlast je oduzela 1947. godine.
 
Jedna freska vinula Srbiju u kosmičke visine

Freska "Belog anđela" svojom lepotom i savršenom kompozicijom već decenijama impresionira zaljubljenike u slikarstvo i ikonografiju. Beli anđeo je deo kompozicije "Mironosnice na Hristovom grobu", a na fresci je predstavljen arhangel Gavrilo raširenih krila, obučen u beo hiton kako sedi na velikom kamenu i usplahirenim ženama prstom ukazuje na Hristovog grob, zapravo u tom trenutku već mesto njegovog vaskrsnuća.

Kada je iz Evrope poslat prvi satelitski signal u vasionu je poslat I "paket ljudskih dostignuća" - bile su to slike čovekovog osvajanja Meseca, Kineskog zida i Belog anđela... Verovalo se da će, ako u svemiru uopšte postoje razumna bića, lik Belog anđela protumačiti kao poruku ljubavi i razumevanja
 
Ćele kula

Ćele-kula je spomenik iz Prvog srpskog ustanka koji je u znak odmazde tadašnja Turska vlast u Srbiji izgradila od lobanja, poginulih srpskih ratnika, predvođenih Stevanom Sinđelićem, u bici na Čegru. Nalazi se na nedaleko od centra Niša, na putu ka Niškoj Banji. Svrstana je u spomenike kulture od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju i danas predstavlja muzejski objekat.
 
Sudeći po dvorcima sagrađenim u francuskom, meksičkom ili orijentalnom stilu, novi bogataši ne drže mnogo ni do srpske tradicije, i uopšte nisu opterećeni kulturnim nasleđem – jednu beogradsku zavučenu slepu ulici u blizini direkcije JUL-a krasi raskošan dvorac okrečen u jarko roze sa zlatnim i zelenim prelivima, koji neodoljivo podseća na Tadž Mahal, sa lavićima kao obaveznim arhitektonskim detaljem
"Beograđani, Beograd ima samo vas", tako je govorio Duško Radović, obraćajući se nevaspitanim stanovnicima ovog grada koji bacaju opuške od cigareta kroz prozor svog stana. Ali, to je bilo onda kada su u Beogradu živeli Beograđani, zaljubljenici u svoj grad koji su predano gajili njegov identitet, duh i atmosferu, ljubomorno ga čuvajući od drugih. Sa žaljenjem moramo da konstatujemo da tog vremena i tih ljudi više nema, zavejani su vetrovima ratova i zatrpani pod naletom lavine obnove, razvoja i prosperiteta. Neki novi svet se sasvim udobno smestio u ovom gradu, preko noći izgradio kitnjaste vile i dvorce, i nema nameru da povlađuje tom čuvenom beogradskom duhu. Sudeći po dvorcima sagrađenim u francuskom, meksičkom ili orijentalnom stilu, novi bogataši ne drže mnogo ni do srpske tradicije, i uopšte nisu opterećeni kulturnim nasleđem – jednu beogradsku zavučenu slepu ulici u blizini direkcije JUL-a krasi raskošan dvorac okrečen u jarko roze sa zlatnim i zelenim prelivima, koji neodoljivo podseća na Tadž Mahal, sa lavićima kao obaveznim arhitektonskim detaljem, naravno.
 

Uzbrdna nizbrdica na planini Radan: čudo ili uzbudljiva optička varka?​

radan.jpg

Uzbrdna nizbrdica na Radan planini kao i sve slične pojave i mesta na kojima voda teče uzvodno a isključeni automobili klize uzbrdo, nisu čuda prirode već optičke varke, kažu fizičari. Ali kako je moguće da se naše oči toliko varaju, da naše noge čine korak uzbrdo, a da kroče nizbrdo, zapravo?​

Odavno su stanovnici Ivanja na Radan planini i putnici namernici primetili tu neobičnu pojavu. Sve izgleda kao da se pred vama nalazi nizbrdica koja se dužinom od nekih 300 m spušta u podnožje brda. Međutim, ako na sred tog puta isključite automobil, on neće nastaviti nizbrdo, već će se sam vraćati uzbrdo. Ukoliko na istom putu prospete vodu, ona neće teći nizbrdo, već će se slivati uzbrdo. Kada pogledate Ivanjski potok pored puta, delovaće vam da teče uzbrdo.

Meštani i mediji su govorili o tzv. gravitacionoj anomaliji, “čudu na Radan planini” i da je tajna u magnetnom polju koje se nalazi u samom brdu. U prilog tome se navodi i to što su tokom Drugog svetskog rata, ničim izazvani, ovde padali nemački avioni.

Kako fizika vidi ovu pojavu za Serbia.com objašnjava Branislav Aleksić, istaživač-saradnik Instituta za fiziku u Beogradu:

Fizika kaže da je sve u radu na Radanu, da je gravitacija normalna, i da ne postoji nikakva “gravitaciona anomalija”. Niko nikada do sada nije otkrio da nešto može da omete gravitaciju.

Kako je moguće da se naše oči toliko varaju da vidimo nizbrdicu kao uzbrdicu?​

Takve varke za naše oči se dešavaju uglavnom u nekim brdima i šumovitim predelima gde nemamo jasan horizont, ravan ili recimo, neke objekte, zgrade na primer, koje su savršeno vertikalne ili drveće koje je vertikalno. U tim planinskim krajevima drveće je često nakošeno, pa u kombinaciji sa brdima daje iskrivljenu sliku našem oku koje ne može da proceni da li je to uzbrdo ili nizbrdo. Naime, izgleda kao uzbrdica, a zapravo je nizbrdica. Moje kolege su nekolicinom ogleda upravo na ovom mestu to i dokazale.

Da li telo ulaže određeni napor kada krene tom “uzbrdicom”?

Ne, kada biste zatvorili oči, mislili biste da hodate nizbrdo. Potpuno je isti osećaj.
 

Kako se dolazi do takvih nalaza?​

Postoji nekoliko načina. Visinu strana mogu izmeriti geometri korišćenjem nivelira (geodetskih instrumenata). GPS uređajtakođe može odrediti visinu terena jer se njime može izmeriti razdaljina od satelita (ukoliko se stavi na oba kraja, GPS će pokazati šta je bliže satelitu)… Vrednost gravitacionog ubrzanja meri uz pomoć matematičkog klatna. Svi ovi eksperimenti su rađeni na Radanu i svi su pokazali da je sa gravitacijom sve u redu, da je u pitanju nizbrdica i da nema govora o nekakvom “magnetnom brdu”.

Ovakvih pojava ima na još nekoliko mesta u Srbiji. Iako se radi o optičkoj varci, oni koji su iskusili ovo „čudo na Radan planini” kažu da je ova varka dovoljno uzbudljiva čak i kao takva. Zbog svoje prividne nelogičnosti i neshvatljivosti laičkom oku ona je postala neka vrsta turističke atrakcije. Ipak, još uvek ima onih koji veruju da su đavoli iz obližnje Đavolje varoši upleli svoje prste u tu malu deonicu puta na Radan planini.
 

Back
Top