Zanimljivo o Beogradu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Stari savski most najmanji saobraćajni most u Beogradu.Dugačak je samo 430 metara.
Sagrađen je za vreme okupacije, 1942. godine pošto je Most kralja Aleksandra bio uništen.
U to vreme nosio je naziv Most princa Eugena, da bi posle rata bio poznat kao Nemački ili Švapski most.
Današnji naziv došao je posle izgradnje novih mostova preko Save.
U početku je služio samo za saobraćaj motornih vozila, da bi posle rekonstrukcije početkom osamdesetih postao i tramvajski most.
740x490_Tramvajski most, Stari savski most 1 - foto Milena Arsenić.jpg
 
Jedna od atrakcija Pionirskog parka je fontana "Devojka sa krčagom".
Mada je postavljena relativno skoro, 1965. godine, do danas krije jednu tajnu. Naime, još uvek nije otkriveno ko je njen autor.
740x490_IMG_7396.jpg
 
Stari savski most najmanji saobraćajni most u Beogradu.Dugačak je samo 430 metara.
Sagrađen je za vreme okupacije, 1942. godine pošto je Most kralja Aleksandra bio uništen.
U to vreme nosio je naziv Most princa Eugena, da bi posle rata bio poznat kao Nemački ili Švapski most.
Današnji naziv došao je posle izgradnje novih mostova preko Save.
U početku je služio samo za saobraćaj motornih vozila, da bi posle rekonstrukcije početkom osamdesetih postao i tramvajski most.
Pogledajte prilog 1631279
Изграђен 1942., па 42 године касније, 1984., добио трамвајске шине, а сада ћемо отприлике 42 године после тога имати нови мост на истом месту...

За још 42 године... не знам шта ће бити.
 
Da li ste znali da su Slobodarske filmske svečanosti bile jedinstvena filmska manifestacija koja je održavana u Sopotu?
Ovaj festival je imao poseban karakter i cilj - okupiti filmske stvaraoce čiji su filmovi bili prožeti slobodarskim i humanim porukama. Bio je to pravi izvor inspiracije za ljubitelje filma i zagovornike slobode i društvenog napretka.
Od domaćeg festivala, vremenom je prerastao u međunarodnu smotru, koja je danas, posle brojnih teškoća tokom devedesetih, postala jedna od manifestacija u oblasti kulture od značaja za grad Beograd i to pod novim imenom Filmski festival Sopot ili SO-fest.
 
Zgrada BIGZ-a u Beogradu,jedna od najpoznatijih arhitektonskih ostvarenja jugoslavenske moderne, izgradjena je kao zgrada Državne štamparije 1937. godine po projektu arhitekte Dragiše Brašovana u obliku ćiriličnog slova П, nalik na štamparsku mašinu.
 
Kao član "Mediale", sa Oljom Ivanjicki, Šejkom, Glavurtićem, Vidakom, Vukovićem, Toškovićem i drugima
Milić od Mačve maštao je o tome da se napravi građevina koja bi podsećala na Vavilonsku kulu na Ratnom ostrvu
 
Rimski bunar je izgrađen u periodu od 1717. do 1731. godine, za vreme barokne austrijske rekonstrukcije tvrđave. Na planovima tvrđave tog vremena ovo zdanje označeno je kao”Veliki bunar”. Naziv “Rimski bunar” prvi put je zabeležen u XIX veku, a nastao je na osnovu narodnih predanja koja stare građevine, čije je poreklo zaboravljeno, često pripisuju “Rimljanima”.
740x490_Da-li-ste-znali-za-sajt.jpg
 
Dom Jevrema Grujića predstavlja prvi utvrđeni spomenik kulture koji je Rešenjem iz 1961.
proglasio Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
Zgrada u Svetogorskoj ulici broj 17, sagrađena 1896. godine, i danas ima status kulturnog dobra od velikog značaja, a nalazi se u vlasništvu porodica Šećerović, Conić i Naumović, čiji su članovi potomci Jevrema Grujića. U njihovom domu nalazi se čitava zbirka od više od 500 umetničkih predmeta,
kao što su slike, skulpture, predmeti primenjene umetnosti, kao i arhivski dokumenti.
 
Godine 1902., Glavna telefonska centrala u Beogradu imala je tek hiljadu brojeva. Šest godina kasnije, grad je dobio još jednu, novu centralu na uglu Kosovske i Palmotićeve ulice, a planirano je isprva da njen kapacitet bude 6 hiljada telefonskih brojeva. 1910. godine je najzad puštena u rad, ali se stalo nakon priključivanja svega 2.500 brojeva. Razlog tome je bilo izbijanje Velikog rata 1914. godine, tako da je ostatak od 3.500 brojeva priključen tek godinama nakon rata.
 
Prvi podzemni pešački prelaz u Beogradu izgrađen je na Novom Beogradu, u bloku 21, ispod Bulevara Lenjina (danas Bulevar Mihajla Pupuna).
Po početku gradnje stariji je od podzemnog prolaza na Terazijama i Zelenom vencu u Beogradu, ali je po puštanju u promet mlađi od terazijskog prolaza.
 
Veliki barutni magacin, popularna „Barutana“, je veštačka pećina iskopana početkom 18. veka. Ukopan je u steni zapadnog podgrađa ili tzv. Dunavske padine i nastao je u vreme velike austrijske rekonstrukcije Beogradske tvrđave.
Gradnja je trajala samo dve godine, od 1718. do 1720. godine, sa ciljem da se što pre napravi bezbedno sklonište za barut, mesto zaštićeno od neprijateljske artiljerije. Autor projekta bio je Švajcarac u austrijskoj vojsci Nikola Doksat de Morez.
 
U Beogradu ima 10.000 praznih stanova i nešto više od 100.000 privremeno nastanjenih stanova.
A između dva popisa,ukupan broj stanova u Beogradu veći je za skoro 20 odsto, a stanovništvo nam je tada poraslo za svega 1,6 odsto.

18.11.2024.
 
U Beogradu ima 10.000 praznih stanova i nešto više od 100.000 privremeno nastanjenih stanova.
A između dva popisa,ukupan broj stanova u Beogradu veći je za skoro 20 odsto, a stanovništvo nam je tada poraslo za svega 1,6 odsto.

18.11.2024.
Да ли беше Стари Град или Врачар... Једна од те две општине је од пописа 1991. до 2022. изгубила трећину становништва - а станова свакако има више, не могу да кажем за колико.
Биће да је део празан, а свакако је опао број становника по стану.
 
Početak juna davne 1838. godine doneo je jednu novinu u Beogradu. Uprava varoši Beograda primetila je da u radne, lepe i vedrede dane,
mnogi žitelji „ovdašnji i bećari strani“ lenstvuju po mehanama.

Zato su dobošari 3. juna ujutru objavili naredbu gradske uprave koja je zabranila lenstvovanje. Naredba je glasila:
„Da ne bi dakle niko u varoši lenstvovao to policija izdaje zapovest da se niko ne usudi u radne dane besposličiti po mehanama gde su kuglane i kojekakve igre, no svaki da se radom zanima, osim nedeljnih i prazničnih dana koji su za odmor. Isto tako i mehandžije da se ne usude primati skitače i lenštine da po vasdan onde besposliče“,
 
Topčiderski park je najstariji uređeni park u Beogradu i Srbiji. Uređen je po nalogu kneza Miloša Obrenovića, a za uređenje su bili zaduženi češki i francuski pejzažni arhitekte.

Između 1831. i 1834. godine u centralnom delu sagrađen je konak kneza Miloša Obrenovića koji je u njemu proveo svoje poslednje dane.
Prema predanju, u to vreme je, po kneževom nalogu, u krečani ispred rezidencije posađeno drvo javorolisnog platana (platanus acerifolia), koje je već 1881. godine dostiglo ogromne razmere, pa su već tada postavljeni podupirači za primarne grane koje su zbog svoje težine bile sklone prelomu.

Platani do tada nisu bili sađeni u Beogradu i Srbiji, a pretpostavlja se da ih je knez Miloš video na svojim putovanjima u Beču.
Stablo ovog platana je visoko 34 metra. Grane su mu poduprte sa 17 metalnih stubova. Raspon krune je 49 metara, a površina senke koju platan pravi je 1885 kvadratnih metara.Od 1979. godine drvo je zaštićeno zakonom kao spomenik prirode botaničkog karaktera III kategorije.
468551987_1741276663331169_6878874863694829043_n.jpg
 
Beograd je bio prolazna tačka najdužih autobuskih linija na svetu, koje su povezivale Veliku Britaniju i Indiju. O tome svedoče istorijski podaci, premda se kao odredište češće spominje Kalkuta, ali na slikama se vide slični autobusi i to sa logom istog prevoznika “Indiaman”.

Ovi autobusi vozili su sve do kraja sedamdesetih godina, kada se u Aziji dešavaju velike promene koje drum čine sve opasnijim mestom.
Godine 1979. dogodila se Iranska revolucija, a Rusija je okupirala Avganistan. Najduže autobuske linije, koje su postojale od pedesetih godina, od Britanije do Indije tako su iščezle.

Danas, slike ljudi koji se ukrcavaju u autobus koji liči na gradski, a prevaljuje i 32.000 kilometara deluju neverovatno, baš kao što neverovatno izgledaju ti isti autobusi uslikani u Beogradu dok “odmaraju”.Naravno, unutra je moralo biti dovoljno mesta, pa se umesto pedesetak klackalo svega dvadesetak putnika. Bilo je i to skupo, ali daleko pristupačnije od aviona.
 
Beograd je bio prolazna tačka najdužih autobuskih linija na svetu, koje su povezivale Veliku Britaniju i Indiju. O tome svedoče istorijski podaci, premda se kao odredište češće spominje Kalkuta, ali na slikama se vide slični autobusi i to sa logom istog prevoznika “Indiaman”.

Ovi autobusi vozili su sve do kraja sedamdesetih godina, kada se u Aziji dešavaju velike promene koje drum čine sve opasnijim mestom.
Godine 1979. dogodila se Iranska revolucija, a Rusija je okupirala Avganistan. Najduže autobuske linije, koje su postojale od pedesetih godina, od Britanije do Indije tako su iščezle.

Danas, slike ljudi koji se ukrcavaju u autobus koji liči na gradski, a prevaljuje i 32.000 kilometara deluju neverovatno, baš kao što neverovatno izgledaju ti isti autobusi uslikani u Beogradu dok “odmaraju”.Naravno, unutra je moralo biti dovoljno mesta, pa se umesto pedesetak klackalo svega dvadesetak putnika. Bilo je i to skupo, ali daleko pristupačnije od aviona.
То је изгледа била једна друга врста путовања, туризма... који више није популаран. Ко зна колико дана се путовало. А сигуран сам да се ноћило по хотелима, другачије није могуће, што се мене тиче.
Може једна ноћ да се проведе у путу, али не неколико узастопно.
 
Zgrada u kojoj je Mc Donalds, izgrađena je 1893. godine po projektu arhitekte Dimitrija Leka za poznatog trgovca Đorđa Vuča...
U noj je odrastao Đorđev sin, pisac i nadrealista – Aleksandar Vučo
468501027_2091360881281757_5421804865657775208_n.jpg
 
Prva i jedina španska korida van Iberijskog poluostrva održana je u Beogradu, na stadionu Tašmajdan, 2. oktobra 1971. godine. Organizator je bilo trgovinsko preduzeće Zadrugar iz Beograda.

Glavna zvezda bio je jedan od najboljih španskih matadora 20. veka Luis Migel Domingin. Procenjuje se da je tog dana bilo oko 5.000 ljudi na događaju.

Samu koridu otvorio je upravo Domingin. Nakon petnaestak minuta borbe sa prvim bikom bio je povređen, ali je borbu nastavio i na kraju ubio životinju. I sa drugim bikom je bilo problema i obaranja, ali je sudbina životinje bila ista.

Pominje se da su Domingina to veče posle koride izveli u Skadarliju i da je na meniju bio jedan od bikova ispečen na ražnju. Iz Srbije, proslavljeni matador za uspomenu je odneo jedne gusle.
trimmers-2314775_640.jpg
 

Back
Top