Najbolje naselje za život u Beogradu.

Proveo sam detinjstvo i mladost u Bloku 70a. Mogu da kažem – to je bio jedan od najlepših krajeva za odrastanje. Pored reke, kej, ogromni parkovi, zelenilo na sve strane, sve ravno i široko, mirno, lepo, a opet urbano. Tu je bila i Ada – idealna kombinacija prirode i grada. Novi Beograd je vremenom postao moderan poslovni centar, prava urbana zona.

Ali… jedini problem su bili ljudi. U tom kraju, koliko god da je spolja izgledalo lepo i savršeno, iznutra je to postalo leglo egoizma. Nekada je bilo dobro društvo i zezanje, ali su došli sa svih strana – većinom iz sela – i doneli sa sobom komplekse, primitivizam, sujetu. To je postalo leglo PUŠAČA i alkoholičara, onih što duvaju travu, narkomana, lopova. Leglo nepotizma i korupcije.

Jedino što mi je žao je moja zgrada, moj kraj, priroda – ali ne i ljudi. Neljudi. Srećom, iščupao sam se iz tih kandži i retko se vraćam. Pogotovo sad, kada su od radničkog Novog Beograda pokušali da naprave neku “elitu”, a u suštini – seljak do seljaka, praziluk iz dupeta, samo maskirani u skupu garderobu i stanove.

Danas mi je Zemun draži. Ima više duše. Ali i tu ima prostaka, parkirani trotoari, otvoreni kontejneri, isto bezobrazluk. Ipak, ne bih menjao Zemun i Novi Beograd za još gora “radnička naselja” preko Save – Voždovce, Zvezdare, Palilule, Kumodraže, Konjarnike, Autokomandu, kvazi Vračar… Sve to izgleda kao CZ – Centralni Zatvor centralnih opština. Da se ispovraćaš.

Još je i dobar Beograd na vodi, jer su tu ranije bili samo zarđali vagoni, pa makar sad deluje moderno. Jedino što je stvarno lepo – Dorćol na Dunavu, oko 25. maja i onih zgrada. Ali i tamo je narod uglavnom umišljen, snobovski, a opet ispod svega – ista seljačka radnička klasa.

Beograd nikad nije bio ružniji grad. A sve to na nikad lepšem mestu. Kao što je jedan rekao: “Nikad ružniji grad na nikad lepšem mestu.”
 
Poslednja izmena:
Jedino što je stvarno lepo – Dorćol na Dunavu, oko 25. maja i onih zgrada.
Za taj deo me vežu baš lepe uspomene, jedna Maja i turbulentna veza koja je prerasla u ozbiljno prijateljevanje.
A i Dunav je tu ozbiljan šmeker

IMG_20240205_164130~3.jpg


IMG_20240205_163935~3.jpg
 
U centru grada nema, ali ima u naselju Vojvode Vlahovića, u delu koji pripada Zvezdari.

Previše, previše je mirno u mojoj ulici. U devet, deset uveče svi spavaju. Prolaze samo automobili komšija i automobili kada nam dođu gosti.

U naselju žive mladi bračni parovi sa decom i penzioneri.

Nemamo bankomate, nemamo ni veliki Maksi..ali i bankomat i Maksi su relativno blizu.
Imate Sunce market.
 
Земун, да се не увреде земунци што их гурамо у БГ насеља, али је најлепши.

НБГ мислила сам да никад не бих могла да живим али сад видим предности, мада ми је Дорћол срцу најближи. Врачар око Каленића.

Можда је Баново брдо најбоље за породице, близу је центар, добра повезаност, близу Кошутњак, Ада..
 
Od svih ulica i dalje najviše volim da šetam Bulevarom JNA. Još kad onda produžim uzbrdo pored Partizanovog stadiona pa Bulevarom mira do Muzeja Jugoslavije... na momenat se stvarno osetim živim.
Jeste taj predeo gore poseban. Budi neku setu. Prošetam tuda, s vremena na vreme, kad se iskombinujem i dogovorim sam sa sobom. Od Slavije, Bulevarom oslobođenja, izađem na Banjicu, pa Crnotravskom, pored VMA, pa Neznanog junaka i spustim se Bulevarom kneza Aleksandra Karađorđevića. Napravim jedan krug, otprilike. Inače volim da šetam, pa kombinujem kuda ću da idem, kad imam vremena.
 

Back
Top