shx:U kom trenutku cete reci sebi: "Ja sam zadovoljan svojim zivotom." I da li je to uopste i moguce?
Nikad,ali bas nikad nisam bila zadovoljna toliko da sam mogla da kazem-Ja sam zadovoljna devojka.Veliki sam perfekcionista i idealista,da bih prihvatila ista manje od onoga sto sam ja zamislila u svojoj glavi.Uvek mi je falilo to nesto malo,da bih bila u potpunosti zadovoljna.
Zavidim ljudima koji se zadovoljavaju sa malim stvarima.Ovde ne mislim na onu materijalnu stranu,vec na jednu drugu stranu.Divila sam se uvek svojoj babi i dedi, na njihovoj skromnosti,blagosti,toplini.Uvek su nalazili zadovoljstvo u tim malim stvarima i bili srecni.
Medjutim,mislim da ta vecita "jurnjava" za ostvarivanjima nekih svojih "zamisli" i nije tako losa.To je u stvari i ono za cim svi tezimo -da sa realizacijom svojih zelja ili nazovite to kako hocete-osetimo to unutrasnje zadovoljstvo.
Sve nas,razlicite stvari pokrecu,isto tako,razlicite stvari nas i cine zadovoljnim i srecnim.I cini mi se da vremenom covek sve vise pocinje da ceni ta neka sitna zadovoljstva i samim tim postaje i zadovoljniji.Mada,sve polazi iz porodice i mislim da je u stvari porodica "glavni krivac"za sve.
Ne bih da baksuziram, ali cini mi se da sam na putu da mogu sebi da kazem-Ja sam zadovoljna

