Ako sam dobro obaveštena uvoz žena se radi da bi se ženili muškarci sa raznih brda i zabiti. Generalno se grozim takvih stvari, pošto se ljudi predstavljaju kao stoka. On je pastuv, terba mu kobila, pa daj neku. Vređa obe strane.
Sa druge strane, mene ne dotiče. Radije ću biti sama nego sa nekim ko nema ni najmanju ambiciju u životu. Nikada nisam sebe posmatrala kao ženu koja terba da rađa i to je njen učinak i svrha. Dakle, potersla bih se kada bi se to dešavalo u Beogradu i kada bi muškarci koje smatram svojim potencijalnim ljubavnicima, odnosno mužem/muževima, počeli da se žene takvim ženama. Ali sumnjam da je to moguće, pošto muškarce koji mene zanimaju zanimaju žene koje su intelektualna bića, pored toga što su žene. A opet, takve žene se ne bi, bez preke potrebe, bavile nečim toliko sumnjivim i prostim kao što su brakovi na slepo, samo radi braka i dece.
Ne može se očekivati da neko ko ima kakvu-takvu svest o onome što sve može da postigne i ima u životu može da se zadovolji brdom, ovcama i decom. Isto je kao i one priče o broju dece, kako su naše bake rađale po desetoro, samo da rađaju. E ali one nisu imale pojma šta sve postoji u svetu. Za njih je njihovo selo bilo svet i nije bilo drugih ambicija sem da se zadovolje osnovne ljudske potrebe. Kako neko ko zna šta sve može da se ima, može sabi da dozvoli da ima desetoro, ako ne može da školuje svo desetoro i ne može da obezbedi ono osnovno za svako dete. Bolje jedno koje će imati sve što treba, nego desetoro među kojima će jedno imati više od drugih ili biti podele, pa se stvori i zavist i mržnja među najbližima. Treba imati onoliko dece koliko je moguće da se uredi da svako bude jednako zbrinuto i da nema velike tuge za nemogućim.
E izgledi za tako nekim željenim životom ne postoje u oblastima u koje uvoze žene. A koliko sam čula uvoze se one koje su živele u jednakim zabitima ili još većim. Dakle, njima to i nije spadanje sa konja na magarca.
Poduža poruka, izvinjavam se, ali previše toga ima reći, a nemam vremena da sumiram.