Bettencourt
Zainteresovan član
- Poruka
- 496
Nije izvukao iz konteksta, već upravo rekao suštinu - vrhunski MMA borac (već je bilo priče o tome - porediti vrhunske MMA borce i amaterske MMA borce je kao porediti sportske automobile sa fićom) ne bi izdržao dva seta protiv Nadala ili Đokovića, kamoli više. Kao što ni njih dvojica ne bi izdržali borbu u ringu fizički, ne ulazeći u aspekt samog borenja. Vrhunski sportisti, atlete, kako god, koncipiraju svoje treninge ciljno, jer im je to posao, i od toga žive.
Ja vježbam šest puta sedmično, najmanje sat i po, pa i preko četiri sata. Tu ne računam odlaske na basket ili fudbal sa rajom. Za prosječnog čovjeka, kojem to nije posao, to je užasno mnogo treninga, i traži mnogo kompromisa i razumijevanja okoline. I opet, to se ne može mjeriti sa spremom jednog profi MMA borca (ili bilo kojeg drugog profesionalca).
Što se tiče one priče o bokserima i slično, ja nisam rekao da će bokser stajati i čekati, ali ovdje se najčešća čuje priča, kao da će taj neki imaginarni ving čunovac stajati i čekati da dobije po njonji. Što takođe nije tačno, osim ako je neki nesposobnjaković. Sparingovao sam i sa bokserima, i sa kik bokserima, i sa karatistima, i sa džudistima, ali i sa ving čunovcima. I svi imaju nešto u čemu su dobri, ali i neke stvari koje se mogu "zloupotrijebiti" (meni je uvijek najteže bilo sa džudistima, jer je to način borbe koji je najbliži mom, opasni su u bliskoj borbi). Jedna stvar je sigurna, a to je da niko nije siguran kad se jednom nađe van svoje "zone komfora", i mnogi tu krenu da se pomalo gube. Što je normalno, jer se odjednom pojavljuje čitava lepeza novih stvari na koje se mora paziti, a za koje čovjek nije treniran.
Ja vježbam šest puta sedmično, najmanje sat i po, pa i preko četiri sata. Tu ne računam odlaske na basket ili fudbal sa rajom. Za prosječnog čovjeka, kojem to nije posao, to je užasno mnogo treninga, i traži mnogo kompromisa i razumijevanja okoline. I opet, to se ne može mjeriti sa spremom jednog profi MMA borca (ili bilo kojeg drugog profesionalca).
Što se tiče one priče o bokserima i slično, ja nisam rekao da će bokser stajati i čekati, ali ovdje se najčešća čuje priča, kao da će taj neki imaginarni ving čunovac stajati i čekati da dobije po njonji. Što takođe nije tačno, osim ako je neki nesposobnjaković. Sparingovao sam i sa bokserima, i sa kik bokserima, i sa karatistima, i sa džudistima, ali i sa ving čunovcima. I svi imaju nešto u čemu su dobri, ali i neke stvari koje se mogu "zloupotrijebiti" (meni je uvijek najteže bilo sa džudistima, jer je to način borbe koji je najbliži mom, opasni su u bliskoj borbi). Jedna stvar je sigurna, a to je da niko nije siguran kad se jednom nađe van svoje "zone komfora", i mnogi tu krenu da se pomalo gube. Što je normalno, jer se odjednom pojavljuje čitava lepeza novih stvari na koje se mora paziti, a za koje čovjek nije treniran.