Vruća jesen u Srbiji

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.398
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavljuje oštrije proteste radnika na jesen . On tvrdi da više nema mogućnosti da se problemi reše bez borbe ljudi za njihova prava.



Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže da su samožrtvovanja i štrajkovi glađu, kojih ima i danas, poslednji i najviši stadijum protesta. Radnici su pre nego što su počeli štrajkove na sudu tražili svoja prava ali "sudstvo ne radi svoj posao i ti sporovi traju godinama".



Nestala nada u oživljavanje privrede



Orbović je naglasio da su radnici nakon privatizacija, od 2000. godine, imali nadu da će srpska privreda oživeti dolaskom stranog kapitala i strateških partnera: "Nakon brojnih privatizacija ništa pozitivno se nije desilo, veliki broj firmi je zatvoren, rade loše ili se pripremaju za stečaj, radnici dobijaju otkaze, nema novih radnih mesta i stvoreno je veliko nezadovoljstvo".



Orbović tvrdi da: "Tajkuni koji su kupili firme u Srbiji, nemaju finansijske i kadrovske kapacitete i da nisu nikada ni bili zainteresovani da te firme rade. Njihova ideja je bila da kupe firme i da ih prodaju strancima, došla je svetska ekonomska kriza u kojoj nema investiranja i nema onih koji su zainteresovani za kupovinu tih firmi".



Radna grupa za prevazilaženje problema



Vlada Srbije usvojila je 23. jula 2009. godine Zaključak o potrebi obrazovanja radne grupe koja bi se bavila prevazilaženjem problema u ostvarivanju prava zaposlenih u uslovima ekonomske krize. Radna grupa bi trebalo da u roku od 30 dana pripremi mere koje će omogućiti efikasnu pomoć države najugroženijima.



Prema rečima Orbovića, na sednici Socijalno ekonomskog saveta u aprilu bio je iznet predlog da se formira tim za pomoć najugroženijima, ali, kako je istakao, "tada to nije prihvaćeno". U radnu grupu koju je predložila vlada sindikati nisu pozvani.





Prinudni odmor duži od 45 dana



Skupština Srbije usvojila je 16. jula dopunu Zakona o radu koja omogućava poslodavcu da zaposlenog pošalje na prinudni odmor u trajanju dužem od 45 radnih dana. Poslodavac to može učiniti uz saglasnost nadležnog ministra, koji prethodno traži mišljenje sindikata. Orbović je kazao da sindikati u Srbiji nikada nisu bili jedinstveni i dodao da su neki sindikati stvoreni da bi razbijali sindikalnu scenu. Prema njegovim rečima, sindikat da bi dokazao reprezentativnost potrebno je da ima oko 198.000 članova i prema tome Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost imaju reprezentativnost.



"Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata nije reprezentativan sindikat i nikada neće ni biti, jer nemaju dovoljno članstva", istakao je Orbović.



Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović je istakao da je sada bitno stvoriti jedinstvo sindikata i organizacija i ne dozvoliti da se nastavi gubljenje prava radnika.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4535500,00.html?maca=ser-Blic Online-2569-xml-mrss

Zar u Srbiji još uvek postoje radnici??:think:Ne vide se i ne čuju,100% su zadovoljni kako imaju visok životni standard.
 

Rechke

Veoma poznat
Poruka
11.795
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavljuje oštrije proteste radnika na jesen . On tvrdi da više nema mogućnosti da se problemi reše bez borbe ljudi za njihova prava.



Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže da su samožrtvovanja i štrajkovi glađu, kojih ima i danas, poslednji i najviši stadijum protesta. Radnici su pre nego što su počeli štrajkove na sudu tražili svoja prava ali "sudstvo ne radi svoj posao i ti sporovi traju godinama".



Nestala nada u oživljavanje privrede



Orbović je naglasio da su radnici nakon privatizacija, od 2000. godine, imali nadu da će srpska privreda oživeti dolaskom stranog kapitala i strateških partnera: "Nakon brojnih privatizacija ništa pozitivno se nije desilo, veliki broj firmi je zatvoren, rade loše ili se pripremaju za stečaj, radnici dobijaju otkaze, nema novih radnih mesta i stvoreno je veliko nezadovoljstvo".



Orbović tvrdi da: "Tajkuni koji su kupili firme u Srbiji, nemaju finansijske i kadrovske kapacitete i da nisu nikada ni bili zainteresovani da te firme rade. Njihova ideja je bila da kupe firme i da ih prodaju strancima, došla je svetska ekonomska kriza u kojoj nema investiranja i nema onih koji su zainteresovani za kupovinu tih firmi".



Radna grupa za prevazilaženje problema



Vlada Srbije usvojila je 23. jula 2009. godine Zaključak o potrebi obrazovanja radne grupe koja bi se bavila prevazilaženjem problema u ostvarivanju prava zaposlenih u uslovima ekonomske krize. Radna grupa bi trebalo da u roku od 30 dana pripremi mere koje će omogućiti efikasnu pomoć države najugroženijima.



Prema rečima Orbovića, na sednici Socijalno ekonomskog saveta u aprilu bio je iznet predlog da se formira tim za pomoć najugroženijima, ali, kako je istakao, "tada to nije prihvaćeno". U radnu grupu koju je predložila vlada sindikati nisu pozvani.





Prinudni odmor duži od 45 dana



Skupština Srbije usvojila je 16. jula dopunu Zakona o radu koja omogućava poslodavcu da zaposlenog pošalje na prinudni odmor u trajanju dužem od 45 radnih dana. Poslodavac to može učiniti uz saglasnost nadležnog ministra, koji prethodno traži mišljenje sindikata. Orbović je kazao da sindikati u Srbiji nikada nisu bili jedinstveni i dodao da su neki sindikati stvoreni da bi razbijali sindikalnu scenu. Prema njegovim rečima, sindikat da bi dokazao reprezentativnost potrebno je da ima oko 198.000 članova i prema tome Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost imaju reprezentativnost.



"Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata nije reprezentativan sindikat i nikada neće ni biti, jer nemaju dovoljno članstva", istakao je Orbović.



Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović je istakao da je sada bitno stvoriti jedinstvo sindikata i organizacija i ne dozvoliti da se nastavi gubljenje prava radnika.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4535500,00.html?maca=ser-Blic Online-2569-xml-mrss

Zar u Srbiji još uvek postoje radnici??:think:Ne vide se i ne čuju,100% su zadovoljni kako imaju visok životni standard.

Ne vide ih i ne čujku oni koji bi trebalo... Badava su sve te najave za jesen, kad se trenutno sa više desetina aktivnih i najavljenih štrajkova ništa ne postiže, ne vidim da će se nešto na jesen izmeniti
 

Добро дошли

Buduća legenda
Poruka
27.038
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavljuje oštrije proteste radnika na jesen . On tvrdi da više nema mogućnosti da se problemi reše bez borbe ljudi za njihova prava.
Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže da su samožrtvovanja i štrajkovi glađu, kojih ima i danas, poslednji i najviši stadijum protesta. Radnici su pre nego što su počeli štrajkove na sudu tražili svoja prava ali "sudstvo ne radi svoj posao i ti sporovi traju godinama".
Nestala nada u oživljavanje privrede
Orbović je naglasio da su radnici nakon privatizacija, od 2000. godine, imali nadu da će srpska privreda oživeti dolaskom stranog kapitala i strateških partnera: "Nakon brojnih privatizacija ništa pozitivno se nije desilo, veliki broj firmi je zatvoren, rade loše ili se pripremaju za stečaj, radnici dobijaju otkaze, nema novih radnih mesta i stvoreno je veliko nezadovoljstvo".
Orbović tvrdi da: "Tajkuni koji su kupili firme u Srbiji, nemaju finansijske i kadrovske kapacitete i da nisu nikada ni bili zainteresovani da te firme rade. Njihova ideja je bila da kupe firme i da ih prodaju strancima, došla je svetska ekonomska kriza u kojoj nema investiranja i nema onih koji su zainteresovani za kupovinu tih firmi".
.........................................................................................................................
..........................................................................................................................
.

Огромна је грешка што су на власт 2000-те дошли дилетанти. Прва и основна замисао им је била: све приватизовати па су све то подвели под крилатицу,,Промена власничке структуре``. И одпочела је распродаја друштвене имовине у бесцење а успут и лоповлук.
Управо ови дилетанти нису имали припремљену формулу за за оживљавање производње која је једино она могла да одржи државу без већих ломова. Производња уопште није стимулисана (ослобађањем дела пореза или у целости за прве 3 године, повољни кредити за инвестициона улагања и обртна средства, итд.) већ су средства од приватизације унешена у потрошњу од буџета до невладиних организација и политичких странака. Потрошачи су почели да ничу као печурке а давало се и капом и шаком. Колико је само људи запошљено у јавним службама и државној управи. И хвалили се како запошљеност расте. У производњи ништа, само намети.
Сада када су паре потрошене, најлакше је раднике извести на улицу а на крају улице: кордон полиције. Последице су јасне: модрице,фрактуре на обе стране и опет радничко питање неће бити решено. Па укинут је и раднички Суд - Суд удруженог рада а формирано сијасет других од Специјалних до Судова за ратне злочине који опет суде српском народу.
Не греје ме сунце да се тек тако реши радничко питање.
 

Top