Vlasi — balkanski fenomen

Kako mnogu biti Bunjevci "posrbljeni" Rumuni?
Naravno da ne mogu da budu. Upravo zato je tako formulisano pitanje. Kod Bunjevaca je
- jezik potpuno slovenski (novoštokavska ikavica)
- običaji staroslovenski prethrišćanski
što dokazuje da oni sa romanskim jezikom i kulturom nemaju dodira ni veze.

Činjenica da su Rusalke rasprostranjene po celom slovenskom svetu govori u prilog njihovoj pripadnosti slovenskoj tradiciji. Običaj (bunjevačkih) Kraljica kod Vlaha istočne Srbije (koji opisuje žena u gornjem video prilogu o Rusalkama iz Duboke) govori u prilog tvrdnje da su sve to slovenski običaji, te da su Vlasi poromanjeni Sloveni. Osim toga, kada citira lokalnu legendu, žena koja govori vlaški, u sred rečenice koristi izraz "dabogda" koji je takođe iz slovenskog paganizma - pominje se Dabog.

Takođe, narator u video prilogu navodi pogrešno da Homolje ima rumunsku etimologiju i da potiče od "omol'e", što na rumunskom znači "Čoveče!" :lol: Naravno, Homolje je zbirna imenica i predstavlja humove tj. brda (nominativ jednine tog oblika je holm) kao što je to slučaj sa (h)Umkom kod Beograda, a moguće i Komovima u istočnoj Crnoj Gori. Svakako, staro ime Balkana - Hlm ima isto etimološko ishodište.
 
Šta u etimologiji nije spekulativno? Niti jedna od te dve reči zvanično nema razjašnjenu etimologiju.

Svakako, veoma inspirativna i intrigantna ideja o kojoj treba razmišljati.

Ako želiš da relativizuješ po običaju, sve može biti spekulativno.

Relativizacija je najlakši (trutovski) put. Jednako kao da odustaneš i legneš preko šina.

To što se mnogi zezaju, drugo je.
 
Povezivanje reči Vlah sa bogom Velesom je jedna od većih spekulativnih budalaština koja nema nikakve potpore.

Naravno da ne mogu da budu. Upravo zato je tako formulisano pitanje. Kod Bunjevaca je
- jezik potpuno slovenski (novoštokavska ikavica)
- običaji staroslovenski prethrišćanski
što dokazuje da oni sa romanskim jezikom i kulturom nemaju dodira ni veze.

Činjenica da su Rusalke rasprostranjene po celom slovenskom svetu govori u prilog njihovoj pripadnosti slovenskoj tradiciji. Običaj (bunjevačkih) Kraljica kod Vlaha istočne Srbije (koji opisuje žena u gornjem video prilogu o Rusalkama iz Duboke) govori u prilog tvrdnje da su sve to slovenski običaji, te da su Vlasi poromanjeni Sloveni. Osim toga, kada citira lokalnu legendu, žena koja govori vlaški, u sred rečenice koristi izraz "dabogda" koji je takođe iz slovenskog paganizma - pominje se Dabog.

Takođe, narator u video prilogu navodi pogrešno da Homolje ima rumunsku etimologiju i da potiče od "omol'e", što na rumunskom znači "Čoveče!" :lol: Naravno, Homolje je zbirna imenica i predstavlja humove tj. brda (nominativ jednine tog oblika je holm) kao što je to slučaj sa (h)Umkom kod Beograda, a moguće i Komovima u istočnoj Crnoj Gori. Svakako, staro ime Balkana - Hlm ima isto etimološko ishodište.
52% moldavskih Vlaha pripada haplogrupama R1a i I2a. I tamo je bilo Vlahizacije Slovena.
 
Ljelje su bunjevačke. Reč Ljelja je hipokoristik od Ljeljena, a to je dijalektalno Jelena, kao što postoji i ljeljen od jelen. Jelena - Ljelja - iela je slovenska boginja proleća.

Bunjevci su iz Paganije, kraja koji se nije pokrstio u doba apostola Pavla i otud su kod njih dobro preživeli staroslovenski verski običaji.

Odavde je interasantno zaključiti da Bunjevci koji imaju preko 60% I2a haplogrupe čuvaju staroslovenske običaje - zaključiti, dakle, da su I2a (autohtoni) Sloveni.
Глупости, једна за другом.
 
Činjenica da su Rusalke rasprostranjene po celom slovenskom svetu govori u prilog njihovoj pripadnosti slovenskoj tradiciji. Običaj (bunjevačkih) Kraljica kod Vlaha istočne Srbije (koji opisuje žena u gornjem video prilogu o Rusalkama iz Duboke) govori u prilog tvrdnje da su sve to slovenski običaji, te da su Vlasi poromanjeni Sloveni. Osim toga, kada citira lokalnu legendu, žena koja govori vlaški, u sred rečenice koristi izraz "dabogda" koji je takođe iz slovenskog paganizma - pominje se Dabog.
Још низ измишљотина од тебе.
 
Jeste, a Vlajna iz istočne Srbije opisuje običaj Kraljice koji slave Bunjevci na severu Bačke.
Прво, зашто се се ни питаш која је етимологија речи краљ?
Друго, људи на снимку говоре румунски и на свом језику себе називају Румунима.
Треће, rusaliile и crăițele су део румунске митологије.

Што се тиче твоје глупости да дабогда има везе са неким прасловенским богом, тобоже зато што је ово неки прасловенски обичај, фраза да бог да је савремене хришћанске вере. Ови људи користе словенску а не румунску să dea Dumnezeu (= да Бог да) због тога што већ вековима живе под српском православном црквом у којој се божја служба извршава на црквенословенском. Да не спомињам да ови људи никада нису имали ни основно образовање на матерњем румунском.
 
Poslednja izmena:
Прво, зашто се се ни питаш која је етимологија речи краљ?
Друго, људи на снимку говоре румунски и на свом језику себе називају Румунима.
Треће, rusaliile и crăițele су део румунске митологије.

Што се тиче твоје глупости да дабогда има везе са неким прасловенским богом, тобоже зато што је ово неки прасловенски обичај, фраза да бог да је савремене хришћанске вере. Ови људи користе словенску а не румунску să dea Dumnezeu (= да Бог да) због тога што већ вековима живе под српском православном црквом у којој се божја служба извршава на црквенословенском. Да не спомињам да ови људи никада нису имали ни основно образовање на матерњем румунском.
Ti to malo lupulesku...

Na samu spomen reči Dabog već vam ledi krv u žilama, ma šta da izgovorite posle toga. A kako i ne bi!? To nije obična kletva koja počinje sa “Dao ti Bog…”, iako većina tako misli, već je spominjanje Daboga ili Dažboga, nekada vrhovnog slovenskog božanstva, koje je nakon pojave hrišćanstva degradirano u đavola.




bEAk9kpTURBXy84MjgwNGJlMWFmOWM4YzJmYjMzYmUwNmMxMTNlNWIxMy5qcGeRkwLNAuQAgaEwAQ




Dabog je postao onaj čije se ime ne sme izgovoriti, kojeg se ljudi plaše kao demona, a svoje velike moći crpi iz duboko potisnutog kolektivnog sećanja. Nekada, on je važio za boga sunčeve toplote i kiše, bez kojih nema života. Vladao je i podzemnim svetom, a bio je i rodonačelnik Slovena, odnosno ljudi. Dolaskom hrišćanstva, Srbi su morali da prihvate novog Boga, a moćni Dabog nije mogao biti zaboravljen.


Dabog je bio hromi starac sa štapom, koji je često silazio na zemlju, među ljude i rešavao njihove probleme. Bio je odeven u životinjsku kožu, često medveđu. Najčešće ga je pratio crni pas, odnosno vuk, takođe hrom. Ponekad su i Dabog i vuk bili slepi na jedno oko.


Kada su Srbi primili hrišćanstvo, Dabogov kult je zamenjen kultom svetog Save. Sveti Sava sada je glavni akter legendi, on kao mudrac obilazi narod i rešava probleme seljaka.




Smelu tezu da je Dabog bio vrhovni bog Srba, zbog čega je morao da bude degradiran u đavola, kao i bog podzemnog sveta, izneo je u prvoj polovini 20. veka Veselin Čajkanović. Iz obilja narodnih predanja izveo je da se ime Dabog gotovo uvek koristi za neko zlo biće, samog đavola, pa čak i kralja đavola.

Ako nećeš Čajkanovića, evo od Natka Nodila:

https://books.google.rs/books/content?id=QXdIAAAAYAAJ&pg=PA152&img=1&zoom=3&hl=en&sig=ACfU3U30L1xpvBLCBYNu3ZyJLkTYjz3ytA&ci=157,320,815,898&edge=0
content
 
Прво, зашто се се ни питаш која је етимологија речи краљ?
Šta ti tu smeta? Rumuni su tek u 14. veku otišli iz Albanije.

11. vek: :mrgreen:
В име Оца и Сина и Светаго Духа. Аз опат Држиха писах се о ледине јуже да Звонимир, краљ хрватскиј в дни своје в светују Луцију. Ми жупан Десимира Крбаве, Мратинац Луце, Прибинеб пос'л Винодоле, Јаков в отоце. Да иже порече, клни и Бог и дванајст апостола и четири евањелисти, и светја Луција. Амен. Да иже сде живе, та моли за ње Бога. Аз опат Добровит з'дах црекв сију и својеју братију с деветију в дни кнеза Космата обладајућаго всу Краину: И беше в та дни Микула в Оточци с светју Луцију в једино.
 
Ti to malo lupulesku...

Na samu spomen reči Dabog već vam ledi krv u žilama, ma šta da izgovorite posle toga. A kako i ne bi!? To nije obična kletva koja počinje sa “Dao ti Bog…”, iako većina tako misli, već je spominjanje Daboga ili Dažboga, nekada vrhovnog slovenskog božanstva, koje je nakon pojave hrišćanstva degradirano u đavola.




bEAk9kpTURBXy84MjgwNGJlMWFmOWM4YzJmYjMzYmUwNmMxMTNlNWIxMy5qcGeRkwLNAuQAgaEwAQ




Dabog je postao onaj čije se ime ne sme izgovoriti, kojeg se ljudi plaše kao demona, a svoje velike moći crpi iz duboko potisnutog kolektivnog sećanja. Nekada, on je važio za boga sunčeve toplote i kiše, bez kojih nema života. Vladao je i podzemnim svetom, a bio je i rodonačelnik Slovena, odnosno ljudi. Dolaskom hrišćanstva, Srbi su morali da prihvate novog Boga, a moćni Dabog nije mogao biti zaboravljen.


Dabog je bio hromi starac sa štapom, koji je često silazio na zemlju, među ljude i rešavao njihove probleme. Bio je odeven u životinjsku kožu, često medveđu. Najčešće ga je pratio crni pas, odnosno vuk, takođe hrom. Ponekad su i Dabog i vuk bili slepi na jedno oko.


Kada su Srbi primili hrišćanstvo, Dabogov kult je zamenjen kultom svetog Save. Sveti Sava sada je glavni akter legendi, on kao mudrac obilazi narod i rešava probleme seljaka.




Smelu tezu da je Dabog bio vrhovni bog Srba, zbog čega je morao da bude degradiran u đavola, kao i bog podzemnog sveta, izneo je u prvoj polovini 20. veka Veselin Čajkanović. Iz obilja narodnih predanja izveo je da se ime Dabog gotovo uvek koristi za neko zlo biće, samog đavola, pa čak i kralja đavola.

Ako nećeš Čajkanovića, evo od Natka Nodila:

https://books.google.rs/books/content?id=QXdIAAAAYAAJ&pg=PA152&img=1&zoom=3&hl=en&sig=ACfU3U30L1xpvBLCBYNu3ZyJLkTYjz3ytA&ci=157,320,815,898&edge=0
content
Ово нема никакве везе са савременом хришћанском фразом да Бог да која у преводу се налази у свим језицима света. А такозвани Власи Србије (уствари Румуни) већ два века живе под српском православном црквом и слушају богослужје на српску верзију црквенословенског.
 
Ово нема никакве везе са савременом хришћанском фразом да Бог да која у преводу се налази у свим језицима света. А такозвани Власи Србије (уствари Румуни) већ два века живе под српском православном црквом и слушају богослужје на српску верзију црквенословенског.
Pst, Dabogda je kletva, a kletve nemaju previše veze sa hrišćanstvom i bogosluženjem.
 
Pst, Dabogda je kletva, a kletve nemaju previše veze sa hrišćanstvom i bogosluženjem.
Глупост. Да Бог да је хришћанска молитва.

Да бог да на неколико језика

румунском Să dea Dumnezeu
енглеском May God give
француском Que Dieu donne
шпанском Que Dios de
немачком moge Gotten geben
 
Poslednja izmena:
Ne sećam se gde je Slaven777 citirao neke dve nesrećnice sa BU, sa radom o navodno albanskim rečima, ali evo ovo da iskopiram pošto je Krstarica zaključala sve što valja... https://forum.krstarica.com/threads/geneticka-genealogija.420890/post-33181041

1. dviska, dvizica, dvizac (ovan/ovca, jarac/koza, srndać/srna ili jelen/košuta od dve godine) - ove reči potiču od broja dva i originalno obeležavaju dvogodišnju grlo sitnog zuba.


2. šiljeg, šilježe, Šiljegovac, šiljegvica, šiljica - označavaju odraslo jagnje do oko godine dana; reč potiče od prideva šiljast, šiljav u začenju mršav, slab.

Obe srpske, slovenske reči.

PS. Reč šiljeg tvorbeno čini osnova ŠILJ- (šiljiti, šiljast, šiljav) i sufiks -EG kakav srećemo u rečima kao što je BEL(beo)+EG - beleg (beležiti, beležnik, beležnica, obeležje).
 
PS. Reč šiljeg tvorbeno čini osnova ŠILJ- (šiljiti, šiljast, šiljav) i sufiks -EG kakav srećemo u rečima kao što je BEL(beo)+EG - beleg (beležiti, beležnik, beležnica, obeležje).
Какав кринџ од покушаја играња етимолога. :roll: Старословенско бѣлѣгъ, као и установљено туркијско порекло те речи, све ово руши. Научни прво нешто о историји свога језика, те се онда прави паметнијим од научнога света, а и покушај следећи пут наћи тему где шарлатанска нагађања о речима албанскога и туркијскога порекла неће бити офтопик. Појјј!
 
Какав кринџ од покушаја играња етимолога. :roll: Старословенско бѣлѣгъ, као и установљено туркијско порекло те речи, све ово руши. Научни прво нешто о историји свога језика, те се онда прави паметнијим од научнога света, а и покушај следећи пут наћи тему где шарлатанска нагађања о речима албанскога и туркијскога порекла неће бити офтопик. Појјј!
Praslovensko poreklo, beleg ← *bělěgъ (rus. belëg)
Pst, jel i košava takođe turcizam. :rotf:

Koja seljana...
 
Praslovensko poreklo, beleg ← *bělěgъ (rus. belëg)
Pst, jel i košava takođe turcizam. :rotf:

Koja seljana...
За почетак копирај с ХЈП како треба:
✧ ← *bělěgъ (rus. belëg) ← avar.
https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=dlljXw==&keyword=biljeg

Потом научи шта је турско а шта туркијско, а за крај погледај нпр. Скока:

biljeg m (14. v., Vuk) = biljega f (14. v., Vuk) = belêga (Kosmet) = bjeljeg (Crna Gora, Vuk) »1° signum, znak; tjelesna oznaka, grb, marka, slika, vinjeta, etiketa«, 2° terminus (vrlo staro značenje), meta (Kosmet). Odatle: deminutivi: 1° na -ьс: bilježac, 2° na -bko: Uližak (Kašić), 3° na -ika: bilješka f (Vuk) = beleška (Srbija) i 4° na -ić bilježić; pridjevi 1° na -ъп: bilježan »insignis«, poimeničen sa -iça: bilježnica f, radna imenica na -ik: bilježnik m; 2° na -iv: bilježiv; 3° na -it: bilježit; denominali 1° na -ati: biligati (Dalmacija; Pavlinović)^0 na -eti: bilježati, -am (Piva—Drobnjak) »cijepiti, pelcovati«, odatle bilježanica f »na ruci znak cijepljenja« i bilježenja n »cijepljenje« te radna imenica beležar m (Kosmet) »majstor koji cijepi djecu protiv boginja«; 3° na -iti: bilježiti, -lm (13. v.) = beležiti (Srbija) = beUžit, -im (Kosmet) »kalemiti majom protiv boginja«; pf. od preflksalne složenice (o-) nastade obiljeg m, obilježje n = obeležje, obiIježa f, obilježak m, i Šulekov neologizam bbilješka f »Markierpflock« i pridjev obilježan, impf, obilježavati, obilježavam (18. v.) = obeležavati pored obilježivati, -ujem (18. v.); 4° na -ovati: biljegovati, -ujem (Stulić), 'danas općenito. Značenje denominala u Kosmetu i Pivi — Drobnjaku »cijepiti« zasebno je i može biti vrlo staro. Razvilo se iz tjelesnih znakova. Riječ se nalazi još u slovenskom i bugarskom (belgija, beleg, beleza), dakle u svim južnoslavenskim jezicima, a od sjevernih samo u ruskom. Rumunji posudiše vjerojatno od đačkih Slavena beleag, а Madžari od panonskih bélyeg, Arbanasi od južnih Slavena belek -gu; svi u istom slavenskom značenju. Ikavski oblik biljeg, kod štokavaca općenit, osim na istoku, u Srbiji kod ekavaca i u Kosmetu, gdje se govori beleška f, nastao je iz pred palatalom kao u prije i u ekavskim krajevima dì je < kbde je. Najstariji je oblik stcslav. oe/egs. Femininum biljega je postverbal od biljegati. Oba jata očuvana su u Crnoj Gori: bjeljeg. Budući da se riječ ne nalazi u sjeverozapadnim slavenskim jezicima, ne može se staviti u praslavensko doba. Kao posuđenica nastala u avarsko doba, potječe iz sjevernoturskoga: mongolski balga, ujgurski belkii »signum, vestigium«, znak koji su po svoj prilici nomadski Avari davali Slavenima da bi ih prepoznali. Njihov izgovor je bio vjerojatno *bälägu, sudeći po slav. belegъ. Osnova se ove stare posudenice nalazi i u južnoturskom ili osmanlijskom glagolu bilmek »znati«, koji se nalazi u negativnom obliku u imenici bilmez m (Mostar, Bosna) »neznalica«, nadalje u frazi narodne pripovijetke caldano ni čajdano, ni bilmezi bilmedžano. Daničić tumači prvi dio te teško razumljive rečenice sa tur. bilmez »lud«, »koji ne zna«, a drugi kao sastavljen od tur. bilmez i ar. džahit »lud«. Rečenica ostaje ipak da se objasni. Izgleda kao igra riječi. Sa tipom turskih imenica bilmez upor. utanmaz (Kosmet) »bestidnik«. Lit.: ARj l, 302. 304-308. 389. 8, 354-5. Skok, У IČ 2, 7-8. Isti, Slávia 15, 187. Elezović l, 38-9. 2, 398. Gombocz-Melich l, 351. GM 32. Mladenov 27 i RES l, 46-47. SEW \, 55. Miklósié 12. Matzenauer, LF 7, 21. Lokotsch 395.
 
Poslednja izmena:
За почетак копирај с ХЈП како треба:
✧ ← *bělěgъ (rus. belëg) ← avar.
https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=dlljXw==&keyword=biljeg

Потом научи шта је турско а шта туркијско, а за крај погледај нпр. Скока:

biljeg m (14. v., Vuk) = biljega f (14. v., Vuk) = belêga (Kosmet) = bjeljeg (Crna Gora, Vuk) »1° signum, znak; tjelesna oznaka, grb, marka, slika, vinjeta, etiketa«, 2° terminus (vrlo staro značenje), meta (Kosmet). Odatle: deminutivi: 1° na -ьс: bilježac, 2° na -bko: Uližak (Kašić), 3° na -ika: bilješka f (Vuk) = beleška (Srbija) i 4° na -ić bilježić; pridjevi 1° na -ъп: bilježan »insignis«, poimeničen sa -iça: bilježnica f, radna imenica na -ik: bilježnik m; 2° na -iv: bilježiv; 3° na -it: bilježit; denominali 1° na -ati: biligati (Dalmacija; Pavlinović)^0 na -eti: bilježati, -am (Piva—Drobnjak) »cijepiti, pelcovati«, odatle bilježanica f »na ruci znak cijepljenja« i bilježenja n »cijepljenje« te radna imenica beležar m (Kosmet) »majstor koji cijepi djecu protiv boginja«; 3° na -iti: bilježiti, -lm (13. v.) = beležiti (Srbija) = beUžit, -im (Kosmet) »kalemiti majom protiv boginja«; pf. od preflksalne složenice (o-) nastade obiljeg m, obilježje n = obeležje, obiIježa f, obilježak m, i Šulekov neologizam bbilješka f »Markierpflock« i pridjev obilježan, impf, obilježavati, obilježavam (18. v.) = obeležavati pored obilježivati, -ujem (18. v.); 4° na -ovati: biljegovati, -ujem (Stulić), 'danas općenito. Značenje denominala u Kosmetu i Pivi — Drobnjaku »cijepiti« zasebno je i može biti vrlo staro. Razvilo se iz tjelesnih znakova. Riječ se nalazi još u slovenskom i bugarskom (belgija, beleg, beleza), dakle u svim južnoslavenskim jezicima, a od sjevernih samo u ruskom. Rumunji posudiše vjerojatno od đačkih Slavena beleag, а Madžari od panonskih bélyeg, Arbanasi od južnih Slavena belek -gu; svi u istom slavenskom značenju. Ikavski oblik biljeg, kod štokavaca općenit, osim na istoku, u Srbiji kod ekavaca i u Kosmetu, gdje se govori beleška f, nastao je iz pred palatalom kao u prije i u ekavskim krajevima dì je < kbde je. Najstariji je oblik stcslav. oe/egs. Femininum biljega je postverbal od biljegati. Oba jata očuvana su u Crnoj Gori: bjeljeg. Budući da se riječ ne nalazi u sjeverozapadnim slavenskim jezicima, ne može se staviti u praslavensko doba. Kao posuđenica nastala u avarsko doba, potječe iz sjevernoturskoga: mongolski balga, ujgurski belkii »signum, vestigium«, znak koji su po svoj prilici nomadski Avari davali Slavenima da bi ih prepoznali. Njihov izgovor je bio vjerojatno *bälägu, sudeći po slav. belegъ. Osnova se ove stare posudenice nalazi i u južnoturskom ili osmanlijskom glagolu bilmek »znati«, koji se nalazi u negativnom obliku u imenici bilmez m (Mostar, Bosna) »neznalica«, nadalje u frazi narodne pripovijetke caldano ni čajdano, ni bilmezi bilmedžano. Daničić tumači prvi dio te teško razumljive rečenice sa tur. bilmez »lud«, »koji ne zna«, a drugi kao sastavljen od tur. bilmez i ar. džahit »lud«. Rečenica ostaje ipak da se objasni. Izgleda kao igra riječi. Sa tipom turskih imenica bilmez upor. utanmaz (Kosmet) »bestidnik«. Lit.: ARj l, 302. 304-308. 389. 8, 354-5. Skok, У IČ 2, 7-8. Isti, Slávia 15, 187. Elezović l, 38-9. 2, 398. Gombocz-Melich l, 351. GM 32. Mladenov 27 i RES l, 46-47. SEW \, 55. Miklósié 12. Matzenauer, LF 7, 21. Lokotsch 395.
Opšte je poznata istorijska činjenica da su se Sloveni delili na rimske (Vlasi) i avarske (Sloveni).

A, da te pitam, u koji avarski rečnik ti gledaš?
 

Back
Top