Vlasi — balkanski fenomen

Ајмо мало на Фејзбук да видимо шта се ради


jgHtwKu.jpg


u45wn7z.jpg



TFhhKsh.jpg



https://www.facebook.com/restelica.ks/posts/522219944617412?comment_tracking={"tn":"O"}
Двизац је у мом крају ован стар 2 године, а двизица овцаа стара 2 године (у неким другим динарским крајевима кажу двизак-двизица). Етимологија је јасна, двизац и двизица су ован и овца стари дви (екав. две) године. Ниђе везе са романским језиком!

Двиска тешко да је једогодишња овца, то је врв. грешка и биће да је ипак овца од дви године (или се изворно односило на двогодишњу овцу, па је дошло до модификације првобитног значења).
 
O čemu ti pričaš, u 17. veku je cela Rumunija koristila crkvenoslovenski i ćirilicu.

Došli su, bre, kao što su i danas, bilingvalni. A u to vreme, bez nacionalne svesti... što je i normalno.
Необавештен си. Румуни навелико нису били билингвални, Власи који су се преселили на територију која у то време и није била део Србије, нису знали српски.

Једно је користити црквенословенски као пословни писмени језик, што су и Влашка и Молдавија радиле од четрнаестог до шестнаестог века, а друго је да је становништво било билингвално.

Јеси ли свестан да је током целе Мађарске краљевине, скоро хиљаду година, пословни писмени језик државе био латински? Јеси ли чуо да је латински вековима био пословни државни језик Пољске, разних немачких и других држава?

Хоћеш рећи да су Мађари, Пољаци, Немци и други народи вековима махом били билингвални на латинском?

Ове опаске стоје и у вези богослужја које се водило на латинском у свим горе споменутим земљама. У румунским земљама, због историјских разлога везаних са Бугарском Царством, богослужје се водило на црквенословенском. Али Мађари који су слушали богослужје на латинском и Власи који су слушали богослужје на црквенословенском нису разумевали те језике.

Све до Протестантске револуције из шеснаестог века, владао је појам светих језика. Свети језици су били ти на којем је Библија била написана или преведена, а у Европи то су били Грчки, Јеврејски, Латински, Црквенословенски. Свети језик није био језик народа али је имао имприматур религије. Вековима док је 98% становништва било неписмено они то нису марили а елита која је водила државу и цркву је требала да научи свети језик. Та елита јесте била билинвaлна али остали 98% народа нису.
 
Ајмо мало на Фејзбук да видимо шта се ради


jgHtwKu.jpg


u45wn7z.jpg



TFhhKsh.jpg



https://www.facebook.com/restelica.ks/posts/522219944617412?comment_tracking={"tn":"O"}
1. diletantski popisane reči; više od pola nisu romanizmi; prevodi su često netačni; na silu je utrpano sve - i što može i što ne može; dakle - "smanji malo, pobiću ceo razred")

2. kada se odstrane pogrešno svrstane srpske reči kao npr skut prasl. *skutъ (rus. skut, bug. skut) ostaje da se ispravi rečenica iz uvoda, umesto "U Gori nakon slavizacije" treba da stoji "U Gori nakon romanizacije".
 
Кад су се Власи досељавали са територија данашње Румуније на територији данашње Србије, државне границе су овако изгледале:

nxhDWti.jpg


У том периоду осамнаестог века Аустрија је ратом узела територије Турског Царства и створила Темешварски Банат као што и Српску Краљевину под хапсбургском цару-краљу.

Територија где се данас налазе Власи Србија је онда била у саставу Темешварског Баната.

Власи нису отишли у Србију као гастарбајтери како ви замишљавате.

Тек у првој деценији деветнаестог века је Србија припојила територију у којој су већ живели Власи.
 
Stvar je u tome što asimilacija bilo koje nacije u Srbiji nije prisilan proces za razliku od npr Hrvatske gde je pripadanje srpskoj naciji razlog za socijalnu izolaciju, i gde su srbi gotovo prisiljeni da se ispisuju i iz pripadnosti pravoslavnoj crkvi i da se izjašnjavaju da su hrvati da bi lakše mogli doći do posla ili ostvariti druga prava.

Ko govori o tome da li je nešto prisilan proces ili ne?
 
Pa šta pričate onda? Oćete separatnu crkvu, bogosluženje na vlaškom, čak bi rekao da pretendujete više da se ubaci rumunski, ovde ,,protestvujete" zbog stvari oko kojih ti autentični Vlasi ne protestvuju, a zasigurno znaju više o svom poreklu nego ti i ja o njihovom.

Ovde nije uopšte priča o tome da li neko protestuje ili ne, već šta su činjenice. U prevodu, da li se kod Vlaha desila asimilacija ili ne.

Ili preciznije rečeno, kakvu formu akulturacije imamo kod romanske populacije istočne Srbije. Neki tvrde da je reč o čistoj integraciji, dok je po mom mišljenju evidentno prisutna i asimilacija. I tu ne mislim na etničke Vlahe koji bi napustili matičnu etničku teritoriji, te bili npr. u Beogradu bili suočeni sa uobičajenim asimilacionim trendovima, već sa razvojnim procesima na njihovoj matičnoj teritoriji. Ako me dobro sećanje služi, celi povod iza nedavnih ideja za standardizaciju vlaškog jezika u dobroj je meri imao povoda u tome što je trend pokazao njegovu potencijalnu ugroženost.

Da se razjasni, možda jesam u početku loše upotrebio reč, zato što sam zapravo nešto kolokvijalnije govorio, podrazumevajući pod asimilacijom i integraciju, iako se to u novije vreme posmatra kao na jasno različite modele akulturacije. Istočno-srbijanski Vlasi su definitivni primer integracije. Štaviše, neuspeli pokušaji Srbije i Jugoslavije da ih srbizuje od početka XIX st. pa sve do Drugog svetskog rata dosta su ukazali da su i prilično rezistentni na pokušaje asimilacije. To je i empirijski pokazalo, kao primer, empirijski dakle, da u slučaju jedinstvenr etničke oblasti koja pripada nekoj manjinskoj zajednici, treba pristupati sa stanovišta integracije, a ne asimilacije.
 
Зар може Аустрија бити крива што Константин набада српски а деца му скоро
па не говоре матерњим? Ја имам десетак чланова уже породице који
веома слабо говоре српски, неће се враћати, у друштву пријатељи их зову
прилагођеним именима, попут Мајло, Боб, Рад, Стеф, Мелиса...
Имају школе на српском језику, клубове, КУД-ове и џаба, како рече Константин
и литургију им почели служити на немачком. Наши не Немци!

Ja tebe uopšte ne razumem; navodiš čak precizne primere asimilacije u slučaju sopstvene uže porodice, a onda negiraš da se asimilacija uopšte i dogodila? :dontunderstand:
 
Ako pre toga u poruci na koju sam se osvrnuo pominješ krivicu očito je kakvo mišljenje imaš o prihvatanju srpskog identiteta kod Vlaha iz istočne Srbije

Reč "krivica" ubacio je @psmaniac iz verovatno ne preterano dobrih i preciznih razloga.

Treba njega da upitaš, a ne mene. Ja sam ga citirao sa upitnikom, jer nisam siguran da razumem šta pokušava da kaže. Verovatno se nije baš najspretnije izrazio.
 
Poslednja izmena:
Необавештен си. Румуни навелико нису били билингвални, Власи који су се преселили на територију која у то време и није била део Србије, нису знали српски.

Većina Vlaha jesu, da 'dakoromanskog' etničkog porekla, ali ne svi. Ima jedan deo i rumunizovanih Srba; manji, ali svakako prisutan. Oni jesu bili bilingvalni, samo što je kod njih poznavanje srpskog jezika bilo relikt prošlosti koji se očuvava unutar domaćinstva; primarni javni identitet je, kao i ostalima, bio rumunski. I naravno, mada samo do izvesnog još manjeg formata, postoje i primeri rumunizovanih Srba starosedelaca (ili eventualno pripadnika nekih drugih migracionih struja), na koje je uticala pridošla populacija i koji su stoga bili asimilovani od strane upravo vlahorumunske populacije. Tako da jedan manji deo populacije, nesumnjivo jeste znao i upotrebljavao naš jezik.

Ovde bih dodaio, kao kuriozitet, i Rome koji su doseljeni u taj kraj baš tada, sa područja današnje Rumunije. Oni ne samo da su nesumnjivo bili bilingvalni, nego su neki danas čak (čak i dan-danas, još uvek) i trilingvalni.
 
Vlajko je često kontradiktoran. Svojevremeno je izjavio da nema pravijeg Rumuna od Vlaha, a nekad govori da termin Vlah ne postoji u balkanskim romanskim jezicima i da romanofoni Balkanci sebe nikad nisu zvali Vlasima.

Mislim da on pokušava da kaže da su tzv. Vlasi istočne Srbije etnogenetski Rumuni (Dakoromani), što bi je svakako nesporno tačno. A s druge strane da je Vlah egzonim koji romanske zajednice koji oni nikada nisu koristili samo za sebe, izuzev naravno u slučaju pričanja na stranom jeziku; što je takođe potpuno nesporno tačno.

Konstrukcija vlaškog identiteta u istočnoj Srbiji, u sklopu celog procesa njihove akulturacije, imala je za suštinu da se to stanovništvo odvoji od dela naroda koji je participirao u formiranju rumunske nacije. S druge strane, posledično govoreći, pokazalo se kao prelazna tačka ka njihovoj srbizaciji. I to je, zapravo, možda i ključ za uspešnu integraciju, nasuprot neuspesima politike iz monarhijskog perioda, odnosno to je ono što je komunistims ključno prošlo za rukom. Lakše je integrisati strano etničko tkivo ukoliko se prvo stvori posrednik, odnosno tako što se ono prvo razdvoji od matičnog tkiva, pa tek onda integriše.
 
Sošli su, bre, kao što su i danas, bilingvalni.

Brundoje, ovo definitivno nije tačno. Postavio sam par izvora iz 1880-ih godina, kada je bila otvorena tema lako ih naučiti srpskim.

Štaviše, jedan od razloga zašto je bilo toliko problema u 19. veku usled kojih su Srbi razvili o njima razne negativne stereotipe i usled čega se toliko vanzemaljski gledalo na njih jeste između ostaloga upravo jezička barijera. Bio je baš pravi problem svojevremeno naučiti ih sistematski našim jezikom. Da su razni ljudi, posebno dakle učeni, itekako znali srpski još u vreme kneza Miloša, itekako znali srpski jezik, nesporno je, ali nemamo osnove da tvrdimo da su oni bili bilingvalni još u vreme seobe.
 
Samo što je ovde situacija suluda, jer Rumunija nije neprijateljska već prijateljska država, a Rumuni nisu neprijateljska nacija nego bratska.

Mislim da ni za koga nije sporno da su Srbi i Rumuni prijateljski narodi. Zajednička veroispovest, određeni kulturni i mentalitetski obrasci i istorija (činjenica da je zadnjeg krvoprolića bilo kad su ih neki Srbi napali pre više od šest vekova) sve je tu. Međutim, činjenica da su Srbima možda najbliži sused, ne znači da nije bilo nekih nesuglasica i svojevremeno napetih odnosa. Posebno, primera radi, u vreme formiranja jugoslovenske države, posle 1918. godine.

Bez obzira na to što su odnosi između dva naroda izuzetno dobri, Rumunija se jeste uvek bunila i žalila na Srbiju po pitanju tretiranja rumunske nacionalne manjine, te u procesu evropskih integracija svaki put koristila priliku da uloži prigovor na Srbiju ili da joj se uvedu neki uslovi. Rumuni su bili među autorima nekih od najoštrijih čak rezolucija protiv Srbije u Evropskom parlamentu; svojevremeno, kad je 2012. godine bila pitanje kandidature EU, Rumuni su upotrebili toliko oštar rečnik da bi neko pomislio da je reč o Hrvatima, samo da nije video ko je to predložio. Uspeli su da odlože čak na koji mesec odobravanje statusa kandidata Srbiji; pretpostavljam da su to i učinili samo zbog pritisaka sa zapada, jer su smatrali ključnim da se Srbiji oda neko priznanje za preuzete poteze, te posebno podrže proevropske snage u državi. Tj. da je to jedini razlog zašto su Rumuni popustili. Ako ikada opet u budućnosti dođe nekog napretka na polju evropskij integracija, za očekivati je da Bukurešt ponovo pokrene to pitanje.

Ja bih išao i dotle da je politika Rumunije oko Kosova, gde podržava stav Srbije, ništa manje (ili možda čak i više) utemeljena u nekim domaćim strateškim interesima; u prvom redu mislim na Mađare u sev. Transilvaniji i Pridnjestrovje. Strah od mađarskog revizionizma dosta je aktivna tema tamo, posebno imajući u vidu istoriju; to je nešto što im je zajedničko i sa rimokatoličkim Slovacima, koji su još žešći protivnici jednostrano proglašenoj nezavisnosti Kosova, iz sličnih razloga. Mislim da je sve te stvari dosta važno imati na umu, da bi se suštinski razumeli politički odnosi; ako ih nemamo, onda često kada se dogode u budućnosti neke stvari pitamo se joj kako, zašto, vučemo izdaja potpuno iznenađeni i slično.
 
Ja tebe uopšte ne razumem; navodiš čak precizne primere asimilacije u slučaju sopstvene uže porodice, a onda negiraš da se asimilacija uopšte i dogodila? :dontunderstand:
Тебе очигледно плаћају власници форума, не знам како другачије објаснити твоје
глумљење деменције. Значи твој мото је 'искамчи упис више'.
У реду, од нечег мора да се живи али понекад то зна да иде на нерве.
Дакле ти си тврдио да нису криви марсковци већ конкретне државе у
којима ти асимилирани живе. Ја ти дам доказ да је кривица до њих
самих и да се ради о добровољној асимилацији а ти овако, као да ја
негирам да се асимилација догађа. Није чудо што си у сукобу са појединим
форумашима, твој начин рада понекад вређа интелигенцију саписника.
 
Тебе очигледно плаћају власници форума, не знам како другачије објаснити твоје
глумљење деменције. Значи твој мото је 'искамчи упис више'.
У реду, од нечег мора да се живи али понекад то зна да иде на нерве.
Дакле ти си тврдио да нису криви марсковци већ конкретне државе у
којима ти асимилирани живе. Ја ти дам доказ да је кривица до њих
самих и да се ради о добровољној асимилацији а ти овако, као да ја
негирам да се асимилација догађа. Није чудо што си у сукобу са појединим
форумашима, твој начин рада понекад вређа интелигенцију саписника.

Nisam apsolutno nigde govorio ni o kakvoj "krivici" niti mi je jasno tvoja potreba da konstantno tragaš za nekakvim dežurni krivcima.

Ako je neko počeo da govori poljskim jezikom, valjda je jasno to zbog Poljske, a ne Tajlanda? Pa poljski je službeni i društveni jezik tamo, a ne kineski. Pomislio sam da sibio sarkastičan kad si napisao "optužiti".

Što se tiče kucanja; ranije sam objedinjavao objave u jednu poruku, pa su se ljudi žalili. Sada na svaku odgovaram zasebno; ispada opet problem? Voleo bih da vidim tebe prikovanog za krevet šta radis da skreces misli s bolova; zanimljivije mi je da aktivno učestvujem na Krstarici nego kao robot da gledam neki YouTube. Ako tebi smeta količina ovjava, niko ti ne brani da me staviš na listu ignorisanja i prekratis samom sebi muke, a i postedis mene ovakvih glupavih prozivki na ličnoj osnovi.
 
Poslednja izmena:
И за то је као крива држава Србија? Ти стварно на моменте знаш да будеш злонамеран.
Колико омладине из наше дијаспоре данас не говори матерњи?
Да оптужимо Немце, Швицарце, Американце... за асимилацију?

Ovo iznad je tvoja objava, da te podsetim.
 
И ти на то питаш:

Нема кривице све док је асимилација природна, без присиле.

Mislio sam na odgovornost države i društvs. Naravno da je apsolutno svaka asimilacija tu zbog zajednice u koju se asimiluje. U tom smislu, "krivica" (što je da ponovim nekorektna reč koju si izabrao) na plećima i svake države na svetu. Pa odlaskom u Nemačku osoba se asimiluje u Nemce, a ne u Japance.

Nisam mislio ni na kakve optužbe, sudske procese ni ništa slično. I jeste besmisleno to što se asimilscijs na ovoj temi iz nekih razloga kontinuirano provlači kao nekakvo krivično delo, dobrim delom zahvaljujući i upravo tebi.
 
Необавештен си. Румуни навелико нису били билингвални, Власи који су се преселили на територију која у то време и није била део Србије, нису знали српски.

Једно је користити црквенословенски као пословни писмени језик, што су и Влашка и Молдавија радиле од четрнаестог до шестнаестог века, а друго је да је становништво било билингвално.

Јеси ли свестан да је током целе Мађарске краљевине, скоро хиљаду година, пословни писмени језик државе био латински? Јеси ли чуо да је латински вековима био пословни државни језик Пољске, разних немачких и других држава?
Ne bilingvalni u smislu da su koristili književni rumunski i crkvenoslovenski. Ni Srbi nisu znali crkvenoslovenski.

Govorim o živoj dvojezičnosti, gde se poznaje slovenski dijalekt i romanski dijalekt. Oba jednako "nepravilna". Vlasi koji su se u to vreme doselili nisu ni mogli znati srpski, ali su znali neki slovenski dijalekt koji bi bio nasličniji srpskim ili bugarskim pograničnim dijalektima. Isto kao što ni stari Vlasi, starosedeoci po Srbiji, nisu govorili baš isti jezik kao današnji Vlasi istočne Srbije, ali dovoljno sličan da bi pri preseljenju u Rumuniju u okviru par generacija postajali Rumuni, a ne da čuvaju srpski identitet.
 
Ne bilingvalni u smislu da su koristili književni rumunski i crkvenoslovenski. Ni Srbi nisu znali crkvenoslovenski.

Govorim o živoj dvojezičnosti, gde se poznaje slovenski dijalekt i romanski dijalekt. Oba jednako "nepravilna". Vlasi koji su se u to vreme doselili nisu ni mogli znati srpski, ali su znali neki slovenski dijalekt koji bi bio nasličniji srpskim ili bugarskim pograničnim dijalektima. Isto kao što ni stari Vlasi, starosedeoci po Srbiji, nisu govorili baš isti jezik kao današnji Vlasi istočne Srbije, ali dovoljno sličan da bi pri preseljenju u Rumuniju u okviru par generacija postajali Rumuni, a ne da čuvaju srpski identitet.

Nisam siguran da baš postoje neki dokazi koji bi potvrdili to. Mislim da je to slučaj samo sa porumunjenim Srbima, među njima.
 
Не зову сви Власи себе Румунима тј. Романима, већи само део њих. Неки Власи себе зову (или су звали) Руманима, Армањима, Рамањима и Румерима.

Rrâmânji - Hoara Samarina


@brundoje

Да, влашки народи зову себе "Римљанима", тј. "Ромејима", сваки на свом језику.
 
Vlajko je često kontradiktoran. Svojevremeno je izjavio da nema pravijeg Rumuna od Vlaha, a nekad govori da termin Vlah ne postoji u balkanskim romanskim jezicima i da romanofoni Balkanci sebe nikad nisu zvali Vlasima.
Шта је овде контрадикторно? Наравно да нема правијег Влаха од Румуна, као што нема правијег Немца од Дојчера, правијег Угра од Мађара, правијег Грка од Хелена, итд.

Тебе си те чини чудно јер још ниси схватио појам егзонима спрам ендонима, а то је спољни спрам унутрањи назив једног народа.

А термин Влах не постоји у балканским романским језицима јер је у тим језицима тај термин стран.

Итд.

А ти се правиш луд.
 
Ne bilingvalni u smislu da su koristili književni rumunski i crkvenoslovenski. Ni Srbi nisu znali crkvenoslovenski.

Govorim o živoj dvojezičnosti, gde se poznaje slovenski dijalekt i romanski dijalekt. Oba jednako "nepravilna". Vlasi koji su se u to vreme doselili nisu ni mogli znati srpski, ali su znali neki slovenski dijalekt koji bi bio nasličniji srpskim ili bugarskim pograničnim dijalektima. Isto kao što ni stari Vlasi, starosedeoci po Srbiji, nisu govorili baš isti jezik kao današnji Vlasi istočne Srbije, ali dovoljno sličan da bi pri preseljenju u Rumuniju u okviru par generacija postajali Rumuni, a ne da čuvaju srpski identitet.
Власи из кнежевине Влашке или Баната и Трансилваније махом нису знали српски. Махом нема не речи о билингвалисму Влаха јер Срби и Власи махом нису живели у иста села. А колико су Власи из Темешвара и Арада знали српски или мађараски или немачки је отворено питање али неважно. Власи из Темешвара и Арада се нису досељавали на територију данашње Србије која у том периоду није била део Србије.

Изађи ван данашње слике Влаха Србије. Њихово културно стање је резултат века и по основног школовања искључиво на спрском, века и по служења и српској и југословенској војсци, читања спрских медија, гледања телевизије на спрском итд.
 
Ovde nije uopšte priča o tome da li neko protestuje ili ne, već šta su činjenice. U prevodu, da li se kod Vlaha desila asimilacija ili ne.

Ili preciznije rečeno, kakvu formu akulturacije imamo kod romanske populacije istočne Srbije. Neki tvrde da je reč o čistoj integraciji, dok je po mom mišljenju evidentno prisutna i asimilacija. I tu ne mislim na etničke Vlahe koji bi napustili matičnu etničku teritoriji, te bili npr. u Beogradu bili suočeni sa uobičajenim asimilacionim trendovima, već sa razvojnim procesima na njihovoj matičnoj teritoriji. Ako me dobro sećanje služi, celi povod iza nedavnih ideja za standardizaciju vlaškog jezika u dobroj je meri imao povoda u tome što je trend pokazao njegovu potencijalnu ugroženost.

Da se razjasni, možda jesam u početku loše upotrebio reč, zato što sam zapravo nešto kolokvijalnije govorio, podrazumevajući pod asimilacijom i integraciju, iako se to u novije vreme posmatra kao na jasno različite modele akulturacije. Istočno-srbijanski Vlasi su definitivni primer integracije. Štaviše, neuspeli pokušaji Srbije i Jugoslavije da ih srbizuje od početka XIX st. pa sve do Drugog svetskog rata dosta su ukazali da su i prilično rezistentni na pokušaje asimilacije. To je i empirijski pokazalo, kao primer, empirijski dakle, da u slučaju jedinstvenr etničke oblasti koja pripada nekoj manjinskoj zajednici, treba pristupati sa stanovišta integracije, a ne asimilacije.
Слажем се навелико. Међутим стварање такозваног стандардног влашког језика под српској политичкој умбрели има и други разлог: да ућуткује оптужбе да су Власи Србије културно обесправљени. Такође намера је да овај језик никако не сме бити румунски језик. Ово раде неколико дубоко посрбљених Влаха који су сви без историјске или лингвистичке егзпертизе. У овом пројекту главни људи су један гинеколог и један наставник физике.
 
Слажем се навелико. Међутим стварање такозваног стандардног влашког језика под српској политичкој умбрели има и други разлог: да ућуткује оптужбе да су Власи Србије културно обеспраљени. Такође намера је да овај језик никако не сме бити румунски језик. Ово раде неколико дубоко посрбљених Влаха који су сви без историјске или лингвистичке егзпертизе. У овом пројекту главни људи су један гинеколог и један наставник физике.

Pa nije samo to, već i zakonska obaveza. Srbija po pitanju manjinskih jezika ima danas među najliberalnijim zakonodavstvom cele Evrope; nakon što je Vlaški nacionalni savet podneo taj zahtev, on nije mogao biti odbijen. Srbija je priznala emancipaciju odavno i svih pseudoromskih etnija, tj. Aškalija i Egipćana; Bunjevaca i Šokaca...nedavno je doneto da se u Suboticu uvede u službenu upotrebu i bunjevački jezik.

I tu se stvari primenjuju izuzetno dosledno; nema nekih tendencioznosti. Iako se zna šta je stav srpske nauke, naučna je zajednica u potpunosti ostavljena po strani i tamo gde su Crnogorci prisutni, u službenoj je upotrebi i tzv. crnogorski jezik. I to na osnovu rupe u zakonu; hoću da kažem, iako se velika većina Crnogoraca sami izjasne da im je maternji jezik srpski, na osnovu toga što se priznaje crnogorski jezik kao njihov nacionalni jezik, dovoljno je da u selu od 500 Crnogoraca imaš 495 koji se izjasne za srpski i svega 5 za crnogorski, ali on opet mora biti uveden u službenu upotrebu.

Toliko liberalna jezička politika prema manjinama ne može se primetiti nigde u susedstvu, gde postoje i slučajevi sudskih presuda Strazbura zbog kršenja Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima čak (npr. Makedonaca protiv bugarske države) i dosta restriktivni zakoni, sa i poprilično visokim pragovima (npr. prag za kolektivna manjinska prava u samoupravnoj jedinici u Srbiji je samo 15%, a u Hrvatskoj recimo čak 1/3); rekao bih možda i retko gde imamo to, i dalje od balkansko-karpatskog regiona, u kojem Mađarska vrlo dosledno odbija bilo kakve pokušaje emancipacije Bunjevaca. Zapravo, Albanija i Bugarska su po svojoj definiciji formirane kao države po zapadnjačkom, građanskom modelu, upravo radi kompletne asimilacije svojih manjinskih zajednica.
 

Back
Top