Vlasi — balkanski fenomen

Evo kako su krčki Vlasi molili Očenaš:
1. Ćaće nostru, kirle jesti in čer 2. Neka se sveta nomelu tev 3. Neka venire kraljestvo to 4. Neka fiè volja ta, kasi jaste in čer, asa si prepemint 5. Pire nostre desa kazi da ne astec 6. Si lasne delgule nostre, kasisi noj lesam al delsnic a nostri 7. Si nun lesaj in ne napasta 8. Nego ne osloboda de rev. Asasifi.

A evo i nekih specifičnih nihovih prezimena,od kojih većina više i ne postoji:

: Bučul, Čutul, Prendivoj, Hamet , Kapo, Sebikoč , Cako, Delebrajde, Čepulado (ova istaknuta još postoje)
Очигледан је процес словенизације који се одвијао вековима путем двојезичности због недостатка богослужја и школовања на влашком језику.
 
Јужни Словени користе реч Влах, влашки језик, итд, као да се ради само о једној хомогеној етничкој и лингвистичкој групи. Тачније би било да се појам Влах сматра еквивалнтном појму Словен. Другим речима, истрорумунски, аромунски (цинцарски) и румунски су сродни језици али нису истоветни. Међутим Власи Србије по језику јесу Румуни јер сами себе називају Румâнима а њихова наречја и култура су истоветна румунским нарјечима и култури из румунског Баната и Олтеније.
 
Кроз историју и данас имамо неколико колективитета који себе виде под именом Власи, некад са префиксом, а некад имамо под другим именом сродне колективитете, који су заправо огранци овог народа.
У колоквијалној употреби појам Влах/влах се користи за припаднике неког сталежа и у погрдном смислу, иако наравно нема ту ништа погрдно и говори само о робовању у стереотипима, па и малициозности, оних који га користе..
Појам Власи се кроз новију историју и данас употребљава и злоупотребљава зарад политичких мотива, но то је други пдф, одвје је пдф историја.

Када желимо сазнати о историји неког народа, најбоље је поћи од историчара тог народа, јер они ипак боље познају своју националну историју, а Румуњи који у својој историографији (на страну данашња супротна виђења око неких ствари Румуња и влашке мањине у Србији) поистовјећују влашки и румуњски етницитет, за њих су то синоними, су и поносни на своју историју и изучавали су своју историју.

Када је појам Власи први пута помиње? Румуњски историчар Овидију Печикан у свом дјелу Историја Румуна, на стр.66 пише;
Ovidiju 66.jpg

за времена Ираклија грчки мијења латински у званичној употреби, то прати хелениација, назив Ромеји се користи као политичка одредница, поданство, а за латинофоне, романизоване становнике (који говоре латински) царства користи се термин Власи, који је први пута помиње у VIII.вијеку.
И ту међу историчарима нема спора, Власи су назив за оне романизоване становнике Византије код којих се хеленизација није "примила" и који су зборили латинским (вулгарно латинским из којег ће се развити и данашњи румуњски и други романски језици).
У византијском царству Власи су груписани у енлклавама, једна од већих је у Тесалији. И ту иде неизбјежно питање, како се нису стопили у околно хеленизовано становништво, односно асимиловали.
Асимилације у некој мјери јесте било, она је неизбјежна, али опет гледајући и околности и да су се ту за превласт борили Византија и Бугарско царство, како се нису у значајнијој мјери стопили у ове народе. Посебно што их са већ хелекизованом Византијом спаја много тога, прије свега у политичком смислу.
И ту нам је "помогао" Кекавмен, један од одговора даје Овидију цитирајући Кекавмена;
Kekavmen o Vlasima.jpg

Постојао је очигледно велики анимозитет хеленизованог византијског становништва према Власима, увијек слиједи реакција, и обрнута нетрпељивост, и то је увијек сметња неким интегративним процесима које ће пратити асимилација а поспјешује се диференцијација.
У сваком случају Власи су свих тих вијекова задржали снажан осјећај припадности етницитету, присутне су честе миграције и ту су показали способност прилагођавања новим околностима, увјетима, поднебљу, а на простору сјеверно од Дунава формирали су и респектабилну државу, која ће потпасти под Османску власт, и по ослобађању бити темељом савремене румуњске државе.
 
Poslednja izmena:
katun aloma.jpg


Tipični oblici društvene organizacije Vlaha jesu “zadruga”, odnosno “falkare”48 i “katuni”,49
kao povremena naselja, karakteristična za stepske socijalne zajednice, a koja su preko
nomadskih elemenata donijeli Avari. Takve etno-socijalne strukture žive na širokim
područjima Balkanskoga poluotoka, a prepoznate su kao Vlasi u Rumunjskoj i
Moldaviji, Arumuni u Grčkoj, Albaniji i u Makedoniji, te Megleno-Rumunji na makedonsko-
grčkoj granici i Vlasi Pinda – Olimpa. Iz ovog su se područja Vlasi širili
početkom turskog razdoblja.


48 WEIGAND, G., op. cit., 1895.,160., 275.; PAPANAČE, Konstantin, op. cit., 76.
49 MIRDITA, Zef, Vlasi u historiografiji, Zagreb, 2004.

Vlasi, polinomičan narod, https://hrcak.srce.hr/18753


Ne ulazeći u problem etimologije riječi katun, za koju postoje mišljenja da je
ilirska, tračka, uraloaltajska, protubugarska?84 odnosno paleobalkanski zajednički
substrat rumunjskog i albanskog jezika koji je , zahvaljujući Vlasima, postao paleobalkanski
3 8 5 ili pak predindoeuropski,3 8 6 valja ipak naglasiti da njezino prvo pojavljivanje
u pisanim izvorima ne treba tražiti u srpskim kraljevskim poveljama,
nego u djelima bizantskih autora.
Riječ je o jednom značajnom kodeksu u kojem se spominje događaj povezan
sa Sv. Gorom Athos, koji je izvjesni monah Ivan Trachonites oko godine 1109.
redigirao i čuva se u grčkom kodeksu 382 iz XV. stoljeća u manastiru Iviron. U tom
se kodeksu nalaze pisma koja su razmijenjena između patrijarha Nikole
(1084.-1118.) u vremenu između 1100.-1104. godine3 8 7 i cara, te ih je objavio Ph.
Meyer.3 8 8 Ivan Trachonites, koji je bio protos Athosa,priča o imigraciji Vlaha na
poluotok Athos u doba cara Aleksija I. Komnena i patrijarha Nikole. Tu su Vlasi
došli s obiteljima i stadom. A što se broja Vlaha tiče on kaže: Vlaha je u cijelosti bilo
tristotine obitelji. Car je rekao da katuni pripadaju patrijarhu tako da je on često njima
poželio nametnuti desetinu?89
Dolazak tih tristotine obitelji Vlaha sa svojim stadom svakako je poremetio
mir i red manastirskog života, a njihove su žene, iako odjevene kao muškarci,
postala griješna prigoda i napast koja je monahe odvraćala od molitvenog i meditativnog
života. Tu je , dakako,nastao razdor unutar monaške zajednice, zbog čega su se patrijarh i car
umiješali u nemilu situaciju. U razmjeni pisama između cara
i patrijarha vidi se da je bilo riječi o definitivnom utvrđivanju pravnog položaja
Vlaha. Kako su ovi Vlasi bili organizirani u katounai pod vlašću patrijarha, car je
onda odlučio da ih izuzme i z njihovih fiskalnih obveza. Iz ovoga se jasno vidi da j e
katun kao osnovna socijalna organizacija Vlaha bio poznat puno ranije u bizantskim
izvorima negoli u srpskim carskim poveljama i da je takvih katuna na Helkidiku
bilo više, te da su početkom XII. stoljeća u Bizantu, kao i u Srbiji u XIII.
stoljeću, carevi ustupali svoja fiskalna prava patrijarhu odnosno Crkvi.3 9 0
Katun kao osnovna socijalna institucija spominje se i u Aktima manastira
Lavre iz XII. stoljeća. U inventaru tog manastira spominje se i nekoliko vlaških katounai
s područja Moglena, koji su bili donacija arhonta Nicefora Kefalasa. U tim
se, Aktima spominju i pašnjaci kojima raspolažu Vlasi na području Vodena.3 9 1
Bez obzira na različitost u nazivim navedene socijalne institucije Vlaha, ona
je, ipak, zajednička za sve Vlahe, to jest i Arumune, Meglenorumune, odnosno
Vlahe sjeverozapadnoga balkanskog područja.3 9 2 Ako se pojavljuje negdje drugdje
izvan vlaškog etnogeografskog prostora - kao što je več spomenuto u Dalmaciji,
i na području Morlaka - onda je to samo odraz migracija čiji fenomen nije bio
stran ne samo na balkanskim prostorima.


Balkanski Vlasi u svijetlu podataka Bizantskih autora
Zef Mirdita ; Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Hrvatska
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=157940

Ima tu sad dosta stvari. Prva slika gore je od Slaven777
https://forum.krstarica.com/threads...li-poseban-narod.817365/page-81#post-38465712
A.Loma etimologija riječi KATUN, koja je određena kao slovenska uz ostavljanje mogućnosti staroturska ili iranska.

Drugi odlomak govori o preuzimanju same katunske strukture od Avara.

Treci odlomak polazi od pretpostavke da je riječ paleobalkanska i da se Balkanom širila migracijama a najverovatnije izvorište
su prvi pomeni te riječi počev od početka XII vijeka Sveta Gora, Manastir Lavra, područje Moglena (Meglena?), područe Vodena,
znači područje današnje pokrajine Makedonija u Grčkoj i da je zaednička za SVE Vlahe na Balkanu.

Postoji li i jedan rad na temu Vlaha koji je uzeo u obzir mogućnost da je katun riječ slovenskog porijekla? Da li bi to nešto
promijenilo bilo u polaznim postavkama bilo u kasnijim zaključcima?

Prva stvar koja meni prolazi kroz glavu je sledeća: Znamo da su se Slaveni dovukli na Balkan za repovima Avara kao njihovi konjovodci
(tvrdnje BBB škole, jućjub). Znači da ili je riječ direktno prešla od Avara kao staroturska ili (još hrabrija pretpostavka) su je Vlasi
preuzeli od Slovena, kopirajući možda i slovensku stočarsku organizaciju?!?!

Ne znam, uzbudljiva mi je ova zadnja opcija, davala bi mogućnost značajnog kulturnog mješana još od samog početka naseljavanja
 
У име оца и сина и светога Духа ја, велики жупан Стефан, са својом децом, кунем се кнезу дубровачком Жану Дандолу и свој општини града Дубровника у Бога и Свету Богородицу и у часни и животворећи крст Господњи, и у света јеванђеља и у светих дванаест апостола и у светих четрдесет мученика и у 318 светих отаца. Кунем вам се без икакве обмане да сам вам пријатељ ја и моја деца, док сте искрени.
И ако неки ваш непријатељ пребегне у моју земљу, да вам га дам ако ће вам што напакостити из моје земље.

И да иду ваши људи по мојој земљи са робом без икакве бојазни, и да им не буде никаквог насиља, него да продају и купују слободно, а оно што је по закону трговачком у мојој земљи да ми дају.

И да не гони Србин Влаха без суда, него ако се учини неправда између Града и моје земље, да се састају судије где је по закону и да пресуђују а да не буде насилног одузимања имовине.

У име Оца и Сина и Сватога Духа амин!
Аз раб Божји Матеј, а одмјелом Нинослав, бан бос'нски велики, кле се кнезу
Дубров'чкому Жан Дандолу и всеј опћине Дубров'чкој.
Таквом с'м се клетв'ју клел, каком се је бан Кулин клел:
Да ходе Власи свободно, их добит'к, тако како су у бана Кулина ходили, без все хабе и зледи. А ја кудје облада, тудје си ходите пространо и здраво, а ја пријати како-ре сам себје, и наук дати од все зледи.
А се писах, именом Десоје, граматиг бана Нинослава, велијега бос'нскога, тако вјерно како-ре у првих.
А се јеште: ако вјерује Србљин Влаха, да се при пред кнезем; ако вјерује Влах Србљина, да се при пред баном, а иному Влаху да не буде изма. Боже-ре ти дај здравије. “

Да ли су Дубровчани Власи? Знамо да имају Ст. Влаха али никада нису
зборили влашким језиком, но латинским као службеним и српским као
пучким. Јастреб је горе навео Здравомаријо на влашком, очигледно
мешавина српског и латинског. То ме наводи на закључак да би Власи
могли бити мешанци словенског становништва и насељених римских
легионара, па мало зборуваше по мајци а мало по татку.
 
У име оца и сина и светога Духа ја, велики жупан Стефан, са својом децом, кунем се кнезу дубровачком Жану Дандолу и свој општини града Дубровника у Бога и Свету Богородицу и у часни и животворећи крст Господњи, и у света јеванђеља и у светих дванаест апостола и у светих четрдесет мученика и у 318 светих отаца. Кунем вам се без икакве обмане да сам вам пријатељ ја и моја деца, док сте искрени.
И ако неки ваш непријатељ пребегне у моју земљу, да вам га дам ако ће вам што напакостити из моје земље.

И да иду ваши људи по мојој земљи са робом без икакве бојазни, и да им не буде никаквог насиља, него да продају и купују слободно, а оно што је по закону трговачком у мојој земљи да ми дају.

И да не гони Србин Влаха без суда, него ако се учини неправда између Града и моје земље, да се састају судије где је по закону и да пресуђују а да не буде насилног одузимања имовине.

У име Оца и Сина и Сватога Духа амин!
Аз раб Божји Матеј, а одмјелом Нинослав, бан бос'нски велики, кле се кнезу
Дубров'чкому Жан Дандолу и всеј опћине Дубров'чкој.
Таквом с'м се клетв'ју клел, каком се је бан Кулин клел:
Да ходе Власи свободно, их добит'к, тако како су у бана Кулина ходили, без все хабе и зледи. А ја кудје облада, тудје си ходите пространо и здраво, а ја пријати како-ре сам себје, и наук дати од все зледи.
А се писах, именом Десоје, граматиг бана Нинослава, велијега бос'нскога, тако вјерно како-ре у првих.
А се јеште: ако вјерује Србљин Влаха, да се при пред кнезем; ако вјерује Влах Србљина, да се при пред баном, а иному Влаху да не буде изма. Боже-ре ти дај здравије. “

Да ли су Дубровчани Власи? Знамо да имају Ст. Влаха али никада нису
зборили влашким језиком, но латинским као службеним и српским као
пучким. Јастреб је горе навео Здравомаријо на влашком, очигледно
мешавина српског и латинског. То ме наводи на закључак да би Власи
могли бити мешанци словенског становништва и насељених римских
легионара, па мало зборуваше по мајци а мало по татку.
Кад питаш да ли су Дубровчани Власи, испољаваш незнање о општесловенском етнониму Влах који је у средњем веку означавао на почетку житеље Римског Царства а касније говорнике латинских језика. У том периоду за Словене Власи су били не само Романи Балкана него и Италијанци. У дванаестом веку Дубровчани су говорили романски. Према томе за Словене Дубровчани су били Власи -- наравно не једини Власи у свету.

Најбржи доказ да је у то време за Словене термин Власи означавао и Дубровчане јесте двојезична повеља из тог периода у којој где на словенском пише Влах на латинском пише Raguseus. Ragusa је латински, то јест романски, то јест дубровачки назив Дубровника.
 
Poslednja izmena:
Кад питаш да ли су Дубровчани Власи, испољаваш незнање о општесловенском етнониму Влах који је у средњем веку означавао на почетку житеље Римског Царства а касније говорнике латинских језика. У том периоду за Словене Власи су били не само Романи Балкана него и Италијанци. У дванаестом веку Дубровчани су говорили романски. Према томе за Словене Дубровчани су били Власи -- наравно не једини Власи у свету.

Најбржи доказ да је у то време за Словене термин Власи означавао и Дубровчане јесте двојезична повеља из тог периода у којој где на словенском пише Влах на латинском пише Raguseus. Ragusa је латински, то јест романски, то јест добравачки назив Дубровника.
То је било више реторичко питање, па ја сам и постовао две повеље у којима се то тврди а ти једва
дочекао да ме прогласиш незналицом. Мораш признати да за разлику од латинског влашки има велики
број туђица, већином словенских. А сад право питање, како можемо говорити о етнониму житеља Римског
Царства кад у њему имамо безброј етнија. Ако Словени говорнике било каквог облика латинског зову Власима
то не значи да су они сви исти народ.
 
То је било више реторичко питање, па ја сам и постовао две повеље у којима се то тврди а ти једва
дочекао да ме прогласиш незналицом. Мораш признати да за разлику од латинског влашки има велики
број туђица, већином словенских. А сад право питање, како можемо говорити о етнониму житеља Римског
Царства кад у њему имамо безброј етнија. Ако Словени говорнике било каквог облика латинског зову Власима
то не значи да су они сви исти народ.
То је твој закључак. Објаснио сам зашто се у тим повељама на словенском Дубровчани називају Власима. Нисам рекао ништа о ономе што се данас назива влашким језиком нити о данашњем смислу речи Влах.
 
То је твој закључак. Објаснио сам зашто се у тим повељама на словенском Дубровчани називају Власима. Нисам рекао ништа о ономе што се данас назива влашким језиком нити о данашњем смислу речи Влах.
Zbog tih gluposti što si na tu temu pisao ne možemo kriviti tebe. To su izmislili antisrpski istoričari, Hrvati, naše budale nastavile da ponavljaju, a ti, pošto odgovara velikorumunskoj paradigmi "Rumuni svi i svuda", imaš pravo da tu tezu širiš.

Hipotetski, da su u pitanju dve etničke grupe, "Srbi" i "Vlasi", ne bi se pravila razlika gde će im se suditi (da li u Bosni ili u Dubrovniku).

Čak je i čuvar istoriografskog statusa quo morao da konstatuje:
Postoji i dosta povelja iz Huma i po koja iz zapadnih prostora, iz Cetinske krajine i Donjih kraja, koje spominju Srbe i Vlahe kao dva narodnosno-staleška sloja stanovništva. U svakom slučaju to pokazuje neki, uslovno rečeno, srpski etnički prostor u to vrijeme, međutim kako objasniti onda tu razliku?
Razlika se pravi jer su u pitanju dve klase srpskog srednjovekovnog društva - vlasi i srblji, niža i viša klasa. Knez koji se pominje nije nužno knez dubrovački, nego upravo onaj knez koji je poglavica vlaškog plemena ili vlaškog naselja. "Ban" je "vrhovni sud", a "knez" je "lokalni sud". Ako vlastelin (srbljin) tuži nižu klasu (vlaha), može da se sudi pred lokalnim sudom, ali ako niža klasa (vlah) tuži vlastelina (srbljina), može da se sude samo pred vrhovnim sudom.

To je jedini ispravan rezon tih triju povelja. I u pitanju je pravni dokument pisan na osnovu postojećeg običajnog srpsko-vlaškog prava. Kao što sam rekao, u pitanju je vlaški knez, tj. lokalni sud i to treba upamtiti.
 
Poslednja izmena:
Zbog tih gluposti što si na tu temu pisao ne možemo kriviti tebe. To su izmislili antisrpski istoričari, Hrvati, naše budale nastavile da ponavljaju, a ti, pošto odgovara velikorumunskoj paradigmi "Rumuni svi i svuda", imaš pravo da tu tezu širiš.

Hipotetski, da su u pitanju dve etničke grupe, "Srbi" i "Vlasi", ne bi se pravila razlika gde će im se suditi (da li u Bosni ili u Dubrovniku).

Čak je i čuvar istoriografskog statusa quo morao da konstatuje:

Razlika se pravi jer su u pitanju dve klase srpskog srednjovekovnog društva - vlasi i srblji, niža i viša klasa. Knez koji se pominje nije nužno knez dubrovački, nego upravo onaj knez koji je poglavica vlaškog plemena ili vlaškog naselja. "Ban" je "vrhovni sud", a "knez" je "lokalni sud". Ako vlastelin (srbljin) tuži nižu klasu (vlaha), može da se sudi pred lokalnim sudom, ali ako niža klasa (vlah) tuži vlastelina (srbljina), može da se sude samo pred vrhovnim sudom.

To je jedini ispravan rezon tih triju povelja. I u pitanju je pravni dokument pisan na osnovu postojećeg običajnog srpsko-vlaškog prava. Kao što sam rekao, u pitanju je vlaški knez, tj. lokalni sud i to treba upamtiti.

Глупости и лажи. Кад се сусрећеш са истином, вичеш: "Фалсикифат!"
 
Poslednja izmena od moderatora:
Овдје се ради конкретно о повељи бана Матеје Нинослава (овдје) и ту садржај повеље уз сав опрез који је препоручљив код закључака, указује да су појмови Србљин и Влах поданство (Босне односно Дубровника илити Рагу́зе).
Када имамо неки спис из старих времена "неугодан" по искривљену интерпретацију историје у некој земљи, имамо и поплаву текстова (у овом случају у лијепој њиховој, мање у БиХ) којима се негира тај спис, доводи под сумњу, није то што изгледа него заправо нешто друго, тако у хрватској википедији (овдје, модератор је исправно упозорио које википедије се могу у пдф историја узимати као извор, овдје сам одступио јер је потребно како би указао на покушај скарадног моделирања историје) имамо једну вратоломију око ове повеље, па нам ту
Nužno je upozoriti na to, da je posve nevjerovatno, da bi Dubrovčani u 13. stoljeću sebe zvali "Vlasima" ili dozvolili, da ih tako zovu njihovi prijatelji u službenim dokumentima, koje su pisali u korist Dubrovčana.
Istina, na zapadu još prije tih vremena germanski narodi počeli su zvati Vlasima (Walh, Walsche, starogerm., Vlachy, staroslov.) ne samo prave, etničke Vlahe, nego sve potomke starih Rimljana, uključujući u to ime i sve romanizirane narode u Europi.
U tom sirem poimanju bili su Vlasi i dalmatinski Romani, dakle i Dubrovčani početkom 13. stoljeća. Ali tako Dubrovčane nije nitko zvao na Balkanu, jer su u tom kraju postojale posebne prilike, i prema tome, vlastiti domaći nazivi, koji su se razlikovali od zapadne germanske. terminologije. Što nije bio slučaj u drugim zemljama, na Balkanu su postojale tri potpuno različite skupine ljudi, koje su sebe smatrale i zvale "Rimljanima".
"тумаче" историју, како Дубровчани не би дозволили да их тако зову, али да то ипак бјеше уобичајен назив у тим временима, помало контрадикторно.
Проблем је настао јер се термин Власи у каснијим временима, од XVI.вијека па до данашњих дана (зло)употребљава у политичке сврхе, и ту тај калуп нарушава документ који нам говори другачије.
На крају у тој хрватској википедији "поентирају"
Kao što je vidljivo iz članka, povelja je beznačajna kao argument za utvrđivanje etničke pripadnosti srednjovjekovne Bosne iz sljedećih razloga:
- Sama povelja je prijepis, koji je sačuvan u Dubrovniku, a ne izvorni dokument iz ruku pisara bana Mateja Ninoslava.
- Paleografskom analizom, kao i drugim sredstvima povijesne znanosti, utvrđeno je da su u prijepisu, nastalom u Dubrovniku, napravljene grube preinake izvorniku, koji nije sacuvan. Ova tzv. povelja zapravo i ne zaslužuje taj naziv, jer se radi o sažetku izvorne povelje, koja je izgubljena.
- Uslijed intenziviranja trgovačkih veza Dubrovnika sa srednjovjekovnom srpskom državom, u nekoliko navrata je Dubrovačka kancelarija, prije svoga definitivnog ustanovljenja i organizacije, koji su izvršeni poslije navedenih povelja, zapošljavala pisare (gramatike) iz Srbije, čiji stilski izraz (naginjanje ekavici) kao i druge značajke upućuju da su dotične povelje djelo njihove redakture.
како је у питању српска подвала. Ма јашта, лупежи су ти Срби.
Не мислим да треба озбиљно доживљавати оваква "премудра тумачења" у википедијама и другим документима из лијепе њихове, на крају можеш истрајавати на својој скарадној интерпретацији историје, домишљати и измишљати, али не мораш бити кретен.
 
Погледај уговор српског великог жупана Стефана са Дубровчанима, за којег су нам се очувале словенска и латинска верзија, једна крај друге. Тамо где на словенском пише И да не емле Срблин Влаха без суда на латинском стоји Et ut Sclavus non apprehendat Raguseum sine iudicio. Нема сумње да овде Влах значи Дубровчанин.

0x1Go9X.jpg



https://books.google.com/books?id=N...ce=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false
 
Погледај уговор српског великог жупана Стефана са Дубровчанима, за којег су нам се очувале словенска и латинска верзија, једна крај друге. Тамо где на словенском пише И да не емле Срблин Влаха без суда на латинском стоји Et ut Sclavus non apprehendat Raguseum sine iudicio. Нема сумње да овде Влах значи Дубровчанин.

То је румунска емиграција у средњовековном Дубровнику:cao:
 
Karline, nakon višegodišnjeg rada i prikupljanja informacija i stučnih stavova, nakon truda na predstavljanju objektivnog sagledavanja i pažnje da se u pristupu ne bude pristrasan, možeš li dati ovde neku svoju malu sintezu tj. mišljenje o poreklu (vreme i mesto) cincarskog naroda s osvrtom na eventualne veze i dodire sa vlaškim narodom?
 
Nužno je upozoriti na to, da je posve nevjerovatno, da bi Dubrovčani u 13. stoljeću sebe zvali "Vlasima" ili dozvolili, da ih tako zovu njihovi prijatelji u službenim dokumentima, koje su pisali u korist Dubrovčana.
Istina, na zapadu još prije tih vremena germanski narodi počeli su zvati Vlasima (Walh, Walsche, starogerm., Vlachy, staroslov.) ne samo prave, etničke Vlahe, nego sve potomke starih Rimljana, uključujući u to ime i sve romanizirane narode u Europi.
U tom sirem poimanju bili su Vlasi i dalmatinski Romani, dakle i Dubrovčani početkom 13. stoljeća. Ali tako Dubrovčane nije nitko zvao na Balkanu, jer su u tom kraju postojale posebne prilike, i prema tome, vlastiti domaći nazivi, koji su se razlikovali od zapadne germanske. terminologije. Što nije bio slučaj u drugim zemljama, na Balkanu su postojale tri potpuno različite skupine ljudi, koje su sebe smatrale i zvale "Rimljanima".

S nepoznatim franko-autorom unekoliko se slažem, imenito, ne sa zaključkom.

Rđav prevod

Činjenica 1: Dubrovčani se nisu smatrali niti zvali vlasima/Vlasima - nikada.

Činjenica 2: Dubrovčane nisu smatrali niti zvali vlasima/Vlasima - nikada.

Činjenica 3: Mi imamo višestruke potvrde u poveljama koje donose izvode (kao očigledno jako važnu stavku) iz srpskog vlaškog običajnog prava da se pri sporu između više klase srbljin i niže klase vlah (u srpskom, dakle, društvu), postupa na običajnim pravom utvrđen način.

Činjenica 4: Mi sa sigurnošću ne znamo izvor (ni vreme ni autora) dvaju latinskih prevoda dveju povelja u kojima je vlah prevedeno na latinski kao Raguseus. Sve i da poverujemo u autentičnost latinskog prevoda i njegovu istovremenost i istomesnost sa srpskim originalom, ostaje pitanje sa kojim se suočio prevodilac: kako na latinski u 13, 14, 15. veku prevesti reč vlah kada se radi o specifičnoj kategoriji srpskog društva? Budući da je "knez" u povelji specificiran kao "knez dubrovački", prevodilac je mogao pogrešno zaključiti, kao i potonja istoriografija, da se pojam vlaha odnosi na Dubrovčanina, razmišljajući nekom logikom reciprociteta.

Činjenica 5: Budući da se radi o povelji dobrovačkom knezu, može se uzeti da ga srpsko vlaško pravo u dotičnim poveljama tretira kao lokalnog srpsko-vlaškog kneza tj. instituciju lokalne vlasti (koja nije specifična za Dubrovnik već, kao što imamo potvrđeno, postoji na lokalnom nivou svih srpskih zemalja; up. ćirilični srpski vlaški zakon za vlahe na Cetini 1436.), pred kojom je mogao vlastelin da tuži nižu klasu vlaha, dok je niža klasa, vlah, mogao višu klasu, srblina, da tuži jedino pred vrhovnim sudom, imenito, pred banom.

Činjenica 6: Vlah nije "Dubrovčanin" nego svaki Srbin niže (vlaške) klase.

Case closed.
 
Poslednja izmena:
Razlika se pravi jer su u pitanju dve klase srpskog srednjovekovnog društva - vlasi i srblji, niža i viša klasa. Knez koji se pominje nije nužno knez dubrovački, nego upravo onaj knez koji je poglavica vlaškog plemena ili vlaškog naselja. "Ban" je "vrhovni sud", a "knez" je "lokalni sud". Ako vlastelin (srbljin) tuži nižu klasu (vlaha), može da se sudi pred lokalnim sudom, ali ako niža klasa (vlah) tuži vlastelina (srbljina), može da se sude samo pred vrhovnim sudom.

To je jedini ispravan rezon tih triju povelja. I u pitanju je pravni dokument pisan na osnovu postojećeg običajnog srpsko-vlaškog prava. Kao što sam rekao, u pitanju je vlaški knez, tj. lokalni sud i to treba upamtiti.

Vlah nije "Dubrovčanin" nego svaki Srbin niže (vlaške) klase.

Po svemu što znamo, Vlasi su od Srbalja imali bolji društveni položaj; bolje uslove života, itd...tako da ni po kojem kriterujumu ne možemo reći (ako bismo uopšte i ulazili u to što si učinio, težak posao utvrđivanja socijalne hijerarhije) da su Vlasi niži.

Naprotiv, jedini ispravni zaključak, ako bismo išli tim putem, jeste da su srblji niži stalež u odnosu na vlahe.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

No, što se tiče kako teze koju je već neko duže vreme Mrkalj na ovom forumu ponavljao, ali i generalnih razmišljanja o vlaškom pojmu u srednjovekovnoj srpskoj državi, treba baciti pogled na povelju kralja Milutina iz 1300. godine manastiru Sv. Đorđa Skoropostižnog na Seravi u Skoplju. Ovako izgleda član br. 72, vezano za manastirski panađur:

72.PNG


Odredba se odnosi na svakog, bilo da je Grk, Bugarin, Srbin, Latin, Arbanasin ili Vlah.
 
Karline, nakon višegodišnjeg rada i prikupljanja informacija i stučnih stavova, nakon truda na predstavljanju objektivnog sagledavanja i pažnje da se u pristupu ne bude pristrasan, možeš li dati ovde neku svoju malu sintezu tj. mišljenje o poreklu (vreme i mesto) cincarskog naroda s osvrtom na eventualne veze i dodire sa vlaškim narodom?

"Vreme" i "mesto" porekla cincarskog naroda je Rimsko carstvo ili Romania. Jezik i endonim samih Cincara/Armana svakako ukazuju na to.

Geneza u etnickom smislu je viseslojna, uostalom kao i za svaki drugi narod, tako da tu nema misterije. In no particular order: Rimljani (doseljenici), Tracani/Dacani, Makedonci, Heleni, Sloveni, itd. Ali, iako je geneza viseslojna mislim da je "jezgro" staro-balkanski element (mada ne treba zapostaviti broj i 'širinu' Rimskih kolonija).

Posto su i Cincari "Vlasi" na koje "Vlahe" se odnosi tvoje pitanje u vezi dodira sa vlaškim narodom?
 

Back
Top