Veze na daljinu koje su uspele.

Frederick_

Elita
Poruka
19.623
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?
 
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?
Ne, imao sam dva puta takav slucaj , u Venecueli i u Slovackoj su zivjele te cure ali me brzo popusuti ljubav kad je jedno vrijeme ne vidim iako sam bio veoma zaljubljen.
 
Ne lozim se na nedodirljivo i ne uspeva,to sad sto ima vezanih vreca da im sex nije bitan ili misle da ga neko nema dok ga cekaju ili im tako odgovara da im treba luft od partnera,neka ih,onda je svaki drugi za njih,a tek sto racunaju da in je veza trajala i taj nevidjen period
 
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?

Ima tu puno do mentaliteta ljudi, kao i načina i uslova u kojima ti ljudi žive.
Na primer, lakše će da ostvare i održe vezu Nemac i Novozelanđanka nego neko iz okoline Kragujevca i neko iz okoline Kraljeva. To su ljudi koji više putuju, imaju šira interesovanja i više vremena. Zvuči banalno ali ljudi u civilizovanim državama su mnogo bolje povezani međusobno i bliži nego ljudi koji zajedno žive u necivilizovanim državama kao što je Srbija. Jednostavno, mentalitet i način života mnogo utiču na te stvari.
 
Nas dve smo imale u Srbiji vezu na daljinu i s obzirom da nismo imale auto i da sam ja bila u dosta komplikovanoj situaciji, vidjale smo se jako retko, jednom u par meseci. I tako 3,5 godine, dok se nisam vratila u Bg. Posle pola godine smo pocele da zivimo zajedno i i dalje je tako. U martu ce biti 14 godina kako smo zajedno, sve ukupno.
 
Nas dve smo imale u Srbiji vezu na daljinu i s obzirom da nismo imale auto i da sam ja bila u dosta komplikovanoj situaciji, vidjale smo se jako retko, jednom u par meseci. I tako 3,5 godine, dok se nisam vratila u Bg. Posle pola godine smo pocele da zivimo zajedno i i dalje je tako. U martu ce biti 14 godina kako smo zajedno, sve ukupno.
Dulje I od moga braka propalog jbte
 
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?
Moja daljinska veza je trajala nešto više od godinu dana.
Nije bilo prepreke ni u vremenu ni u prostoru za nas uprkos realnosti.
Upoznali smo se preko neta na ulasku u 21 vek….
Umesto zvezda brojali smo minute potrebne za povezivanje preko modema da bi bili zajedno
Vidjali smo se kako smo mogli ponekad retko
I to je bilo poznanstvo koje se pretvorilo u odnos dok nas smrt ne rastavi.
 
Moja daljinska veza je trajala nešto više od godinu dana.
Nije bilo prepreke ni u vremenu ni u prostoru za nas uprkos realnosti.
Upoznali smo se preko neta na ulasku u 21 vek….
Umesto zvezda brojali smo minute potrebne za povezivanje preko modema da bi bili zajedno
Vidjali smo se kako smo mogli ponekad retko
I to je bilo poznanstvo koje se pretvorilo u odnos dok nas smrt ne rastavi.
ICQ?
 
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?
Pa ne znam to za vezu, mislim da se ljudi previse ogranicavaju i pritiskaju vezama, logistikom, pragmaticnoscu. Otputujes kod nje ili ona kod tebe, tu tek puca strast, niste se videli neko vreme, dodirnuli - bude ludilo. Ko hoce, nadje nacin.
 
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?
Imam imam, svoj ❣️
 
Nedelja, blag i lep dan, pa hajde jedna lepa ljubavna tema.

Inspirisan diskusijom na drugoj temi, gde se jedna forumasica zali kako ne moze da ostvari vezu na daljinu od par stotina km, a u istoj drzavi (odnosno ni ne zeli da se upusta u to), setih se mog slučaja ali i još drastičnihih slučajeva koji su imali happy end.

Ja sam već bio sa njom, kada sam zbog izuzetne poslovne prilike odputovao na Novi Zeland, i ostao tamo skoro 2 godine. I uspeli smo, bez skoro ikakvih problema, sa odrzimo tu vezu, i evo, dan danas smo zajedno. Ali nije bilo ni tesko, jer sam znao da cu se vratiti, da je NZ priča privremena.

A bolji primer je primer ex kolege sa Novog Zelanda, koji je upoznao devojku iz Nemacke kad je bio na odmoru u Japanu.
Pala ljubav, i neko bi rekao klasicna avantura na odmoru, i svak svojoj kući, ali ne - oni se bas zaljubili.
Uspesno su odrzavali vezu vise od 4 godine na skoro najvecoj mogucoj daljini na nasoj planeti, dok se nisu stvorili uslovi i promenile okolnosti, da se spoje i pocnu da zive zajedno.
Zajedno su i dan danas.

Inace mi je taj kolega i cela njegova prica bila podsticaj da i ja ne posustanem, jer nije bilo lako. Drugi kraj planete, vremenska razlika od 12 (zimi) odnosjo 10 sati (leti), drugi ritmovi, drugacije sve.

A taj kolega je, inače, preživeo rak. Bio je otpisan, suočio se sa najgorim, ali je uspeo da se izbori i pobedi.

Ljudi koji gledaju smrti u oči i prežive, dobiju drugačiji pogled na život.

Više ne propuštaju prilike.

Ne traže izgovore, nego traže načine da ostvare svoje želje i učine sebe srećnim.

Izreka kaže da je svako kovač svoje sreće, tako da moramo se iscimati da je iskujemo.

Imate li vi neki primer (lični ili da poznajete) da je veza na daljinu uspela?
Provereno znam za vezu na daljinu koja je uspela, samo je bilo davno.
Marko Antonije i Kleopatra
Kupala se u magarećem mleku dok on stigne uz Italije znojav
 

Back
Top