Veza izmedju svesti i mozga(po sebi)

Ja sam već napisao negde da mi nije jasno zašto je ljudima toliko potrebna viša svrha da, kada bi ona zapravo postojala, bilo višestruko gore nego sada.
Nedostatak svrhe i smisla oslobađa.

Nedostatak svrhe i smisla ne oslobadja budući da time niko ne može isključiti važeće duhovne zakone u nižim svetovima. Posebno poznati zakon Uzroka i Posledica je taj koji striktno deluje. Medjutim, ono što ovde navodiš kao oslobadjanje je samo odbacivanje suočenja sa istinom. Posledicu delovanja duhovnih zakona ljudi nazivaju sudbinom (u ovim podnebljima) dok na istoku je zovu karmom.
Da bismo se suočili sa istinim i smislom i svrhom života te da realizujemo životni cilj (same sebe) neophodno je da prihvatimo punu odgovornost za svoje misli, reči, dela, emocije... Bez tpga niko od nas ne može spoznati svoj konačni životni cilj, iako teorijski nije sakriven.

Sve je to lepo samo da bi bilo dokaza za takve tvrdnje.

Najlepša stvar u svemu jeste što svako od nas ima obavezu da sam sebe uzdigne u svojoj svesti i time sebi pribavi dokaz. Težeći tom cilju mi ostvarujemo svoje potencijale a kad dosegnemo minimum svojih zahtevanih potencijala mi već imamo dokaz posle čega nam predstoji svestan i savestan rad na realizaciji.

Posto nisam evolucionista,

Nego, sto bi se dosadjivali u raju?

Samo ljudi iz svojih ličnih razloga (nepotpunih razumevanja isključuju kreaciju ili evoluciju. Praktično one obe imaju i mesto i ulogu. Jer, počelo se sa kreacijom na nedovoljno shvaćen način, ali se nastavilo sa evolucijom. Ta evolucija ima svoju spoljašnu stranu - evolucija naih tela i svoju unutarnju stranu - evolucija naše svesti (nas duhovnih bića). One imaju svoju povezanost i uslovljenost. Zato i znamo preko otkrivanja ostatak nekoliko prethodnih generacija čoveka koje su odradjivale svoju funkciju do odredjenog stadijuma svesti unutarnje strane. Jer, prvi mozak više nije mogao zadovoljiti naraslu svest...(analogija je kod računara i razvitka softvera i hardvera koji su uslovljeni...)

Pojam raja i našeg bivanja tamo nije onako kako to čovek vidi i shvata. Ljudi nazivaju rajem i ostale svetove niže kreacije gde se uglavnom odlazi posle smrti fizičkog tela. To su samo svetovi ili škole ili samo učionice za nas Duše (Sopstvo, Self ili kako god da ga zovemo). Tamo imamo svoja tela koja uglavnom zadrže oblik i formu ovdašnjih fizičkih. Potreba je samo takva da bismo se prepoznavali sa sebi bliskima i dragima. Medjutim, ono što stvatno možemo nazvati Rajem jesu čisto duhovni svetovi gde nemamo tela pa ni formu i oblik ali ih možemo imati ako želimo ili ako postoji svrha.
Ni u jednom svetu nismo bez obaveza i nismo nezaposleni osim što su one manje ili više "različite" od ovdašnjih...

Свест није предмет који ћеш ти ставити у епрувету и гледати. Мозак је опажај, слика у свести. Који може бити у каузалној вези само са другим објектима, са другим сликама али не и са свешћу која све те слике садржи у себи а која сама објекат није.

Ovo je suština i mi ne možemo pobijati ovakve tvrdnje pa ma koliko se one nama ne svidjaju. A ne svidjaju nam se samo iz naših ličnih razloga a ne zato što tu nema istine.

To ne znači da mi trebamo pobijati tvrdnju nekoga da je ipak mozak sve što predstavlja svest jer svako od nas ima prava da vidi kako vidi dok ne dobije potrebu da sagledava drugačije. To je sve proces naše evolucije svesti u kojem smo stalni akteri.

Sve super samo da je neko tu cistu svest video ili imamo neku mogucnost da stupimo u kontakt za njom. Nazalost ako se razmislja samo se vidi kako mozak radi (jace nego vec sto radi celo vreme).

Prvo; Mi jesmo svest ali svest odredjenog stadijuma i to svest koja je stalno u ekspanziji ka najvišem stadijumu svesti... U ovom svetu se ne možemo sagledati ali na višim svetovima možemo i uvek se počinje od snova, što prerasta u svesno putovanje višim svetovima a onda dodjemo do direktne projekcije i čiste ekspanzije svesti...
No, mi možemo iskusiti čiostu svest ali ne pre nego se dovoljno duhovno razvijemo jer bi nas to iskustvo izbacilo iz unutarnje mentalne ravnoteže i bili bismo izbačeni iz mogućnosti da i dalje skladno i odgovorno živimo ovde. Jer, sa ekspanzijom naše svesti promene doživljava i naš um, podiže nivo svoji vibracija ali i naše fizičko telo koje takodje sebe čini pogodnim za visoki nivo svesti, i snage. Jer, svest podrazumeva i snagu ili moć koju će moći podneti i naš um i naše telo. Zato je ekspanzija svesti uvek spor proces. Mora postojati neophodni balčans na svim nivoima...

Ipak, ako stvarno želimo dublje razumeti sebe, život, suštinu ... neophodno je da se svako ponaosob uključi u literaturu sa drugih polja saznanja. Nauka ima svoje mesto ali i svoj domet. Filozofija takodje ima i svoje mesto ali i svoj domet. Mi kao realna bića nismo ni telo ni um već kao duhovno biće jesmo iznad svega toga i jedino mi kao takvo biće možemo znati istinu...
 
Svest je potprogramčić u mozgu koji se aktivira u budnom stanju i zadužen je da vodi koordiniranu komunikaciju jedinke koja posjeduje svest sa okolnom sredinom kako bi jedinka uopšte opstojala u toj sredini. Svest povećava svoju funkcionalnost učenjem, pa je mahom vezana za intelekt. (Njega neću definisati).

Duša je takoođe jedan potprogramčić u mozgu koji je isto aktivan u budnom stanju i zadužen je za emocije, intuiciiju, duhovne doživljaje, maštanje, umjetnost, filozofiju....

Ja sumnjam da je sve to moglo da nastane samo od sebe eto i čista mira. Mogu prihvatiti da se evolucijom razvijalo.
Ali, ako se prizna inteligencija česticama, onda je to opet neki Bog, bez obzira šta i tako čuveni Hoking tvrdio.

Još nešto. U snovima mogu biti aktivni pojedini djelovi mahom vezani za emocije, kod nekoga i za intelekt, ali u ovom slučaju nemamo svjesnu kontrolu (izuzev rijetkih) nad događajima koji se tada odvijaju u našem mozgu.
 
Poslednja izmena:
Nedostatak svrhe i smisla ne oslobadja budući da time niko ne može isključiti važeće duhovne zakone u nižim svetovima. Posebno poznati zakon Uzroka i Posledica je taj koji striktno deluje. Medjutim, ono što ovde navodiš kao oslobadjanje je samo odbacivanje suočenja sa istinom. Posledicu delovanja duhovnih zakona ljudi nazivaju sudbinom (u ovim podnebljima) dok na istoku je zovu karmom.
Da bismo se suočili sa istinim i smislom i svrhom života te da realizujemo životni cilj (same sebe) neophodno je da prihvatimo punu odgovornost za svoje misli, reči, dela, emocije... Bez tpga niko od nas ne može spoznati svoj konačni životni cilj, iako teorijski nije sakriven.

šta su važeći duhovni zakoni i nabroj mi ih
šta su niži svetovi
šta je istina, šta je smisao a šta je svrha

sudbina je intuitivno spoznat determinizam a karma je glupost

I znam da ti imaš tendenciju da se raspisuješ ali na ova pitanja odgovor bi trebao da bude konkretan i koncizan
 
Čak su i lideri pojedinih religija prihvatili da genetika uzrokuje sećanja ili da nosi memoriju dedova i koje-čegajoš. Genomi i i sve ostalo što se tiče fizičkog tela ima svoj način gradnje i svoj način menjanja i koji je uzrokovan promenom svesti osobe odnosno cele loze ljudi koji je sačinjava. Ali, sve to nema nikakve druge veze sa sećanjima na prošle živote koji su smešteni u (1) Kauztalnom telu i (2) u čisto duhovnom telu odn. Duši. Jer, sama Duša je svest i nosioc svesti i u sebi sadrži sva svoja proživljavanja ili iskustva koja je imala od prvog silaska u niže svetove. Tp značio, sadrži sve što je iskusila u ovom svetu ali i na višim svetovima gde Njen boravak uvek jeste kada nije otelovljena i naravno uvek jeste kada noću napušta ovo telo u procesu spavanja.
Istovremeno, tačnije je, da mi kao Duša istovremeno egzistiramo na više nivoa ili svetova a što zavisi od stadijuma dosegnute svesti dotične jedinke. Osećaj da smo samo ovde ili samo na nekom od unutarnjih svetova dolazi od toga da je naša pažnja skoncentrisana samo na jedno odredjeno stanje ili nivo. I još nešto; Sa ekspanzijom svesti jedna Duša koristi i po nekoliko fizičkih tela istovremeno a sve sa ciljem da ubrza svoj duhovni razvitak ali i da pomogne duhovni razvitak onih Duša koje su u početnim stadijumima svog školovanja u ovom fizičkom svetu.
Zato, moje poštovanje nauci i naučnicima (jer sam još uvek, bar po svom opredeljenju blizak sa naukom) medjutim, nauka je još ne tako blizu da nešto ozbiljnije otkrije. Otkrivanje istine i njeno razumevanje je sada, bilo je i biće, stvar stanja svesti same osobe odnosno Duše.
Inače korišćenje izraza poput "budalasto trčanje ispred rude," je samo način da kažemo da drugi ništa neznaju i da smo mi ti stožeri ili stubovi znanja. Te da na taj način pokušamo diskvalifikovati sagovornike.
Samo promena svesti u nama daje nam mogućnost saznanja i razumevanja a nikako naša intelektualna obrazovanost ili zbir mnogih, najčešće pogrešno prihvaćenih i shvaćenih informacioja.

Svest je pokretač ovog sveta. Svest ga održava, gradi i menja i svest je ta koja sadrži znanje i razumevanje ali i večnost, mudrost i ljubav. Obojica nas, kao i ceo svet jesmo čestice te svesti koje može zvati kako kome odgovara. Ime neće promeniti ništa.

Dok sama osoba u sebi ne oseti potrebu (tj. ona kao Duša) da je trenutak da potraži dublje razumevanje, neće ga naći jer ga neće prepoznati. I tu nema potrebe da se ubedjujemo ili nipodaštavamo. Svako od sagovornika prihvata ono što može, ume, što mu treba ili jednostavno što je u skladu sa trenutnim stanjem svesti u kojem jeste.
Ovo ne kaže da je iko od nas bolji, napredniji ili gori. Jer, to je naš evolutivni put pa svidjalo se nama ili ne.
Ono što je meni posebno drago i zbog čega uvek vredi napisati koju reč to je zbog onih "kibicera" koji ovde dodju, pročitaju komentare ali ništa ne komentarišu i ostaju neprimećeni. Uvek mi je drago kada takvi uspostave kontakt za koju dodatnu informaciju jer su duboko u sebi osetili da u rečenom ima nečeg što ih je dotaklo. Obično su to oni koji stvarno tragaju za dubljim saznanjima suštine a ne za površnim informacijama....

Neverovatno...Ja kažem da ne trčite pred rudu,a ono istrčavanje čak sa zastavama i transparentima
...:mrgreen:
 
Temu nisam otvorio da bi se sporili da li je svest u mozgu ili mozak u svesti. To je prilicno jasno i vec ima tema mozak i svest.
Ovde mozemo da se bavimo onim "hteti saznati" Ono sto se objektivise kao mozak a samo nije mozak vec nesto sto ne ulazi u forme razuma. Kada realisti traze subjekat (ako ga traze) dolaze do mozga i tu nastaje klopka naravno medjutim mozak kao objekat izdvaja se od ostalih objekata kad imamo ovakav pristup. Iako mozak ne moze biti objasnjenje svesti jer je slika bas poput ostalih slika uvek cemo bas taj objekat zvani mozak vezati za svest a ne neki drugi tipa stolica, casa.....
Da vidimo zbog cega je slika mozga u prednosti u odnosu na ostale slike.

Размишљам о једној ситуацији, која је бар у теорији могућа, а можда ће некада бити и у пракси, небитно.

Дакле, замишљам ситуацију у којој би мозак неког човека био одстрањен из лобање, али с тим да све његове везе са остатком тела, сви нерви буду продужени и у вези са телом и даље (можемо чак замислити да сваки нерв мозга добије један предајник, а нерв у телу пријемник).

Тако бисмо имали једну фантастичну ситуацију где би било могуће удаљити мозак од тела километрима. Рецимо, тело би било у Србији а мозак у Америци.

Сада, замишљам каква би била наша непосредна свест у том случају? Где би у том случају било ЈА? У Америци (у мозгу) или овде у телу.

Овакво размишљање може на неки начин оголити ЈА, које смо једном психолошком фиксацијом везали за мозак, а где му није место.
 
Zanimljivo..

Sta bi oci u tom slucaju videle..Ameriku ili Srbiju?

Очи би виделе Србију, јер би биле у Србији. Међутим, питање је где би у том случају био осећај ЈА. Где бисмо га тада сместили? А одговор је да би у том случају тај осећај био "смештен" у празној лобањи. Он би био ту где и тело удаљен километрима од мозга, што, као што рекох, на неки начин разоткрива ЈА. Извлачи га из мозга у који смо га једном психолошком пројекцијом сместили.
 
Pa "ja" jeste prvenstveno u somi, ali bez mozga, naročito frontalnog korteksa, tj viših kognitivnih funkcija, ne može sebe da konceptualizuje, tj da ima svest o sebi. Tako da, bilo bi u Srbiji, ali ništa ne bi znalo o tome.

Jer da bi se znalo, potrebne su kategorije prostora i vremena, tj mozak.
 
Pa "ja" jeste prvenstveno u somi, ali bez mozga, naročito frontalnog korteksa, tj viših kognitivnih funkcija, ne može sebe da konceptualizuje, tj da ima svest o sebi. Tako da, bilo bi u Srbiji, ali ništa ne bi znalo o tome.

Jer da bi se znalo, potrebne su kategorije prostora i vremena, tj mozak.

Мозак би био ту, у Америци. Као што рекох, сваки његов излазни нерв добио би један предајник, а нерв у телу пријемник. Тако бисмо имали бежичну везу мозга и тела удаљених један од другог хиљадама километара.

И поставља се питање где би у том случају био наш непосредни осећај ЈА.

Одговор је да би у том случају тај осећај био "смештен" у празној лобањи. Он би био ту где и тело удаљен километрима од мозга, што, на неки начин разоткрива ЈА. Извлачи га из мозга у који смо га једном психолошком пројекцијом сместили.
 
Мозак би био ту, у Америци. Као што рекох, сваки његов излазни нерв добио би један предајник, а нерв у телу пријемник. Тако бисмо имали бежичну везу мозга и тела удаљених један од другог хиљадама километара.

И поставља се питања где би у том случају био наш непосредни осећај ЈА.

Одговор је да би у том случају тај осећај био "смештен" у празној лобањи. Он би био ту где и тело удаљен километрима од мозга, што, на неки начин разоткрива ЈА. Извлачи га из мозга у који смо га једном психолошком пројекцијом сместили.
Pa dobro, ne razumem ponavljanje istih reči.

Iako bi "ja" ostalo u somi, ili kako ti kažeš "praznoj lobanji", bez koherentne povezanosti sa vremenom/prostorom posredovanjem mozga, ne bi imalo koncepciju o sebi, tj ne bi sebe znalo kao tu gde jeste, verovatno bi mislilo da je u Americi.

Ovako mozak dostavlja informacije u smeštenosti o vremenu i prostoru, koje su u neskladu sa iskustvom tela.

Iako mozak ne bi prevagnuo u oblikovanju "ja", to bila jedna vrlo nesrećna situacija, gde telo realno živi u jednoj tački vremena/prostora, a dobija informaciju o drugoj.
 
Pa dobro, ne razumem ponavljanje istih reči.

Iako bi "ja" ostalo u somi, ili kako ti kažeš "praznoj lobanji", bez koherentne povezanosti sa vremenom/prostorom posredovanjem mozga, ne bi imalo koncepciju o sebi, tj ne bi sebe znalo kao tu gde jeste, verovatno bi mislilo da je u Americi.
Ovako mozak dostavlja informacije u smeštenosti o vremenu i prostoru, koje su u neskladu sa iskustvom tela.

Iako mozak ne bi prevagnuo u oblikovanju "ja", to bila jedna vrlo nesrećna situacija, gde telo realno živi u jednoj tački vremena/prostora, a dobija informaciju o drugoj.

Болдовано, опет понављам, повезаност постоји. Ништа се ту не мења осим ситуације да мозак није у лобањи, већ хиљадама километара далеко.

Дакле, нервни импулси из сваког излазног нерва мозга бежично би се преносили до одговарајућег нерва у телу. А импулси из тела до одговарајућег нерва у мозгу. Никава промена у физиологији ту не би постојала. Тело би функционисало исто. Тако да у таквој ситуацији мозак не може ишта знати друго до онога што му шаљу нервни импулси из тела. Мозак не може тада мислити да је у Америци ако му очни нерв шаље импулс да је у Србији.

Смисао овог "експеримента" није метафизичка расправа о идеалитету простора и времена, нити о томе шта је ЈА, већ да разоткрије заблуду која опросторени осећај ЈА смешта у мозак. Да укаже да се ради о психолошкој пројекцији.

Јер сви они који своје ЈА смештају у мозак, на овај начин могу схватити да би у оваквој ситуацији осећај ЈА био у празној лобањи, а не у мозгу. Њима је намењен овај експеримент.
 
adam_.jpg
 
Болдовано, опет понављам, повезаност постоји. Ништа се ту не мења осим ситуације да мозак није у лобањи, већ хиљадама километара далеко.

Дакле, нервни импулси из сваког излазног нерва мозга бежично би се преносили до одговарајућег нерва у телу. А импулси из тела до одговарајућег нерва у мозгу. Никава промена у физиологији ту не би постојала. Тело би функционисало исто. Тако да у таквој ситуацији мозак не може ишта знати друго до онога што му шаљу нервни импулси из тела. Мозак не може тада мислити да је у Америци ако му очни нерв шаље импулс да је у Србији.

Смисао овог "експеримента" није метафизичка расправа о идеалитету простора и времена, нити о томе шта је ЈА, већ да разоткрије заблуду која опросторени осећај ЈА смешта у мозак. Да укаже да се ради о психолошкој пројекцији.

Јер сви они који своје ЈА смештају у мозак, на овај начин могу схватити да би у оваквој ситуацији осећај ЈА био у празној лобањи, а не у мозгу. Њима је намењен овај експеримент.

Da, nešto nalik na ovo je već urađeno u vidu eksperimenta, čak se "JA" lokalizovalo u robotu koji se nalazio u Francuskoj dok se čovek nalazio u Izraelu.

To ne bi bilo moguće ukoliko bi "JA" bila supstancija, međutim, kao što su Kant i Hjum pokazali, tako nešto ne postoji.

"JA" je potpuno arbitrarna simulacija i za "JA" važi sve što važi za bilo koju drugu simulaciju.

Pre 2 500 godina budisti su taj uvid, uvid nesopstva (anatta) proglasili za jedino moguće oslobođenje.

 

Back
Top