da li se ljudi koji imaju razvijeniju intuiciju mogu smatrati vesticama?
Nekada je, u doba mracnjastva, to svakako bio slucaj
a sad..
kakva su vasa misljenja o razvijenoj intuiciji (verujete li u nju ili ne)
sta mislite o telepatiji i tome slicno
da li je i to neki vid vesticarenja
doduse, na nekoj visoj ravni, psiholoskoj ili sta vec
U principu, može da smatra ko šta hoće, to je manje važno, osim ako čovek pusti na volju svojim predrasudama, onda nema mnogo vajde. Teren intuicije je za nas obične, koji smo prošli klasično školovanje I naučeni da razmišljamo pre svega logično, jedan veoma klizav teren. Intuicija je sposobnost koja je prirođena čoveku isto kao I logika I tu skoro da nema vezeda li je reč o muškarcu ili ženi, ipak u današnjem svetu obično se govori o tzv. ženskoj intuiciji, upravo zbog dominaije logike u našim misaonim tokovima, a ona je zbog svoje prirode više primerena muškarcima u stvari muuškom načinu mišljenja. Radi se ne o razlici između muških I ženskih glava, nego o dva različita naćina misaonog delovanja koji su jednako na raspolaganju svima bez obzira na pol. U stvari, po onom od nešto malo mog iskustva radi se o dve sposobnosti koje ako se uravnoteže veoma možno se dopunjavaju. To vam je kao kad imate dva krila, a razvijate samo jedno. Čovek nema krila, ali odnedavna je razvio logiku do neslućenih visina. Pre samo petsto godina morali ste običnom čoveku da bi ste mu objasnili sabiranje prikazati dve jabuke, pa kad ih uoči onda mu pokažete još dve i kažete mu, ovde su dve i dve jabuke zajedno to su četri jabuke i da se jako nadate da zna da broji kako biste bili sigurni da vas je razumeo malo bolje od toga da li sme da ih pojede.
Od onda se što šta promenilo kad je logika u pitanju. Skok nauke i za njom skok civilizacije je najmanje rečeneo hvale vredan. To znači da logikom ovladava ne samo par ludih naučnika nego široka populacija. Logika je postala neprikosnovena moć čoveka na zemlji. Ipak to je samo jedno krilo
Ali, šta može ptica kada ma samo jedno krilo? Mnogo više nego bez i jednog. Može da pogleda u nebo i gleda zvezde, i možda još malo da poskoči čisto da oseti da to krilo ima neke veze sa zvezdama.
Ali sa dva?
Setite se sad priče o Dedalu i Ikaru, da vam se ne zavrti u glavi pre vremena, jer se to uvek plaća skuplje nego što čovek obično očekuje.
Zato je intuicija klizav teren i tu negde kod Dedala i Ikara prestaje analogija s krilima.
Na svu sreću ne i sa letenjem
Tu je tek početak, a kao svaki drugi, ni početak sa intuicijom nije lak, pogotovo nama koji smo generalno pretrpani logikom i ako se držimo samo njenih pravila, vrtećemo se u krug kroz razna razvrsavanja na veštice, čarobnjake, adepte, gurue srbe amerikance i ostale stvari koje malo imaju veze sa zvezdama. Ako neko u letu krene da se vrti u krug ubrzano opali o ledinu, to ozna svaki pilot, čak i padobranac.
Intuicija se zasniva, koliko ja znam, ne na zaključivanju na osnovu poznatih činjenica, nego na ličnom osećaju o nečemu što se dešava ili treba da se dešava. Ova osobina subjektivnosti je veoma važna na samom početku. Intuitivni osećaji su varljivi, kao ništa drugo u glavi. Prevrtlivi kao sama prevrtljivost, zavise od mase stvari u i van čoveka i ne da nisu pouzdani, nego su muškim rečnikom rećeno kurvanjski prevrtljivi.
Evo asocijacije sa vešticama, tako je lako, skliznuti u predrasudu i dok se okreneš, neko već skuplja drva za lomaču.
Nauka intuicije jeste svima dostupna, ali nije za svakoga.
Eksperti intuicije tvrde da je ta subjektivnost i varljiost samo privid sa kojim svaki početnik mora sam da se izbori. Postoje, naravno ućitelji kao i načini kako se stiže do objektivne intuicije, ali svaki put do toga od prvog koraka vodi čoveka kroz jedan bolan kurs upoznavanja sebe i svoje namere.