Pricaj i nama zizi, da se pripremimo, ima nas jos zakerala :-)
A kazu Melburn NAJevropskiji, a mi koji idemo u NAJaustralijski grad, sta da ocekujemo

Al ljubav rjesava sve, zato destiny svog dragog za rukicu i volite se..ko da bitno gdje
Uzivajj destiny, koliko bi nas zeljelo da smo na tvom mjestu.
Dodje sve na svoje, treba vremena da se covjek adaptira.
pozdravcic sa balkana
Da pocnem sa onim imam jednu dobru i jednu losu vjest, koju ce te prije, hehehehehe
Prvi utisak aerodroma......ma sta, odakle ovoliki red na pasoskoj, sto ne rade svi prolazi, koliko cu jos da cekam...hehehehe moja urodjena nestrpljivost......ali zanemarivo, sad kad se sjetim samo se nasmijem sama sebi.....
Kad sam izasla sa svih mogucih kontrola doceka me meni najljepsi par okica, tako da sam zaboravila da sam stajala u redu sat vremena poslije izlaska iz aviona.
Prvi susret sa njihovim saobracajem bio je u stilu-jesi li ti normalan ovaj ide pravo na nas....hmmmmm lijeva i desna strana, ljudi voze kao u drugoj dimenziji, a da ne pominjem moj prvi pokusaj voznje po Sydneyu-skrivena kamera.
Meni je moj dragi fino opisao ta njihova naselja, koja bi ja nazvala urbanim selima, koja mi lice na nasa prigradska naselja, sto u sustini i jesu. Kad smo otisli na kafu, nije to kao kod nas, neki sredjeni kafic, nesto na sto smo naucili, vec onako, ne znam ni ja kakvo mjesto, bezukusne kafe, koju moras sam sebi da doneses, da, ako pusis, sam sebi izneses pepeljaru, oko sebe vidis prodavnice brze hrane u bilo kom obliku, ljude koji (u vecini) ne vode racuna o svom izgedu, vecina su u radnim odijelima, a oni koji nisu ne razlikuju se bas previse. Porcije u restoranima su ogromne, kao i porcije brze hrane, da ja nikada ni pola od toga nisam pojela, i time opravdavam masu pretilih osoba.
Shopping centri su ogromni, takvih kod nas apsolutno nema, ima svasta da se kupi, a cijene su recimo priblizno kao kod nas.....naravno tu ne racunam markiranu robu, koja je i ovdje za nase uslove preskupa.
Kad si kuci ili iza ili ispred kuce, apsolutno si saam, nema radoznalih pogleda kao kod nas, ni onog dobro jutro komsija. Svako zivi zivot za sebe, sto meni u principu i odgovara, ali su mi falile moje prijateljice, kad mi je dragi na poslu, da odemo na kafu i da se kvalitetno istracamo, a nismo mogle ni preko Skypa kako treba, jer ja kad zameracim na trac partiju one odose na spavanje, sutra se radi.....Sreca moj dragi ima takav posao da nije sistem od zvijezde do zvijezde, kako tamo ljudi uglavnom i rade, moga je uzimati slobodne dane, radio tek 2, 3 dana pa smo puno vremena provodili zajedno.
Ono sto me ostavilo bez teksta su plaze......predivne pjescane plaze i plavetnilo neba.....tu boju neba mi nije mogao docarati, jer takva boja neba kod nas ne postoji. Nije mi bilo jasno kad bi rekao da je sa jedne strane mrak, a sa druge jos uvijek dan dok se sama nisam uvjerila u to. Zalaska sunca kao kod nas nema, jednostavno nestane, ima crvenog neba sto asocira na zalazak sunca, ali se sunce ne vidi, u trenu se sakrije iza linije i gotovo, mrak.
Drustveni zivot u vecernjim satima se odvija pretezno po tzv. RSL klubovima, gdje ljudi igraju BINGO i slicne igrice, zabavljaju se na slot masinama, kuglaju, igraju bilijara, ili su u gym-u do ko zna kojeg doba, jer radi 24h. Nema kafica kao kod nas, osim u strogom centru, a i to nisu kafici ko kafici, uglavnom bih ja to nazvala zalogajnica ili eventualno neki klub.
Bah, ima toga jos jako puno, al da ne duzim.......dozivjet ce te sve ovo, a svaka na svoj nacin sloziti sliku u svojoj glavi.