Verujući ljudi teško da su svesni da snaga njihovog duha i produhovljenosti ima uporište na krhkim i stakalenim nogama straha od nestajanja. Svaka vera u religioznom smislu proističe iz verovanja da je upravo ona ispravnija od ostalih i da je ona ona prava.
A svaka vera u religioznom smislu se zasniva na strahu od smrti od nestajanja. I kada se to ima u vidu nije neobično što verujući imaju problem da one koji to nisu ubede u svoj religijski sistem vrednosti.
Za verovanje može da se kaže da je to idealizovana slika o svetu ali neuklopljiva u sam realni svet. Verovanje nije samo puko nadanje u nešta.
Čovek se može nadati da će ga strefiti dobitak na loto-u ali mu to neće izmeniti život. Ali...ako čovek veruje da će dobiti na loto-u onda će njegovo ponašanje postati istovetno ponašanju onog koji je stvarno dobio hebenu sedmicu. Onaj koji je dobio tu sedmicu taj realno može trošiti taj novac a onaj koji je verovao da će dobiti može pozajmiti novac i trošiti ga. A šta će da bude kada shvati da je njegovo verovanje bilo pogrešno...