VERA...ŠTA JE TO...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moje mišljenje je da je vera isto što i volja.

Nemoj mi zameriti kada kažem da se ne bih složio sa ovim mišljenjem. Mislim da vera nikako nije isto što i volja. Ako uzmemo da je verovanje subjektivni odnos čoveka kao pojedinca prema nećem što ga prožima, što ga na neki način ispunjava te da se verovanje u svojoj suštini svodi na prevazilaženje svih granica iskustvenog i saznajnog, biva nekako logičnim da volja sa tako nečim teško da ima nešta zajedničko.
Verovanje je na neki način, kako to hrišćanske apologete vole da kažu neka vrsta intelektualnog usaglašavanja sa istinom i umom. Ovo mi malo zvuči apsurdno jer mi nije logičan kontekst takvog usaglašavanja. A biblija kaže ovako:

Rimljanima 10:14...

''Kako će, dakle, prizvati koga ne verovaše? A kako će verovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovednika?''

Odavde proizilazi da je preduslov za verovanje u biblijskom smislu da se nešta čuje u funkciji saznanja i formiranja znanja o predmetu verovanja. Naravno, meni je neprihvtljiva takva konstrukcija jer verovati u nešta što se prihvati kao neko znanje pa se onda na osnovu tog i takvog nekog znanja veruje u to da kažem znanje, biva apsurdno samo po sebi.
To je ona priča da nije isto kazati...Ja verujem .... i Ja znam.

Na okolnost biblijskog mislim da je veoma zanimljiva definicija vere iz biblije...Jevrejima 11:1...

''Vera je, pak, tvrdo čekanje onog čemu se nadamo, i dokazivanje onog što ne vidimo.''

A veoma je zanimljivo da biblija kaže i ovako...Psalam 4:5...

''Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda.''

A i ovo je zanimljivo. Rimljanima 1:17...

''Jer se u Njemu javlja pravda Božija iz vere u veru, kao što je napisano: Pravednik će od vere živ biti.''


Npr. čovek nema volju da pravi dete, ali ipak napravi dete, jer ima volju da učini ono što drugi očekuju od njega. A onda to delo proisteklo iz takve volje, prikazuje kao da je nastalo iz neke druge volje.

Bejah li ja u zabludi da čovek napravi dete u nekom odnosu neke ljubavi i duboko unutrašanje i nagonske potrebe za potomstvom...


A volja je vera, i vera je volja, i onako Ti je kako veruješ, tj. onako Ti je kakva Ti je volja. ;)

Ako se uzme da je vera u osnovi neko očekivanje koje će se dogoditi uz neku veliku nadu, teško da se ta nada može staviti u kontekst sa voljom kao voljnom radnjom. Osnovna postavka svake veće i organizovane religije svodi se uvek na jedno te isto u smislu onoga da je preduslov iskoreniti svaku sumnju i samo verovati.

Ja se nikada neću odreći svoje sumnje jer samo ona mi omogućava da saznajem istražujući. I verovatno zbog toga ne mogu biti vernik. Nekako više volim da mislim nego da verujem.

Problem je u tome što je verovanje samo po sebi kada jednom zahvati i ispuni verujućeg, toliko snažno i kao takvo prosto ne dopušta da verujući sagleda i uoči bilo šta što se manifestvuje kao očigledno.Jednom usvojeno verovanje pa i ono koje je pogrešno, verujući veoma teško može da odbaci.

To je na neki način veoma logično jer čovekov um ne može da funkcioniše uz postojanje bilo kakvih ideja koje su same sebi ekstremno protivrečne. Zanimljivo je i to da verujući čovek skoro nikada neće odbaciti verovanje kao pogrešno ali će u velikom broju slučajeva radije menjati svoje ponašanje i to tako što će ga podvoditi pod ono u šta veruje. Mislim da je veoma izvesno da čoveku verovanje formira i oblikuje i sam život. Kada sam bio mladji mislio sam da čoveku životni dogadjaji formiraju mnogo toga u životu ali sam s nekim godinama spoznao da čoveku život oblikuje u neku celinu izbor načina na koji se sagledavaju i vrednuju ti dogadjaji. A izbor tog načina u direktnoj je vezi sa čovekovim verovanjem. A sama vera je u bibliji predočena tako lepo i primamljivo. Po Jovanu vera je isto što i ljubav prema Isusu dok Pavle predočava da je vera spasenje svakog čoveka, naravno koji veruje u hriščanskog boga.

I da završim sa ovim stihom iz biblije...Jakovljeva 2:19...

''Ti veruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli veruju, i drhću.'':think:
FelixTheCatPaceAni.gif
 
Nemoj mi zameriti kada kažem da se ne bih složio sa ovim mišljenjem. Mislim da vera nikako nije isto što i volja. Ako uzmemo da je verovanje subjektivni odnos čoveka kao pojedinca prema nećem što ga prožima, što ga na neki način ispunjava te da se verovanje u svojoj suštini svodi na prevazilaženje svih granica iskustvenog i saznajnog, biva nekako logičnim da volja sa tako nečim teško da ima nešta zajedničko.

Volja je takođe subjektivni odnos čoveka, prema nečemu što ga prožima itd.


Ako se uzme da je vera u osnovi neko očekivanje koje će se dogoditi uz neku veliku nadu, teško da se ta nada može staviti u kontekst sa voljom kao voljnom radnjom. Osnovna postavka svake veće i organizovane religije svodi se uvek na jedno te isto u smislu onoga da je preduslov iskoreniti svaku sumnju i samo verovati.

Ja se nikada neću odreći svoje sumnje jer samo ona mi omogućava da saznajem istražujući. I verovatno zbog toga ne mogu biti vernik. Nekako više volim da mislim nego da verujem.

Po tebi, Nikola tesla, koji je mislio o svetlu, nije verovao da će svetlo doneti u ljudske domove?
Otkud Ti pomisao da se vera i misao isključuju?

I da završim sa ovim stihom iz biblije...Jakovljeva 2:19...

''Ti veruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli veruju, i drhću.''

Eh, pa red je i da završim. ;)

"Neka bude vera(čitaj volja) Tvoja, kako na nebu, tako i na Zemlji".
 
...



Samo vi slusajte sta vam d'jaVO prica & Sve ce vam biti cr(v)no.



Inace,

dapače, dagušče & daćurče

on dolazi u san,

gde je uvek sadasnje vreme,

i nudi tacno Ono za cim najvise zudite.


Vrlo je bitno sta tada osecate i kako, odnosno sta cinite.


Jer, popravnog nema.



- Nesvesno u nama je kud & kamo bolja Vodilja za Sve moguce Odgovore.




:bye:


(P)ozdrav.
 
Kako si sam primetio i kako si postao svestan da si u svom postu bio malo ishitren, nema potrebe da to komentarišem. A što se tiče vere, nije ista vera kada neko veruje u nekog svog boga kao nosioca njegovog religijskog uverenja i kada ti recimo veruješ da je Amerika zemlja reptiloida. Vera se ne odnosi na bilo šta što se konkretno može dokazati. Lako je dokazivo da Amerika nije zemlja reptiolida ali nikako nije dokazivo postojanje boga. Kada se nešta može dokazati onda nije logično da se u nešta kao dokazano i kao opšte prihvatljivo veruje. U tom slučaju se to zna. A nešta znati i u nešta verovati nije jedno te isto, složićemo se zar ne ? A samo verovanje u religijskom smislu u principu je instucionalizovano u veću ili manju organizovanu celinu. Nekako sam sklon da mislim da bilo koji primer za veru izvan onog u religijskom smislu, teško može biti primer za veru.
Ja ne bih recimo rekao recimo ovako...Verujem da si ti dobar čovek...Rekao bih...mislim da si ti dobar čovek. Isto tako ne bih rekao...verujem da sutra neće padati kiša. Radije bih rekao ...nadam se da sutra neće padati kiša. Budi mi pozdravljen.:think:
I ja pozdravljam Jerihonca.:D

Ovako, religija, vera, nada, volja, misao - sve je to povezano sa onim što ti tvrdiš da je nedokazivo. Jednostavno, pozitivna misao, a vera, nada i volja povećavaju njenu djelotvornost, je donosilac dobra (skladnog života) a negativna misao je donosilac zla i destruktivnog života. Zašto baš? (Kažem samo misao jer ona predhodi svakoj radnji).
 
...



Samo vi slusajte sta vam d'jaVO prica & Sve ce vam biti cr(v)no.



Inace,

dapače, dagušče & daćurče

on dolazi u san,

gde je uvek sadasnje vreme,

i nudi tacno Ono za cim najvise zudite.


Vrlo je bitno sta tada osecate i kako, odnosno sta cinite.


Jer, popravnog nema.



- Nesvesno u nama je kud & kamo bolja Vodilja za Sve moguce Odgovore.




:bye:


(P)ozdrav.

поправног има, покајање...
несвесно води освешћене...
 
Poslednja izmena:
Volja je takođe subjektivni odnos čoveka, prema nečemu što ga prožima itd.

Mislim da si malo poistovetio ono...slobodna čovekova volja u smislu nekog izbora naravno u kontekstu sa božijiom voljom. Kada sam komentarisao ono šta si napisao u vezi sa voljom to se eje odnosilo na volju kao voljni element u pravcu narodski rečeno jake ili slabe volje ka nečemu. Čovek recimo slobodnom voljom u smislu izbora i samo izbora može odlučiti da ostavi cigarete ali...to ne znači ama baš ništa ako nema mnogo jaku volju u tom smislu.

Otkud Ti pomisao da se vera i misao isključuju?

Ako je misao produkt nekog razmišljanja, ako razmišljanje podrazumeva radnju u smislu misliti, meni je sasvim logično da misao ne ide uz veru. Pazi ovako. Kada čovek veruje u religijskom smislu, njemu nije dozvoljeno da misli već samo da prihvata ono što su u svojim tumačenjima rekli neki crkveni oci. Svaka crkva i svaka sekta veoma dobro zna da im je najveći protivnik upravo čovekovo razmišljanje i čovekov zdrav razum. Upravo zbog toga sve religije usmeravaju verujućeg na one puteve koji su po njima jedini pravi a to stoga jer su svi drugi...stranputice. Kada čovek razmišlja to prosto znači da postoji neka sumnja da nešta nije ovakvim ili onakvim. Čovek koji razmišlja, produbljuje inteligenciju, spoznaje sebe sam a ne preko mišljenja nekih drugih koji ni sami sebe spoznali nisu. A to je ono što je najopasnije za sve religije. I zato te relegije veoma lucidno barataju pojmom vera i verovanje, podvodeći pod te pojmove i ono što nikakve veze sa tim nema.

Eh, pa red je i da završim. ;)

"Neka bude vera(čitaj volja) Tvoja, kako na nebu, tako i na Zemlji"

U Matej 6:10 piše ovako:

''Da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu''

To je samo jedna rečenica iz onog čuvenog Isusovog kazivanja na onoj gori. I lepo piše ono...volja... Nema ono čitaj ovako ili onako. I upravo je to eksplicitan prmer da je vera jedno a volja sasvim nešta drugo.

Pazi sada ovaj stih. Luka 22:42...

''Govoreći: Oče! Kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.''

Da li bi i ovde mogao da napišeš ono...čitaj vera... Ne bi dragi moj jer u tom slučaju to ne bi bilo značenje božije volje kao neprikosnovene. Kada bi ovde stavio ono vera umesto volja...šta bi to značilo...Značilo bi da Bog i sin mu Isus imaju dve različite vere a što bi bilo ekstremno nebulozno u biblijskom smislu.:think:

Kada nešta pišeš a postoji mogučnost da ti na to odgovorim razmišljaj malo o napisanom.
:bye:
 
Mislim da si malo poistovetio ono...slobodna čovekova volja u smislu nekog izbora naravno u kontekstu sa božijiom voljom. Kada sam komentarisao ono šta si napisao u vezi sa voljom to se eje odnosilo na volju kao voljni element u pravcu narodski rečeno jake ili slabe volje ka nečemu. Čovek recimo slobodnom voljom u smislu izbora i samo izbora može odlučiti da ostavi cigarete ali...to ne znači ama baš ništa ako nema mnogo jaku volju u tom smislu.

Ako je misao produkt nekog razmišljanja, ako razmišljanje podrazumeva radnju u smislu misliti, meni je sasvim logično da misao ne ide uz veru.

Misao ne samo da ide uz veru, već misao i izvire iz vere.

Pazi ovako. Kada čovek veruje u religijskom smislu, njemu nije dozvoljeno da misli već samo da prihvata ono što su u svojim tumačenjima rekli neki crkveni oci.

E pa to Ti tako misliš.
Možeš Ti nekome da zabraniš da misli, ali kako ćeš znati da je ovaj prestao da misli? Pa nikako. Tvoja misao je samo Tvoja, i postaje i moja tek kada je izneseš iz sebe. Ali to ne znači da Ti nisi imao misao, jer je nisi podelio sa mnom.

Svaka crkva i svaka sekta veoma dobro zna da im je najveći protivnik upravo čovekovo razmišljanje i čovekov zdrav razum. Upravo zbog toga sve religije usmeravaju verujućeg na one puteve koji su po njima jedini pravi a to stoga jer su svi drugi...stranputice.

Ne, ne radi se o tome. Crkva je dobro sejala, kada je ljudima propovedala Sveto Jevanđelje. I to je jedno. Ono na šta Ti misliš, pretpostavljam, to je da oni, koji su Jevanđelje propovedali, nisu sami postupali po Jevanđelju.
I još nešto, kada pustiš disk, na kome je snimljeno Jevanđelje, i to je propovedanje Jevanđelja. A da li disk postupa po Jevanđelju? Pa ne postupa, disk je bezuman, on radi ono što mu je naređeno, tj. izvršava naredbu, koja mu je zadata. Isto tako i neki crkvenjak, može da izvršava naredbu, koja mu je zadata, kada čitanjem Jevanđelje propoveda ljudima. A da li to znači da taj crkvenjak živi u skladu sa Jevanđeljem? pa može da znači, a isto tako i ne mora da znači, već i taj crkvenjak može biti npr. bezumnik, koji samo izvršava naredbu koja mu je zadata, kao što i disk izvršava naredbu, koja mu je zadata.

Kada čovek razmišlja to prosto znači da postoji neka sumnja da nešta nije ovakvim ili onakvim. Čovek koji razmišlja, produbljuje inteligenciju, spoznaje sebe sam a ne preko mišljenja nekih drugih koji ni sami sebe spoznali nisu. A to je ono što je najopasnije za sve religije. I zato te relegije veoma lucidno barataju pojmom vera i verovanje, podvodeći pod te pojmove i ono što nikakve veze sa tim nema.

''Da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu''

To je samo jedna rečenica iz onog čuvenog Isusovog kazivanja na onoj gori. I lepo piše ono...volja... Nema ono čitaj ovako ili onako. I upravo je to eksplicitan prmer da je vera jedno a volja sasvim nešta drugo.

I upravo je to eksplicitan primer da je razmišljati jedno, a da je slepo držanje nečijeg tumačenja, nešto sasvim drugo.

Pazi sada ovaj stih. Luka 22:42...

''Govoreći: Oče! Kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.''

Da li bi i ovde mogao da napišeš ono...čitaj vera... Ne bi dragi moj jer u tom slučaju to ne bi bilo značenje božije volje kao neprikosnovene. Kada bi ovde stavio ono vera umesto volja...šta bi to značilo...Značilo bi da Bog i sin mu Isus imaju dve različite vere a što bi bilo ekstremno nebulozno u biblijskom smislu.

Pa da li je Isus prihvatio da ispije tu čašu ili nije prihvatio?
Naravno da je prihvatio, i to upravo govori da se radi o prihvatanju vere Božije, tj. da se radi o prihvatanju volje Božije.

Kada nešta pišeš a postoji mogučnost da ti na to odgovorim razmišljaj malo o napisanom.

Kada nešto kažeš, seti se da, pre nego si to rekao drugome, prvo si rekao samome sebi.
 
Pozitivan biser, pošto takođe mislim da vera ne mora biti samo religiozna.

Kada se pročita ovo. Efežanima 2:8...

''Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji''

jasno je da se vera u suštini podvodi pod ono religiozno a to tim više kada se ima i ovaj stih u vidu... Jakovljeva 2:17...

''Tako i vera ako nema dela, mrtva je po sebi.''

Inače sklon sam da mislim da ono ...vera... i ono verovanje...nije jedno te isto. Čovek izvan onog religioznog može verovati ili ne verovati recimo ljudima, može verovati u neko od sujeverja ali to nije ona vera na kojoj se zasnivaju sve velike religije. Dopuštam da grešim ali to bi nekako značilo da verovanje samo po sebi ne mora da bude religiozno.

A vera kojoj prethodi kao preduslov neko znanje a koje se shodno bibliji definiše ovako...

Isaija 55:3...''Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša, i učiniću s vama zavet večan, milosti Davidove istinite. ''

nekako je teško zamisliva izvan onog religioznog.

Npr. neko veruje u nasilje i da se nasiljem može rešiti neki problem, a ne mislim da nasilje ima ikakve veze sa religioznošću, bar ne sa religioznošću kakvu ja doživljavam u svojoj duši.

Tvoji primeri su u najmanjem nekako blago čudni. Ne mislim da iko veruje u nasilje u pravcu razrešenja nekog problema pa i onda kada neko primeni metodu nasilja. A diskutabilno je šta uopšte podrazumevaš pod nasiljem.

A kada si pomenuo nasilje da te pitam. Da li je lbiblijski bog verovao u nasilje...:think:
:bye:
 
Misao ne samo da ide uz veru, već misao i izvire iz vere

A to bi značilo ovako u prevodu... da niko ko nije vernik u biblijskom smislu, nikada nema nikakvu misao pa sledstveno tome biva lišen mogučnosti da misli...:think:

E pa to Ti tako misliš.
Možeš Ti nekome da zabraniš da misli, ali kako ćeš znati da je ovaj prestao da misli? Pa nikako. Tvoja misao je samo Tvoja, i postaje i moja tek kada je izneseš iz sebe. Ali to ne znači da Ti nisi imao misao, jer je nisi podelio sa mnom.

Svaka religija ili ti odredjena crkva to veoma dobro zna. A suština je u onom obrnutom. Nije poenta u tome da se zna kada je neko prestao da misli već se odmah sazna kada je neko počeo da misli. Moje razmišljanje i iz njega proizlazeće misli su samo moje a ti kao i svako drugi sa njima možeš da se usaglasiš ili pak ne.

Stvar je u tome što češ ti u tvojoj veri, naravno bez prava na razmišljanje nepostojeće stvari prihvatiti kao činjeničnu realnost i to samo zbog toga što je Bog tako rekao.
Tvoja vera je bezuslovno slaganje sa onim što je od Boga rečeno i u tom slaganju nema mesta za bilo kakvo razmišljanje. U tom slaganju nema mesta za bilo kakvu upotrebu zdravog razuma. Po tvojoj veri stvari se samo prihvataju bez prava bilo kakvog analiziranja i preispitivanja. Zašto...zato što bi onog trenutka kada bi neke stvari počeo da analaziraš kroz mišljenje naravno, prestao bi da budeš vernik.

Ne, ne radi se o tome. Crkva je dobro sejala, kada je ljudima propovedala Sveto Jevanđelje.

Da bejaše tako, danas ne bi bilo toliko podela i teoloških rasprava o tim Jevandjeljima.

I upravo je to eksplicitan primer da je razmišljati jedno, a da je slepo držanje nečijeg tumačenja, nešto sasvim drugo.

Ovde se u potpunosti slažem sa tobom. Isus je rekao ono što je rekao i to se kao takvo ima slepo i bez ikakve rezerve prihvatiti. Bilo kakvo razmišljanje u vezi sa tim te neprihvatanje rečenog rezerviše kartu za pakao...zar ne...

Pa da li je Isus prihvatio da ispije tu čašu ili nije prihvatio?
Naravno da je prihvatio, i to upravo govori da se radi o prihvatanju vere Božije, tj. da se radi o prihvatanju volje Božije.

Auuuu....Kako ti izokreneš teze, samo tako. Isus je prihvatio onu čašu jer je to bila volja oca njegovog. Pazi ...bila je volja a ne vera. Nije to isto. Isus kao savršen čoveče dragi, nije mogao da prihvati veru jer je u veri već bio kao savršen i kao božiji sin. Shvataš li ti to...čoveče...


Kada nešto kažeš, seti se da, pre nego si to rekao drugome, prvo si rekao samome sebi.

Odavno sam nametnuo obavezu samom sebi da maksimalno vodim računa o svakoj rečenici. Radovaće me ako i ti to budeš činio.
:bye:
 
Kada se pročita ovo. Efežanima 2:8...

''Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji''

jasno je da se vera u suštini podvodi pod ono religiozno a to tim više kada se ima i ovaj stih u vidu... Jakovljeva 2:17...

Jasno je da knjiga o religiji govori o religioznoj veri.

''Tako i vera ako nema dela, mrtva je po sebi.''

Hoćeš reći da volja, koja nema dela, to je ugašena volja. ;)

Inače sklon sam da mislim da ono ...vera... i ono verovanje...nije jedno te isto. Čovek izvan onog religioznog može verovati ili ne verovati recimo ljudima, može verovati u neko od sujeverja ali to nije ona vera na kojoj se zasnivaju sve velike religije. Dopuštam da grešim ali to bi nekako značilo da verovanje samo po sebi ne mora da bude religiozno.

Nema potrebe da cedimo gramatiku.
Vera je apstraktna imenica.
Verovanje je trajna radnja.

Tvoji primeri su u najmanjem nekako blago čudni. Ne mislim da iko veruje u nasilje u pravcu razrešenja nekog problema pa i onda kada neko primeni metodu nasilja. A diskutabilno je šta uopšte podrazumevaš pod nasiljem.

Ajd' ne huli na zdrav razum, sada ćemo kao da se pravimo da ne znamo šta je nasilje.
Da, neko veruje da se nasiljem može rešiti problem.
A u suštini, nasiljem se zlo maskira novim zlom, tj. nasiljem. Pa onda to spolja izgleda kao da ono prvobitno zlo više nije tu, jer je preko njega leglo nasilje, tj. novo zlo.

A kada si pomenuo nasilje da te pitam. Da li je lbiblijski bog verovao u nasilje...

Ne znam za starozavetnu knjigu, pošto je nisam mnogo ni čitao, ali što se tiče Novog Zaveta, verujem da Bog ne veruje u nasilje.
 
Jasno je da knjiga o religiji govori o religioznoj veri.

Slažem se...jasno je. Ali...mi smoi pričali o tome da li polstoji vera koja nije religiozna... Ponoviću...vera ne verovanje...


Hoćeš reći da volja, koja nema dela, to je ugašena volja. ;)

Ni na kraj pameti mi nije mnoglo biti da tako nešta kažem. U bibliji jasno piše ovako...


''Tako i vera ako nema dela, mrtva je po sebi.''

Čoveče, shvati da se tu govori o veri a ne o volji.


Nema potrebe da cedimo gramatiku.
Vera je apstraktna imenica.
Verovanje je trajna radnja.

Ne pišem u funkciji bilo kakvog cedjenja gramatike. Ja veru ne definišem kao apstraktnu imenicu niti verovanje kao trajnu radnju,


Ajd' ne huli na zdrav razum, sada ćemo kao da se pravimo da ne znamo šta je nasilje.
Da, neko veruje da se nasiljem može rešiti problem.
A u suštini, nasiljem se zlo maskira novim zlom, tj. nasiljem. Pa onda to spolja izgleda kao da ono prvobitno zlo više nije tu, jer je preko njega leglo nasilje, tj. novo zlo.

Opet se praviš nevešt izokrećući ono šta sam napisao. Hajde i ja da navedem primer.
Kada bi recimo neko mom nekom dragom naneo bilo kakvo zlo nekim nasiljem ja bih mu garantovano uzvratio mnogo većim nasiljem iako ne verujem da nasilje bilo šta rešava.

Ne znam za starozavetnu knjigu, pošto je nisam mnogo ni čitao, ali što se tiče Novog Zaveta, verujem da Bog ne veruje u nasilje.

Nemoj ni čitati stari zavet jer bi bio zatečen koliko i kakvo je nasilje sprovodio starozavetni bog otac Isusov.

A da te pitam. Ko je Bog u Novom zavetu...ako nije onaj isti starozavetni...
:bye:
 
Slažem se...jasno je. Ali...mi smoi pričali o tome da li polstoji vera koja nije religiozna... Ponoviću...vera ne verovanje...

Je l' toliko teško razumeti da je verovanje trajna radnja, a vera imenica?
Pa zašto mistifikuješ i cediš komarca.
Religijska vera i religijsko verovanje, to je, u suštini, jedno te isto.


Ni na kraj pameti mi nije mnoglo biti da tako nešta kažem. U bibliji jasno piše ovako...

''Tako i vera ako nema dela, mrtva je po sebi.''

Čoveče, shvati da se tu govori o veri a ne o volji.

Dobro, piše, pa šta?
Čoveče, shvati da ono što je napisano, to je napisano, a Bog Ti je dao sposobnost da sam izvodiš zaključke i da razmišljaš svojom glavom, da se nadgrađuješ.
Bog Ti je dao brašno, ali Ti nije dao recept za hleb, već Ti, po svom ukusu i u skladu sa svojim umećem, sam sebi mesiš hleb, kako Ti veruješ da treba, tj. mesiš ga onako kako Ti je volja.

Opet se praviš nevešt izokrećući ono šta sam napisao. Hajde i ja da navedem primer.
Kada bi recimo neko mom nekom dragom naneo bilo kakvo zlo nekim nasiljem ja bih mu garantovano uzvratio mnogo većim nasiljem iako ne verujem da nasilje bilo šta rešava.

Pa ako bi Ti činio nešto u šta ni sam ne veruješ, onda si bezumnik, koji nešto čini, a ni sam ne zna zbog čega to čini.
Ili pak veruješ u to što činiš, tj. veruješ da ćeš nasiljem rešiti zlo, a govoriš suprotno, govoriš da nasilje ne rešava problem, u tom slučaju si licemer, koji jedno govori, a drugo čini.


Nemoj ni čitati stari zavet jer bi bio zatečen koliko i kakvo je nasilje sprovodio starozavetni bog otac Isusov.

Sad baš hoću. :lol:


A da te pitam. Ko je Bog u Novom zavetu...ako nije onaj isti starozavetni...

Rekoh Ti da nisam mnogo čitao Stari Zavet.
Pretpostavljam da je starozavetni Bog evoluirao u novozavetnog Boga. ;)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top