latinv
Aktivan član
- Poruka
- 1.410
Да, дошао да покуша али није стигао ни у кућу да уђе. Добио је нож у леђа.
-
- Popularno:
- Pravo prece kupovine NIS-a
- Mračne strane službe i tzv okršaji...
- Ima li oblast za koju Vucic nije...
- Osobine koje privlače više od ljepote
- Da li biste ovo nosili ?
- Ко је заиста срушио надстрешницу:...
- Rejv u Vatikanu
- Ljudi u crnom?
- Zašto je medicina toliko sranje
- Tramp dobio Rolex i zlatnu polugu da...
Вехабије у Бугојну
- Začetnik teme МАЧАК
- Datum pokretanja
Да, дошао да покуша али није стигао ни у кућу да уђе. Добио је нож у леђа.
daxt
Elita
- Poruka
- 17.081
nije mu trebalo da uradi onaj teroristicki akt, samo ce naskoditi bosnjama
RSmusliman
Domaćin
- Poruka
- 3.743
- Poruka
- 38.209
Nije mi to poznato - kad je to bilo ?
Ja znam da za Eugena Savojskog :
'Šestog listopada 1697. godine sa 6.500 ratnika (4.000 kopljanika, 2.500 pješaka s puškama, 12 malih topova i dva mužara) krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Broda započeo kratkotrajnu invaziju na Bosnu. Za jedanaest dana stigao je do Sarajeva, osvojio ga, opljačkao i popalio te se vratio u Osijek. S njim je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika. Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka. Poslije tog egzodusa, katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, dok na drugo mjesto, iza muslimana, dolaze pravoslavci.'
http://hr.wikipedia.org/wiki/Eugen_Savojski
- Poruka
- 38.209
Neka, da vi vidite da i mi imamo 'takmičare' za tu vašu 'olimpijadu' ..
- Poruka
- 38.209
Što bi to bio samo vaš problem , evo i mi imamo isti problem - od različitih vjera napravljene različite nacije . Pa i u Hrvatskoj je tako. A u Crnoj Gori opet problem što su od iste vjere napravljene dvije nacije.
- Poruka
- 38.209
Jel ? Pa i mi smo ti bolan bili pod papučom Ugrima .. A Hrvata smo proizveli u zadnji 100 godina više nego dovoljno, ako je i od nas .. dosta je ..
- Poruka
- 38.209
A Srba smo proizveli isto - više nego dovoljno ..
dragon x
Legenda
- Poruka
- 54.577
- Poruka
- 38.209
Kad je A-U dolazila na ove prostore naši su krenuli ka istoku - neki su došli u Tursku, a neki nisu došli do Turske - ostali u Sandžaku.
- Poruka
- 38.209
I Banjaluka je ranije naginjala Zagrebu ..
- Poruka
- 38.209
Hercegovci su Hercegovci, oni su nacionalno izdjeljeni (zbog vjere) , ali sve su to Hercegovci ..
gost 23146
Buduća legenda
- Poruka
- 46.396
Баци ту покварену плочу,то више нико не користи и тражи да ти историју Босне нарежу на ДВД...тебе вреди читати једино кад би неко био у затвору и имао све време овог Света.
- Poruka
- 38.209
A tek što se sa juga doseljavalo .. zbog krvne osvete .. koja se zadržala i do 20.vijeka ..
- Poruka
- 38.209
Kad ti kažem .. sve 100% BiH ..
- Poruka
- 38.209
Oslobođenje 2006. , Rešid HAFIZOVIĆ, I dio
Oni dolaze po našu djecu
Piše: akademik Rešid HAFIZOVIĆ
Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine stimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana
Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom 'beduina' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeđenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedočio prije više od četrnaest stoljeća.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv čin posvjedočiće, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange načinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljačkana njihova imovina, a nisu bile pošteđene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliće u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteđene žene ni djeca, starci i druga nejač. Pred razularenim vehabijskim mačem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritički osvrt, Zagreb, 2004.).
Oni dolaze po našu djecu
Piše: akademik Rešid HAFIZOVIĆ
Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine stimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana
Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom 'beduina' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeđenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedočio prije više od četrnaest stoljeća.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv čin posvjedočiće, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange načinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljačkana njihova imovina, a nisu bile pošteđene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliće u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteđene žene ni djeca, starci i druga nejač. Pred razularenim vehabijskim mačem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritički osvrt, Zagreb, 2004.).
- Poruka
- 38.209
Oslobođenje 2006. , Rešid HAFIZOVIĆ, II dio
Hafizović: "Oni (vehabije) su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo
I ništa ne bi bilo neobično u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke mučne epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noćna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inače krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može računati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžićevsko-mladićevskog načrtanija i njihova zavjereničkog scenarija, tekovina koja je tu, među nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, već tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih političkih centara moći u Europi, baš onih čiju nečasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politički trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobičnija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo, Beograd, 2003.).
Ovaj zavjerenički savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moći sa Zapada nije ništa neobično i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Već daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjereničke antimuslimanske saveze sklopljenje između Britanaca i tada već prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom nečasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srčanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su učvršćavali svoju premoć u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara 'Abd al'-Aziza ibn Sa'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.
Hafizović: "Oni (vehabije) su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo
I ništa ne bi bilo neobično u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke mučne epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noćna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inače krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može računati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžićevsko-mladićevskog načrtanija i njihova zavjereničkog scenarija, tekovina koja je tu, među nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, već tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih političkih centara moći u Europi, baš onih čiju nečasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politički trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobičnija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo, Beograd, 2003.).
Ovaj zavjerenički savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moći sa Zapada nije ništa neobično i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Već daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjereničke antimuslimanske saveze sklopljenje između Britanaca i tada već prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom nečasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srčanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su učvršćavali svoju premoć u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara 'Abd al'-Aziza ibn Sa'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.
- Poruka
- 38.209
Oslobođenje 2006. , Rešid HAFIZOVIĆ, III dio
Zavjerenički savez
Nakon čečenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoć zavidnom muslimanskom duhovnošću i literaturom, bosanskohercegovački musllimani su danas druga značajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajući njihov tradicionalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostičke, irfanske knjiženosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slično. Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i 'tradiciji'.
To su već uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su također učinili u Afganistanu, u Čečeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas.
Oni to pripremanju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama.
Oni su među nama. Šireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja će pratiti provođenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuće prekasno! Štaviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neće biti ništa bolji od onih kakve je dala sada već gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoć bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put, nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova građanska prava.
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džema'ata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, čovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.
Zavjerenički savez
Nakon čečenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoć zavidnom muslimanskom duhovnošću i literaturom, bosanskohercegovački musllimani su danas druga značajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajući njihov tradicionalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostičke, irfanske knjiženosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slično. Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i 'tradiciji'.
To su već uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su također učinili u Afganistanu, u Čečeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas.
Oni to pripremanju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama.
Oni su među nama. Šireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja će pratiti provođenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuće prekasno! Štaviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neće biti ništa bolji od onih kakve je dala sada već gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoć bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put, nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova građanska prava.
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džema'ata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, čovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.
- Poruka
- 38.209
Oslobođenje 2006. , Rešid HAFIZOVIĆ, IV dio
Vehabijski emisari
Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezočno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, gonič deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoče o njemu kao aristokrati par exellance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i uređivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na račun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezočno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobično ne dešava među nama, vehabijska karavana ide dalje, namiče novu hipoteku ovoj napaćenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugađa svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i čekaju pogodan čas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobodu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iračkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Čečeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje već danas bi morao preuzeti odgovornost.
Vehabijski emisari
Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezočno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, gonič deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoče o njemu kao aristokrati par exellance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i uređivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na račun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezočno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobično ne dešava među nama, vehabijska karavana ide dalje, namiče novu hipoteku ovoj napaćenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugađa svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i čekaju pogodan čas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobodu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iračkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Čečeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje već danas bi morao preuzeti odgovornost.
никола82
Iskusan
- Poruka
- 5.439
Нек се носе вехабије у три лепе ***** материне и ако их неко брани макар мало нек се носи и он.
fosilvaso
Buduća legenda
- Poruka
- 40.245
Valjda će BH muslimani konačno shvatiti da za te islamske 'prave' muslimane NISU dovoljno dobri muslimani, pa će se vratiti svojim korenima!?
Ispada da su ne samo izmišljeni narod u Bosni, već i izmišljena verska zajednica!?
- Poruka
- 38.209
Hajde lijepo pročitaj šta je čovjek napisao .. a korijen ste nam već dobro iscimali ..Valjda će BH muslimani konačno shvatiti da za te islamske 'prave' muslimane NISU dovoljno dobri muslimani, pa će se vratiti svojim korenima!?
Ispada da su ne samo izmišljeni narod u Bosni, već i izmišljena verska zajednica!?
daxt
Elita
- Poruka
- 17.081
fosilvaso
Buduća legenda
- Poruka
- 40.245
Nisi shvatio: Pod 'korene' mislim na one korene od pre dolaska turskih osvajača na Balkan!
- Poruka
- 38.209
jedan covek je poginuo, a ti kazes da je terorista takmicar? znaci uzas
Kod mene je to ironija , oni su 'takmičari' za 'olimpijadu' - vidjela sam da među 'navijačima' imaju pristalica ..
