Večiti romantičari

Hodajući, stvorila sam porodicu,brak,karijeru,imala mnoge uspehe i neuspehe,i šta da vam još kažem?
Još sam na putu..tu sam još,hodam..Ponekad se pokolebam,a onda nađem snage u sebi i nastavim ..
Eh vidite tu na tom putu mnogo može pomoći instinkt..a na onom duhovnom,ljubavnom..emotivnom putu..
intuicija..meni su pomogle i evo jos putujem...
L2r0WFE.jpg
 
To jako lupanje njenog srca ,nije bio strah.Bio je to dodir njenog lica.
Pod zatvorenim kapcima osetila je blizinu.
Zna da je prošaputala:-Da li si stvaran?Da,jesam .Ćuti,prestani da tražiš lek u rečima.!
Sa naporom kapci su se podigli.Videla je svoje ispružene ruke u trenutku kada je Zora sa odlaskom sna podizala zidove jutra.
Odnela ga.Gde?Možda dublje u njene snove..
Lagano je prešla rukom preko lica,da utisne dodir srca njegove jagodice,koju je nosio za nju, pokazujući put novog dana radjanog Svitanjem.
A njeno budjenje je zaplakalo za snom,i njegovim imenom na usni.Zbog probudjene brižnosti u razbarušenoj kosi koja je ostavila miris užurbanosti sa puta napora.
tumblr_mumkmgErGU1s8hacuo1_500[1].jpg
 
tumblr_onlrth4tfo1vh2qeio1_540[1].jpg

Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovek mogao razoriti svoje telo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava ili sreća,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bila ona, kako sam se zamišljala,
ona što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Luis Cernuda
 
To što se krije u mom rukopisu,samo ti umeš da pročitaš.
Pogled na obalu reke i šuštanje lišća,onog koji vetar začikava,uvlačeći se medju grane,kao tvoji-moji prstići kroz kosu,izvijem vratić kao da bolje vidim ponudjeni prizor, a lepota od tvojih usnica niz moj vrat,zanjiše lepotu šuštavog lišća,te novorodjena jeza prostruji mojim telom,a pogled u tvoje oke,otkriju novu tajnu
Otisak grafitnog praha na stranicama knjige unese novo osećanje u našem otkriću istosti trenutka.
Retki prolaznici gužvaju lišće,dok mi svijeni jedno uz drugo ispijamo podeljeni gutljaj kafe i pogledom obuhvatamo oblačke iz kojih tek što ne zadobošari kiša.
Vetar se podigao jače.Pokupio mirise sa latica rascvetalih cvetova u oktobru i poneo ih sa nama do jarko zelene livadice,gde su se razlili.
Ti čitaš da je svaka latica naš susret iz života pre,i zato ovaj najlepši cvet sa predivnim tučkom,odiše beskrajem
Ožedneli novom žedji uzimamo noć ,ne čekajući svitanje da podigne zavesu zvezdanog neba, i Ti si ja i ja sam Ti,pod pokrivačem modrine gde se razliva toplina nas. (m.m-Kosulja...)
tumblr_pytbndRGKz1turrjgo1_500[1].jpg
 
Pili su vino starije od nje.
Na hridini našminkanoj solju
gola do pojasa savjesti,
mahnito ljuta, rekla mu je
da je voajer
jer gleda more mirnije od novorođenčeta.
Tako nagoj i pohotnoj
nije se izvinio.
Okrivio je vino
premlado da bi ga uvrijedio.
Obukla se,
leđnim stilom zauvijek otplivala.
Nije se ni okrenuo.
Ali, vidite nevjerne Tome,
sada tek punoljetni
talasi i virovi
počinju striptiz.
Tada se otrijeznio

bbkiKPB.jpg

Boris Jovanovic Kastel
 
Duboko
Tvoje najlepše cvetove ,iznikle iz dodira rascvetavam po sebi.
Sporazumevamo se otkucajima srca u ritmu treptaja zvezda,pod nebom koje nas pokriva.
Pogledom nežnosti i daljine naše kose su se splele i učvrstile cvetovima: Uvek proleća, za nas.
Ruku pod ruku mesečev sjaj i sjaj tople zvezde ,skraćuju put zvezdanog neba i osvetljavaju tvoje lice,u kome kupam svoje, istošću našeg osmeha.
Naša tela pasu travu pod nama.
Brzinom svetlosti razlažem se do šapata uzdaha, i opet sakupljam da bi me ti novim dahom rastočio.
Medene kapljice ponoćne rose priljubljuju naša tela dok dišemo žudnju čežnjivim rukama ,prepuštajući nas plimi talasa okeana postojanja do nepostojanja.
Žive šume noći ne odolevaju u medjuprostoru svemira i prepuštaju nas lebdenju po horizontu , uzvitlanih
mirisa od rascvetalih latica nas u nama.Ti u meni ja u Tebi.
Toplina tela greje dlanove .Usne postaju žaruljice koje sakupljaju rosu tela da utaže neutaživu žedj.

tumblr_pt8fcnL1tA1rjoeivo1_500[1].jpg
 

Back
Top