Iz nekih materijalistickih teorija svakako proizilazi da je svrha zivota opstanak i produzenje zivota, ako bi se zadrzali na takvim teorijama pri cemu ni opstanak ni produzenje zivota ne iziskuju potpuno angazovanje ili jos bolje mogu da predstavljaju uzivanje, zasto bi uopste bila dilema, ako se jedinka posveti uzivanju i to postane smisao zivota. Ne postoji ni jedan opravdan razlog koji coveka sprecava da svoj zivot ne posveti uzivanju. Ni moral ni razum ne osporavaju jedinki pravo da uziva u svakom delu kojim se bavi ili cak da se ne bavi delanjem. Naravno, postoje ogranicenja, ali su ona produkt morala, mogucnosti, potreba ili navika. Oblik i sirina su takodje deo jedinke. Ja sam za raj u svom okruzenju, kome se ne svidja neka izadje iz njega.