Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Kada?Zapadna štokavština imala je 3 naglaska (specifični akut), a istočna-2.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kada?Zapadna štokavština imala je 3 naglaska (specifični akut), a istočna-2.
Uzmi prevod Novog Zaveta od Katančića ili Kašića i uporedi sa Karadžićevim.Jedan vrlo maleni eskurs; ne znam baš mnogo o tim stvarima, a uvek me je interesovalo.
Bi li mogao, vrlo kratko, napisati jednu prosečnu rečenicu na zapadnoj štokavici i jednu na istočnoj; kratku ali relativno složenu, jednu ispod druge? I da vremenski pripadaju istom razdoblju, naravno (bez nekih arhaizama u samo jednoj, odnosno da budu međusobno udaljene više vekova). I istog narečja (na ijekavici).
Uzmi prevod Novog Zaveta od Katančića ili Kašića i uporedi sa Karadžićevim.
Tzv. "zapadnja štokavština" je hrvatski naziv za srpski jezik koji je standardizovan i korišćen u katoličkim kulturnim krugovima. To je tzv. kašićev "bosanski jezik" ili, opet, Vukovo "južno narječje" (istočnohercegovački dijalekat) 200 godina pre Vukove standardizacije.
Nema se tu što dodati. Nitko na svijetu, osim srpskih zaluđenika, ne drži da je išta iz hrvatske književnosti srpsko.
Toga nigdje u svijetu nema, i radi se o srpskoj patologiji.
Što se izraza i sličnosti tiče, lingvisti su jasno rekli za hrvatski i srpski (moderni) jezik: Percepcija bliskosti rađa deluziju istosti.
Ostala naklapanja bez ikakvih argumenata, i potekla od tlapnji srpskih propalih ideologija, ne treba ni komentirati.
Kao što sam, ne tako davno, bio napisao o spoznajnom ponoru među tim narodima:
Tko su Srbi? To je slavofoni narod koji pripada istočnomu kršćanstvu specifične, svetosavske fizionomije i koji govori zapadnojužnoslavenskim dijalektima plus, dijelom, torlačkim govorima koji tvore bugarsko-srpski jezični savez. U konstituiranju toga naroda odigrala je ključnu ulogu dinastija Nemanjića na zalazu srednjega vijeka, te mitizirana prošlost oko Kosovske bitke, Obilića itd. Dakle, kod Srba je slučaj jednostavan- balkanski pravoslavni narod koji je u gibanjima prema sjeveru i zapadu dolazio u doticaj sa zapadnom kulturom, obogatio se kroz nju -no to nije promijenilo njegovu narodnosnu fizionomiju.
Tko su Hrvati? I zašto Srbi, kad su i dobronamjerni, ne mogu ništa shvatiti oko Hrvata? Stvar je u tom što je hrvatski identitet višeslojan i za tako jednostavan kao srpski zapravo nepojmljiv. Hrvati su slavofoni narod pripadajući zapadnomu kršćanstvu koji baštini tradicije ranosrednjovjekovne hrvatske države preko institucije Sabora, te stare bosanske države, rubno, preko franjevačkoga reda. Hrvati govore zapadnojužnoslavenskim dijalektima, no njihov je identitet višeslojan. Također- Hrvati su jedini katolički slavenski narod koji ima i ćirilometodsku/crkvenoslavensku tradiciju, što ostali takvi narodi (Slovenci, Česi, Poljaci...- nemaju).
Kod Hrvata sve dolazi u tri: Trojedno kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije; tronarječna dimenzija hrvatskoga jezika: čakavski, štokavski i kajkavski; tropismena kultura: glagoljica, hrvatska ili bosanska ćirilica, latinica; trojezična povijesna kultura: latinski, starocrkvenoslavenski, hrvatski; pripadnost trima kulturnim krugovima ili civilizacijama: mediteranskoj, srednjoeuropskoj i balkansko-orijentalnoj. Upravo složenost hrvatskoga identiteta čini to da njega ne mogu pojmiti ni najdobronamjerniji Srbi budući da to nadilazi njihove kognitivne sposobnosti.
Čak ni srpski intelektualci na najvišim razinama nisu u stanju apsorbirati činjenice iz višerazinskoga korijena hrvatskoga identiteta.
Kosta-mozak ti nije A prirokaЗадња нада да Хорбију није попио национализма и задњу кап мозга, морала, логике и памети.
Или ти је чудно да 14 година пишеш на форуму народа који изгледа ништа нема заједничко за Хрватима и сви те разуму и ти никад ниси научио за то неки страни језик.
Ко је то уградио Хрватима. Па имали сличних народа од Срба од Хрвата, а да нису се одвојили пре које деценије од исте. Па једино Аустријанци/Немци, Румуни/Молдавци и Срби/Црногорци су сличнији. Па Срби су најсличнији Хрватима и то исто тако виде у западном свету, па ти живиш у илузији иди у Намачку да те људи исмејавају за те тезе.
Ako je katolička crkva na ilirskom prostoru 1600/1620. godine uzela srpski dijalekat da bi stvorila "ilirski" standardni iliti književni jezik pa je onda nekom 400 godina kasnije, na pragu 20. veka (svehrvatski katolički kongres godine 1900. u Zagrebu), sinula ideja da sve katoličko što je štokavsko (i ono što je napisano i onog ko govori) proglasi za hrvatsko/Hrvate posledica je bolesne velikohrvatske mitomanije koja će, kao i svaka psihopatološki zasnovana ideologija, ubrzo naći svoje bolno otrežnjenje.Nema se tu što dodati. Nitko na svijetu, osim srpskih zaluđenika, ne drži da je išta iz hrvatske književnosti srpsko.
Toga nigdje u svijetu nema, i radi se o srpskoj patologiji.
Što se izraza i sličnosti tiče, lingvisti su jasno rekli za hrvatski i srpski (moderni) jezik: Percepcija bliskosti rađa deluziju istosti.
Ostala naklapanja bez ikakvih argumenata, i potekla od tlapnji srpskih propalih ideologija, ne treba ni komentirati.
Tko su Hrvati? I zašto Srbi, kad su i dobronamjerni, ne mogu ništa shvatiti oko Hrvata?
Malo si ocvao:Uzmi prevod Novog Zaveta od Katančića ili Kašića i uporedi sa Karadžićevim.
Tzv. "zapadnja štokavština" je hrvatski naziv za srpski jezik koji je standardizovan i korišćen u katoličkim kulturnim krugovima. To je tzv. kašićev "bosanski jezik" ili, opet, Vukovo "južno narječje" (istočnohercegovački dijalekat) 200 godina pre Vukove standardizacije.
Također- Hrvati su jedini katolički slavenski narod koji ima i ćirilometodsku/crkvenoslavensku tradiciju, što ostali takvi narodi (Slovenci, Česi, Poljaci...- nemaju).
Miješaš sve i svapšta. Kakav bi Kašić, autor "Venefride" išao ko njekim pravoslavnim čobanima da nješto nauči...Ako je katolička crkva na ilirskom prostoru 1600/1620. godine uzela srpski dijalekat da bi stvorila "ilirski" standardni iliti književni jezik pa je onda nekom 400 godina kasnije, na pragu 20. veka (svehrvatski katolički kongres godine 1900. u Zagrebu), sinula ideja da sve katoličko što je štokavsko (i ono što je napisano i onog ko govori) proglasi za hrvatsko/Hrvate posledica je bolesne velikohrvatske mitomanije koja će, kao i svaka psihopatološki zasnovana ideologija, ubrzo naći svoje bolno otrežnjenje.
PS: Ako i ne "otrežnjenje", a ono svakako "bolno".
Miješaš sve i svašta. Ne samo Kašić koji je u Beogradu službovao nekoliko decenija, nego i Mikalja koji je u Temišvaru učio srpski od banatskih Srba.Kakav bi Kašić, autor "Venefride" išao ko njekim pravoslavnim čobanima da nješto nauči...
On je s njima mogao razgovarati jedino kao general Mills s poglavicom Seattlom, dakle se nekim umba-bumba.
Miješaš sve i svapšta. Kakav bi Kašić, autor "Venefride" išao ko njekim pravoslavnim čobanima da nješto nauči...
On je s njima mogao razgovarati jedino kao general Mills s poglavicom Seattlom, dakle se nekim umba-bumba.
A zar je neko tvrdio da su Dubrovčani bili pravoslavci? Ne znam šta želiš da kažeš.Radi se o književnosti, ne o arhitekturi.
Pravoslavni narodi (Grci, Srbi, Rusi, Bugari, Rumunji,..) nemaju barok u književnosti. Pokušaji Rusa poput Čiževskog da uvedu nekakav ruski barok smiješni su jer se radi o jednom- dva pisca poput Polockog koji su bili unijati i pisali su na jeziku koji nije ruski, nego poljsko-ukrajinsko-ruska mješavina.
Spala knjiga na 1-2 slova.
https://www.jstor.org/stable/128047
A zar je neko tvrdio da su Dubrovčani bili pravoslavci? Ne znam šta želiš da kažeš.
Postoje brojni srpski barokni pisci, religija nije bila nikakva prepreka tome.budući da je srpska kultura istočnokršćanska, tj. pravoslavna, u njoj nema mjesta za stilske formacije renesanse i baroka u književnosti
Biće da je to zbog toga što je Dubrovnik danas u sastavu Hrvatske. Da je Dubrovnik opstao kao samostalna država sigurno tu književnost na Zapadu ne bi gledali kao hrvatsku.* sve svjetske enciklopedije priznaju tu regionalnu književnost za hrvatsku i samo hrvatsku (npr. na njemačkom, engleskom, danskom, ruskom, mađarskom, francuskom,..)
Srbi su gradili pravoslavne crkve u baroku u Habsburškoj monarhiji (doduše nisu mogli da biraju, u barok stilu su morali svi da grade bez obzira na kulturne razlike te multietničke monarhije, jedino je Nemcima kasnije dozvoljeno da grade u neogotici). Srbi koji su usled čestih ratova migrirali na panonska područja iz srednje Srbije su u povratku donosili barok u srednju Srbiju, pa danas tamo ima brojnih crkava u baroku, neobaroku i neoromanici. Romanika u srednjem veku je bila zastupljena skoro koliko i vizantijski stil, posebno na zapadu. Srbi na primorju gradili su u mediteranskim stilovima pod uticajem Venecije, čak i kasnije dugo nakon nestanka Venecije gradili su u neomediteranskim stilovima. Moderna Srbija nakon nezavisnosti od Turske gradila je gotovo isključivo u zapadnim stilovima (neoklasicizam, secesija itd.) i tek jednim delom u neovizantijskom stilu. Zapadna arhitektura ne da nije nepoznata Srbima, nego je dominantna.Govori se o književnosti i srpskim prisvajanjima hrvatske barokne književnosti.
Valjda ni Srbi nisu takvi idioti da svojataju i katoličke barokne crkve.
Bolje se bacite na stare teme i bajke, budući da ovdje ništa nije sporno. Vaše naklapanje je jednostavno smiješno, nješto kao drveno željezo.
Ustvari - ne. Hroboatos na nacionalni identitet gleda gotovo u svim segmentima identično kao i ti. Za njega su fledmaršal Borojević, Milan Uzelac i Čedo Prica ovejani Hrvati.Urvan posmatra društvene grupe i njihov istorijat dosta zastarelo i kroz metode pozitivističke nauke; on ih tretira kao nekakve biološke celine, hermetički razdvojene jedne od drugih. Totalno nesvestan složenosti društvenih procesa i reformi, koje su nekada i korenite, kao npr. Petra Velikog u Rusiji ili još drastično značajnije Ataturka u Turskoj; do nekih manjih kao što je npr. uticaj holivudske kinematografije.
Urvan posmatra društvene grupe i njihov istorijat dosta zastarelo i kroz metode pozitivističke nauke; on ih tretira kao nekakve biološke celine, hermetički razdvojene jedne od drugih. Totalno nesvestan složenosti društvenih procesa i reformi, koje su nekada i korenite, kao npr. Petra Velikog u Rusiji ili još drastično značajnije Ataturka u Turskoj; do nekih manjih kao što je npr. uticaj holivudske kinematografije.
Gde je to, na primer Marin Držić, nazvao svoj jezik hrvatskim?Većina povijesnih zahtjeva HAZU je utemeljena. O granicama ne bih, jer ne znam situaciju.
Glede svojatanja dubrovačke (uglavnom nje) književnosti stvari su jasne- ona je hrvatska i samo hrvatska.
* pisana je na mješavini čakavskog i štokavskog, a kasnije, od 17. st. na zapadnoštokavskom jekavskom, koji je hrvatski (i bosansko-muslimanski tip govora, a ne srpsko-crnogorski)
* autori su taj jezik zvali slovinskim, hrvatskim, dubrovačkim....a nikada srpskim, ni jedanput. Srbi nikad svoj jezik nisu zvali slovinskim, ni jedan jedini puta, a što je ikavski oblik za slavenski (jezik)
* budući da je srpska kultura istočnokršćanska, tj. pravoslavna, u njoj nema mjesta za stilske formacije renesanse i baroka u književnosti
* sve svjetske enciklopedije priznaju tu regionalnu književnost za hrvatsku i samo hrvatsku (npr. na njemačkom, engleskom, danskom, ruskom, mađarskom, francuskom,..)
* u modernom prikazu te literature sudjelovali su jedino hrvatski stručnjaci, prvo krug oko Gaja i Sakcinskoga, a potom JAZU/HAZU, koja je priredila kanonska izdanja tih djela. Od Srba-ništa, to nije dio srpske tradicije.
* nema relevantne srpske povijesti književnosti koja bi suvislo situirala taj regionalni hrvatski književni krug, u kom je Dubrovnik dio četverokuta s Korčulom, Hvarom i Kotorom
Dakle, srpsko svojatanje je obično baljezganje, i može se odnositi jedino na srbokatoličke pisce kao što su Matija Ban, Medo Pucić i još nekoliko njih iz 19. st. i početka 20. st.
Glede Bunjevaca, ne znam koliko uopće tih ljudi ima nehrvatski regionalni identitet, no ne vidim zašto takvi ne bi, u suradnji sa srpskim stručnjacima, normirali svoj jezični tip ako hoće. No-nemaju pravo ni na što napisano na tom hrvatskom regionalnom idiomu kroz stoljeća.
Kosta-mozak ti nije A priroka
Što bi tek rekao na ovo pišanje po jezikolosljvu:
http://nisam-lingvist.blogspot.com/search/label/Snježana Kordić
http://nisam-lingvist.blogspot.com/search/label/dijalekti
http://nisam-lingvist.blogspot.com/search/label/Josip Silić
http://nisam-lingvist.blogspot.com/