Mozda se ne razumemo dobro. U svim slozenim drzavama je logicno da vecinski narod bude dominantan i da njegova kultura bude najrasprostranjenija. To je smetalo Hrvatima, logicna stvar. A da li jedan civilizovani narod moze sebi da dozvoli da resava nacionalno ppitanje na nacin kako to rade Hrvati, to je neko drugo pitanje.
Zrtvovanje Srba za Jugoslaviju nije stvar koja bi trebala da tangira Hrvate. Nije nam niko kriv sto smo bili glupi i naivni. Da smo prakticni kao Hrvati, omedjili bi teritoriju tamo gde je sugerisao Zivojin Misic i resili bi mnoga pitanja koja su nam se posle obila o glavu. Ziveli bi u dobrosusedskim odnosima sa Hrvatima, imali bi Srbe raznih konfesija, bili bi znacajan faktor evropske politike. Sve to smo batalili zbog jedne naivne ideje. Mi smo prokockali svoju sansu, dok Hrvati svoju nisu i treba im skinuti kapu na tome.
A kako smo to mi mogli drugčije riješiti nacionalno pitanje?Nego "Olujom!"
I to nije bilo rješavanje nacionalnog pitanja toliko koliko pitanje opstanka!Imaš preko 200 000 protjeranih Hrvata,prometnu izolaciju ,pogotovo put do mora,biser Hrvatske PL.Jezera nedostupan Hrvatskoj,
što preostaje nego oslobađanje?Pogotovo nakon odbijanja Z4 tj vraćanje MIRNIM načinom Hrvatskog teritorija Hrvatskoj državi!
Kao Hrvat , sretan sam zbog Oluje,nesretan zbog ubijanja nedužnih civila.No,po meni , više je Hrvatskih civila ubijeno u dva sela u Hrvatskoj (Škabrnja i Saborsko) nego svih Srba civila za Bljeska i Oluje!
- - - - - - - - - -
Saborsko na karti Hrvatska
Saborsko
Saborsko
Saborsko
Spomenik žrtvama pokolja u Saborskom
Jedna od poznatih masovnih grobnica u Saborskom
Pokolj u Saborskom je bio ratni zločin koji su počinili Srbi nad Hrvatima sela Saborskog.
Počinile su ga snage JNA (čiju su politiku i manevre vodili Srbi; također ista je bila već sastavljena uglavnom od Srba) i srpskih paravojnih formacija (iz susjednog Plaškog), na dne 12. studenog 1991., u doba najžešćih borbi velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Pogođeno mjesto Saborsko je, prema popisu 1991. godine, imalo 1501 stanovnika i 460 domaćinstava. Apsolutnu većinu stanovnika su činili Hrvati.
Mjesne srpske paravojne postojbe su počele s napadima na hrvatska sela 1. listopada 1991., uz vojnu potporu postrojbi JNA iz Knina. Među ostalima, Srbi su napali i Saborsko, selo smješteno nekih 10 km sjeverozapadno od Plitvičkih jezera.
Napad je bio dijelom plana etničkog čišćenja tamošnjih područja od Hrvata i inog nesrpskog stanovništva, sve u cilju postizanja etnički čiste t.zv. "Republike Srpske Krajine", odskočne daske za daljnje napade po ostalim dijelovima Hrvatske.
Dne 12. studenoga su srpski napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane.
Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje su opustošili.
Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku.
Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991.
Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo "zavijeno u crno".
- - - - - - - - - -
Brojke Haaškog suda
U prvoj optužnici, koju je 2001. Haški tribunal podigao protiv generala Ante Gotovine, njega se tereti za protupravno lišavanje života „najmanje 150 krajinskih Srba i nestanak više stotina drugih". U dodatku optužnice, navedeno je 99 slučajeva konkretnih ubojstava, koja su kvalificirana kao ratni zločin. Nakon spajanje te optužnice s optužnicama protiv generala Ivana Čermaka i Mladena Markača, ne spominje se ukupan broj ubijenih, a broj utvrđenih žrtava sveden je na 37. Treba napomenuti da Haški tribunal ne daje potpune podatke, nego samo one koji su relevantni za optužnicu, pa se, prema tome, na ove brojke ne može oslanjati.