Turska

  • Začetnik teme Začetnik teme Arijan
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ja sam Maricina43 drugarica...zajendo smo putovale...evo nekih korisnih informacija...ako imate jos nekih pitanja posle ovog texta slobodno pitajte...
Treba videti
Plava džamija
Aja (Hagia)Sofia
Sulejmanija
Topkapi
Dolmabahče
Kapali čaršija
Čamlidža
Vožnja brodom Bosforom
Princezina ostrva
Nišantaše
Kupovina:
Akmerkez (obavezno)
Galerija (obavezno)
Bejol (ulica kod Taksima)
Nišantaše (ekskluziva)
Kafa:
kafe Pjer Loti
Gloria kafe (na Bejolu)
Ez sjut (na Bejolu)
Jelo:
obavezno probaj Tavuk šiš na Bejolu u restoranu Sarajevo; palačinke sa mesom; Mahladžun; pizza hut u Akmerkezu; doner ali pileći; riba; probaj ajran (piće kao kefir)
Prijevoz:
dolmuš (obavezno probaj), tramvaj, autobus,metro
Hagia Sofija
Poznata po svojoj impresivnoj veličini, izuzetna i predivna crkva (džamija) prepuna mozajika i fresaka, poznata kao Hagia Sofija je jedna od Istanbulskis najposećenijih atrakcija. To je bila najpoznatija crkva u hrišćanstvu skoro 900 godina. U 15 veku Mehmet II osvaja grada i pretvara crkvu u džamiju dodajući joj minarete i fontanu. Kao takva funkionisala je narednih 481 godina sve dok 1934 nije pretvorena u muzej. Aja Sofija je jendan od njavećih vizantijskih građevina na svetu sa ogromnim enterijerom, sa ogromnom kupolom na vrhu. Unutrašnjos sadašnje džamije krasi mnoštvo figura još iz prvobitnog perioda kada je bila crkva, ikona i mermernih stubova, mihraba-oltara okrenutog ka Meki, i islamskih natpisa na kupoli koji stoje tu još od otomanskog perioda.
Plava Džamija
Sultan Ahmet Camii a poznatija kao Plava Džamija sa svojih šest predivnih minareta je jedna od najupečatljivih i istaknutijih građevina među neboderima u Istanbulu. Sagrađena da bude rival Aji Sofiji 1609 jedna je od najlepših primeraka otomanske arhitekture a i dalje je u službi. Unutrašnjost džamije je dekorisana hiljadama plavih i belih iznik keramičkih pločica ukrašenih tradicionalnim otomanskim cvetnim mustrama a ovo su i ključni detalji na osnovu kojih dobija ime. U pozadini džamije je Kilim muzej u kome se mogu videti primerci antikviteta iz cele Turske. Nalazi se kraj starog hipodroma na Sultanahmet trgu odmah do Aja Sofije. Otvorena je tokom dana osim kada je vreme za molitvu-naročito petkom tokom popodneva. Muzej je otvoren od utorka do subote od 09:00 do 16:00. Ulazak u džamiju je besplatan ulaz u muzej ima sitnu cenu.
Topkapi palata muzej
Topkapi Saraji je impozantna palata koju je sagradio od Mehmet osvajač da bi služila kao sultanova palata. Smeštena je na jednom od sedam brda Istanbula sa pogledom na Bosfor i Zlatni rog, a bila je sedište otomanskog carstva skoro četiri veka. Primajući 3000 ljudi, bila je dom sultana i njegove porodice, sultanovih žena i konkubina, harem iadministrativno mesto. Posetioci su u mogućnosti da posete prostorije palate, holove, terase, harem kao i da vide imperial hol.Nalazi se na Sultanahmet trgu, otvorena svim danima sem utorkom od 09:30 do 17:00. Ulaz se plaća i iznosi oko 10$. Harem je moguće posetiti jedino ako idete sa vodičem a ulaz se posebno plaća.
Turski i islamski muzej umetnosti
Velika palata Ibrahima Pase, današnji muzej sadrži najinteresantniju koliekciju islamske umetnosti u svetu. Sama palata je takođe jedno od najlepših zdanja izgrađenih tokom otomanskog carstva. Pogled joj se pruža prema hipodromu što je sultanima omogućavalo odličan pogled na slavlja i igre koje su se dešavale na trgu. Muzej se sastoji od 40 000 primeraka Selćuk, Mamluk i otomanske umetnosti, uključujući keramiku, rad na tekstilu i metalu… Kolekcije tepiha i ćilima jedne su od najstarijih na svetu.
Ovaj muzej nalazi se u Ibrahim Pasa Sarayi, Atmeydani 46, a otvoren je od 09:00 do 17:00 sem ponedeljkom. Ulaznica košta oko 2$
Kapali čaršija-natkriveni bazar
Najstriji i najveći zatvoreni bazar na svetu, poznat i kao Grand Bazzar, jedan je od najprimamljivijih atrakcija Istanbula. Sastoji se od 65 krivudajući ulica sa preko 4000 prodavnica, hamama, čajanki, džamija i fontana. Pravo je iskustvo i doživljaj tumaranje kroz aleje, razgledanje i ćaskanje sa veselim Turcima.Ovde možete naći skoro sve, od tradicionalnih lula, ćilima i nakita, do ratluka, začina, odeće i ručno bojene keramike. Opuštanje sa šoljom čaja u ruci jedan je od važnih običaja za narod.Do bazara možete doći tramvajem do Beyezit. Otvoren je tokom dana od 08:30 do 19:00 časova ulaz je slobodan, a zatvoren je samo nedeljom.
Rumeli Hisari
Ova velika trđava sagrađena je 1452 od strane Sultana Mehmeta II i nalazi se odmah kraj Bosfora. Danas služi kao muzej a često se na njoj održavaju brojini muzički festivali. Čamlidža
Ovaj vidikovac je prelepo izletiste sa fantastičnim panoramskim pogledom na grad i Bosfor. Nalazi se na azijskoj strani grada i poznato je kao sastajalište za mlade zaljubljene parove. Zanimljiva je ekskurzija na "Adalar" (= ostrva), mali arhipelag ostrva, treba oko sat, sat i po brodom u jednom pravcu, karta je nesto tipa 2-3 evra, ne secam se tacno. Mozes otici autobusom i do velikog svetionika na mestu gde pocinje Crno more, na to ce ti otici bar pola dana, ako ne i ceo.Obidji delove grada po imenu Fener i Balat, malo razgledaj Beyoglu, Kadikoy, nemoj zaboraviti Galatu i Beyazit, prosetaj po Fatih-u i kraju oko dzamije Sulejmanija, probaj da se popnes na Valensov akvadukt (mene nisu pustili), mozes obiæi vaseljensku patrijarsiju (ako te zanimaju te stvari, ima lepo dvoriste i jedna simpaticna crkvica), u Topkapi-saraju obrati paznju na veliki portret Mehmed-pase Sokolovica(nas covek), obidji "book bazar" koji traje jos od vizantije i veæina prodavaca su dervisi, i ako negde vidis natpis "han" - udji, to su skriveni hanovi, stari karavan-seraji, u koje turisti ne zalaze, a izuzetno su zanimljivi.

Ako nesto neces, upotrebi staru srpsku rec "jok",a ako jako neces, onda "jok jok"


za komplet info o brodicima, redu voznje, cenama....

http://www.ido.com.tr/index.cfm?ln=en

Broj za mobilni Turkcell. Platila sam je 18YTL (9 evra), i dobila 100 kredita. To je dovoljno za par razgovora sa kucom i par poruka. Poruka je 3 kredita kada je saljes u Srbiju, kada se dopisuje sa nekim u Turskoj je 2 kredita. Dopuna za kredit je najjeftinija 10YTL (oko 5 evra) i dobijes 100 kredita...

korisni site-ovi
http://www.letsgoistanbul.com/

http://www.serbiatravelers.org/forum/index.php?topic=253.0

http://www.b92.net/zivot/putovanja.php?nav_id=161870&fs=1
 
amorns:
...
Jelo:
obavezno probaj Tavuk šiš na Bejolu u restoranu Sarajevo; palačinke sa mesom; Mahladžun; pizza hut u Akmerkezu; doner ali pileći; riba; probaj ajran (piće kao kefir)
...
Turistički vodič Istanbula na jednoj strani. Bravo. Sigurno će mnogima koristiti. Imam samo jedno pitanje, šta to ima u pizza hut-u pa da treba tamo jesti, osim što je verovatno jeftino?
 
marica43:
A gde to pise IstaMbul...ja na dva mesta videh istanbul a nigde sa M pa i da ima greske znaci nije cesta i upecatljiva da bi se pozalila...
u naslovu ove teme pise istaMbul. ali nisam mislila nista lose, samo sam htela da dam remark :) eto nista posebno. nista se ne zalim
 
To ti ova pismena devojka od 43 sto koristi ovakve izraze za forumase koji su videli pola sveta, posle prvog odlaska na neku ozbiljniju destinaciju...
marica43:
****** onda si stvarno retard
Tako zovi svog tatu, jel ti jasno!!!

Kada ides prvi put bilo gde najbolje je da imas jedan organizovani obilazak grada!
To je moje stanoviste i pokazalo se u mnogi slucajevima ispravnim.
Posle toga mozes ici sama da istrazujes kada imas odredjene orjentire. Tako je mnogo brze. Zato ti je i trebalo 10 dana da obidjes sve dok si ti sve kontala.
A imas ljudi koji nisu tako "sjajno" orjentisani kao ti. Kojima je potreban vodic, a doktori su nauka. Imao sam takav slucaj pored sebe. Zato nikoga ne nazivaj retardom, ako nisi u najmanju ruku doktor nauka, a daj Boze da si zavrsila i srednju skolu.

I prekini da mi odgovaras, ako nemas sta pametno jos da kazes u vezi samog Instabula, jer cuo sam ja da "postoje te mape sto se zovu turisticki vodici".... :lol:
 
Wow, Maricina drugarica se bas potrudila. Svaka cast!
Sto se hrane tice, posto mnogo volim tursku hranu, dodala bih da nikako ne treba propustiti Kumpir i to u Ortakoy (odatle polaze ture za krstarenje Bosforom). Mala ispravka: nije Mahladzun, vec Lahmadzun i meni se to iskreno bas ne dopada (cak ga nalazim odvratnim, ali ukusi su razliciti). Doner (meso u listicima), bez obzira da li je pileci ili ne, prvo probati samo u restoranu ''Saray'' u Taksim-u, posto su kvaliteti razliciti od mesta do mesta. Baklavu obavezno probati u restoranima ''Gulluogly'' (oni imaju najbolje baklave), a ostale preporuke: Adana Kebap, slatkisi u ''Bolulu Hasan Usta,'' mlecni slatkisi u ''Mado'', dondurma (sladoled, sa akrobacijama prodavaca). İ naravno caj.
Bilo bi super ako stignete da skoknete na neka od brojih ostrva na od pola sata do dva sata voznje trajektom. Toplo preporucujem Buyukada. Voznja trajektom je 2 lire i polasci prosecno na svaka dva sata.
Od prevoznih sredstava, dodala bih i mini bus, koji se razlikuje od dolmusa (koji je isto mini bus) i ciji su vozaci cak ludji.
Nadam se da ce neko uskoro da skokne ovamo. :)
 
:) "retard" i nije trebalo najozbiljnije da zvuci,al dobro-ne mozes ti znati sta i kako ja obicno pricam,sta si se odmah primio i uvredio?
10 dana nam je trebalo ne zato sto nismo bile dobro organizovane vec zato sto preko nekih stvari nismo htele da preletimo vec da odvojimo po ceo dan...
ok ajde-"turisticki vodici" :) jel moram bas voditi racuna o svakoj reci,mislila sam konkretno na mapu u mojoj knjizi o Istanbulu pa kakve veze ima sto cu tako napisati...
Inace imam 24 a ne 43,i na poslednjoj sam godini elektrotehnike kad vec spominjes moje obrazovanje....
Moja drugarica je konstruktivnija?Nije moj cilj ni bio sad da pisem sta kako i gde u Istanbulu nego smo samo raspravljali o tome da li moze se tamo bez agencije,kolko dana je potrebno i tako te stvari...niko nije trazio detaljan pregled informacija...
 
E izvinjavam se irinas, :) nisam obratila paznju na naslov IstaMbul,mislila sam da komentarise amorns a u njenom postu stvarno nisam videla M,mada mozda sam ga previdela negde....
 
Ako vas je mrzelo da pogledate site-ve koje sam napisala evo plana kojeg smo se drzale Marica43 & ja...sorry ako je malo poduze...ali se nadam da ce biti od koristi...
Istanbul: grad s pogledo
Jedini grad na svetu koji se prostire na dva kontinenta, spajajući Evropu sa Azijom, a Istok sa Zapadom; "carski" grad u kome su svoj pečat ostavile različite kulture i religije, pomešane u tako savršenom skladu kao nigde drugde; "drugi Rim" - grad koji je za svoje drugo sedište odabrao car Konstantin Veliki koji je "ozvaničio" hrišćanstvo, pa potom prestonica Istočnorimskog i Vizantijskog carstva; mesto gde su "stolovali" brojni hrišćanski carevi i sultani, i sa kojeg se upravljalo moćnim Otomanskim carstvom... To je nekadašnji Carigrad, a današnji Istanbul, koji posetioce opčini neodoljivim šarmom "starog pomešanog sa novim", na samo njemu svojstven način.
Istanbul, grad od nekih 12-13 miliona stanovnika, živi punim plućima u svakom svom kutku. Tačan broj stanovnika se ne zna, ali se pretpostavlja da se grad svake godine uveća za otprilike pola miliona pridošlica iz siromašnijih delova Turske, od kojih svako dolazi u tu metropolu u potrazi za svojim "komadićem" sreće.
Istanbul je mnogo više od Svete Sofije, Plave džamije, Kapali čaršije, palate Topkapi... Prostire se na sedam brežuljaka, baš kao i Rim. Ono što se prvo primeti kada se stigne u grad - jeste fantastičan pogled, koji se pruža sa bilo koje od uzvišica ili kula-vidikovaca, uvek na neki "još neotkriveni" deo grada, sa obaveznim morem u pozadini.

Podeljen je na tri "dela": stari i moderni evropski i azijski deo, između kojih je Mramorno more, koje u svom severnom delu postaje čuveni Bosforski moreuz, a na zapadu tvori rukavac - zaliv dug sedam kilometara, po imenu Zlatni rog.

Naš "obilazak" grada možemo da podelimo na četiri dela:

1. stari Istanbul (Sveta Sofija, Plava džamija, palata Topkapi, Podzemna cisterna, Kapali čaršija, Bazar začina, Bajazitova džamija i kula, džamija Sulejmana Veličanstvenog, Valensov akvadukt, džamija Mehmeda II - Osvajača, crkva-muzej Kora, gradske zidine i Hadrijanopolj kapija i kafe "Pjer Loti" (Café Pierre Loti, na špicu Zlatnog roga);

2. Moderni Istanbul (kula Galata, Taksim skver sa Ištiklal ulicom, palata Dolmabahče i deo oko Ortakoj džamije, ispod mosta na Bosforu);

3. Bosfor i azijski deo grada (lepa predgrađa Istanbula sa starim vilama i ribarskim mestima nadomak Crnog mora, mostovi na Bosforu, Beglerbeg palata, šetalište Uškudar sa Kizil kulom, na ostrvcetu);

4. Ostrva princeza (jednodnevni izlet brodićem do najvećeg od četiri ostrva - Bujukada).
Kad ogladnite...
Na svakom koraku ćete naći male kafanice ili kioske u kojima "Doner"(Giros), odnosno seckano pileće ili ovčije meso u zemički ili lepinji, košta od 0,95 do 1,60 eura. Kod "Ortakoy" džamije, ispod prvog mosta na Bosforu, možete naći puno lepih starih drvenih kuća, preuređenih u riblje restorane, kao i desetak kioska sa većim izborom turske "brze" hrane. Tu se mogu dobiti: pohovani ražnjići bele morske ribe, začinjena pileća krilca na žaru, "gozleme" - palačinka-lepinja sa dve mogućnosti punjenja: sitnim belim sirom i nanom, ili sa kačkavaljem i kuvanim krompirom; tu je, zatim, i nešto veoma zanimljivo - poveći kuvani krompir sa sve korom, punjen na rezance iseckanom salatom od salame, cvekle, kukuruza, šargarepe i graška, a sve to preliveno majonezom i kačkavaljem, koji se istopi od vreline kuvanog krompira. Cene se kreću od 1,25 do 3,15 eura. Ručak ili večeru u prosečnom restoranu, platićete dva do četiri puta više nego da jedete usput.
 
Prvi dan
Razgledanje Istanbula najbolje je da počnete u delu grada koji se zove Sultanahmet, a koji je centar starog (evropskog) dela. Tu se, jedni pored drugih, nalaze: viševekovno sedište turskih sultana - palata Topkapi (Topkapi sarayi), crkva-džamija, a sada muzej - Sveta Sofija (Aya Sofia), Sultan Ahmedova džamija (Sultanahmet camii) - poznatija kao Plava džamija, zbog dekorativnih pločica preovlađujuće plave boje, Podzemna cisterna za vodu (Yerabatan cistern) iz rimskog perioda, kao i park koji se nalazi na mestu gde je nekada bio Hipodrom, a na kojem možete videti dva stuba iz rimskog perioda i jedan egipatski obelisk. Za celu ovu maršrutu biće vam potrebno oko sedam sati (četiri za Topkapi saraj i oko tri sata za ostala mesta). Uz laganu šetnju, povremena odmaranja i pauzu za ručak, ovde ćete "potrošiti" otprilike jedan ceo dan.
Ulaz u Topkapi palatu vodi kroz kapiju i dugačak park. U ponudi su tri ulaznice: prva (oko 7,50 eura) se odnosi na Topkapi muzej, tj. samo na prvi, manji deo kompleksa. Drugu ulaznicu (oko 6,20 eura) za drugi deo palate (Harem), kupujete tek kad prođete kroz prvi deo. Treću (isto oko 6,20 eura) kupujete tamo gde i prvu (na ulazu), a odnosi se na Riznicu (Treasury). Kretanje je moguće samo po redosledu delova kompleksa (prvi, drugi i treći), tako da ako hoćete, na primer, da vidite treći deo, morate da prethodno prođete kroz prva dva, i da za to kupite karte. Rešite se i nedoumice i para iz novčanika, i kupite sve tri karte - nećete zažaliti. (Upotreba kamere i fotoaparata nije dozvoljena u Riznici). U drugi deo (Harem) ne možete ući kad hoćete, već je neophodno da sačekate da se na svakih pola sata oformi grupa. Obilazak se odvija u pratnji dvorskih vodiča, koji vam istorijat harema pričaju na turskom i engleskom jeziku i ne možete se kretati van grupe.
Od vremena kada je sultan Mehmed II "Osvajač"(Fatih) kao što mu i ime kaže, osvojio Konstantinopolj 1453. godine, te time prouzrokovao pad Istočnog rimskog carstva, Topkapi saraj je sve do početka 19. veka bio dvor turskih sultana, a od tada - to postaje novoizgrađena palata Dolmabahče u modernom delu Istanbula, uređena u evropskom stilu. Za razliku od palate Dolmabahče, Topkapi je odraz čisto istočnjačkog stila. U njoj možete videti carske kočije sa početka 19. veka, sultanove odaje za audijenciju, treću, po veličini, u svetu kolekciju kineskog i japanskog porcelana, te harem (u bukvalnom prevodu: privatne odaje sultana) gde je on živeo sa svojom majkom, četiri zakonite žene (toliko je bilo zakonom dozvoljeno), do 20 žena - miljenica, kao i sa konkubinama (ljubavnicama). Oko harema su bili postavljeni stražari - crnci evnusi koji, jedini, nisu bili deo sultanove porodice, a bio im je dozvoljen ulaz u harem. U celoj priči oko harema, veoma je zanimljiva uloga sultanove majke, tj. svekrve. Naime, ona je izgleda bila stvarni vladar carstva, a evo i kako. Da bi postala jedna od četiri zakonite žene sultana, devojka dovedena na dvor (iz kojeg izaći ne može), obično ili iz inostranih "kolonija" ili izabrana iz različitih delova Turske, prvo mora da bude sultanova konkubina (ljubavnica). Među mnogim konkubinama (prvi krug), "sultana" - sultanova majka, po ličnom nahođenju bira za svog sina miljenice (drugi krug). Ako želi da pretenduje na mesto jedne od četiri zakonite supruge (treći krug), miljenica mora da se svidi svojoj budućoj potencijalnoj svekrvi i da iz veze sa sultanom rodi prvo muško dete. Ukoliko miljenica postane jedna od zakonitih sultanovih žena, to dete ima šansi da "konkuriše" na mesto budućeg sultana, ili ga nasleđuje, pod uslovom da je vladaočev najstariji sin. Ali, i to, naravno, zavisi od svekrve. Ako bi uspela da rodi prvo muško dete, a pri tome najčešće ne bi bila i jedina, nastajao bi pravi mali rat za prevlast među ženama, koji se neretko završavao i međusobnim ubistvima, pa i čedomorstvima... A sad, neka se neko pozove na "tradicionalni turski patrijarhat"!

U haremu ima začuđujuće malo nameštaja (uglavnom se sedelo na jastucima), ali će vas zato oduševiti vitraži na prozorima, kao i čuvene ručno slikane keramičke pločice iz Iznika. Ovo mesto koje se nalazi blizu Istanbula, već vekovima neguje pomenuti tradicionalni zanat. Nekada su te ručno rađene pločice bile veoma skupe i predstavljale su isključivo ukras sultanovih odaja i džamija. Sada postoji mašinsko bojenje i hiperprodukcija cvetnih motiva.

Pravu turističku "poslasticu" predstavlja Riznica. U odlično opremljenom prostoru, sa najsavremenijim sistemom stakala i alarma (fotografisanje i snimanje je strogo zabranjeno), možete videti skupocene carske predmete od: zlata, srebra, sedefa, dijamanata svih veličina i vrsta, kao i obilje različitog dragog kamenja. Tu su: nekoliko prestola sultana; nakit; ordenje; kutije sa priborom za pisanje i slično. Specijalitet predstavlja veliki brušeni dijamant, kojeg je na đubrištu u predgrađu Istanbula, pre nešto više od 100 godina, pronašao neki prosjak. Ne shvativši njegovu vrednost, prodao ga je za tri srebrne kašike. Dijamant je prelazio iz ruke u ruku, dok se vest nije proširila sve do samog sultana, koji ga je otkupio. Kamen je kasnije izbrušen i procenjen kao veoma skupocen. U riznici se nalazi i jedna veoma važna hrišćanska relikvija - skelet šake Jovana Krstitelja, u rukavici od zlatnih listića, i deo njegove lobanje.

Na drugoj strani dvorišta, nalaze se odaje u kojima su izložene neke od najvažnijih relikvija za muslimanski svet, kao što su lični pečat proroka Muhameda, delovi njegove kose, stari spisi, i slično.

U okviru kompleksa palate, nalaze se lepo uređena dvorišta - vrtovi, koji se svakodnevno doteruju i zalivaju. Na krajnjem delu nalazi se terasa sa koje se pruža divan pogled na ceo grad, a od koje su preduzimljivi Turci napravili kafe-restoran. (Palata je zatvorena utorkom).

U Plavoj džamiji (Džamija Sultana Ahmeda - Sultanahmet camii) nećete morati da se izuvate. Umesto toga, Turci su došli do jednog mnogo jednostavnijeg rešenja. Pored ulaza, nalazi se kanta sa plavim "nazuvcima", koje samo nataknete na donji deo obuće, dok ih na izlazu skinete i odložite u istu takvu kantu. No, bez obzira na to, čuveni turski i persijski tepisi u džamijama se svakodnevno usisavaju. U ostalim džamijama koje ćemo posetiti, a gde turisti nisu toliko česti, izuvanje je obavezno.

Preko puta Plave džamije, u svoj svojoj veličini stoji Sveta Sofija, sada pretvorena u muzej (Aya Sofia Muzesi). Sagrađena kao crkva u 4. veku, od strane cara Konstantina Velikog, dva puta je gorela u požaru, preživela oštećenja u zemljotresu, te najzad dobila svoj konačni izgled u 6. veku, za vreme cara Justinijana. Sagrađena je od najfinijih materijala poznatih u to vreme, kao što su specijalne lake cigle sa Rodosa za kupolu, crveni kamen za stubove iz Rima, zlatni i srebrni delovi od zanatlija iz Efesa; beli mermer sa ostrva Mramornog mora, žuti mermer iz Afrike, delovi iz Tesalije, itd. Dolaskom Turaka, dodati su joj minareti pa u 15. veku postaje džamija. Ovo velelepno zdanje je vekovima važilo za najveću crkvu na svetu.

U unutrašnjosti se mogu videti prizemlje i gornji nivo. Na gornjem nivou, na par mesta ispod premalterisanih islamskih motiva, naziru se prelepi hrišćanski mozaici koji su nekada krasili kompletnu unutrašnjost crkve. U prizemlju možete u čuvenom "otvoru za palac" okrenuti i sebe i svoj palac (koji treba da je u rupi) za 360 stepeni, i tako obezbediti sebi (tako bar kažu) da vas sreća prati čitavog života! U slučaju većeg broja turista, što je u Istanbulu normalna pojava, može da vam se desi da za večnu sreću malo pričekate u redu i slatko se nasmejete pokušajima ljudi da okrenu u krug, u isto vreme i sebe i svoj palac u rupi. (Muzej je zatvoren ponedeljkom, a ulaznica kosta oko 9,40 eura).

Pored Svete Sofije nalazi se Podzemna cisterna (Yerebatan sarayi), sagrađena od kamena sa obližnjeg antičkog Hipodroma. Sa antičkim stubovima i lukovima izgleda kao podzemna palata, a ustvari je služila kao rezervoar pitke vode za grad, koja je dopremana iz Beogradske šume (danas omiljenog izletišta stanovnika Istanbula). Cisterna datira iz istog perioda kao i Sveta Sofija, ali u vreme našeg boravka nije bila otvorena za posetioce (verovatno zbog restauracije).

Na kraju dana, možete se odmoriti pored Plave džamije, na klupi u parku koji je nekada bio Hipodrom, a u kome se nalaze tri stuba: Spiralni stub - najstariji antički grčki spomenik u Istanbulu (donešen iz Delfa, a simbolizuje pobedu Grka nad Persijancima 479 godine p.n.e.); Stub cara Konstantina VII, iz 10. veka, i egipatski obelisk iz 16. veka p.n.e, (donešen od strane cara Teodosija, u 4. veku).
 
Drugi dan
Možete obići Bajazitovu džamiju, koja se nalazi tik do velike kapije kompleksa Istanbulskog univerziteta (još uvek ste u starom, evropskom delu Istanbula). Kompleks je prilično lepo uređen, a u okviru njega se nalazi i Bajazitova kula, na koju se ne možete popeti, jer je na neko vreme zatvorena za posetioce.

Zatim pešice možete produžiti do Valensovog akvadukta (Bozdogan kemeri), koji datira iz 2. veka. Istoimeni rimski car ga je prvi put rekonstruisao u 4. veku, pa otuda, verovatno, njegovo ime. Ono što je kod njega zanimljivo, jeste to da su Turci jednu od glavnih gradskih saobraćajnica (koja tuda prolazi) napravili tako da svaka traka za automobile prolazi kroz jedan luk akvadukta.

Nedaleko od njega (ali na različitim stranama) su još dve džamije koje vredi videti. Jedna od njih je džamija Sulejmana Veličanstvenog ("Sulejmanija" - Suleymaniye camii), istog onog koji je osvojio Beograd, u 15. veku. I za ovu džamiju, kao i za mnoge druge spomenike kulture iz tog perioda, zaslužan je čuveni arhitekta Sinan. Roditelji su mu najverovatnije bili grčkog porekla, ali su morali da prihvate islam. Kažu da je sultan bio toliko zadivljen Sinanovim delom, da je protivno svim pravilima, umesto da on kao sultan izvrši svečano "otvaranje" sagrađene džamije, dao ključeve Sinanu da to učini on. Sinan je i sahranjen blizu sultana u dvorištu džamije. Ako se prošetate baštom oko džamije, na stranu koja gleda ka moru, otkrićete još jedno mesto sa kojeg se pruža "božanstven" pogled na grad. (Ulaznica iznosi oko 0,40 eura).

Kao sledeći spomenik, preporučujemo da pogledate Fatih džamiju (Fatih camii - Džamija Mehmeda II Osvajača; "fatih" znači osvajač). Mehmed II je osvojio Istanbul u 15. veku. Ono što će vam privući pažnju kod svih važnijih džamija u Istanbulu je činjenica da su neizmerno velike, kao i to da njihova spoljašnjost arhitektonski veoma podseća na naše pravoslavne crkve (novi Hram sv. Save je dobar primer za to). Jedina razlika, spolja gledano, odmah uočljiva, jeste što za razliku od crkava, džamije oko građevine imaju minarete.

Ono što ne bi trebalo da propustite, jeste vizantijska crkva Svetog Spasa - tzv. "Kora", iz 12. veka (Kora muzej ili Kahrije džamija - Kariye camii). "Kora" na grčkom znači - provincija, priroda (kada je crkva sagrađena, mesto gde se nalazi bilo je izvan grada). Jedno vreme je bila džamija, a onda je pretvorena u muzej, isto kao i Sveta Sofija. U njoj se može videti obilje freski i mozaika, koji su posle onih u Sv. Sofiji, najlepši iz perioda Vizantije (nastali između 12. i 14. veka; ulaznica iznosi oko 6,30 eura). U kraju oko crkve, nalaze se male uske uličice sa starim drvenim kućama, od kojih su neke oronule, a neke su obnovljene i pretvorene u prodavnice suvenira. Do Kahrije džamije ćete stići lako, ako od Fatih džamije izađete na glavnu ulicu, za taj deo grada, i uhvatite bilo koji autobus do "Edirne" kapije (Kapija Adrijanopolj), u zidinama starog Istanbula. (Muzej je zatvoren utorkom).

Preko puta mesta gde ste izašli iz autobusa, uhvatite autobus za povratak i idite do poslednje stanice (pitajte koji autobus staje blizu Kapali čaršije). Opet ćete biti u centru starog dela grada i sledeće što ćete videti, a preporučujemo da time i završite dan, su Kapali čaršija i Bazar začina.

Kapali čaršija (Kapali čarši) u prevodu znači pokrivena (ili zatvorena) tržnica. Ona je zaista to što joj ime kaže: ogromna, pokrivena zgrada sa kupolom - bazar, sa par "glavnih" i nepreglednim lavirintom od bezbroj sporednih uličica, i sa preko 4.000 prodavnica. Bez imalo preterivanja, u njoj se vrlo lako možete izgubiti. U Kapali čaršiji nema toga što se ne može naći; tu su: suveniri, zlatni i srebrni nakit, materijali, tepisi, jastučnice, fenjeri, razne "krpice" kao sa buvljaka, koža, itd. Ako uživate u cenjkanju i gužvi onda je ovo "raj" za vas, ali pazite da ne preterate - jer na ovom mestu i najtolerantnijem ljubitelju gužve i šarenila, može lako da se zavrti u glavi!

Pronađite donji izlaz iz Kapali čaršije i posle desetak minuta hoda nizbrdo uskim krivudavim uličicama, naći ćete se u znatno manjem, ali nikako i lošijem Bazaru začina (Misir čarši – "carsi"). Misir na turskom znači - Egipat, pa je naziv ovog mesta, zapravo Egipatski bazar. U njemu kao da je sve namešteno za fotografisanje. [areni, sa izuzetnim ukusom poređani proizvodi ispred radnji, otkriće vam carstvo začina, zatim ratluka u hiljadu varijanti (od voća, ruže, sa pistaćima, mlekom, itd.), zelene kane u nijansama za farbanje kose, raznih istočnjačkih poslastica i mnogo toga drugog. (Kapali čaršija, kao i Bazar začina, zatvoreni su nedeljom).
 
Treći i četvrti dan
Trećeg i četvrtog dana boravka u Istanbulu, najbolje bi bilo da iznajmite auto. Relacije između mesta koja ćete posetiti u ta dva dana, nisu za pešačenje, a pitanje je i koliko biste vremena proveli da utvrdite koji autobus ide na koju lokaciju i, na kraju, tu su i presedanja. U Istanbulu, za razliku od obalskih turističkih mesta u Turskoj, postoji veoma mali izbor rent-a-car agencija. Pitajte recepcionara u vašem hotelu, jer oni uvek znaju nekog ko iznajmljuje kola. (Cene su nešto više od onih na obali u vreme letnje sezone, i naravno uvek je jeftinije ako iznajmite vozilo na dva ili više dana. Najjeftiniji auto će vas, ako ga iznajmite na dva dana, sa punim osiguranjem, koštati oko 35 eura po danu).

Pošto smo završili sa "razgledanjem" starog (evropskog) dela Istanbula (vratićemo se na njega ponovo na samom kraju), prelazimo na novi, moderni (evropski) deo grada. Iz starog u novi deo možete preći jednim od četiri mosta preko Zlatnog roga (rukavac Bosfora). Najpre se popnite do Galata kule (Galata kulesi). Sagradio ju je Justinijan u 6. veku, a proslavljena je pod Đenovljanima, u 13. veku. Možete se liftom popeti na vrh (7 spratova liftom i 2 pešice), naravno - zbog predivnog pogleda. (Cena posete je oko 4,40 eura. Na vrhu postoji i restoran gde možete da ručate).

Čitav kraj od mosta do kule sastoji se od veoma strme uzbrdice i lavirinta uskih uličica, sa starim (većinom polu-propalim) kućama, i neizbežnim "parkinzima", do kojih se automobili jedva provlače. Odatle se spustite na glavnu ulicu koja uz Bosfor ide pored mora, i vozite u smeru ka severu. Veoma brzo ćete doći do palate Dolmabahče. Čim ugledate palatu, kao i Sahat-kulu pre nje, skrenite desno na parking. Ovo je jedan od retkih parkinga koji se ne plaća, i dozvoljen je samo posetiocima palate.

Palata Dolmabahče (Dolma Bahče sarayi) je izgrađena i useljena početkom 19. veka, kada su se sultani iz Topkapija tu preselili. Uticaj Evrope je veoma vidljiv, kao i želja turskih sultana da se, makar u pogledu stanovanja, takmiče sa ostalim evropskim vladarima. Velike ukrašene kapije, parkovi sa cvećem, fontanama i ribnjacima sa tropskim ribicama, četinari i ružino drvo, kao i šumarci visokih bambusa... sve to okružuje palatu, za koju biste pre rekli da je negde u zapadnoj Evropi, a ne usred Istanbula.

Za razliku od Topkapi saraja, ovde se u svaki deo kompleksa ulazi iz vrtova, te nema potrebe da kupujete ulaznicu za deo koji ne želite da vidite. (Ulaznica se plaća za svaki od dva dela palate, posebno: za glavnu zgradu - oko 7,50 eura i za harem - oko 5 eura, a postoji i karta koja objedinjuje oba dela - sa popustom, i iznosi oko 11,15 eura. Postoji i "ulaznica" za kameru, od oko 5, kao i za fotoaparat, od oko 3,80 eura. Ukoliko kupite takvu ulaznicu, možete snimati gde i koliko god hoćete. Dobićete specijalnu karticu sa uzicom, koju vežete za kameru ili fotoaparat, da bi usputnom obezbeđenju dali do znanja da vam je snimanje dozvoljeno. Ukoliko, pak, ne želite da snimate, pomenute aparate morate da ostavite na garderobi, za šta dobijate ključić.

Palata je, dakle, potpuno uređena u evropskom stilu. Detalji kao što su lusteri od par desetina (ako ne i više) kilograma od: belog, crvenog, zelenog i plavog kristala, sekreteri od rezbarenog drveta, mermerni stubovi u više boja, kao i nameštaj u stilu "Lujeva" i pozlaćena ogledala, neke su od stvari koje se ponavljaju. Jedino što se možda razlikuje u odnosu na evropske dvorove su ručno rađeni turski tepisi i zavese, kao i postojanje kupatila odvojenih, od WC-a, za svaku sobu u palati (kupatilo, a pogotovo WC su za evropski dvor tog vremena, bili misaona imenica). I ovde ćete za ulaz u svaki deo palate morati da sačekate da se oformi grupa, pa se na svakih pola sata u odaje ulazi samo uz pratnju i objašnjenja vodiča, na turskom i engleskom jeziku, dok se na ulazu dobijaju "nazuvci" za obuću. Kod ulaza u harem postoji kafić, a još bolje je ako sednete da "divanite" na klupe koje postoje duž cele ograde palate, tik uz more. Palata je zatvorena ponedeljkom i utorkom.

Kada se umorite od razgledanja, kod ulaza u harem postoji kafić sa pićem, a još bolje je ako sednete da divanite na klupama koje postoje duž cele ograde palate, tik uz more. Dan možete završiti posetom kraju kod Ortakoj džamije (Ortakoy camii), koja se nalazi skoro tačno ispod lepog i neizmerno visokog, prvog mosta na Bosforu (Bosfor most - Bogaziči koprusu). Već smo pomenuli taj kraj, sa renoviranim starim drvenim kućama i obiljem ribljih restorana i kioska za "jela s' nogu". Zašto baš tu da završite dnevni obilazak? Zato što je sa keja kod džamije pogled na azijski deo božanstven, pogotovo u kasno popodne i predvečerje.
 
Uveče krenite do Taksim skvera u istom (modernom) delu Istanbula i prošetajte čuvenom pešačkom zonom, ulicom Ištiklal (Ištiklal caddesi). Osim boljih radnji i restorana brze hrane, atrakcija ulice je svakako stari crveni tramvaj, koji na svakih petnaestak minuta, prođe šinama sredinom ulice. Mesto je, izgleda, omiljeno večernje stecište mlađe populacije, nešto kao Knez Mihailova ulica u Beogradu.

Četvrti dan
Pod pretpostavkom da i sledećeg dana imate auto, možete obići Bosfor sa evropske i sa azijske strane, preći oba mosta, i uživati u možda "najušuškanijem" delu Istanbula, kojeg retko ima u turističkoj ponudi, a neizostavno ga treba videti.

Glavnom ulicom uz more, koja kasnije postaje put uz more, prođite ispod prvog mosta na Bosforu (Bosfor most), i kada budete stigli ispod drugog (Most Sultana Mehmeda II Osvajača - Fatih Sultan Mehmet koprusu), duž puta ugledaćete Rumeli hisari. U pitanju je Rumeli tvrdjava, veoma nalik Kalemegdanu, ali manja, koja je sestra-bliznakinja istoj takvoj na azijskoj strani (Anadolu hisari). Sagrađena je u vreme opsade Istanbula od strane Mehmeda II Osvajača, početkom 15. veka. Tu se nalazi Muzej oružja. (Ulaznica košta oko 2,50 eura, a Rumeli hisari je zatvoren sredom.)

Ukoliko odatle nastavite dalje ka severu, sve vreme vozeći kroz Bosforski moreuz glavnim putem, uz more, primetićete da nešto pre Rumeli tvrđave, krajolik polako prestaje da liči na gradski, i počinje da liči na nešto što, možda, od Istanbula niste očekivali. Laganom vožnjom proći ćete kroz mala mesta pokraj mora, koja su praktično međusobno povezana (Tarabija, Sarijer - Tarabya, Sariyer, i na kraju ribarsko seoce Rumeli Kavađi), a ono što će vam se definitivno dopasti jeste put koji prati more i razuđena obala sa uvalama i marinama za jedrenjake i jahte. Tu su i tezge sa ukusno aranžiranom svežom ribom i plodovima mora, koje možete videti u prolazu. I na kraju, čitav ovaj kraj pun je slikovitih starih drvenih kuća, koje svojim izgledom i "sitnim vezom" na fasadama (od drveta), neodoljivo podsećaju na kolonijalni viktorijanski stil. Mnoge od njih su napravljene sa posebnim ukusom i služe kao letnjikovci bogatih stanovnika Istanbula, a dobar deo njih su i rezidencije stranih ambasadora. Svih 12 kilometara (koliko otprilike ima od nešto pre Rumeli tvrđave, pa sve do Sarijera), pored puta za automobile, betoniran je kej. U svako doba, na šetalištu možete videti ljude kako džogiraju, decu u šetnji ili prodavce sladoleda i balona, a pogled na azijski deo (preko puta) je vredan pažnje.

Posle ribarskog seoceta Rumeli Kavađi, put je zatvoren zbog vojne baze. Vratite se unazad do drugog mosta na Bosforu (Fatih sultan Mehmet), i pređite preko njega u azijski deo Istanbula. Na to će vas podsetiti tabla na kraju mosta, na kojoj na engleskom i turskom piše: "Dobro došli u Aziju!" Na prilazima mostu nastaje gužva, a most se i naplaćuje (oko 1,60 eura po automobilu). Izuzetno je visok i širok (po četiri trake za svaki smer), a pogled odozgo je izuzetan.

Kada pređete most i nađete se u Aziji, skrenite prema centru, tj. jugu (ili ka prvom mostu na Bosforu - Bosfor most). Par stotina metara pre njega, na obali se nalazi treća i poslednja po redu palata koju vredi videti - Palata Beglerbeg (Beylerbeyi sarayi, nazvana po činu - "glavnokomandujućeg"za Evropu, sultana Murata III iz 16. veka, za kojeg je na tom mestu bila sagrađena). Najmanja po veličini, ali ništa manje važna, ona je bila letnja rezidencija sultana, počev od sredine 19. veka, kada je izgrađena i palata Dolmabahče (koja je bila zvanična i zimska palata). Neki od poslednjih sultana tu su primali i ugostili srpskog princa, crnogorskog kralja i francuskog cara. I ova palata se nalazi tik uz more i uređena je u evropskom stilu, sa staklenom baštom u vrtu i bronzanim skulpturama životinja u ekspresionističkom maniru. (I za nju treba da sačekate da se, na svakih pola sata, formira grupa, a dobićete i nazuvke. Ulaznica košta oko 3,80 eura, a sistem "ulaznica" za kameru i fotoaparat identičan je onom u palati Dolmabahče.)

Nastavite putem ka jugu uz more, do centra azijskog dela Istanbula - do šetališta kraj mora u kraju Uškudar. On se nalazi na rtu sa kojeg imate pogled na stari i na novi evropski deo Istanbula, preko puta. Na ostrvcetu veoma blizu obale Uškudara, nalazi se Leander kula (Kiz kulesi). Ako želite, turistički brodić vas može za tri minuta dovesti do ostrvceta, gde je moguće popeti se na kulu.

Ovim smo obišli sva tri dela Istanbula, ali "poslasticu" smo sačuvali za kraj. Vratite se nazad do prvog mosta na Bosforu (Bosfor most) i pređite preko njega u novi evropski deo grada. Kada ga pređete, na tabli će vam poželeti dobrodošlicu u Evropu, i time ćete ući na kružni auto-put koji prolazi kroz grad. Nastavite njime napred, bez skretanja i pratite table za kvart grada: Ejup (Eyup). Posle nekog vremena, prećićete most Halič (Halic), na kraju š**** Zlatnog roga i ući u Ejup, čime se vraćate u stari, evropski deo Istanbula. Čim pređete most, počeće da se pojavljuju smeđi putokazi sa natpisom "Kafe Pjer Loti " (Cafe Pierre Loti). Pratite table koje će vas kroz strme ulice dovesti do mesta gde je francuski pisac i pesnik sa početka prošlog veka, po kome je kafe dobio ime, proveo jedno vreme svog života, i zaljubljen u Istanbul ispevao njegove lepote. Turci su, iz zahvalnosti, na samom špicu Zlatnog roga, na vrhu brda napravili mali kompleks apartmana u starom turskom stilu, sa restoranom i kafićem na više nivoa (većina stolova je postavljena uz ogradu, tik uz liticu, naravno zbog pogleda). Sam ulaz i uređeni vrt deluju dosta luksuzno, ali su cene pića iste kao i na drugim mestima. U smiraj dana, uz lagano ispijanje "kafice", ovo mesto predstavlja savršeni završetak obilaska Istanbula, a reč "pogled" dobija svoje pravo značenje.
Peti danAko se niste umorili, a imate još vremena za ovaj prelepi grad, možete posetiti Ostrva princeza. Svakodnevno više malih, i onih većih brodova, iz kvarta Eminonu (kod Galata mosta, blizu centra starog, evropskog dela Istanbula), polazi put celodnevnog izleta na ova ostrva, najčešće na najveće - Bujukadu (Buyukada - buyuk - veliko, puno; ada - ne treba prevod!). Ova ostrva su naseljena u doba sultana, "nevaljalim" princezama koje su tu, na neko vreme, za kaznu ostavljane u neku vrstu izolacije. Danas su ona izletište; na njima je zabranjen saobraćaj, a jedino prevozno sredstvo su kočije. Na nekim od ostrva postoje manastiri, restorani i bazeni, a uglavnom su stecište bogatih, koji su radi svog kompletnog ugođaja preuredili stare drvene kuće i od njih napravili vile - vikendice.
Ako ste odlučili da posetite Istanbul, napravili ste dobar izbor. Za malo koji grad na svetu može da se kaže ono što pripisuju njemu. To je začuđujuća mešavina Istoka i Zapada, kao i carstvo šarenila, buke, mirisa, zvukova i ukusa. Sa njegovih se kupola i kula pružaju nezaboravni pogledi, koji ne mogu stati ni u jedan fotoaparat, koliko god to pokušavali - pogled na Istanbul jednostavno morate da "doživite"!
ako se ipak odlucite da idete u svom trosku u Istanbul preporucujem vam da za prevoz koristite katru akbil ( cinimi se da se tako zove)..mozete je kupiti na svakoj stanici tamvaja...to je parce plastike sa magnetom...koju kada imate mozete da ulazite u bus,tamvaj,matro i brod...tada je voznja jeftinija nego kada kupujete zeton a i kada menjate vise prevoza u toku 1h vozite se besplatno...znaci usteda...mozete da dopunite sa koliko hocete para....
jos jedan od korisnih site-ova
www.hospitalityclub.org
pogledajte i sve ce vam biti jasno...isprobala smo Marica43 & ja..i jako je dobro i zanimljivo...
p.s. marica43 nema 43 godine nego je rodjena 4. marta :)
pozdravchic
 
Amorns, svaka ti cast na ovom opisu. Mada ne verujem da cu skoro u Istanbul/Istambul ali zaista iscrpne informacije....uostalom nikad se ne zna.
Sto se tice n/m greske, pobogu ljudi zar je to toliko vazno, kad se neko ovako zdusno potrudi :roll: ?
 
Prosle godine sam letovao u Alanji, avionski prevoz. Aerodrom je udaljen oko sat voznje od Alanje. Smestaj je bio u hotelu Kleopatra, fini hotel. Ishrana-all inclusive. Ne znam za tvoj hotel gde se nalazi. Plaza je odlicna, peskovita, veoma dugacka. Guzve velike nema. Ne placa se ulaz na plazu, dok su lezaljke i suncobrani sa cenama slicne kao u CG. Cenu su sasvim pristojne. Hrana je suvise zacinjena orijentalnim mirodjijama. Sto se tice izleta, izaberi ponudu na ulici. Svi izleti su ok. Agencijske ponude su duplo skuplje. Ponesi vozacku dozvolu. Ima jeftinih motocikala i automobila za iznajmljivanje. Nocni zivot je lep. Ima par restorana sa trbusnim plesom. Ima vise restorana, a manje kafica kao kod nas. Cenovnik je istaknut ispred svakog. Ako ti nesto nije jasno, pitaj. Pozz
 
uhhhhhhhhh ja sve znam o Alanji :)
Putujesh do Antalije 2 sata.
Onda Antalija -Alanja bi trebalo 2 sata ali poshto svakog putnika legnesh u hotel i pozhelish mu laku noc, spremi se na 4 sata
ali vredi....majke mi
Biraj hotel bar 4 * zbog hrane, onda imash internacionalnu kuhinju a ne samo turkish i biraj all inclusive - to je zakon!
Alanja je fenomenalna za provod u zavisnosti od udaljenosti hotela od centra , mada imash dolmushe (autobuse gradske kao) , nikako taksi, odrace te.
Uzmi sve fakultativne izlete i dobicesh dobar popust.
Imash: city turu, krstarenje , ne propusti ogromni turski hamam , mozda najveci u Turskoj, aqapark je fenomenalan i obvezno , tursku noc u planini Taurus.
Eto, toliko.....ti pitaj sad dalje...
 
Ja bih preporuchila i posete Muzeju turske i islamske umetnosti (preko puta Sultanahmet dzamije). Ovaj muzej je smeshten u palatu Ibrahim pashe koja datira iz 16. veka. Malo dalje od ovog muzeja se nalazi mala, ali nama zanimljiva Sokollu dzamija - dzamija Mehmed-pashe Sokolovica. Sagradio ju je chuveni neimar Sinan u drugoj polovini shesnaestog veka. Unutrashnjost ove dzamijice ce vas neminovno podsetiti na Plavu dzamiju zato shto joj je unutrashnjost (ukljuchujuci i mimbar) prekrivena plavim plochicama iz Iznika. Iza Plave dzamije se nalazi Arasta bazaar iz kojeg se ulazi u Muzej mozaika. Ovi mozaici datiraju od chetvrtog do shestog veka nove ere i deo su dvorishta vizantijske palate. Na njima dominiraju prikazi lova i svakodnevnih poslova. Kada ste u blizini, svratite i do Rokselaninih kupatila da vidite kako izgleda amam najdrazhe zhene Sulejmana Velichanstvenog. Oboje su sahranjeni u dvorishtu dzamije Süleymaniye. Posetite i Vojni muzej (opshtina Beyoğlu (ğ se ne izgovara)) u kome mozhete videti Ataturkovu uchionicu, najraznije oruzhje iz svih vremenskih perioda kao i neke od lichnih stvari njihovih najznachajnijih predsednika. Posle obilaska Topkapı palate mozhete se odmoriti u predivnom Gülhane parku, a zatim mozhete svratiti do Arheoloshkog muzeja, Muzeja antichkog orijenta i Muzeja plochica. I prelazak peshke preko Galata mosta je nezaboravan dozhivljaj.

Ja zhivim u BeoGradu, a ne u BeoKradu. Mislim da, bez obzira na sve, nije svejedno da li se pishe IstaNbul (pravilno) ili IstaMbul (nepravilno).
 
Pozdrav za "Amorns", pa i njenu drugaricu "maricu43" sto nema 43 godine i hvala na ovom sjajnom opisu Istanbula, koji ce nam svakako koristiti kada se tamo uputimo.
Ja sam kompletne opise skinuo i napravio fajl, da mi stoji u kompu, ako izvetri ova tema na krstarici.
 

Back
Top