"Tuga je prouzrokovana inteligencijom. Što više shvataš neke stvari, više bi voleo da ih nisi shvatio" Č.Bukovski

Интелигентан човек који је помислио да му његова интелигенција наноси бол...није досегао довољан ниво исте.


Покушавајући да је досегну, неки заиста скрену.
Непрекидна и непрегледна анализа...
 
Ovaj citat imam često u glavi. Mnogo puta sam pomislila kako bi mi život bio veseliji, da sam samo malo gluplja. Kada sam saznala da mnoge psihičke bolesti pogađaju inteligentne ljude, nije mi bila neka uteha to što spadam u te,kao pametne :mrgreen:
Citat je tačan. Nisam mnogo tužna što znam dosta o nekim političarima npr, ali sam malo ljuta na sebe. Nisam baš morala da se guram u prve redove i da sve saznam..

Isto je i kada je reč o našim piscima. Znam dosta o pojedincima, ali je bilo bolje kad nisam znala.

Moji roditelji pre 50 godina, kada su saznali da imam CP nisu bili mnogo tužni, lekari u to vreme nisu pričali kao što danas pričaju. I bili su opušteni.

Danas se sve zna.
 
Inteligentan čovek može biti nezadovoljan.
Nezadovoljan što želi i može više, što je pogrešio, što vidi i shvata nepravdu, itd, ne bih rekla da je izraz koji treba da se upotrebi : " tužan", već nezadovoljan, i još dosta drugih izraza, svi pre nego "tužan".
 

"Tuga je prouzrokovana inteligencijom. Što više shvataš neke stvari, više bi voleo da ih nisi shvatio" Č.Bukovski​


Tacno tako!!!!!!!!!!To kida iznutra,kida dusu!!!!!!!!!
Ama bas nista mi ne vredi sto shvatam,razumem kad nemam mogucnost da promenim na bolje.
Ostaje beskrajna tuga koja (p)ostane beskrajno ocajanje te dovodi do pitanja koja je svrha?
J E Z I V O !!!!!!!!!! K A T A K L I Z M A !!!!!!!!!
 
Poslednja izmena:
Lepo je naš Karadžić rekao..najlepša se umetnost vazda iz najveće tuge radjala...

Tuga tj. bol duše je dakle pokretač koji izaziva visoku inteligenciju na delanje ali ukoliko je ukopa u mestu, zaustavi u vremenu i prostoru, pretvara je u ravnodušnost a ravnodušnost je odlika proseka...
 

"Tuga je prouzrokovana inteligencijom. Što više shvataš neke stvari, više bi voleo da ih nisi shvatio" Č.Bukovski​


Tacno tako!!!!!!!!!!To kida iznutra,kida dusu!!!!!!!!!
Ama bas nista mi ne vredi sto shvatam,razumem kad nemam mogucnost da promenim na bolje.
Ostaje beskrajna tuga koja (p)ostane beskrajno ocajanje te dovodi do pitanja koja je svrha?
J E Z I V O !!!!!!!!!! K A T A K L I Z M A !!!!!!!!!
Lupa,dusa nije od kamena
 
Inteligentan čovek može biti nezadovoljan.
Nezadovoljan što želi i može više, što je pogrešio, što vidi i shvata nepravdu, itd, ne bih rekla da je izraz koji treba da se upotrebi : " tužan", već nezadovoljan, i još dosta drugih izraza, svi pre nego "tužan".
Verni pratioci visoke inteligencije i jesu depresija, anksioznost i slični poremećaji. Ali ne iz razloga što neko nešto više shvata. Za shvatanje nepravde i patnje ti ne treba neka posebna inteligencija. Mislim da i moj pas zna kada patim. Već iz razloga što se inteligencija pogrešno koristi. Ona je samo alat. Alat možemo koristiti u pozitivne i negativne svrhe. I naravno, potpuno pogrešno ga koristiti.
 
Ovaj citat imam često u glavi. Mnogo puta sam pomislila kako bi mi život bio veseliji, da sam samo malo gluplja. Kada sam saznala da mnoge psihičke bolesti pogađaju inteligentne ljude, nije mi bila neka uteha to što spadam u te,kao pametne :mrgreen:
Значи, ми весели смо глупави? :mrgreen:

Шалим се. Нзм, Лагерта, мислим да то нема толико везе са интелигенцијом већ како ко подноси ствари. На пример, ја сам весељак, по природи, волим да се шалим, смејем итд. Али то не значи да нисам свестан и да не видим негативне појаве и у друштву, и у свету и у људима као таквима на крају. Не значи ни да ме не бије стрес, па дођу и моменти туге и разочарења.
Али сматрам да је та моја природа (ја бих рекао и Божји Дар) да будем весељак, начин на који се браним од тога свега лошег што објективно постоји и што увиђамо сви, не само ја или ти Иле нико трећи.

Можда грешим, али ја тако размишљам.
 
Ne slažem se sa ovim apsolutno.
Kako god hoćeš i želiš.🙂 Ne kažem da su svi visoko inteligentni ljudi depresivni i anksiozni, ali imaju veću sklonost ka tome. Ne kažem to ja već istraživanja. Ja bih naprotiv voleo da se inteligencija koristi na ispravan način.
 
Možda da još malo pojasnim, sam citat me je podstakao da razmislim o tome, koliko bih lakše prihvatila neke stvari da o njima nisam imala neka saznanja pre. Ne mislim na tugu, konkretno, kao emociju,već uopšteno na sva stanja, na društvenu inteligenciju, sve što više saznajemo, postajemo svesni da neke stvari ne možemo ni promeniti, a moramo ih prihvatiti pa to stvara i nezadovoljstvo, ili bunt..
 
Tuga nema direktne veze sa inteligencijom, već sa tim limbičkim stanjem mozga, tj emotivnošću, ali ne sa količinom emocija već kvalitetom. To je deo i karaktera čoveka.

Postoje izuzetno inteligentni ljudi koji vrlo malo toga osećaju. I izuzetno inteligentni koji jedva hodaju pod teretom emocija.
Obrnuto, niže inteligentni koji su manje skloni tugama, i niže inteligentni koji mogu puno da pate.

Htedoh reći, nema veze :D
 
Али то не значи да нисам свестан и да не видим негативне појаве и у друштву, и у свету и у људима као таквима на крају.

Верујем. Ниси у свом "микрокосмосу" окренут само својој породици и себи. Не волим израз "микрокосмос" али често се користи.
koliko bih lakše prihvatila neke stvari da o njima nisam imala neka saznanja pre.

Слажем се.
 
Ovaj citat imam često u glavi. Mnogo puta sam pomislila kako bi mi život bio veseliji, da sam samo malo gluplja. Kada sam saznala da mnoge psihičke bolesti pogađaju inteligentne ljude, nije mi bila neka uteha to što spadam u te,kao pametne :mrgreen:
\mislim da duhovni razvoj vodi do srece, tj eliminaciju psihickih problema. Svaka psihoza mi je drugacija, jer se menjam na bolje.
bitno je napredovti, kako se otvaraju nove perspektive, onda skapiras kako si bio glup, i kako si sve manje glup :heart:
 
Верујем. Ниси у свом "микрокосмосу" окренут само својој породици и себи. Не волим израз "микрокосмос" али често се користи.
Ма наравно, сви смо повезани, интеракција постоји. Још сам ја дружељубив, па се крећем међу људима, тако да видим све шта се дешава. И позитивно и лоше.

Али све зависи од перцепције. Живот је, поред свега тога, ипак леп, ако смо ми позитивни и ако исправно реагујемо на проблеме, без падања у очај и безвољност, може се изгурати све. Разочарења, стрес, невоље, све је то саставни део живота.
Нзм дал си гледала онај чувени филм ,,Живот је леп", који баш о томе говори. Чак и у смртној опасности (у нацистичком логору) човек може да направи позитиван амбијент.

Али, наравно, не гледа свако исто, јер нисмо сви исти и не реагујемо исто на проблеме.
 
gloopost.
kad dostignes najvisi nivo inteligencije shvatis da je sve BS i zabooole teee i ne nerviras se :D
I samo o sisama razmišljaš...

:)

Nema najviši nivo inteligencije.
Imamo samo saznanje u srazmeri sa sumnjom. Kad se sumnja ravna sa svime što saznaš onda si u tom stanju koji čika Bukovski citira...

Ali da, nije a jeste, za te inteligencije koje su recimo najviše...
 

Back
Top