Trudnoća

  • Začetnik teme Začetnik teme Araon
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nema na cemu :)
Zakon nije napravljen do kraja u Srbiji. Nedostaje deo Koji ograncava duzinu bolovanja. Naravno ako je problematicna trudnoca to se dokumentuje. Ako se radi o bolesti takodje ali se zna duzina bolovanja, sve preko te granice je otkaz. Ako je bolovanje dugacko zbog bolesti, poslodavac neplaca bolovanje vec drzava,

kontirias? nije otkaz vec pruzima drzava ko i ovde tj. prvo zdrastveno, pa te tvoje zdrastveno salje kod specijaliste i nezavisnog lekara ako misli da muljas

- - - - - - - - - -

pa pre 10 g. si kod nas imao vise prava ko trudnica
sad ne znam, ne znam ni ovde vise kako je
mislim da nemci imaj 3 g. prava na trudnicko, a onda te mora primiti nazad, al ima toliko trikova da te ne prime na posao, da ispadne ko da je farsa

na kredite, koje ce nasa/vasa deca i njihova da placaju
 
kontirias? nije otkaz vec pruzima drzava ko i ovde tj. prvo zdrastveno, pa te tvoje zdrastveno salje kod specijaliste i nezavisnog lekara ako misli da muljas
- - - - - - - - - -



na kredite, koje ce nasa/vasa deca i njihova da placaju


Ne znam kako je u Nemackoj, ovde nije tako, ako si bolestan duze od odredjenog broja dana u godini dobijes otkaz. A za taj broj dana koliko si bio zaposlen ali pod bolovanjem, placa drzava.
 
Poslednja izmena:
najveci problem kako ih razlikovati
koliko puta usto zeni jer mislio da je trudna
ali nisam bio bas siguran je l jeste

Ovako danas ja sa učiteljicom moga deteta.
Žena sedi za katedrom, nikako da ustane, i stomak i grudi prelivaju na sve strane. Jedva diše pod teretom.
Kakva sam ja majka, tri meseca nisam išla u školu da vidim učiteljicu, pa me njen zaobljeni izgled iznenadio, zbunio, zatekao.
 
treba
i onog ko trudnici da otkaz jer je trudna i koji ne želi da je plaća a da mu ne radi - bi ugazio ko govvno

Jedna moja drugarica nije htela da ode na trudničko bolovanje iako joj je dr prporučivao, radila je do mesec dana pred porođja,
rodila je dete sa westovim sindromom
kolko to ima veze sa trudničkim bolovanjem,ne znam.

Druga moja drugarica je takođe radila do kraja trudnoće i rodila dete sa autizmom,
kolko ima veze sa trudničkom bolovanjem--opet ne znam.

Kad sam ja rekla dr-u da možda ne idem na trudniko bolovanje pitao me firma? koji su oni tebi FAKTOR u životu?
možda i nije bio u pravu, nikad neću da znam...

:(:(:(
 
Pa nije tako kratko, mislim da je 5 meseci...nemam vremena sada, da trazim paragrafe....mogao bi da mi verujes:cool:

nije za verovati, al naucio sam da je danska nesto ko forum, svi samo superiorni, a vidim da kod vas ni ne vaze evropska prava...doduse prvi ste zatvorili granice, pa mozda stvarno ne vaze ista pravila
jel ima jos smrtna kazna? sigurno da je ima al se ne primenjuje sigurno da ne zele da prljaju ruke
 
U modernom i "emancipovanom" društvu se to često provlači kao tema neke debate, oštre polemike.

Da li trudnice treba da imaju beneficije, da li im treba praviti ustupke, u prevozu, pošti, kompanijama, društvu generalno?

Dok jedni i dan-danas gledaju na to kao apsolutno i jedino ispravno, da žene, a pogotovo trudne žene imaju sve beneficije, drugi (a među njima i žene) imaju stav o tome da u duhu jednakosti i tih istih prava za koja su se zalagale one ne trebaju imati beneficije jer samim tim ta njihova borba nema nikakvog smisla (jer to onda nije ravnopravnost)... Da čak ni trudnicama ne treba ustajati i činiti im ustupke jer "one su znale šta im trudnoća nosi, to je izbor svakog pojedinca, ako su znale šta im to nosi onda su morale i da se pomire sa tim, da prihvate to i ne traže nikakve ustupke i beneficije zbog toga". Uz to što većina žena govori kako nisu pokretni inkubatori, kad se pomene kako Albanke rađaju i kako mi nestajemo kao nacija one odgovore "deca su samo naša stvar, nisu nacionalna, žena kad rađa - rađa sebi!", a onda kada odluče da rode izađu sa rečenicom "država da pomogne!", pa, meni se onda lično javlja dilema zbog te konfuzije, ovamo rađaju sebi, nije to nacionalna i državna stvar, a onda kada rode viču na državu?

Ne želim da tema postane poligon nekih žalopojki, pljuvanja, toga kako su one ku*ve i preko dece uzeše sve (čak i ono što nikad nemate i nećete imati), a ni to kako su muškarci sline i uopšte imaju dilemu da li to treba ili ne, sve u duhu korektnosti i ravnopravnosti, budite emancipovani. :)

treba da imaju beneficije, bas kao i deca, invalidi, oni sa posebnim potrebama i stari
meni je to ista kategorija
svima podjednako ustajem u prevozu, pustam preko reda, otvaram vrata, etc, etc
 
U modernom i "emancipovanom" društvu se to često provlači kao tema neke debate, oštre polemike.

Da li trudnice treba da imaju beneficije, da li im treba praviti ustupke, u prevozu, pošti, kompanijama, društvu generalno?

Dok jedni i dan-danas gledaju na to kao apsolutno i jedino ispravno, da žene, a pogotovo trudne žene imaju sve beneficije, drugi (a među njima i žene) imaju stav o tome da u duhu jednakosti i tih istih prava za koja su se zalagale one ne trebaju imati beneficije jer samim tim ta njihova borba nema nikakvog smisla (jer to onda nije ravnopravnost)... Da čak ni trudnicama ne treba ustajati i činiti im ustupke jer "one su znale šta im trudnoća nosi, to je izbor svakog pojedinca, ako su znale šta im to nosi onda su morale i da se pomire sa tim, da prihvate to i ne traže nikakve ustupke i beneficije zbog toga". Uz to što većina žena govori kako nisu pokretni inkubatori, kad se pomene kako Albanke rađaju i kako mi nestajemo kao nacija one odgovore "deca su samo naša stvar, nisu nacionalna, žena kad rađa - rađa sebi!", a onda kada odluče da rode izađu sa rečenicom "država da pomogne!", pa, meni se onda lično javlja dilema zbog te konfuzije, ovamo rađaju sebi, nije to nacionalna i državna stvar, a onda kada rode viču na državu?

Ne želim da tema postane poligon nekih žalopojki, pljuvanja, toga kako su one ku*ve i preko dece uzeše sve (čak i ono što nikad nemate i nećete imati), a ni to kako su muškarci sline i uopšte imaju dilemu da li to treba ili ne, sve u duhu korektnosti i ravnopravnosti, budite emancipovani. :)
"ugrozeni" deo stanovnistva a to su deca, starci, trudnice i invalidi treba uvek da racunaju na pomoc okoline i drzave kada se nadju u situaciji u kojoj su vec a koja ih svrstava u ugrozenu kategoriju. za koji qurac placas u evropi silne poreze drzavi kad sutra nece hteti nista od toga da ti vrati ili da onome ko treba, nego da ce se spuca u koje kakve nevladine organizacije, dipomatska putovanja i skupa kola i generalno pretesku drzavnu administraciju.
 
Žene imaju potrebu za majčinstvom i to je u redu, ali onda treba da se odluči da li je to državna stvar ili nije, onda treba da se kaže da li se ide na ravnopravnost ili, ipak, nismo baš svi ravnopravni? Čim imamo neke ustupke nema ravnopravnosti. O tome se i govori ovde. Trudnoća je lični izbor svakog pojedinca kao osobe.

Trudnoća jeste svesni izbor pojedinca, ali očekivati da trudnica nema prednost u redu je besmisleno, kao kada bismo rekli da je odluka da dišemo svesni izbor, niko nas na to ne tera te da su oni koji imaju problema sa opstrukcijama sami sebi krivi- uvek bi mogli da izaberu da ne dišu, recimo.
Trudnoća je posebno stanje. Čak i u najprimitivnijim zajednicama trudna žena je bila tabusiana, a ne ravnopravna. Nego pre ravnopravnija.
Pitanje nataliteta je društveno, a ne državno. Društvo predstavljaju pojedinci koji imaju neki osećaj zajedništva i imaju kolektivnu svest o vrednostima koje nadilaze individualno u se, na se i poda se. Te i takve vrednosti bi država, kao aparat, trebalo da podržava.
Bilo je poprilično priče o tome na nekim drugim temama, koliko se osećamo delom neke šire zajednice ili ne.
Meni lično je bitno koje su mi nacionalnosti deca. Ne bih odselila iz zemlje ne zato što nemam mogućnosti već zato što mislim da je i na meni deo odgovornosti što je ovde tako kako je. Moji preci su ozbiljno krvarili gaće da bi im deca bila Srbi, da bi mogla da veruju u šta izaberu, a ne u ono što im je nametnuto. Sa te strane ja nisam samo individua, zato što nisam samoniklo biće već potomak generacija koje su verovale u određene vrednosti, a koje ja prepoznajem kao veoma značajne.
Sa tog aspekta i pitanje trudnoće i pitanje školovanja i pitanje proizvodnje hranje u krajnjem slučaju su lične odluke koje se u manjoj ili većoj meri reflektuju na celokupno društvo.
Da ne dužim- iz mog ugla trudnice bi trebalo da imaju raznorazne beneficije. I stari i nemoćni i invalidi i siročići... i brojne druge ugrožne kategorije.
Pitanje ravnopravnosti ja ne vidim kao goruće. U mojoj porodici žene su oduvek bile zaštićivane. Tako odgajam i svoju decu.
I još nešto- i muškarci imaju potrebu za roditeljstvom. Ne samo da im je važno da učestvuju u pravljenju novog života već je značajnom broju muškaraca veoma važno da aktivno učestvuje u odrastanju i vaspitavanju sopstvene dece.
 
Sve je to uzrocno-posledicno. Da bi sistem funkcionisao, moraju da postoje jasna pravila i beneficije sa jedne strane ali i odredjena etika sa druge strane. Znaci, ja ti zakonom dajem prava, ali ti sa tvoje moralno-eticke strane, nemoj da ih zloupotrebljavas.

Kada dodje do toga da se zakonom data prava zloupotrebljavaju, onda to vuce posledicu u vidu opravdanog straha svakog poslodavca od trudnoce radnica, pa zatim i preterane reakcije poslodavaca u vidu davanja otkaza, zastrasivanja itd...Ali kao i u svemu, istina je na sredini. Ne bi se ti plasio, da nemas i od cega da se plasis. Jedno vuce drugo. Zato, tamo gde su zasticeniji, ljudi zloupotrebljavaju prava, tamo gde nisu, nemaju nikakva prava.

Sto nikako nije dobro...ali svaki mali postupak, vuce posledice na globalnom nivou, jer preterana nonsalantnost i gledanje sopstvenog interesa kroz dugi niz godina, su doveli do toga da neke druge zene danas trpe torturu.

Nisam baš viđao torture, mislim da je to previše oštra reč, ali ok, verovatno da ima neko koga i ta priča opali po glavi bez da je hteo. Kao što ima dosta njih koje se ni same ne slažu sa feministkinjama i žale se na tempo koji ne mogu da postignu... A niko ih nije pitao da li hoće, sad su dovedene u takvu poziciju...

- - - - - - - - - -

Jeste licni izbor ali zena nije samo radnik u jednoj firmi, ona je i majka. Da bi poslodavac imao dovoljno radne snage narednih 30 godina mora da izpostuje obavezu prema zeni koja Ceka bebu. Ovde kod nas je zakonom to regulisano. Mogu i muskarci da koriste trudnicko bolovanje, uopste nije sporno bar sto se jednakosti tice. Drugo, prava je retkost da ovde zene idu na bolovanje zbog trudnoce.
U nekim drzavama , kao naprimer u Svajcarskoj zenama se racuna kao radni staz cuvanje dece kod kuce. Drzava, kao institucija nikako nemoze biti u manjku sa trudnicama. To je investiranje u buducnost....

Ok, ali nije majka vlasniku firme, kakve on ima veze sa tim? Nije on odlučio da ona rodi dete.

I jasno je meni to sve, ali ne može onda sa jedne strane kuknjava kad država kaže "rađajte decu", a njima frustracija ispliva pljunu državu, a onda dođu u iste te institucije i traže da im država pomogne kad se one odluče da rode, to ne može tim redosledom.

- - - - - - - - - -

Naravno da treba da imaju beneficije, ne zove se trudnoca dzabe drugo stanje.

E sad, druga strana medalje je upravo ovo o cemu sokvisnja govori: ima zena koje to jednostavno zloupotrebljavaju. Licno znam zenu koja je 5 godina bila na trudnickom/porodiljskom. Kada se vratila na posao nije znala gde je dosla. Sve se promenilo, planovi, programi, tehnologija. Trebala joj je cela godina da se uhoda. Da ne pricam o tome sto je stalno uzimala bolovanje na iem dece - pa ajde onda angazuj zamenu (skola je u pitanju tako da je neko morao da je menja). Ima je nedelju dana, pa je dve nema... Ja bih tu vec uvela neka ogranicenja...

Da, ali ne možeš, šta god uradiš dočekaće te na nož, te prve koje kukaju kako nisu državna stvar, prve kukaju kad država menja zakone koji njima nude beneficije.

- - - - - - - - - -

šta ti podrazumevaš pod državnom stvari
država ima zakone
radno pravo jevuredjeno zakonom
opravdano onemogućena osoba da radi treba da prima neku naknadu
to je čitav princip
trudnoća je valjda za državu
stanje koje opravdano privremeno uskraćuje radnu sposobnost
ili se vodimo principom
sama si odabrala da rađaš sama se i izdržavaj?
to mi je ko kad babe uzviknu trudnici u busu
kad si znala da se yebeš možeš i da stojiš!
jel to ravnopravnost?

One kažu da nije, čak su i uvređene time.

Navešću samo jedan primer: jednom sam povredio nogu na treningu, jako me bolelo, bolelo me kad stojim, sedim, hodam, tračanje i nije bilo moguće, vidno sam vukao nogu, ušao sam u autobus, niko se nije ponudio da ustane, mlado, staro, žensko, muško, niko... Meni to ne bi ni značilo, bolelo me kad sednem i kad stanem, svejedno, ali nisam im baš video ravnopravnost...

A nekako ja ravnopravnost kad gledam - gledam je na svim poljima, ne možemo biti ravnopravni samo u određenom segmentu... Ili jesmo ili nismo.

- - - - - - - - - -

"ugrozeni" deo stanovnistva a to su deca, starci, trudnice i invalidi treba uvek da racunaju na pomoc okoline i drzave kada se nadju u situaciji u kojoj su vec a koja ih svrstava u ugrozenu kategoriju. za koji qurac placas u evropi silne poreze drzavi kad sutra nece hteti nista od toga da ti vrati ili da onome ko treba, nego da ce se spuca u koje kakve nevladine organizacije, dipomatska putovanja i skupa kola i generalno pretesku drzavnu administraciju.

Da, ali onda sam smisao ravnopravnosti nije realan i pada u vodu?

- - - - - - - - - -

Trudnoća jeste svesni izbor pojedinca, ali očekivati da trudnica nema prednost u redu je besmisleno, kao kada bismo rekli da je odluka da dišemo svesni izbor, niko nas na to ne tera te da su oni koji imaju problema sa opstrukcijama sami sebi krivi- uvek bi mogli da izaberu da ne dišu, recimo.
Trudnoća je posebno stanje. Čak i u najprimitivnijim zajednicama trudna žena je bila tabusiana, a ne ravnopravna. Nego pre ravnopravnija.
Pitanje nataliteta je društveno, a ne državno. Društvo predstavljaju pojedinci koji imaju neki osećaj zajedništva i imaju kolektivnu svest o vrednostima koje nadilaze individualno u se, na se i poda se. Te i takve vrednosti bi država, kao aparat, trebalo da podržava.
Bilo je poprilično priče o tome na nekim drugim temama, koliko se osećamo delom neke šire zajednice ili ne.
Meni lično je bitno koje su mi nacionalnosti deca. Ne bih odselila iz zemlje ne zato što nemam mogućnosti već zato što mislim da je i na meni deo odgovornosti što je ovde tako kako je. Moji preci su ozbiljno krvarili gaće da bi im deca bila Srbi, da bi mogla da veruju u šta izaberu, a ne u ono što im je nametnuto. Sa te strane ja nisam samo individua, zato što nisam samoniklo biće već potomak generacija koje su verovale u određene vrednosti, a koje ja prepoznajem kao veoma značajne.
Sa tog aspekta i pitanje trudnoće i pitanje školovanja i pitanje proizvodnje hranje u krajnjem slučaju su lične odluke koje se u manjoj ili većoj meri reflektuju na celokupno društvo.
Da ne dužim- iz mog ugla trudnice bi trebalo da imaju raznorazne beneficije. I stari i nemoćni i invalidi i siročići... i brojne druge ugrožne kategorije.
Pitanje ravnopravnosti ja ne vidim kao goruće. U mojoj porodici žene su oduvek bile zaštićivane. Tako odgajam i svoju decu.
I još nešto- i muškarci imaju potrebu za roditeljstvom. Ne samo da im je važno da učestvuju u pravljenju novog života već je značajnom broju muškaraca veoma važno da aktivno učestvuje u odrastanju i vaspitavanju sopstvene dece.

Disanje nije odluka.
 
Trudnoca je vec odavno , politicko pitanje i samim time drzavno. Jedan institut u Berlinu je preracunao da se prosecno nemacko dete radja sa dugom ( drzavnim) od 26000 eura.U drugim zemljama se taj iznos menja do najveceg verujem u Grckoj gde se drzavni dug cak i neordjenu decu prenosi u iznosu od 150000 eura.
Medjutim trudnoca nosi buduceg poreznika.Ali i buducu ekonomiju.Npr. Nemacke penzije svih 65 + ce placati moja deca, unuci i praunuci( jer ide iz bruto licnog dohodka svih uposlenih sada)
Ako drzava zeli da dobije pare natrag od svog -zdravog- buduceg poreznika, ta drzava se brine za njega i za majku jer joj primarni cilj zdravlje i radna sposobnost buduceg drzavljanina kao i majke tog deteta.

E sad realitet je cesto kroz nemilosrdne kapitalistice odnose u mnogim zemljma ( skoro svim) poremecen.Te trudnice se u mnogim zemljama vode kao bolesne, tamo gde imaju trudnicka prava bivaju ucenjivane da nastave sa poslom, i naravno, zemlje bez ikakvih beneficija...
 
Trudnoca je vec odavno , politicko pitanje i samim time drzavno. Jedan institut u Berlinu je preracunao da se prosecno nemacko dete radja sa dugom ( drzavnim) od 26000 eura.U drugim zemljama se taj iznos menja do najveceg verujem u Grckoj gde se drzavni dug cak i neordjenu decu prenosi u iznosu od 150000 eura.
Medjutim trudnoca nosi buduceg poreznika.Ali i buducu ekonomiju.Npr. Nemacke penzije svih 65 + ce placati moja deca, unuci i praunuci( jer ide iz bruto licnog dohodka svih uposlenih sada)
Ako drzava zeli da dobije pare natrag od svog -zdravog- buduceg poreznika, ta drzava se brine za njega i za majku jer joj primarni cilj zdravlje i radna sposobnost buduceg drzavljanina kao i majke tog deteta.

E sad realitet je cesto kroz nemilosrdne kapitalistice odnose u mnogim zemljma ( skoro svim) poremecen.Te trudnice se u mnogim zemljama vode kao bolesne, tamo gde imaju trudnicka prava bivaju ucenjivane da nastave sa poslom, i naravno, zemlje bez ikakvih beneficija...

To je, takođe, poznata stvar, ali zašto ona same žene pričaju kako to nije državna stvar, kako one rađaju sebi i da ih ne zanima nikakav pritisak sa te strane, itd, itd?
 
Da, ali onda sam smisao ravnopravnosti nije realan i pada u vodu?
niko od nas po rodjenju nije ravnopravan ako cemo da ulazimo u detalje ravnopravnosti, neko mestom rodjenja, neko statusom, neko urodjenom manom ili pak vanserijskim talentom itd...po meni ravnopravnost nije sama sebi svrha, kao sto nijedna idologija ili koncept ne trebaju sami sebi da budu svrha, vec je njen cilj i sustina pokusaj uklanjanja nekih ogranicenja koje hteo ne hteo postoje svuda iz razlicitih razloga. grupe ljudi koji se iz razlicitih razloga nalaze privremeno ili stalno u "specijalnim" grupama zbog svog metalnog, fizickog ili kog god vec stanja treba da uzivaju u posebnom tretmanu jer sami nisu (dovoljno) sposobni da prezive (napustena deca npr) ili im je potrebna pomoc (invalidi, trudnice...). meni je tupljenje o ravnopravnosti o nekome kome treba pomoc ostrenje qurca na toj osobi, sto mi ne pada na pamet da radim. iliti kad vidim slepca na ulici koji se muci da predje pitacu ga da li mu je potrebna pomoc, dacu trudnici da udje preko reda, necu naplatiti detetu duplo jer ne zna da racuna itd...ravnopravnost treba da ima svoju osnovu na etickim principima, a ne na cisto kapitalistickim iliti "individualnost". mi smo deo drustva kao i sto smo individue u okviru drustva, i kao takvi ne treba da budemo totalne sociopate.sa druge strane, zloupotrebe nekih povlastica treba kaznjavati sa druge strane jer cesto od parazita onima kojima stvarno treba pomoc ne mogu da stignu na red.
 
Trudnoca je vec odavno , politicko pitanje i samim time drzavno. Jedan institut u Berlinu je preracunao da se prosecno nemacko dete radja sa dugom ( drzavnim) od 26000 eura.U drugim zemljama se taj iznos menja do najveceg verujem u Grckoj gde se drzavni dug cak i neordjenu decu prenosi u iznosu od 150000 eura.
Medjutim trudnoca nosi buduceg poreznika.Ali i buducu ekonomiju.Npr. Nemacke penzije svih 65 + ce placati moja deca, unuci i praunuci( jer ide iz bruto licnog dohodka svih uposlenih sada)
Ako drzava zeli da dobije pare natrag od svog -zdravog- buduceg poreznika, ta drzava se brine za njega i za majku jer joj primarni cilj zdravlje i radna sposobnost buduceg drzavljanina kao i majke tog deteta.

E sad realitet je cesto kroz nemilosrdne kapitalistice odnose u mnogim zemljma ( skoro svim) poremecen.Te trudnice se u mnogim zemljama vode kao bolesne, tamo gde imaju trudnicka prava bivaju ucenjivane da nastave sa poslom, i naravno, zemlje bez ikakvih beneficija...

da al do te mere da ne ostete firmu i ekjonomiju jer je ekonomija mocnija od trudnice
to je malo farsa po meni politicka igra, na jednu stranu te teraju da radis a na drugu da radjas a gledaju da ne primas previse a po mogucnosti i da sto pre pocnes da radis..e sad treba ti opezbede mesto za dete, al je skupo, pa traze kako da prodju sto jefrinije, a najbolje da ne plate nista...a agde je penzija, ma oni obezbedjeni, al se bune mladi, kazu nece vise da palcaju penzije starcima, jer starcima ne oporezuju penziju sad ko nama ili nasooj deca, bice 50 posto a sigurno i vise.
pa zarad nemira u drzavi gledaju da izbalansiraju al pravde nema
 
niko od nas po rodjenju nije ravnopravan ako cemo da ulazimo u detalje ravnopravnosti, neko mestom rodjenja, neko statusom, neko urodjenom manom ili pak vanserijskim talentom itd...po meni ravnopravnost nije sama sebi svrha, kao sto nijedna idologija ili koncept ne trebaju sami sebi da budu svrha, vec je njen cilj i sustina pokusaj uklanjanja nekih ogranicenja koje hteo ne hteo postoje svuda iz razlicitih razloga. grupe ljudi koji se iz razlicitih razloga nalaze privremeno ili stalno u "specijalnim" grupama zbog svog metalnog, fizickog ili kog god vec stanja treba da uzivaju u posebnom tretmanu jer sami nisu (dovoljno) sposobni da prezive (napustena deca npr) ili im je potrebna pomoc (invalidi, trudnice...). meni je tupljenje o ravnopravnosti o nekome kome treba pomoc ostrenje qurca na toj osobi, sto mi ne pada na pamet da radim. iliti kad vidim slepca na ulici koji se muci da predje pitacu ga da li mu je potrebna pomoc, dacu trudnici da udje preko reda, necu naplatiti detetu duplo jer ne zna da racuna itd...ravnopravnost treba da ima svoju osnovu na etickim principima, a ne na cisto kapitalistickim iliti "individualnost". mi smo deo drustva kao i sto smo individue u okviru drustva, i kao takvi ne treba da budemo totalne sociopate.sa druge strane, zloupotrebe nekih povlastica treba kaznjavati sa druge strane jer cesto od parazita onima kojima stvarno treba pomoc ne mogu da stignu na red.

Apsolutno se slažem sa svim, i to bi u teoriji bilo idealno, ali je istina negde daleko, u praksi nije baš tako. Upravo te grupe guraju individualističke potrebe, krajnje nezainteresovani za ostale, uglavnom za svoje potrebe, što kasnije proizvede nezadovoljstvo i nametanje svog mišljenja drugima, gde žele da menjaju samo ono što njima smeta bez potrebe da se čuje i druga, i treća strana, a to i jeste na kraju bio slučaj sa ravnopravnošću. Kad pitaš o tome, i dan - danas se žale, iako postoji milion situacija gde su muškarci diskriminisani, to je sad postalo više ono "kad već postoji i minimalna mogućnost, dajte da mi proguramo svoje", ali je to samo po sebi kontradiktorno i rađa probleme sa druge strane.
 
To je, takođe, poznata stvar, ali zašto ona same žene pričaju kako to nije državna stvar, kako one rađaju sebi i da ih ne zanima nikakav pritisak sa te strane, itd, itd?

To je slamka za hvatanje, da se radi o nekom slobodnom , njenom izboru, odluci.Vrsta utehe da ako nigde drugde nemamo moc, ni nad cim,imamo moc nad maternicom.Uglavnom se to cuje kod zena kojima je bioloska reprodukcija, sat visko na listi - ostvarivanja sebe - u zivotu..Dok.Dok jos jednom ne poraste i ne shvati da dete nije njen zivot nego samo deo zivljena.

- - - - - - - - - -

da al do te mere da ne ostete firmu i ekjonomiju jer je ekonomija mocnija od trudnice
to je malo farsa po meni politicka igra, na jednu stranu te teraju da radis a na drugu da radjas a gledaju da ne primas previse a po mogucnosti i da sto pre pocnes da radis..e sad treba ti opezbede mesto za dete, al je skupo, pa traze kako da prodju sto jefrinije, a najbolje da ne plate nista...a agde je penzija, ma oni obezbedjeni, al se bune mladi, kazu nece vise da palcaju penzije starcima, jer starcima ne oporezuju penziju sad ko nama ili nasooj deca, bice 50 posto a sigurno i vise.
pa zarad nemira u drzavi gledaju da izbalansiraju al pravde nema

ma u principu sve su to buduci glasaci..pa kada dodje vreme da glasaju drugacije , neka glasaju jer buducnost pripada mladosti a ne nama matorima
 
To je slamka za hvatanje, da se radi o nekom slobodnom , njenom izboru, odluci.Vrsta utehe da ako nigde drugde nemamo moc, ni nad cim,imamo moc nad maternicom.Uglavnom se to cuje kod zena kojima je bioloska reprodukcija, sat visko na listi - ostvarivanja sebe - u zivotu..Dok.Dok jos jednom ne poraste i ne shvati da dete nije njen zivot nego samo deo zivljena.

- - - - - - - - - -
ma u principu sve su to buduci glasaci..pa kada dodje vreme da glasaju drugacije , neka glasaju jer buducnost pripada mladosti a ne nama matorima

da al dotle ih izmanipulisu da ili glasaju za njih ili ne glasaju uopste :lol:

malo pametnih glasaca ima i sa preko 20 a kamoli ovi sto tek napune 18 a traze da se samnji na 16, taj ne zna kolko ga puta juce bacio u nesvest a kamoli sta je dobro za njegovu buducnost
al naravno sto vise glasaca sve vise pare za partije, zato ste i vi zene dobile prava na glasanje

- - - - - - - - - -

niko od nas po rodjenju nije ravnopravan ako cemo da ulazimo u detalje ravnopravnosti, neko mestom rodjenja, neko statusom, neko urodjenom manom ili pak vanserijskim talentom itd...po meni ravnopravnost nije sama sebi svrha, kao sto nijedna idologija ili koncept ne trebaju sami sebi da budu svrha, vec je njen cilj i sustina pokusaj uklanjanja nekih ogranicenja koje hteo ne hteo postoje svuda iz razlicitih razloga. grupe ljudi koji se iz razlicitih razloga nalaze privremeno ili stalno u "specijalnim" grupama zbog svog metalnog, fizickog ili kog god vec stanja treba da uzivaju u posebnom tretmanu jer sami nisu (dovoljno) sposobni da prezive (napustena deca npr) ili im je potrebna pomoc (invalidi, trudnice...). meni je tupljenje o ravnopravnosti o nekome kome treba pomoc ostrenje qurca na toj osobi, sto mi ne pada na pamet da radim. iliti kad vidim slepca na ulici koji se muci da predje pitacu ga da li mu je potrebna pomoc, dacu trudnici da udje preko reda, necu naplatiti detetu duplo jer ne zna da racuna itd...ravnopravnost treba da ima svoju osnovu na etickim principima, a ne na cisto kapitalistickim iliti "individualnost". mi smo deo drustva kao i sto smo individue u okviru drustva, i kao takvi ne treba da budemo totalne sociopate.sa druge strane, zloupotrebe nekih povlastica treba kaznjavati sa druge strane jer cesto od parazita onima kojima stvarno treba pomoc ne mogu da stignu na red.

pametan post

al opet ima ali, sta je sa onim milionerom, znam jednog takvog, dobija deciji dodatak od drzave, kaze to je moje pravo?
jer ne pomisli prvo covek koji je ovo idiot, a na drugu stranu ne zna kolko mozda on daje pomoci?
 
Poslednja izmena:
Apsolutno se slažem sa svim, i to bi u teoriji bilo idealno, ali je istina negde daleko, u praksi nije baš tako. Upravo te grupe guraju individualističke potrebe, krajnje nezainteresovani za ostale, uglavnom za svoje potrebe, što kasnije proizvede nezadovoljstvo i nametanje svog mišljenja drugima, gde žele da menjaju samo ono što njima smeta bez potrebe da se čuje i druga, i treća strana, a to i jeste na kraju bio slučaj sa ravnopravnošću. Kad pitaš o tome, i dan - danas se žale, iako postoji milion situacija gde su muškarci diskriminisani, to je sad postalo više ono "kad već postoji i minimalna mogućnost, dajte da mi proguramo svoje", ali je to samo po sebi kontradiktorno i rađa probleme sa druge strane.
nisam sigurna da razumem sta mislis ovo prvo, aj daj primer.

za ovo drugo boldovano, pretpostavljam da mislis na razvod, ali to se isto vise odnosi na zapad, gde fakat ima zena koje zloupotrebljavaju sistem jer im se moze. al evo ti primer amerike gde ti se to razvodno silovanje koristi kako ko moze (i ne samo to, tamo gomila ljudi samo ceka priliku da se desi nesto da mogu da tuze kompaniju, drzavu ili koga god vec, ili da ih udare kola pa dobiju neku debelu odstetu i zive od tih poara do kraja zivota), sa druge strane porodiljska prava su prakticno nepostojeca. americki zakon ti daje pravo na tri meseca neplaceno nakon porodjaja, sto vecina zena ne iskoristi jer se boje za svoje radno mesto. e sad od svog tog feminizma i brige kako da iscedis od muza i poslednju paru, zaboravile su da se pozabave pravom na humanu reprodukciju i potrebe deteta da u prvih nekoliko meseci zivota bude stalno uz majku. meni to nije normalno.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top