Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 101.691
-
- Popularno:
- Четничке казнене формације ''Црне...
- Opanci: Obuća koja je koračala kroz...
- IZABRAN PAPA: Pokuljao BELI DIM iz...
- Predsjednik Republike Srpske Milorad...
- Jovana Jeremić se polako probija
- Afera na pomolu: Rafal pod sumnjom
- Bacanje para
- Jeziv snimak na mrežama, seku Vučićevu...
- Picula a?
- Zemlje u okruženju Srbije pristupaju EU...
Trojansko more - Panonsko more u doba antičke Troje
- Začetnik teme Mrkalj
- Datum pokretanja
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
Dosad bio polupismen sad posto i nepismen ?
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
Gdje se nalazila Brigija - Frigija u vreme Trojanskog rata i kojoj grupaciji naroda pripadaju Brigi - Frigi ?
The literary tradition enables us to put an ancient name to the Lausitz invaders . In the summary of Eugammon`s Telegony ,which was composed in the sixth century but drewupon traditional epic material , we learn that Odysseus commanded the Thesprotians at first unsuccessfully against the Brygi , after he had returned to Ithaca , i.e. in the decade c. 1180-1170 b.c. In the foundation legend of Epidamnus , in which the proto-Corinthian occupants are enumerated ( Appian , BC ll , 39 ) , the Briges held the site after Heracles and before the Taulantii , `an Illyrian tribe`. The Briges were evidently regarded as not Illyrian . The early history of the Briges in Macedonian was well known , if we may judge from the incidental remarks made by Herodotus ( VII , 73 and VIII , 138 , 2-3 ) , that they lived nexst to the Macedones and had their capital below Mt Bermium , that is in the region between Edessa and Beroea , until they migrated to Asia . Even after the migration there were some Briges still inland of Epidamnus ( Ps.- Scymnus 434 ) and in northern Pelagonia , where one of their cities was called Brygae ( St. Byz. s.vv. Brygias and Bryx ) . These Briges of Europe were certainly related to the Phryges of Asia ; inteed times as chance finds ; curving-backed knives , bored battle-axesof three kinds ( not found in graves ) , slashing swords of Naue II type , leaf-shaped spearheads , and flame-shaped , all of bronze . This archaeological evidence puts the Lausitz invasion of the southeren Balkans in a claer perspective . The Lausitz invaders and their associates seem to have followed the same routes as the Goths under forward into Central Albania as far as Epidamnus and into some parts of northern Epirus . This initial phase fell in the period c. 1200-1150 b.c. The next stage ,beginning c. 1150 b.c., saw the conquest of Central Macedonia from the west via Edessa and perhaps from the middle Vardar valley via Kilinder . A recession occurred c. 1080 b.c. when they lost their two important bases east of the Vardar at Vardarophtsa and Vardina , but they expanded at about the same time to the south bank of the lower Haliiiacmon valley . In the period after 1080 b.c. they held most of Macedonia west of the Vardar , and also Pelagonia and Central Albania . With such a pattern of settlement it is clear that the economic centre of the invaders` reàlms lay in the western part of the central Macedonia plain .
When we relate the invasion of Macedonia by the Briges to the invasions of Mycenaean Greece in L.H. IIIb and IIIc , we see that the short-lived advance by Hyllus to the Isthmus c. 1220 b.c. in L.H. IIIb cannot have been due to pressure from the Briges who had not yet reached Macedonia . On the other hand , at the start of L.h. IIIc Odysseus faced the Briges on Western Macedonia and Epirus in the following decades which seems to have been an important factor in startihg the Thessali and the Dorians on their invasions , c. 1140 b.c. and c. 1120 b.c. respectively , and in ensouraging others to follow in their wake for another fifty years or so .
„73) Фрижани су имали опрему врло сличну Пафлагонској, и они су се врло мало разликовали. Фрижанима је по причању Македонаца, у време док су становали у Европи и били суседи Македонаца, било име Бриги, а кад су се преселили у Азију, променили су истовремено и завичај и име и назвали су се Фрижани. Јермени су били наоружани исто као и Фрижани, јер су они потомци Фрижана. Оба ова народа предводио је Артохмо, који је био ожењен Даријевом ћерком.“
„Историја“ - Херодот
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 101.691
Da li je tebi jasno da sam priznao da je Troja u Lipovici i povukao se iz diskusije?
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
O IZVINI ! Ja pomislio da se ti to šališ !
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
4. 1. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
U prethodna 3 poglavlja smo ispratili Argonaute na njihovoj plovidbi od Jolka , preko Lemnosa i Elektrinog ostrva , Kizikove teritorije , zemlje Mišana , Bebrika i Bitinjana . Zajedno s njima prebrodili Bospor i Plegadu i uplovili u Pont . Saznali smo da je Apolonije iskoristio priliku i u zemlji Misiji vratio putanju Argonauta iz istoriografije njegovog vremena u istoriografiju kakva je zaista bila u vrijeme putovanja Argonauta . Tako je Argo uplovila u Miziju u Maloj Aziji , a isplovila iz Mizije u bugarskom Podunavlju . Bosporsku klisuru smo prepznali kao Đerdapsku klisuru , a Plegadu kao pregradu - branu na kraju Đerdapa u rejonu Golupca . Sa druge strane Plegade Argonauti uplovljavaju u Pont - more u Panonskom bazenu .
Vidjeli smo da se opis Bospora u Argonautici nikako nemože odnositi na današnji Bosfor , a sada da vidimo šta nam govori opis mora Ponta i obale mu . Nivo vode u Pontu je viši za približno 70 metara u odnosu na nivo vode u Bosporu - Đerdapu u zoni Plegade . Na to ukazuje visina Mernernih stubova - Pregrade od 68 metara , koji su uklonjeni miniranjem pre 150 godina , što sa nivoom na kome su se nalazili nivo vode Dunava od približno 70 metara daje ukupnih 140 metara nadmorske visine za visinu vode u Pontu - Panonskom moru .
Da je to zaista bio nivo vode Ponta potvrđuju naslage najfinije sige na visinama od 140 - 150 metara nadmorske visine , taložene na samoj obali Panonskog mora , nanesena talasima .
Druga potvrda postojanja Panonskog mora – Ponta je u narodnom predanju . Jedno takvo predanje je zabilježio Milorad Petrović Čiča i sačuvao u knjizi " Legende Istočne Srbije "
TRIBRODE
Nekada davno kada na ovim prostorima nije bilo ni Peka ni Dunava, kada je sve bilo carstvo velikog PANONSKOG MORA , legenda kaže da je na brdima više današnjeg sela postojao carski grad.
U cara beše prelepa kćer o koju su se otimali mnogi mladići. Kao što obično biva i sam car je dugo bio neodlučan kome da je da za ženu. Tako odluči da na viteško nadmetanje pozove sve prosce i kćer podari najhrabrijem i najboljem. I zaista, u zakazano vreme, skupiše se mnogi mladići iz okoline, ali i trojica koji dođoše iz daleka lepim brodovima. Čim se pojaviše, svojim viteškim držanjem i naočitošću izazvaše divljenje, ali i zavist ostalih mladića. Nekako istovremeno se pojavi još jedan, stasit i svima nepoznat mladić. Međutim, njega jedva da je ko i zapazio, jer sve oči behu uprte u tri plemića i brodove kojima su došli. Kada je takmičenje počelo, odmah se videlo da će se u jaku trku za ruku lepe princeze umešati i nepoznati mladić. Videvši da ovaj nepoznati može lako da im preuzme devojku, ali i kraljevstvo, tri plemića se dogovoriše da ga preko noći ubiju i bace u more. Ništa ne sluteći, nepoznati mladić je legao da spava i odmori se za sutrašnji nastavak takmičenja. Ali, tek što zaspa u njegov šator upaše tri plemića, baciše se na njega i ubiše ga. Kad su pošli da ga bace u more, susrete ih princeza koja se krišom iskrala iz dvorca i pošla ka šatoru odvažnog naznanca. Videvši šta su tri plemića učinila, ona prokle dan kada su tri broda došla, moleći Boga da najsurovije kazni ubice. Legenda kaže da je Bog uslišio njenu molbu. Sa ranim jutrom osvanula je i jaka bura, kakvu do tada niko nije doživeo. Pobesnelo more je pokidalo veze i potopilo sva tri broda i njihove gospodare. Kada je Bog uslišio devojčinu molbu oglasiše se i dobre vile koje sa planine doneše živu vodu i njome poprskaše mrtvo telo nepoznatog mladića. Čim je oživeo, car razglasi da svoju jedinicu daje ovom mladiću. Tako je, po ona tri broda i potonja naseobina dobila ime Tribrode koje i danas nosi.
I gle čuda Tribrode su baš na obali velikog Panonskog mora sa visinom vode od 140 m nm visine !
Danica Đokić zabeležila je verovanje rasprostranjeno u slivu reke Pek da je car Trojan probio Đerdap da bi isušio PANONSKO MORE i omogućio ljudima da dopru do zlata iz nanosa reke Pek i njenih pritoka .
Zanimljivo verovanje koje nam govori :
1. O znanju za postojanje Panonskog Mora u Antičko vreme !
2. Iz Strabonovog i Ovidijevog svedočenja znamo da je More , sa sniženim nivoom vode sa 140 m nm visine na 95 m nm visine , još tu u vreme dolaska rimljana . Verovanje ukazuje da je netko nakon toga preduzeo radnje na uklanjanju prepreka u Đerdapskoj Klisuri u cilju njegovog isušivanja .
3. Navodi se car Trojan kao taj koji je probio Đerdap i time isušio Panonsko More . Iz istorijskih izvora smo obavešteni upravo o takvim radnjama cara Trajana !
4. Nameće se zaključak da je car Trojan - car Trajan i da je upravo on taj koji je oko 100 godine naše ere produbio Đerdap i time omogućio isušivanje i nestanak Panonskog Mora - Ponta - Okeana Potamosa !
Rumunski naučnici su , još pre 30 godina , Kolhidu locirali na tromeđi današnjih Mađarske , Ukrajine i Rumunije - na čijem se tlu nalazila upravo u rejonu Baia Marea . Iz priče o tome da je netko čitajući Diodorusovu Istoriju shvatio da su Argonauti ploveći Mlavom stigli na Homolje imamo samo golu informaciju pa da vidimo opisuje li i Apolonije taj dio plovidbe .
Prorok Finej je ovako najavio taj dio plovidbe :
-Ako pak leteć posrijedi kroz hridi nastrada ptica,
Tad se okrenite nazad,jer mnogo je bolje pred boz’ma
Povuć se. Ne biste naime med hridima mogli umaći
Usudu zlu, ni da je od željeza sazdana Arga. 340
Jadnici, nemojte se usudit mi proroštva gazit
Mislite l'da sam i triput toliko nepoćudan kol’ko
Nebeskim bozima jesam il da sam i više im mrzak.
Ne usud’te se proći sa lađom bez znamenja ptičjeg.
Bit će kako već bude. A umaknete li kako 345
Sudaru hridi te živi i zdravi stignete u Pont,
Plovite odmah i zemlju Bitinjana imajte zdesna
Grebena čuvajuć se uz obalu, dokle god Rebu
Ne minete, rijeku brzoteku, i Crnu stijenu
I dok ne stignete na tinijski otok u pristan. 350
Otle se skroz preko mora zaputite, nije daleko,
U marijandinsku zemlju nasuprot i pristan’te ondje.
Tu se nalazi put što spušta se dolje ka Hadu;
Aherontski se rt poisturen diže visoko.
Vrtložni Aheront pak presijecajuć rt sam duboko, 355
Lije, ispljuskuje vodu iz velika raspukla ždrijela.
Odmah za njim uz mnoge Paflagonaca brežuljke
Proć ćete, kojima prvo Enećanin vladaše Pelop.
A od njegove krvi i potječu, kako se diče.
Ima pak nekoji rt nasuprot Medvjedu onom 360
Velikom, odsvuda strm, a Karambom ljudi ga zovu
Apolonije taj dio plovidbe ovako opisuje :
-Oni pak upravo valjda od mrzla odahnuše straha
Zvjerajući u nebo i morsku pučinu što se
Prostirala daleko.
-Reče, i ujedno lađu duž zemlje Bitinjana pogna
Preko pučine naprijed, sred mora.
-No kad smo
Prošli kroz stijene Plegada, ubuduće mislim da više 645
Neće bit druge takve pogibelji budemo l’ točno
Finejeva uputstva na svome slijedili putu.
Tako reče, pa smjesta od takvih odustajuć riječi
Postojan uniješe trud u veslanje. Ubrzo oni
Minuše Rebu, rijeku brzoteku, i hrid Kolonu, 650
Nedugo potom pak kraj Crne prođoše stijene,
A iza nje ušće Filidovo, gdjeno je negda
Sina Atamantova u svojem primio domu
Dipsak kada je s ovnom iz grada Orhomena bjež’o.
Njega je livadska Nimfa porodila. Nije se njemu 655
Milila obijest, već mirno na vodama svojega oca
S majkom je živio skupa uz obalu pasući stada.
Njegovo svetište brzo i široke minuše riječne
Obale i ravnicu i Kalpu dubokih struja
Gledajući ih samo. Za dana, a jednako tako 660
Noću za bezvjetrice bez odmora veslahu žustro.
K’o što se vlažnu, masnu oranicu orući znaju
Težački volovi mučit, a sa svih strana im curi
Silan znoj sa slabina i šije, dok njihove oči
Koso pogledom kruže pod jaram, a dahtanje suho, 665
Dah im neprekidno krklja iz njuški, a oni u zemlju
Papcima upiru se i muče se cijeloga dana;
Na njih nalik junaci iz mora vukli su vesla.
Kada još nema svjetla božanskog, a odviše tamno
Više nije, već slaba po noći se razlila svjetlost, 670
Koju obično ljudi pri buđenju prozorjem zovu,
Tada u tinijsku luku uplovivši otoka pusta,
Naporom iscrpljeni iskrcaše se na kopno.
U prethodna 3 poglavlja smo ispratili Argonaute na njihovoj plovidbi od Jolka , preko Lemnosa i Elektrinog ostrva , Kizikove teritorije , zemlje Mišana , Bebrika i Bitinjana . Zajedno s njima prebrodili Bospor i Plegadu i uplovili u Pont . Saznali smo da je Apolonije iskoristio priliku i u zemlji Misiji vratio putanju Argonauta iz istoriografije njegovog vremena u istoriografiju kakva je zaista bila u vrijeme putovanja Argonauta . Tako je Argo uplovila u Miziju u Maloj Aziji , a isplovila iz Mizije u bugarskom Podunavlju . Bosporsku klisuru smo prepznali kao Đerdapsku klisuru , a Plegadu kao pregradu - branu na kraju Đerdapa u rejonu Golupca . Sa druge strane Plegade Argonauti uplovljavaju u Pont - more u Panonskom bazenu .
Vidjeli smo da se opis Bospora u Argonautici nikako nemože odnositi na današnji Bosfor , a sada da vidimo šta nam govori opis mora Ponta i obale mu . Nivo vode u Pontu je viši za približno 70 metara u odnosu na nivo vode u Bosporu - Đerdapu u zoni Plegade . Na to ukazuje visina Mernernih stubova - Pregrade od 68 metara , koji su uklonjeni miniranjem pre 150 godina , što sa nivoom na kome su se nalazili nivo vode Dunava od približno 70 metara daje ukupnih 140 metara nadmorske visine za visinu vode u Pontu - Panonskom moru .
Da je to zaista bio nivo vode Ponta potvrđuju naslage najfinije sige na visinama od 140 - 150 metara nadmorske visine , taložene na samoj obali Panonskog mora , nanesena talasima .
Druga potvrda postojanja Panonskog mora – Ponta je u narodnom predanju . Jedno takvo predanje je zabilježio Milorad Petrović Čiča i sačuvao u knjizi " Legende Istočne Srbije "
TRIBRODE
Nekada davno kada na ovim prostorima nije bilo ni Peka ni Dunava, kada je sve bilo carstvo velikog PANONSKOG MORA , legenda kaže da je na brdima više današnjeg sela postojao carski grad.
U cara beše prelepa kćer o koju su se otimali mnogi mladići. Kao što obično biva i sam car je dugo bio neodlučan kome da je da za ženu. Tako odluči da na viteško nadmetanje pozove sve prosce i kćer podari najhrabrijem i najboljem. I zaista, u zakazano vreme, skupiše se mnogi mladići iz okoline, ali i trojica koji dođoše iz daleka lepim brodovima. Čim se pojaviše, svojim viteškim držanjem i naočitošću izazvaše divljenje, ali i zavist ostalih mladića. Nekako istovremeno se pojavi još jedan, stasit i svima nepoznat mladić. Međutim, njega jedva da je ko i zapazio, jer sve oči behu uprte u tri plemića i brodove kojima su došli. Kada je takmičenje počelo, odmah se videlo da će se u jaku trku za ruku lepe princeze umešati i nepoznati mladić. Videvši da ovaj nepoznati može lako da im preuzme devojku, ali i kraljevstvo, tri plemića se dogovoriše da ga preko noći ubiju i bace u more. Ništa ne sluteći, nepoznati mladić je legao da spava i odmori se za sutrašnji nastavak takmičenja. Ali, tek što zaspa u njegov šator upaše tri plemića, baciše se na njega i ubiše ga. Kad su pošli da ga bace u more, susrete ih princeza koja se krišom iskrala iz dvorca i pošla ka šatoru odvažnog naznanca. Videvši šta su tri plemića učinila, ona prokle dan kada su tri broda došla, moleći Boga da najsurovije kazni ubice. Legenda kaže da je Bog uslišio njenu molbu. Sa ranim jutrom osvanula je i jaka bura, kakvu do tada niko nije doživeo. Pobesnelo more je pokidalo veze i potopilo sva tri broda i njihove gospodare. Kada je Bog uslišio devojčinu molbu oglasiše se i dobre vile koje sa planine doneše živu vodu i njome poprskaše mrtvo telo nepoznatog mladića. Čim je oživeo, car razglasi da svoju jedinicu daje ovom mladiću. Tako je, po ona tri broda i potonja naseobina dobila ime Tribrode koje i danas nosi.
I gle čuda Tribrode su baš na obali velikog Panonskog mora sa visinom vode od 140 m nm visine !
Danica Đokić zabeležila je verovanje rasprostranjeno u slivu reke Pek da je car Trojan probio Đerdap da bi isušio PANONSKO MORE i omogućio ljudima da dopru do zlata iz nanosa reke Pek i njenih pritoka .
- Danica Đokić , Ispiranje zlata u slivu Peka , str. 148.
Zanimljivo verovanje koje nam govori :
1. O znanju za postojanje Panonskog Mora u Antičko vreme !
2. Iz Strabonovog i Ovidijevog svedočenja znamo da je More , sa sniženim nivoom vode sa 140 m nm visine na 95 m nm visine , još tu u vreme dolaska rimljana . Verovanje ukazuje da je netko nakon toga preduzeo radnje na uklanjanju prepreka u Đerdapskoj Klisuri u cilju njegovog isušivanja .
3. Navodi se car Trojan kao taj koji je probio Đerdap i time isušio Panonsko More . Iz istorijskih izvora smo obavešteni upravo o takvim radnjama cara Trajana !
4. Nameće se zaključak da je car Trojan - car Trajan i da je upravo on taj koji je oko 100 godine naše ere produbio Đerdap i time omogućio isušivanje i nestanak Panonskog Mora - Ponta - Okeana Potamosa !
Rumunski naučnici su , još pre 30 godina , Kolhidu locirali na tromeđi današnjih Mađarske , Ukrajine i Rumunije - na čijem se tlu nalazila upravo u rejonu Baia Marea . Iz priče o tome da je netko čitajući Diodorusovu Istoriju shvatio da su Argonauti ploveći Mlavom stigli na Homolje imamo samo golu informaciju pa da vidimo opisuje li i Apolonije taj dio plovidbe .
Prorok Finej je ovako najavio taj dio plovidbe :
-Ako pak leteć posrijedi kroz hridi nastrada ptica,
Tad se okrenite nazad,jer mnogo je bolje pred boz’ma
Povuć se. Ne biste naime med hridima mogli umaći
Usudu zlu, ni da je od željeza sazdana Arga. 340
Jadnici, nemojte se usudit mi proroštva gazit
Mislite l'da sam i triput toliko nepoćudan kol’ko
Nebeskim bozima jesam il da sam i više im mrzak.
Ne usud’te se proći sa lađom bez znamenja ptičjeg.
Bit će kako već bude. A umaknete li kako 345
Sudaru hridi te živi i zdravi stignete u Pont,
Plovite odmah i zemlju Bitinjana imajte zdesna
Grebena čuvajuć se uz obalu, dokle god Rebu
Ne minete, rijeku brzoteku, i Crnu stijenu
I dok ne stignete na tinijski otok u pristan. 350
Otle se skroz preko mora zaputite, nije daleko,
U marijandinsku zemlju nasuprot i pristan’te ondje.
Tu se nalazi put što spušta se dolje ka Hadu;
Aherontski se rt poisturen diže visoko.
Vrtložni Aheront pak presijecajuć rt sam duboko, 355
Lije, ispljuskuje vodu iz velika raspukla ždrijela.
Odmah za njim uz mnoge Paflagonaca brežuljke
Proć ćete, kojima prvo Enećanin vladaše Pelop.
A od njegove krvi i potječu, kako se diče.
Ima pak nekoji rt nasuprot Medvjedu onom 360
Velikom, odsvuda strm, a Karambom ljudi ga zovu
Apolonije taj dio plovidbe ovako opisuje :
-Oni pak upravo valjda od mrzla odahnuše straha
Zvjerajući u nebo i morsku pučinu što se
Prostirala daleko.
-Reče, i ujedno lađu duž zemlje Bitinjana pogna
Preko pučine naprijed, sred mora.
-No kad smo
Prošli kroz stijene Plegada, ubuduće mislim da više 645
Neće bit druge takve pogibelji budemo l’ točno
Finejeva uputstva na svome slijedili putu.
Tako reče, pa smjesta od takvih odustajuć riječi
Postojan uniješe trud u veslanje. Ubrzo oni
Minuše Rebu, rijeku brzoteku, i hrid Kolonu, 650
Nedugo potom pak kraj Crne prođoše stijene,
A iza nje ušće Filidovo, gdjeno je negda
Sina Atamantova u svojem primio domu
Dipsak kada je s ovnom iz grada Orhomena bjež’o.
Njega je livadska Nimfa porodila. Nije se njemu 655
Milila obijest, već mirno na vodama svojega oca
S majkom je živio skupa uz obalu pasući stada.
Njegovo svetište brzo i široke minuše riječne
Obale i ravnicu i Kalpu dubokih struja
Gledajući ih samo. Za dana, a jednako tako 660
Noću za bezvjetrice bez odmora veslahu žustro.
K’o što se vlažnu, masnu oranicu orući znaju
Težački volovi mučit, a sa svih strana im curi
Silan znoj sa slabina i šije, dok njihove oči
Koso pogledom kruže pod jaram, a dahtanje suho, 665
Dah im neprekidno krklja iz njuški, a oni u zemlju
Papcima upiru se i muče se cijeloga dana;
Na njih nalik junaci iz mora vukli su vesla.
Kada još nema svjetla božanskog, a odviše tamno
Više nije, već slaba po noći se razlila svjetlost, 670
Koju obično ljudi pri buđenju prozorjem zovu,
Tada u tinijsku luku uplovivši otoka pusta,
Naporom iscrpljeni iskrcaše se na kopno.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.415
Da se malo pozabavimo Crnm morem i dobom kada se spojilo sa Sredozemljem:
Mediterranean connection during the Holocene
The Bosporus, taken from the International Space Station
Map of the Dardanelles
The Black Sea is connected to the World Ocean by a chain of two shallow straits, the Dardanelles and the Bosporus. The Dardanelles is 55 m (180 ft) deep and the Bosporus is as shallow as 36 m (118 ft). By comparison, at the height of the last ice age, sea levels were more than 100 m (330 ft) lower than they are now.
There is also evidence that water levels in the Black Sea were considerably lower at some point during the post-glacial period. Some researchers theorize that the Black Sea had been a landlocked freshwater lake (at least in upper layers) during the last glaciation and for some time after.
In the aftermath of the last glacial period, water levels in the Black Sea and the Aegean Sea rose independently until they were high enough to exchange water. The exact timeline of this development is still subject to debate. One possibility is that the Black Sea filled first, with excess freshwater flowing over the Bosporus sill and eventually into the Mediterranean Sea. There are also catastrophic scenarios, such as the "Black Sea deluge theory" put forward by William Ryan, Walter Pitman and Petko Dimitrov.
Deluge hypothesis
Main article: Black Sea deluge hypothesis
The Black Sea deluge is a hypothesized catastrophic rise in the level of the Black Sea circa 5600 BC due to waters from the Mediterranean Sea breaching a sill in the Bosporus Strait. The hypothesis was headlined when The New York Times published it in December 1996, shortly before it was published in an academic journal.[80] While it is agreed that the sequence of events described did occur, there is debate over the suddenness, dating, and magnitude of the events. Relevant to the hypothesis is that its description has led some to connect this catastrophe with prehistoric flood myths.[81]
Recorded history
A medieval map of the Black Sea by Diogo Homem.
Greek colonies (8th–3rd century BCE) of the Black Sea (Euxine, or "hospitable" sea).
The Black Sea was a busy waterway on the crossroads of the ancient world: the Balkans to the west, the Eurasian steppes to the north, the Caucasus and Central Asia to the east, Asia Minor and Mesopotamia to the south, and Greece to the south-west.
The oldest processed gold in the world was found in Varna, Bulgaria, and Greek mythology portrays the Argonauts as sailing on the Black Sea. The land at the eastern end of the Black Sea, Colchis, (now Georgia), marked for the Greeks the edge of the known world.
The steppes to the north of the Black Sea have been suggested as the original homeland (Urheimat) of the speakers of the Proto-Indo-European language, (PIE) the progenitor of the Indo-European language family, by some scholars such as Marija Gimbutas; others move the homeland further east towards the Caspian Sea, yet others to Anatolia.
Greek presence in the Black Sea began at least as early as the 9th century BC with colonization the Black Sea's southern coast. By 500 BC, permanent Greek communities existed all around the Black Sea and a lucrative trade network connected the entirety of the Black Sea to the wider Mediterranean. While Greek colonies generally maintained very close cultural ties to their founding polis, Greek colonies in the Black Sea began to develop their own Black Sea Greek culture, know today as Pontic. The coastal community of Black Sea Greeks remained a prominent part of the Greek World for centuries.[82]
The Black Sea became a virtual Ottoman Navy lake within five years of Genoa losing the Crimean Peninsula in 1479, after which the only Western merchant vessels to sail its waters were those of Venice's old rival Ragusa. This restriction was challenged by the Russian Navy from 1783 until the relaxation of export controls in 1789 because of the French Revolution.[83][84]
The Black Sea was a significant naval theatre of World War I and saw both naval and land battles during World War II.
https://en.wikipedia.org/wiki/Black_Sea#Mediterranean_connection_during_the_Holocene
Mediterranean connection during the Holocene
The Bosporus, taken from the International Space Station
Map of the Dardanelles
The Black Sea is connected to the World Ocean by a chain of two shallow straits, the Dardanelles and the Bosporus. The Dardanelles is 55 m (180 ft) deep and the Bosporus is as shallow as 36 m (118 ft). By comparison, at the height of the last ice age, sea levels were more than 100 m (330 ft) lower than they are now.
There is also evidence that water levels in the Black Sea were considerably lower at some point during the post-glacial period. Some researchers theorize that the Black Sea had been a landlocked freshwater lake (at least in upper layers) during the last glaciation and for some time after.
In the aftermath of the last glacial period, water levels in the Black Sea and the Aegean Sea rose independently until they were high enough to exchange water. The exact timeline of this development is still subject to debate. One possibility is that the Black Sea filled first, with excess freshwater flowing over the Bosporus sill and eventually into the Mediterranean Sea. There are also catastrophic scenarios, such as the "Black Sea deluge theory" put forward by William Ryan, Walter Pitman and Petko Dimitrov.
Deluge hypothesis
Main article: Black Sea deluge hypothesis
The Black Sea deluge is a hypothesized catastrophic rise in the level of the Black Sea circa 5600 BC due to waters from the Mediterranean Sea breaching a sill in the Bosporus Strait. The hypothesis was headlined when The New York Times published it in December 1996, shortly before it was published in an academic journal.[80] While it is agreed that the sequence of events described did occur, there is debate over the suddenness, dating, and magnitude of the events. Relevant to the hypothesis is that its description has led some to connect this catastrophe with prehistoric flood myths.[81]
Recorded history
A medieval map of the Black Sea by Diogo Homem.
Greek colonies (8th–3rd century BCE) of the Black Sea (Euxine, or "hospitable" sea).
The Black Sea was a busy waterway on the crossroads of the ancient world: the Balkans to the west, the Eurasian steppes to the north, the Caucasus and Central Asia to the east, Asia Minor and Mesopotamia to the south, and Greece to the south-west.
The oldest processed gold in the world was found in Varna, Bulgaria, and Greek mythology portrays the Argonauts as sailing on the Black Sea. The land at the eastern end of the Black Sea, Colchis, (now Georgia), marked for the Greeks the edge of the known world.
The steppes to the north of the Black Sea have been suggested as the original homeland (Urheimat) of the speakers of the Proto-Indo-European language, (PIE) the progenitor of the Indo-European language family, by some scholars such as Marija Gimbutas; others move the homeland further east towards the Caspian Sea, yet others to Anatolia.
Greek presence in the Black Sea began at least as early as the 9th century BC with colonization the Black Sea's southern coast. By 500 BC, permanent Greek communities existed all around the Black Sea and a lucrative trade network connected the entirety of the Black Sea to the wider Mediterranean. While Greek colonies generally maintained very close cultural ties to their founding polis, Greek colonies in the Black Sea began to develop their own Black Sea Greek culture, know today as Pontic. The coastal community of Black Sea Greeks remained a prominent part of the Greek World for centuries.[82]
The Black Sea became a virtual Ottoman Navy lake within five years of Genoa losing the Crimean Peninsula in 1479, after which the only Western merchant vessels to sail its waters were those of Venice's old rival Ragusa. This restriction was challenged by the Russian Navy from 1783 until the relaxation of export controls in 1789 because of the French Revolution.[83][84]
The Black Sea was a significant naval theatre of World War I and saw both naval and land battles during World War II.
https://en.wikipedia.org/wiki/Black_Sea#Mediterranean_connection_during_the_Holocene
banebeograd
Elita
- Poruka
- 15.423
pred gomilom neoborivih dokaza koji potkrerpljuju teoriju o "troji u lipovackoj sumi" nista drugo ti nije ni preostalo
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 101.691
Da ne ispadne da sam izbegao razgovor, Frigi se klasifikuju kao pripadnici indoevropskih naroda.
Zemlje Bruga i Friga su dve različite; jedna je balkanska, a druga anadolska.
banebeograd
Elita
- Poruka
- 15.423
a u sred one balkanske postojala je jedan lipovacka suma i u njoj troja
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
4. 2. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Bacimo li pogled na izgled današnjeg Crnog mora na izlazu iz Bosfora vidimo sliku drastično drugačiju od one opisane u Apolonijevoj Argonautici .
.Posebno slikovito opisuje teško , naporno veslanje Argonauta sve od Plegade do Tinijskog ostrva . Da i postoji neko ostrvo u Crnom moru uz Bitinijsku obalu ( koga uz to i nema ) ne postoji razlog za to posebno naporno veslanje . Zato vidimo jasnu potvrdu da Argonauti uz veliki napor savlađuju moćne struje Ponta - Okeana Rjeke - Okeana potamosa - Panonskog mora , nakon izlaska iz Bosporske klisure - Đerdapske klisure . Inače jake struje Usta Okeana - Ušća Ponta su pojačane popunjavanjem vode predkomore zbog izliva vode kroz Plegadu . Tu imamo još nekoliko zanimljivih detalja kao što je plovidba po sredini mora pokraj Crnih stjena , ušća Reba , Filide i ravnicu Kalpe . Kao slučajno , lako sve navedeno prepoznajemo na karti tog predjela , južne Dunavske obale , u reljefu sa nivoom mora od 140 m nm visine .
Posebno zanimljiv i dragocjen dio Argonautike je opis putanje Argonauta od Tinijskog ostrva kroz Aheront do ulaza u Had . Jednostavnija putanja bi bila plovidba od Tinijskog ostrva pravo na sjever prema Kolhidi . Ali oni plove prema Finejevom uputstvu :" Otle se skroz preko mora zaputite , nije daleko , u Marijandinsku zemlju nasuproti pristante ondje. Tu se nalazi put što spušta se dolje ka Hadu; Aherontski se rt poisturen diže visoko . Vrtložni Aheront pak presjecajuć rt sam duboko , lije , ispljuskuje vodu iz velika raspuklog ždrijela ."
Skroz preko mora - nasuprot , tamo gdje je ulaz u Had !
U raznim mitološkim izvorima je ulaz u Had opisan baš na Homolju u dolini rjeke Mlave !
Hadovo carstvo, podzemlje, koje se često naziva njegovim imenom (had), leži na polovini puta između Tartara i nebeskog svoda ili na kraju sveta, iza Okeana, gde sunce nikad ne sija; tamo teku podzemne reke Aheront, Piriflegetont, Kokit i Stiks
STIGA or MLAVA is a personification of the nymph Stiga - Styx, one of the rivers of the underworld, in which the souls of the dead are passed (by Charon) to the realm of Hades and Persephone.
In mythology, the realm of Hades was located west of Tartarus (Gierdap) at the “Stig Palace” (Stygos Domos) in the “Homoliski” caves. The River Mlava flowed east of Pozarevats through the Stishko Pole (plain). Stishko Pole was named after the mythical river “Stig” (Stix)
Persephone, queen of the underworld. Her underworld castles had silver pillars which levitated up to the heavens. Stiga’s castles were the Homoliski caves which were guarded by Hades’s dog Kerber (Cerberus)
Citat iz : Prehistory - Central Balkans Cradle of Aegean culture By Antonije Shkokljev i Slave Nikolovski – Katin
http://macedonianhistory.ca/Stefov_Risto/Prehistory%20-%20Central%20Balkans%20-e-book.pdf?fbclid=IwAR18NbJZ-bcHFtNwnZ4HkzVJ7PzilBWweUX-jPA0JOvw_pkrI9jwa87ROVs
СТИГА или МЛАВА је персонификација нимфе Стига - Стикс, једне од река у подземљу, у којој душе мртвих преноси (Хароном) у царство Хада и Персефоне.
У митологији, област Хада се налазила западно од Тартаруса (Ђердапа ) у палачи Стиг (Стигос Домос) у пећинама "Хомољски". Река Млава је текла источно од Пожаревца кроз Стишко Поље. Стишко Поље је добио име по митској реци "Стиг" (Стик)
Персефона, краљица подземља. Њени подземни дворци су имали сребрне стубови који су се подизали до небеса. Стигини дворци су били Хомољске пећине које је чувао пас Хада Кербер (Церберус)
Dopunu tih mitoloških informacija imamo u knjizi BOGOVI OLIMPA IZ SRBIJE : https://books.google.rs/books?id=kekJAwAAQBAJ&pg=PA134&lpg=PA134&dq=Sti%C5%A1ko+polje&source=bl&ots=jkPM_MXocJ&sig=ACfU3U02ZbKmR7pFBsY2FQYF-DI6bS3UPA&hl=sr&sa=X&ved=2ahUKEwif_JXs9qriAhXbwsQBHQjuBbcQ6AEwBXoECAgQAQ#v=onepage&q=Sti%C5%A1ko%20polje&f=false
Bacimo li pogled na izgled današnjeg Crnog mora na izlazu iz Bosfora vidimo sliku drastično drugačiju od one opisane u Apolonijevoj Argonautici .
.Posebno slikovito opisuje teško , naporno veslanje Argonauta sve od Plegade do Tinijskog ostrva . Da i postoji neko ostrvo u Crnom moru uz Bitinijsku obalu ( koga uz to i nema ) ne postoji razlog za to posebno naporno veslanje . Zato vidimo jasnu potvrdu da Argonauti uz veliki napor savlađuju moćne struje Ponta - Okeana Rjeke - Okeana potamosa - Panonskog mora , nakon izlaska iz Bosporske klisure - Đerdapske klisure . Inače jake struje Usta Okeana - Ušća Ponta su pojačane popunjavanjem vode predkomore zbog izliva vode kroz Plegadu . Tu imamo još nekoliko zanimljivih detalja kao što je plovidba po sredini mora pokraj Crnih stjena , ušća Reba , Filide i ravnicu Kalpe . Kao slučajno , lako sve navedeno prepoznajemo na karti tog predjela , južne Dunavske obale , u reljefu sa nivoom mora od 140 m nm visine .
Posebno zanimljiv i dragocjen dio Argonautike je opis putanje Argonauta od Tinijskog ostrva kroz Aheront do ulaza u Had . Jednostavnija putanja bi bila plovidba od Tinijskog ostrva pravo na sjever prema Kolhidi . Ali oni plove prema Finejevom uputstvu :" Otle se skroz preko mora zaputite , nije daleko , u Marijandinsku zemlju nasuproti pristante ondje. Tu se nalazi put što spušta se dolje ka Hadu; Aherontski se rt poisturen diže visoko . Vrtložni Aheront pak presjecajuć rt sam duboko , lije , ispljuskuje vodu iz velika raspuklog ždrijela ."
Skroz preko mora - nasuprot , tamo gdje je ulaz u Had !
U raznim mitološkim izvorima je ulaz u Had opisan baš na Homolju u dolini rjeke Mlave !
Hadovo carstvo, podzemlje, koje se često naziva njegovim imenom (had), leži na polovini puta između Tartara i nebeskog svoda ili na kraju sveta, iza Okeana, gde sunce nikad ne sija; tamo teku podzemne reke Aheront, Piriflegetont, Kokit i Stiks
STIGA or MLAVA is a personification of the nymph Stiga - Styx, one of the rivers of the underworld, in which the souls of the dead are passed (by Charon) to the realm of Hades and Persephone.
In mythology, the realm of Hades was located west of Tartarus (Gierdap) at the “Stig Palace” (Stygos Domos) in the “Homoliski” caves. The River Mlava flowed east of Pozarevats through the Stishko Pole (plain). Stishko Pole was named after the mythical river “Stig” (Stix)
Persephone, queen of the underworld. Her underworld castles had silver pillars which levitated up to the heavens. Stiga’s castles were the Homoliski caves which were guarded by Hades’s dog Kerber (Cerberus)
Citat iz : Prehistory - Central Balkans Cradle of Aegean culture By Antonije Shkokljev i Slave Nikolovski – Katin
http://macedonianhistory.ca/Stefov_Risto/Prehistory%20-%20Central%20Balkans%20-e-book.pdf?fbclid=IwAR18NbJZ-bcHFtNwnZ4HkzVJ7PzilBWweUX-jPA0JOvw_pkrI9jwa87ROVs
СТИГА или МЛАВА је персонификација нимфе Стига - Стикс, једне од река у подземљу, у којој душе мртвих преноси (Хароном) у царство Хада и Персефоне.
У митологији, област Хада се налазила западно од Тартаруса (Ђердапа ) у палачи Стиг (Стигос Домос) у пећинама "Хомољски". Река Млава је текла источно од Пожаревца кроз Стишко Поље. Стишко Поље је добио име по митској реци "Стиг" (Стик)
Персефона, краљица подземља. Њени подземни дворци су имали сребрне стубови који су се подизали до небеса. Стигини дворци су били Хомољске пећине које је чувао пас Хада Кербер (Церберус)
Dopunu tih mitoloških informacija imamo u knjizi BOGOVI OLIMPA IZ SRBIJE : https://books.google.rs/books?id=kekJAwAAQBAJ&pg=PA134&lpg=PA134&dq=Sti%C5%A1ko+polje&source=bl&ots=jkPM_MXocJ&sig=ACfU3U02ZbKmR7pFBsY2FQYF-DI6bS3UPA&hl=sr&sa=X&ved=2ahUKEwif_JXs9qriAhXbwsQBHQjuBbcQ6AEwBXoECAgQAQ#v=onepage&q=Sti%C5%A1ko%20polje&f=false
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
Nova teorija: Evo gde se nalazila Atlantida
Date: 25 juna, 2020Author: Redakcija0 Komentari
-Ovi pokušaji povezani su sa dugim zadržavanjem u onome što je sada središnja dunavska depresija, te se stoga nalazi unutar Panonskog Basena, endoreickog regiona u kojem je opstala ogromna jezerska (lakustrijska) oblast: Panonsko More – kaže za Svet tajni akademik Veljko Milković.
Prema njegovim rečima, ova oblast je jasno odvojena od susednih basena Centralnog Paratetisa pre otrpilke 7 miliona godina i održala se do praistorijskih vremena , kao unutrašnji deo mora koji je mahom karakterisalo prisustvo arhipelaga u zapadnom delu ove oblasti. Tek nakon oblikovanja Klisure Gvozdenih Kapija, koje se verovatno odigralo tokom nekog od kataklizmičkih događaja koji su oblikovali čitavu Evropu, slika starog jezera značajno se izmenila. U jugoistočnom delu Panonskog Basena jezero se održalo dugo vremena. Napajale su ga uglavnom 4 glavne reke srednje dunavske depresije – ističe sagovornik.
Naime, poslednja masivna kataklizma koja je snašla ovu rajsku oblast koju su nastanjivali ljudi, pre oko 11.600 godina, bila je posledica meteorske kiše koja je pogodila Teru, a ovaj događaj je detaljno opisan u biblijskom tekstu (Apokalipsa po Jovanu). Ovaj događaj koncentrisan je iznad zapadne oblasti Atlantskog okeana odakle su se izdigle ogromne mase vode koja je isparavala i počela da se kreće ka istoku, što je izazvalo Veliku Poplavu (ili Biblijski Potop) koji se može bolje razumeti samo u vezi sa paleogografijom panonske oblasti.
– Ista katastrofa dovela je do poslednje paleogografske slike Panonskog Basena, zaostatak jezera čije su se obale održavale dugo vremena na otprilike 100 metara nadmorske visine, i postojao tokom ranog holocena . Postavljanje Atlantide u Panonsku oblast moglo bi lako rešiti probleme koji se tiču lokacije što je do sada bilo veoma teško, a moglo bi veoma lako odgovoriti na brojne kriterijume postavljene kao reference za realističnu potragu za ovom fascinantnom mitskom zemljom. Stoga, Zapadno panonski arhipelag učinio je mogućim pronalaženje ostrva koje bi se moglo dovesti u vezu sa glavnim gradom Atlantide – navodi Milković.
Panonsko More odgovaralo bi plovnim Atlantskim morem, koje se nalazilo „iza“ „Herkulovih Stubova“, što se jedino može odnositi na oblast Klisure Gvozdene Kapije, kao sto neki antički autori (npr. Pindar) ili savremeni (npr. Densusianu),tvde, uz mnoštvo mitova i toponima koji su povezani sa mitskim herojem Heraklom.
-Iznenadni nestanak Panonskog mora može objasniti pojavu izvesnog finog, nepovezanog sedimenta (blata), koji je neko vreme izolovao izdvojena ostrva Panonskog mora. Momenat kada je Atlantida „potonula“ može se poklopiti sa meteorskom kišom koja se datira oko 9.541 godine p.n.e (datum mnogo blizi od onoga koji spominje Platon) .
-Civilizacija Atlantide (koja je pored arhipelaga uključivala i obale Panonskog Mora, pa je ukupna površina gotovo jednaka onoj koju navodi Platon) razvijala se u blagoj klimi, koja je bila pod uticajem pozicije Atlantide povezane sa ogromnim masama vode i prisustvom izvesnih bitnih hidrotermalnih resursa, i danas poznatih unutar Panonskog Basena (danas se tu može naći najveće termalno jezero na svetu – jezero Héviz , i oko 1500 termalnih izvora.
Civilizacija je bila zasnovana na prisustvu vaznih prirodnih resursa (šume, so, zlato, srebro, bakar itd) koji su i sada poznati u Karpatima, koji se granice sa Panonskim Basenom na severu i istoku.
Ovo gledište moglo bi efikasno rešiti ne samo problem lociranja Atlantide, već i vezu sa stvarnim geografskim oblastima izvesnih mitskih paleogografskim podacima za koje do sada nije pronađeno održivo rešenje, a koji ukljućujuu jezera Thot i Ha (egipatski mitovi) Ginnunga Gap, Audhumbla, Yggdrasil (Igdrasil) i Asgard (skandinavski mitovi), Kronusovo More (koje je postalo „Mrtvo More“ ) i Okeanos (grcki mit), Zemlja Zivota i Voda Smrti (sumerski mitovi), Zemlje Havile, Zemlje Kusa i Asirija ( spominju se u Bibliji), Zemlje Alibe (Homer) i Siriat (Egipcani) . Mitska zemlja Vanenhajm (Zemlja Vana), čije ime je sačuvano u originalnom imenu „Panonia“ mogu se izdvojiti od svih navedenih. Ovu tačku gledišta naša grupa podržava od 1991 [Ţicleanu et al., XIIth International Congress of the Prehistoric and Protohistoric Sciences, Bratislava (Ticleanu i ostali, 12. Medjunarodni Kongres praistorijskih i protoistorijskih nauka, Bratislava) ].
Nestanak Panonskog Jezera („Atlantskog Mora“) i Ostrva Atlantide koji je sledio nakon nekoliko uzastopnih katastrofa: poplava, zemljotresa, cunamija, mogao bi nas dovesti do glavnih materijalnih ostataka civilizacije Atlantide koje Platon opisuje i koje mnogi koji sebe smatraju Atlantidologistima ubrajaju u veoma bitne kriterijume kada je reč o potrazi za Atlantidom.
Populacija preostala nakon takvih dogadjaja sačuvala je u sećanju ove dogadjaje kroz mitove o biblijskom Potopu i u onima o nestanku Atlantide. Kasnije su se ti mitovi širili kroz ostatak populacije koji se raširio po ovim oblastima. Uz to, stari stanovnici panonskog područja „izvozili“ su sopstvene toponime ove prastare oblasti u brojne regione koje su nastanjivali nakon migracije koja je usledila posle katastrofa. Odnosi između Atlantidjana i Starih Grka lako se mogu objasniti kroz vezu sa panonskom oblasti putem sadašnjih toponima koji imaju grčki mitski prizvuk u oblasti koja se nalazi severo – zapadno od Apuseni (Zapadnih) Planina.
Mora se spomenuti „trend“ da se nađe rešenje za problem Atlantide u skladu sa informacijama, koje su nepravedno smatrane zastarelim, a koje nam nude Platonovi zapisi, u terminima u kojima su izuzetno vredni podaci obuhvaćeni u delima drugih antičkih autora među kojima se ističe Diodorus Siculus i njegova “Biblioteca Historica” („Istorijska biblioteka“), u kojoj se mahom bavio tradicijom Amazonki.
Ne treba zanemariti činjenicu da su se blizu ove oblasti nalazili neki svetski priznati prioriteti: „Mezolitski Raj“ (Lepenski Vir – 9.000 godine p.n.e), najstariji poznati svetski zapis (Vinca, Tartarija – oko 7.500 godina p.n.e), najstariji keramicki cevovod za pitku vodu (unutar oblasti starog glavnog grada Dakije iz Sarmizegetusa Regia, u Juznim Karpatima – oko 7.000 godine p.n.e.). Uz to, moramo spomenuti i dačansko svetilište prisutno od Sarmizegetusa -e, dokaz veoma razvijene civilizacije, smestene unutar centralne oblasti koja je već poznata kao „Stara Evropa“.
Svet tajni
Date: 25 juna, 2020Author: Redakcija0 Komentari
-Ovi pokušaji povezani su sa dugim zadržavanjem u onome što je sada središnja dunavska depresija, te se stoga nalazi unutar Panonskog Basena, endoreickog regiona u kojem je opstala ogromna jezerska (lakustrijska) oblast: Panonsko More – kaže za Svet tajni akademik Veljko Milković.
Prema njegovim rečima, ova oblast je jasno odvojena od susednih basena Centralnog Paratetisa pre otrpilke 7 miliona godina i održala se do praistorijskih vremena , kao unutrašnji deo mora koji je mahom karakterisalo prisustvo arhipelaga u zapadnom delu ove oblasti. Tek nakon oblikovanja Klisure Gvozdenih Kapija, koje se verovatno odigralo tokom nekog od kataklizmičkih događaja koji su oblikovali čitavu Evropu, slika starog jezera značajno se izmenila. U jugoistočnom delu Panonskog Basena jezero se održalo dugo vremena. Napajale su ga uglavnom 4 glavne reke srednje dunavske depresije – ističe sagovornik.
Naime, poslednja masivna kataklizma koja je snašla ovu rajsku oblast koju su nastanjivali ljudi, pre oko 11.600 godina, bila je posledica meteorske kiše koja je pogodila Teru, a ovaj događaj je detaljno opisan u biblijskom tekstu (Apokalipsa po Jovanu). Ovaj događaj koncentrisan je iznad zapadne oblasti Atlantskog okeana odakle su se izdigle ogromne mase vode koja je isparavala i počela da se kreće ka istoku, što je izazvalo Veliku Poplavu (ili Biblijski Potop) koji se može bolje razumeti samo u vezi sa paleogografijom panonske oblasti.
– Ista katastrofa dovela je do poslednje paleogografske slike Panonskog Basena, zaostatak jezera čije su se obale održavale dugo vremena na otprilike 100 metara nadmorske visine, i postojao tokom ranog holocena . Postavljanje Atlantide u Panonsku oblast moglo bi lako rešiti probleme koji se tiču lokacije što je do sada bilo veoma teško, a moglo bi veoma lako odgovoriti na brojne kriterijume postavljene kao reference za realističnu potragu za ovom fascinantnom mitskom zemljom. Stoga, Zapadno panonski arhipelag učinio je mogućim pronalaženje ostrva koje bi se moglo dovesti u vezu sa glavnim gradom Atlantide – navodi Milković.
Panonsko More odgovaralo bi plovnim Atlantskim morem, koje se nalazilo „iza“ „Herkulovih Stubova“, što se jedino može odnositi na oblast Klisure Gvozdene Kapije, kao sto neki antički autori (npr. Pindar) ili savremeni (npr. Densusianu),tvde, uz mnoštvo mitova i toponima koji su povezani sa mitskim herojem Heraklom.
-Iznenadni nestanak Panonskog mora može objasniti pojavu izvesnog finog, nepovezanog sedimenta (blata), koji je neko vreme izolovao izdvojena ostrva Panonskog mora. Momenat kada je Atlantida „potonula“ može se poklopiti sa meteorskom kišom koja se datira oko 9.541 godine p.n.e (datum mnogo blizi od onoga koji spominje Platon) .
-Civilizacija Atlantide (koja je pored arhipelaga uključivala i obale Panonskog Mora, pa je ukupna površina gotovo jednaka onoj koju navodi Platon) razvijala se u blagoj klimi, koja je bila pod uticajem pozicije Atlantide povezane sa ogromnim masama vode i prisustvom izvesnih bitnih hidrotermalnih resursa, i danas poznatih unutar Panonskog Basena (danas se tu može naći najveće termalno jezero na svetu – jezero Héviz , i oko 1500 termalnih izvora.
Civilizacija je bila zasnovana na prisustvu vaznih prirodnih resursa (šume, so, zlato, srebro, bakar itd) koji su i sada poznati u Karpatima, koji se granice sa Panonskim Basenom na severu i istoku.
Ovo gledište moglo bi efikasno rešiti ne samo problem lociranja Atlantide, već i vezu sa stvarnim geografskim oblastima izvesnih mitskih paleogografskim podacima za koje do sada nije pronađeno održivo rešenje, a koji ukljućujuu jezera Thot i Ha (egipatski mitovi) Ginnunga Gap, Audhumbla, Yggdrasil (Igdrasil) i Asgard (skandinavski mitovi), Kronusovo More (koje je postalo „Mrtvo More“ ) i Okeanos (grcki mit), Zemlja Zivota i Voda Smrti (sumerski mitovi), Zemlje Havile, Zemlje Kusa i Asirija ( spominju se u Bibliji), Zemlje Alibe (Homer) i Siriat (Egipcani) . Mitska zemlja Vanenhajm (Zemlja Vana), čije ime je sačuvano u originalnom imenu „Panonia“ mogu se izdvojiti od svih navedenih. Ovu tačku gledišta naša grupa podržava od 1991 [Ţicleanu et al., XIIth International Congress of the Prehistoric and Protohistoric Sciences, Bratislava (Ticleanu i ostali, 12. Medjunarodni Kongres praistorijskih i protoistorijskih nauka, Bratislava) ].
Nestanak Panonskog Jezera („Atlantskog Mora“) i Ostrva Atlantide koji je sledio nakon nekoliko uzastopnih katastrofa: poplava, zemljotresa, cunamija, mogao bi nas dovesti do glavnih materijalnih ostataka civilizacije Atlantide koje Platon opisuje i koje mnogi koji sebe smatraju Atlantidologistima ubrajaju u veoma bitne kriterijume kada je reč o potrazi za Atlantidom.
Populacija preostala nakon takvih dogadjaja sačuvala je u sećanju ove dogadjaje kroz mitove o biblijskom Potopu i u onima o nestanku Atlantide. Kasnije su se ti mitovi širili kroz ostatak populacije koji se raširio po ovim oblastima. Uz to, stari stanovnici panonskog područja „izvozili“ su sopstvene toponime ove prastare oblasti u brojne regione koje su nastanjivali nakon migracije koja je usledila posle katastrofa. Odnosi između Atlantidjana i Starih Grka lako se mogu objasniti kroz vezu sa panonskom oblasti putem sadašnjih toponima koji imaju grčki mitski prizvuk u oblasti koja se nalazi severo – zapadno od Apuseni (Zapadnih) Planina.
Mora se spomenuti „trend“ da se nađe rešenje za problem Atlantide u skladu sa informacijama, koje su nepravedno smatrane zastarelim, a koje nam nude Platonovi zapisi, u terminima u kojima su izuzetno vredni podaci obuhvaćeni u delima drugih antičkih autora među kojima se ističe Diodorus Siculus i njegova “Biblioteca Historica” („Istorijska biblioteka“), u kojoj se mahom bavio tradicijom Amazonki.
Ne treba zanemariti činjenicu da su se blizu ove oblasti nalazili neki svetski priznati prioriteti: „Mezolitski Raj“ (Lepenski Vir – 9.000 godine p.n.e), najstariji poznati svetski zapis (Vinca, Tartarija – oko 7.500 godina p.n.e), najstariji keramicki cevovod za pitku vodu (unutar oblasti starog glavnog grada Dakije iz Sarmizegetusa Regia, u Juznim Karpatima – oko 7.000 godine p.n.e.). Uz to, moramo spomenuti i dačansko svetilište prisutno od Sarmizegetusa -e, dokaz veoma razvijene civilizacije, smestene unutar centralne oblasti koja je već poznata kao „Stara Evropa“.
Svet tajni
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
Walton Rottos
17. новембар 2016.
ATLANTIDA MATRANTIDA
O medjuledenodobnoj odn. djelimice posleledenodobnoj severnoj civilizaciji, koju su Grci nazivali Atlantida sa glavnim gradom Atlantis, već tisuća godina proizvode se priča za pričom i svaka sledeća zvuči više holivudsko i fantastično; a večina otkrivenih Atlantida je Lemurskog od. MU - tipa i zbog slične gradnje atlantidskim smatraju ih originalnim. Također je dosad "pronadjeno" nekoliko Atlantida, isto tako kao i Troja - a i rajeva je sve više i više ...
Ako več nešto, onda se u vezi Atlantide isplati uzeti u obzir najstarije i ujednom najkonkretnije informacije - dakle informacije, koje nam je posredovao starogrčki filozof Platon, a stare nek bi bile tada več oko 9.000 godina, primljene od nekog egipčanskog sveštenika. Ova informacija sadrži tačne dimenzije veličine glavnog grada Atlantis, onda mere ravnice, na kojoj su živeli i trenirali vojnici, a i tačne dimenzije terena, gde su poljoprivrednici uzgajali hranu za sebe i za građane ... A inaće neka bi Atlantičani imali kolonije i drugdje: "Mnogi Atlantidčani napustili su svoju prenaseljenu zemlju i preselili se u svoje prekomorske kolonije (nap. civilizacije Lemurije i, ili Mu). Na vrhuncu svoje moći Atlantidski kraljevi vladali su svim otocima na atlantskom okeanu i najvećim delom Američkog kontinenta, duboko u Sredozemlju i u Egiptu te na sjeveru Italije." (Platon, DIJALOG: Timaj) Potomci Atlantidjana (barem inženjera, ako ne i vladara) jesu po svemu sudeči i Baski.
U severnom umerenom pojasu, koji odgovara području od sjevernih Alpa do Transilvanskih Alpa na jugu balkanskog bazena, u poslednje vreme diljem sveta otkrivaju uglavnom potopljene piramide i druge velike kamene zgrade, sve stare od negdje 14.000 pne. - što znači, da su bile izgrađene za vrijeme ledenog doba, a sličnost arhitekture dokazuje, da pripadaju istoj graditeljskoj "kulturi". 14.000 pne. neka bi bila izgradjena i piramida (ili više piramida) u Bosni - iako je tzv. Piramida Sunca po prvih merenjima znatno starija (oko 40.000 godina pne.), ali ta, prvi službeni datum, kasnije su drastično "spustiti" - čak u dva koraka! Ali bosanska piramida ostaje ipak najstarija i najveća dosad svučena piramida - što može značiti, da je ispodalpsko odn. balkansko područje podrućje najstarijih odnosno prvih piramida uopšte (u severnoj Italiji već više godina kopaju po piramidi od belog mramora, a o tome se posle nekoliko oskudnih informacija više ništa ne čuje; isto tako što običan čovjek ne smije zaviriti, šta na rade i otkrivaju arheologi na vrhu mariborskog brega sa imenom Piramida ...)
Pretpostavka: pošto je Platon primio informaciju o Atlantidi od Egipćanina, bio je ta Egipćanin (ili netko od njegovih predaka) u živom kontaktu sa "nekim" Atlantidčanom, s čega možemo pretpostaviti, da su graditelji egipatskih piramida (prvenstveno Sfinge, koja neka bi bila postavljena oko 9000 godine pne., a također neka bi doživjela poplavu) taisto inženjersko ljudstvo, koje se prije toga izmojstrilo u gradnji piramida i drugih sličnih objekata na umerenom severnom pojasu (u doba Egipta su sa majstorima trgovali Feničani).
Daleko-južnim lovcima, koji su živjeli na otvorenom ili u jednostavnim nastambama, nije se bilo potrebno nositi s matematikom, statikom i tehnologijom zimske stambene arhitekture, a kamoli "ručnim" razvojem zimske poljoprivrede! Više moraš raditi, više doznaš, više znaš i više toga razumeš. Uvjetni refleksi (učenje) događaju se spontano, automatski; što doživiš i napraviš, to če se zadržati u tvojoj memoriji i to je ujedno tvoj jedini materijal za razmišljanje, razumevanje i rešavanje problema te fond za izmišljanje novih stvari, koje ti lakšaju nadaljnje muke života. Bogatstvo rućnih radova rađa bogatstvo znanja, bogatstvo znanja rađa bogatu kreativnu i realnu maštu, a sve skupa rezulutira u bogatim i efektnim rešenjima te time u lakšem životu u danoj okolini. Svaka osoba u koži ledenodobnog Atlantidčana bi se u taistim zimskim uvjetima razvila u okolini primjernog (specializiranog) "genija", mantrnika, mučenika. Genij je rezultat interakcije dinamičnog, raznolikog, promjenjivog okoliša s pojedinačnom glavom, u koji se ta okolina odražava i o njoj razmišlja - genija gura želja da ublaži patnju. Gledano sa perspektive samo-zadovoljstva genij stoga nije nikakva vrednost, več prije "gubitak" - ali gledano sa perspektive života i opstanka praktični genij ipak je prva stvarna vrednost.
Riječ ATLANTIS nek bi bila grčkog podrijetla. Po pravilu Grci su ispuštali prvi glas neke strane rijeći (npr. Enetoi za "Venetoi"), što znaći, da i riječi Atlantis ili Atlantida fali prikladan suglasnik, a vjerojatno je potrebno zamijeniti i L sa R (po uzoru na ALPE - ARPE - KARPE - ŠKARPE - što nam otkriva pravi smisao tih skrpanih škarpastih i planiranih planina - uključujući i Karpate, Škarpate).
Ako pogledamo na zemljopisnu mapu, blizu Budimpešte u Mađarskoj otkrijemo planinu imenom MATRA, koju bi Grk pročitao kao ATLA. Taj jezikovni "ključ" visok je 1015 m. Što je MATRNIJA ili MANTRNIJA (mućenje, velik napor, muka), gotovo svi znamo, čak matrati nam nije nešto strano, a MATRNIK, MANTRNIK je uz nas svaki naš so-mućenik. Opstanak tijekom ledenog doba u okruženju u kojem prirodno ne raste ništa, mora biti zaista više nego mantrnija (muka) - i podaci o moćni Atlantidski vojsci, s kojom su ladali robove, a i štitili granice, zaista pokazuju "gadnu" sliku. Atlantida bila je dakle velika MATRANTIDA ...
Rijeć MATRA je povezana i sa bogom MITRA ("Mitla, Itla") i sa MITRAIZMOM, kao najstarijom poznatom religijom, doma na Ptujskom polju i u tamošnjim mnogim mitrejima. Čak indijska MANTRA je mantranje ...
Na jugu Jadrana postoji tjesnac (vrata) s nazivom Otrant (Motrant - matrant), koji bi mogao biti takođe OTLANT, dakle ATLANT, i što je skoro sigurno ono, što oni nazivaju Grci Herkulovi stupovi - ili barem jedan od njih, jer ih je bilo više. A sudeći po najstariji grčki mapi, njihov tada poznati svijet pokriva najviše istočnu obalu Apeninskog poluotoka (Italija) - a na jugu nisu poznali ni Siciliju.
----------------
Platonovi PODACI O Atlantidi (tj. stari sada več oko 11.000 godina):
"RAVNICA ZA PROIZVODNJU HRANE: Od grada se širila ravnica veličine 387 km x 579 km, na kojoj su robovi proizvodili hranu za sebe i za grad."
Vidi sliku: 11.000 godina stare dimenzije tačno odgovaraju "maksimalnoj širini" Panonske nizine i širini tog bazena od severnih planina do transilvanskih Alpa.
Do godine 9.000 Panonska nizina vjerojatno još nije bila dovoljno topla, suha i plodna za potpuno prirodan način proizvodnje hrane. Pretpostavljam da su hranu u vreme kolapsa Atlantide još uvek priredjivali na terasastim gredama, koje su grijali termalnom vodom (tzv. "viseći vrtovi"). U Panonskoj nizini i istočnom dijelu današnje Slovenije dodješ do tople vode gdjegod bušiš, budući da je već 200 metara ispod površine vruća lava, nakon čega slijedi nagore 200 metara debeli sloj prodnika (rečnog kamenja) sa vodom između, a na vrhu ovog "GRISA" postoji oko jedan metar debeli sloj plodne zemlje. Kao da je netko smislio ogromnu, Karpatskom planinskom zmijom i Alpskom ribom ograđenu toplu gredu! Nije iskljućeno, da se Ogri (Madžari) imenuju tako upravo zato, jer su živeli i radili unutar te goleme zmijsko-riblje ograde.
Mnogo današnjih Mađara su potomci atlantidskih seljaka, kao i vojnika, na što kaže još jedan naziv za njih: Avar - promatrač, čuvar (Var - varno, sigurno, varovati - čuvati, vard ili varda - posmatračko-odbrambeni zamak).Treći naziv za njih je OBRI, što slići na naziv antropološkog tipa "Oberkaselska varijanta tipa Cro-Magnon", kome pripadaju i stanovnici Lepenskog Vira. Riječ temelji na korijenu BAR, iz kog su sastavljene skoro sve reči u vezi brati, nabirati, akumulirati (sakupljati). Četvrti naziv za njih je HUN, koji se odnosi na riječi HÖN - pogledaj! (po funkciji jednako kao - VAR - čuvati, štititi, promatrati), te HÜD, fon. HÜT - ljut, jer kad su videli opasnost, postali su ljuti. Vjerojatno poslednje i ujedno najmlađe ime za njih je Mažar ili Mađar, što čitam kao "ima žar", naime radni žar (mađarski poljoprivrednici proizvede većinu hrane za zapadnu Europu ili je tako to bilo bar nekad).
"RATNIČKA RAVNICA: Izvan grada širila se ravnica pravokutnog oblika veličine 555 km x 185 km. Na JUGU ravnice bio je kanal, koji je vodu VODIO U MORE, a na severnoj strani bila je okružena planinama. Granicu je tvorio 32 m dubok i širok 185 m jarak skupne dužine 1.850 km. Ravnica je bila podeljena na parcele veličine od 1,85 km x 1,85 km (ukupno 3000 parcela). Svaka parcela je sadržavala: šestinu opreme za bojna kola, par konja za bojna kola, kočijaša i jahaća, 2 teško naoružana vojnika pračara, 3 kamnobacaća (kamnometa), 3 ratnika sa kopljem, 4 mornara i dva konja i dva jahaća. Među vojna sredstva spadala je i flota 1200 bojnih brodova (Nap 1: Jadransko more, a možda i rečna flota po panonskim rekama, kad su opet počele "radit"; Nap 2. podaci o broju vojnika i brodova odnose na zadnji period (9.000 pne) postojanja ravninske Atlantide, koja je bila posle velike poplave potopljena).
Iz izvornog opisa nije jasno, dali je ravnica, na kojoj su živeli i trenirali vojnici, ležala posebice ili je bila sastavni dio veće, poljoprivredne ravnice - ide možda za informacije o funkcionalnim površinama, kao što bi ih opisali svako sa svoje pozicije: vojni ministar će istaknuti vojni teren, ministar poljoprivrede poljoprivrednog, bez obzira na to, ili se ti tereni pokrivaju ili ne.
Vidi sliku: Dimenzije vojnog područja (555 km x 185 km), tačno odgovaraju uskom pojasu, koji se na jugu dotiče Lepenskog Vira i Železnih vrata, a na severu se zaključi u sjeveroistočnim Moravskim vratima, prelazom sa "šire" Panonije u ruske ravnice. "Kanal na jugu pravokutnika, kroz koje voda teče u more", je Džerdapski kanjon kroz koji se Dunav spušta prema Crnom moru.
Gledano sa stajališta geostrateške pozicije (zaštita pred upadom kroz pogranične planinske tjesnace) ova linija je vrlo mudra, jer su vojnici na rubu granica čuvali 6 vrata odnosno planinsko-rječnih tjesnaca u susjedstvo: osim džerdapskog tjesnaca (južna vrata) kontrolirali su dolinu Neretve i Drine, a na sjeveru, blizu Beča, dolinu rijeke Dunav, kao i vrata na istoku, gdje postoje geografska imena kao što su Košice, Michalovce (u sadašnjoj Slovaškoj) i Vinogradov (u sadašnjoj Ukrajini); prim. MËHALÖFCË - Mihalovci, prleško selo, kojeg je od Oćaka (Oca) primio jedan od njegovih tri sina, Mihaela. Taj Mihael neka bi bio praotac roda Rusa. Rusija počinje na drugoj strani istoćnih vrata Panonske nizine preko Karpata. Ako MËHALÖFCË - Mihalovci čitamo kao MÜHOLÖFCË - muholovci - muvolovci (Patron - lokalni grb - susjednon kraja Ivanjkovci ima u Patronu "muvu na lancu", taj pojam u potpunosti nadoknađuje smisao stražarskih vrata, prolaza, kao i funkciju granične policije, koja hvata dosadne muve, koje puzaju sa druge strane. (Ovakvo funkciju granićni "organi" obavljaju i danas, i nije suvišna). Negde na pola puta između Budimpešte i Michalovci (Slovaška) pronašao sam i mjesto MICHOLC, a na romunskoj strani VALEJA LUI MIHAIL. Michael je po funkciji identičan st. Georgeu. Domaće ime MËKLOŠ - Miklavž, kako se naziva župa i selo na istoku Prlekije ima u Patronu, seoskom grbu, zmaja. U Sloveniji in na Hrvatskom George se zove JURIJ, JURE, JUR.
Po zdravoj logici rekao bih, da je postojalo više HERKULOVIH STUBOVA, naime 6, koliko je tjesnaca, vrata. Železna Vrata, Moravska vrata, Krf, istočna vrata, a u Sloveniji VRATA ušču rijeke Drave nekoliko kilometara zapadno od Dravograda (početak Koruške) (na sliki nisu označena), a i VRATA u Savskom kanjonu kraj gradića Litija. Najzapadnija vrata u Sloveniji su Postonjska VRATA. Zna biti, da su to bila zapadna vrata u najbliže zapadne atlantidske kolonije; Posejdon (Neptun), posljednji vladar Atlantide, svojim 10 sinovima predao je u upravljanje desetak okolnih kolonija, a najstarijemu sinu Atlasu (koji nosi na ramenima svijet), pripadao je novoizgrađeni glavni grad. (Prleške ŽELEZNE DVERI su lokalnog odbrambenog značenja).
Unutar panonsko-balkansko-jadranske Atlantide odn. Matrantide stoje: BËLGROT (Beograd), BUDËNA (Budimpešta), BEČ (Dunaj, Wien, Viena) i obližnja BRATËSLAVA - Bratislava, a s B počinje i ime najvećeg jezera na ovom području, Balaton (Blatno jezero), iznad kojeg su se širi sve do Budimpešte BÖLONSKA ŠUMA - Bolonjska šuma. Jugozapadno ograničava polja BOSNA (sa medjuledenodobnim piramidama), na sjeveru nalazimo planinski lanac pod nazivom BÄSKIDË - Beskidi, BANJA, BANJALUKA itd - ima toga puno po celom Balkanu, balkonu. Čini se, da je bio u tim danima glas B dominantan, što je i razumljivo, jer B oznaćuje opstanak kao takav (bit, biće, bivati, bivalište itd), znaći i hranu, rast, bujni život. A iz tih vremena su verojatno i reči poput BAN - Ban, Banovina, banja - kupka, bajno, bajka itd. Ovaj glas je kasnije u nekim jezicima zamijenio glas V (Benečija-Venečija), a neki jezici ipak zadržavaju oba glasova. Transformacija B-V je poznata kao "betatizam". Baski u svom glasovnom fondu nemaju glasova V, Z i Ž i DŽ. Isto tako imaju svoje V-dvojnike riječi BOJ i BÖJEVNËK - bojevnik, naime u riječima VOJNA (rat) i VÖJOK - vojak, vojnik. Dakle, Baski bi mogli biti Vaski - Vaški, seljački - ali naravno i VOSKA - vojska i VÖSKA - uska, jer tijela Baska stvarno su uska. Usporedi rječi BASKI i BESKIDI, planine blizu Moravskih vrata.
Nakon postavljanja ovog vojnog pojasa, pretpostavljam, Atlantidčane je najviše brinula invazija "divljaka" kroz koja od vrata a ne toliko pobuna vlastitih robova. 1200 ratnih brodova (koje su plule tamo-amo Jadranom, koji je tada počeo kod Šibenika do najmanje KRFA, sigurno nije služilo za kontrolu nad robovima. To je bila strategija stalne pripremljenosti na naval iz dalekog juga. Vidi što se dogadja danas i seti se Turaka.)
BESKIDI, naziv planinskog lanca kod Moravskih vrata, vodi na pomisao, da su Baski kao vojska među ostalim čuvali i branili Moravska vrata a posle i selili kroz ove tesnace, potom možda i na druge strane svijeta, dakle i na Pireneje (slično kao kasnije selilski Noriški, Panonski i Jadranski Veneti). Na Baske miriše i BAŠKA GRABA (koju karakterizira neka jedinstvena jezična osobitost), ali i BAŠKA na otoku KRKU, koji vuče i na KIRKA - i na rijeku sa imenom KRKA. Baski bili bi dakle neka vrsta Janusa, Ivana, Janka, čuvara vrat, i istovremeno selioci kroz ta vrata van kad je seljenje počelo. JANUS bio je glavni čuvar-bog na vratima u starom Rimu, a predstavljen je sa dvije glave. Ekvivalent tom dvoglavom Janusu je slovenski Svetovid sa do i sedam glava ... Baskijska riječ JAINKO znači Bog, a boginja je JAINKOSA ...
"GRAD ATLANTIS promjera od 18,5 km (zadnji obrambeni zid) bio je sagrađeno po približno koncentričnim prstenovima, odvojenih od okoline vodnim kanalima i plovnih putova. U samom srcu grada bio je vodstveni centar, sledi rezidencija vladara, a na rubnim prstenovima trenirala je konjenica."
Postoji nekoliko mogučnosti, gde na tom velikom području bi mogao stati glavni grad Atlantis, ali to neka ne bi bilo usred terena za proizvodnju hrane i usred vojne ravnice, niti nije obavezno, da je nastalo tamo, gde su posle vulkanske erupcije početkom ledenog doba preživeli njihovi preci. Kad su se raširili diljem područja njihove kontrole i života, grad Atlantis vjerojatno je podignut na geostrateškom položaju, koji je odgovarao celotnom terenu, odnosno njihovoj tadašnjoj interesnoj sferi - a bio je u isto vrijeme pod zaštitom prirodnih granica i "ograde" kao što su planine. Atlasov grad neka bi nastao na novo npr. nekoliko desetljeća prije potopa - ili na poziciji prethodnog glavnog grada ili negdje drugdje, nije nigdje rečeno.
"A glavni grad nije bio jedini grad Atlantide; osim strateški važnih gradova na rubu ravnice, u atlantidskoj zemlji postojalo je oko 200 turističkih naselja kraj nekog toplog mora" ------ koje je bilo dvaput duže od današnjeg Blatnog jezera (Balaton) i jednako dugo kao Bolonjska šuma, koja se proteže iznad od početka jezera sve do Budimpešte. U panonskoj ravnici nije problem napraviti umetnu baru ili jezero sa vrućom ili barem toplom vodom, pogotovo ne u nekoliko metara debelom snijegu ili ledu. Da se je nekoć (kad je bila Panonia viša za debljinu leda i snijega) to jezero rastezalo sve do Budimpešte, dokazuje još barem jedno jezero u pravcu Budimpešte.
-----
Zapadni lingvisti tvrde, da reči Atlas i Atlantis (osobito koren TLA) nemaju zadovoljavajuću etimologiju nijednom od poznatih europskih jezika. No, iako rijeć ATLANTIDA ostavimo kao što je napisano, ipak ćemo naći lepu zbirku rječi sa korijenom TLA - tlo (koncept koji je bio u vrijemenu ledenog doba, a posebno nakon njega, kada su se TLA TAL-ila, vrlo aktualan): TLA su TLA, pod, prl. MÄ-TLA - metla (ledeno doba i poplava posle temeljito je pometla planet), ÖBÄ-TLA - obetla, ob tla, ob pod, nešto baciti obetla - baciti na tla; SO-TLA - Sotla, ime Dolenjske reke, prl. ŠKOTLA - škatla, škatulja, POTLË - potom, posle; u glagolima PÄ-TLA - pętla, moli, moleduje, NASTLA - nastlao, POSTLA - postlao; i kao sufiks: S KO-TLA - sa kotla; z BÄTLA - sa Betela, VITLA - vitla itd.
Aleister Crowley pretpostavlja, da korijen TLA temelji na lemurijskoj reči TLA, što znači 'crna', iz koje po njemu znanoj magiji izvodi pojam CRNA ŽENA. Tla su doista skoro crna ako ide za zaista plodnu zemlju - ali tla, barem površinska, za oko, bila su za vreme ledenog doba uglavnom bele boje. Baskijska riječ za tamno, crno, glasi: Beltz, što je runski svakako pogrešno, jer znaćenje "crno" bez rune R ne zvuči baš crno (kao u: cRnoj, mRak, sumRak, negRro, neRo, švaRc itd.). Na Lemuriju podseća npr. prleško seoce LEMÄRJÄ - Lemerje. Neki pojam Lemurije izjednačuju s pojmom Atlantide, a neki kažu, da su bili Lemurci pobunjeniki, koji su zapustili Atlantidu zbog suviše tvrdog matičnog (čitaj proble-matičnog) režima.
Na tako nešto, kao što bi bila Atlantida, podseća i reč PARADIŠ - paradiž, raj. Zamislimo si, da su otvoreni izvori i bazeni tople vode (za grijanje građevina i vrtova, ili čak i velikih područja na kojima su vrućom vodom topili led i snijeg), stalno isparavali mnogo vlage. Vlaga se digla visoko iznad površine, i ako su na bilo koji način u vazduh slali i nešto prašine, svake toliko je padala i kiša. PARADIŠ - para diši (para, isparica miriše). Zrak, ispunjen parom ima zaista posebno prijatan miris i za udisanje veoma je zdrav. Poznavatelji Atlantide pišu, da su posebne tople bazene imali i za robove, pa čak i za konje, koje je Posejdon (Neptun), posljednji kralj Atlantide i "gromovnik", posebno cenio.
Atlantidčanima, mučenicima ledenog doba od Alpa do Džerdapa i svenaokolo, treba umetnuti samo odgovarajući M i R, i njihova sudbina već drukčije zvuči: MATRANTIČANË - mantrantičani, mućenici. A mućili se, naravno, nisu svi; neko, ko je pokrenuo i kretao to ludost, vjerojatno se nije ni "MATLAO". Ako se uživim u ledeno doba u najgorim "godinama", znam, da su moji roditelji sigurno učinili sve da opstanu i "imaju" djecu, a u isto vrijeme - ako se u dobi mog života situacija pogoršava - poseduju sve znanje i većinu materijalnih stvari, da me mogu usposobiti za dalji samostalan život. No, ako bi se situacija pogoršala do te mjere da ne bi bilo moguće uzgajati hranu, siguran sam da ne bih pao u iskušenje da nekamo idem, pobegnem! Ne samo ja - na svojoj voljenoj zemlji dočekao bi svoj kraj svaki Prlek.
A budući da nikad nije bilo slobodnih vremena, već su bila iskljućivo vremena ropstva, a glavne projekte izmišljali su vladari, robovlasnici, koji na leđima robova šire svoje kraljevske obitelji svuda gde je to moguće, stvari su išli drugačije. Veliki mag Alleister Crowley opisuje civilizaciju Atlantide (kao što je bila na vrhuncu svoje "moći", a takva je bila i od samog početka) kao vrlo okrutno prema robovima; dominirale su žene, kojih (samo)obrazovanje bio je izuzetno mekano i umjetnički orijentisano, dok su muškarce vojnike jačali mučenjem, a robove na poljima držali u neznanju glupim mitovima. Širenje Atlantidske civilizacije znaći nije posledica nečije želje po razmnožavanju robova u njihovu vlastitu dobro ili dobro relativno slobodnih ljudi kao što su inventivni ručni majstori, već je bilo prije nego ne posljedica ekspanzivnog apetita gospodara odn. vlasnika robova.
Ako imamo u vidu, da već brzo nakon početka ledenog doba na severnoj strani Alpa nije bilo žive duše, a ispod Alpa nije bilo ne vegetacije ne životinja barem sve do Sredozemskog mora, sjeverna umjerena zona balkanskog kotla gotovo je bila u potpunosti "fraj" - i ko je bio u mogućnosti da opstane na ledu i snijegu, to mjesto je prije ili kasnije postupno zasjeo (ide za najmanje 10.000 višegodišnje razdoblje!). Niže od tog pojasa, prema jugu, živjeli su svi oni, koji su tamo živjeli i prije, i oni, koji su se pred ledom i snijegom pomaknuli prema dole.
Logično je također zaključiti, da su iz severnih pokrajina pobjegla na daleki jug uglavnom ili isključivo lovaćka plemena, prosto zato, jer nisu mogli ili znali preživjeti bez mesa (samo stanovnici jame Potočka Zijalka pojeli su više od 7.000 medvjeda i drugih životinja, a kad je mesa i goriva (šume) nestalo, povukli su crtu - kao sve kaže - direkt na jug, ka dragim im životinjama). Atlantidčani sigurno nisu jeli meso, jer divljih životinja nije ni bilo, a rodna zemlja bila je suviše dragocjena za krmu domačih životinja; Crowley naglašava, da su uživali sokove voća, kojeg su prethodno temeljito oprali (to je bila vjerojatno tradicija iz vremena kada je bila atmosfera zagađena vulkanskom prašinom, koja je prouzrokovala poslednju ledenu eru (-23.000 pa do oko -10.000 - kako gdje, ako imamo u obziru kriterij ljudskog života).
Svoje obitelji i robove su naselili Atlantidčani po najvećem mogučem području stoga, i možda prije svega zbog toga, da "prestignu" karnivore i da se spreme za obranu odnosno za ljudski prijem dobrog susjeda, koji je došao zavirit, što se događa "tamo preko" ... A ako su znali, da če biti u doba otopljenja najviše problema na južnom ulazu (Džerdapski tesnac, Železna vrata), verovatno je postojala na tom mjestu jaka vojnička stražarska baza već od samog početka njihovog poseljenja balkanskog i panonskog bazena. Takodje jaka odbrambena linija morala je biti na južnom Jadranu (Krf, Herkulovi stupovi).
Danas od nekadašnje Atlantide vjerojatno nema više nekih očitih tragova; što se tiče površinskih građevina, zasipali su ih zemljom i posadili šume ili ih demolirali te kamenje upotrebili za gradnju gradova, putova i mostova. U Kineskoj "Dolini kraljeva" gole piramide još i dandanas zasipavaju zemljom, dok ih drugdje otkopavaju ... Kufre gore kufre dole! Ono što je bilo u Atlantidi zaista vredno, atlantidske vladarske familije su uzele sa sobom te iskoristili koliko su mogli i znali, a sve ostalo vjerojatno još uvek leži u nekim podzemnim bunkerima. Kao se ćini, od stare Atlantide preživelo je na površini samo ono, što je bilo ionako uvjek najvrednije: inventivni robovi, izvor napretka i dobrobiti svake neradne, neradničke ekspanzivne kraljevine. Dakle ščave, sklave, slave, slaveni, šla veni - išla van.
(kako-tako prevedeno iz slovenačkog ...)
17. новембар 2016.
ATLANTIDA MATRANTIDA
O medjuledenodobnoj odn. djelimice posleledenodobnoj severnoj civilizaciji, koju su Grci nazivali Atlantida sa glavnim gradom Atlantis, već tisuća godina proizvode se priča za pričom i svaka sledeća zvuči više holivudsko i fantastično; a večina otkrivenih Atlantida je Lemurskog od. MU - tipa i zbog slične gradnje atlantidskim smatraju ih originalnim. Također je dosad "pronadjeno" nekoliko Atlantida, isto tako kao i Troja - a i rajeva je sve više i više ...
Ako več nešto, onda se u vezi Atlantide isplati uzeti u obzir najstarije i ujednom najkonkretnije informacije - dakle informacije, koje nam je posredovao starogrčki filozof Platon, a stare nek bi bile tada več oko 9.000 godina, primljene od nekog egipčanskog sveštenika. Ova informacija sadrži tačne dimenzije veličine glavnog grada Atlantis, onda mere ravnice, na kojoj su živeli i trenirali vojnici, a i tačne dimenzije terena, gde su poljoprivrednici uzgajali hranu za sebe i za građane ... A inaće neka bi Atlantičani imali kolonije i drugdje: "Mnogi Atlantidčani napustili su svoju prenaseljenu zemlju i preselili se u svoje prekomorske kolonije (nap. civilizacije Lemurije i, ili Mu). Na vrhuncu svoje moći Atlantidski kraljevi vladali su svim otocima na atlantskom okeanu i najvećim delom Američkog kontinenta, duboko u Sredozemlju i u Egiptu te na sjeveru Italije." (Platon, DIJALOG: Timaj) Potomci Atlantidjana (barem inženjera, ako ne i vladara) jesu po svemu sudeči i Baski.
U severnom umerenom pojasu, koji odgovara području od sjevernih Alpa do Transilvanskih Alpa na jugu balkanskog bazena, u poslednje vreme diljem sveta otkrivaju uglavnom potopljene piramide i druge velike kamene zgrade, sve stare od negdje 14.000 pne. - što znači, da su bile izgrađene za vrijeme ledenog doba, a sličnost arhitekture dokazuje, da pripadaju istoj graditeljskoj "kulturi". 14.000 pne. neka bi bila izgradjena i piramida (ili više piramida) u Bosni - iako je tzv. Piramida Sunca po prvih merenjima znatno starija (oko 40.000 godina pne.), ali ta, prvi službeni datum, kasnije su drastično "spustiti" - čak u dva koraka! Ali bosanska piramida ostaje ipak najstarija i najveća dosad svučena piramida - što može značiti, da je ispodalpsko odn. balkansko područje podrućje najstarijih odnosno prvih piramida uopšte (u severnoj Italiji već više godina kopaju po piramidi od belog mramora, a o tome se posle nekoliko oskudnih informacija više ništa ne čuje; isto tako što običan čovjek ne smije zaviriti, šta na rade i otkrivaju arheologi na vrhu mariborskog brega sa imenom Piramida ...)
Pretpostavka: pošto je Platon primio informaciju o Atlantidi od Egipćanina, bio je ta Egipćanin (ili netko od njegovih predaka) u živom kontaktu sa "nekim" Atlantidčanom, s čega možemo pretpostaviti, da su graditelji egipatskih piramida (prvenstveno Sfinge, koja neka bi bila postavljena oko 9000 godine pne., a također neka bi doživjela poplavu) taisto inženjersko ljudstvo, koje se prije toga izmojstrilo u gradnji piramida i drugih sličnih objekata na umerenom severnom pojasu (u doba Egipta su sa majstorima trgovali Feničani).
Daleko-južnim lovcima, koji su živjeli na otvorenom ili u jednostavnim nastambama, nije se bilo potrebno nositi s matematikom, statikom i tehnologijom zimske stambene arhitekture, a kamoli "ručnim" razvojem zimske poljoprivrede! Više moraš raditi, više doznaš, više znaš i više toga razumeš. Uvjetni refleksi (učenje) događaju se spontano, automatski; što doživiš i napraviš, to če se zadržati u tvojoj memoriji i to je ujedno tvoj jedini materijal za razmišljanje, razumevanje i rešavanje problema te fond za izmišljanje novih stvari, koje ti lakšaju nadaljnje muke života. Bogatstvo rućnih radova rađa bogatstvo znanja, bogatstvo znanja rađa bogatu kreativnu i realnu maštu, a sve skupa rezulutira u bogatim i efektnim rešenjima te time u lakšem životu u danoj okolini. Svaka osoba u koži ledenodobnog Atlantidčana bi se u taistim zimskim uvjetima razvila u okolini primjernog (specializiranog) "genija", mantrnika, mučenika. Genij je rezultat interakcije dinamičnog, raznolikog, promjenjivog okoliša s pojedinačnom glavom, u koji se ta okolina odražava i o njoj razmišlja - genija gura želja da ublaži patnju. Gledano sa perspektive samo-zadovoljstva genij stoga nije nikakva vrednost, več prije "gubitak" - ali gledano sa perspektive života i opstanka praktični genij ipak je prva stvarna vrednost.
Riječ ATLANTIS nek bi bila grčkog podrijetla. Po pravilu Grci su ispuštali prvi glas neke strane rijeći (npr. Enetoi za "Venetoi"), što znaći, da i riječi Atlantis ili Atlantida fali prikladan suglasnik, a vjerojatno je potrebno zamijeniti i L sa R (po uzoru na ALPE - ARPE - KARPE - ŠKARPE - što nam otkriva pravi smisao tih skrpanih škarpastih i planiranih planina - uključujući i Karpate, Škarpate).
Ako pogledamo na zemljopisnu mapu, blizu Budimpešte u Mađarskoj otkrijemo planinu imenom MATRA, koju bi Grk pročitao kao ATLA. Taj jezikovni "ključ" visok je 1015 m. Što je MATRNIJA ili MANTRNIJA (mućenje, velik napor, muka), gotovo svi znamo, čak matrati nam nije nešto strano, a MATRNIK, MANTRNIK je uz nas svaki naš so-mućenik. Opstanak tijekom ledenog doba u okruženju u kojem prirodno ne raste ništa, mora biti zaista više nego mantrnija (muka) - i podaci o moćni Atlantidski vojsci, s kojom su ladali robove, a i štitili granice, zaista pokazuju "gadnu" sliku. Atlantida bila je dakle velika MATRANTIDA ...
Rijeć MATRA je povezana i sa bogom MITRA ("Mitla, Itla") i sa MITRAIZMOM, kao najstarijom poznatom religijom, doma na Ptujskom polju i u tamošnjim mnogim mitrejima. Čak indijska MANTRA je mantranje ...
Na jugu Jadrana postoji tjesnac (vrata) s nazivom Otrant (Motrant - matrant), koji bi mogao biti takođe OTLANT, dakle ATLANT, i što je skoro sigurno ono, što oni nazivaju Grci Herkulovi stupovi - ili barem jedan od njih, jer ih je bilo više. A sudeći po najstariji grčki mapi, njihov tada poznati svijet pokriva najviše istočnu obalu Apeninskog poluotoka (Italija) - a na jugu nisu poznali ni Siciliju.
----------------
Platonovi PODACI O Atlantidi (tj. stari sada več oko 11.000 godina):
"RAVNICA ZA PROIZVODNJU HRANE: Od grada se širila ravnica veličine 387 km x 579 km, na kojoj su robovi proizvodili hranu za sebe i za grad."
Vidi sliku: 11.000 godina stare dimenzije tačno odgovaraju "maksimalnoj širini" Panonske nizine i širini tog bazena od severnih planina do transilvanskih Alpa.
Do godine 9.000 Panonska nizina vjerojatno još nije bila dovoljno topla, suha i plodna za potpuno prirodan način proizvodnje hrane. Pretpostavljam da su hranu u vreme kolapsa Atlantide još uvek priredjivali na terasastim gredama, koje su grijali termalnom vodom (tzv. "viseći vrtovi"). U Panonskoj nizini i istočnom dijelu današnje Slovenije dodješ do tople vode gdjegod bušiš, budući da je već 200 metara ispod površine vruća lava, nakon čega slijedi nagore 200 metara debeli sloj prodnika (rečnog kamenja) sa vodom između, a na vrhu ovog "GRISA" postoji oko jedan metar debeli sloj plodne zemlje. Kao da je netko smislio ogromnu, Karpatskom planinskom zmijom i Alpskom ribom ograđenu toplu gredu! Nije iskljućeno, da se Ogri (Madžari) imenuju tako upravo zato, jer su živeli i radili unutar te goleme zmijsko-riblje ograde.
Mnogo današnjih Mađara su potomci atlantidskih seljaka, kao i vojnika, na što kaže još jedan naziv za njih: Avar - promatrač, čuvar (Var - varno, sigurno, varovati - čuvati, vard ili varda - posmatračko-odbrambeni zamak).Treći naziv za njih je OBRI, što slići na naziv antropološkog tipa "Oberkaselska varijanta tipa Cro-Magnon", kome pripadaju i stanovnici Lepenskog Vira. Riječ temelji na korijenu BAR, iz kog su sastavljene skoro sve reči u vezi brati, nabirati, akumulirati (sakupljati). Četvrti naziv za njih je HUN, koji se odnosi na riječi HÖN - pogledaj! (po funkciji jednako kao - VAR - čuvati, štititi, promatrati), te HÜD, fon. HÜT - ljut, jer kad su videli opasnost, postali su ljuti. Vjerojatno poslednje i ujedno najmlađe ime za njih je Mažar ili Mađar, što čitam kao "ima žar", naime radni žar (mađarski poljoprivrednici proizvede većinu hrane za zapadnu Europu ili je tako to bilo bar nekad).
"RATNIČKA RAVNICA: Izvan grada širila se ravnica pravokutnog oblika veličine 555 km x 185 km. Na JUGU ravnice bio je kanal, koji je vodu VODIO U MORE, a na severnoj strani bila je okružena planinama. Granicu je tvorio 32 m dubok i širok 185 m jarak skupne dužine 1.850 km. Ravnica je bila podeljena na parcele veličine od 1,85 km x 1,85 km (ukupno 3000 parcela). Svaka parcela je sadržavala: šestinu opreme za bojna kola, par konja za bojna kola, kočijaša i jahaća, 2 teško naoružana vojnika pračara, 3 kamnobacaća (kamnometa), 3 ratnika sa kopljem, 4 mornara i dva konja i dva jahaća. Među vojna sredstva spadala je i flota 1200 bojnih brodova (Nap 1: Jadransko more, a možda i rečna flota po panonskim rekama, kad su opet počele "radit"; Nap 2. podaci o broju vojnika i brodova odnose na zadnji period (9.000 pne) postojanja ravninske Atlantide, koja je bila posle velike poplave potopljena).
Iz izvornog opisa nije jasno, dali je ravnica, na kojoj su živeli i trenirali vojnici, ležala posebice ili je bila sastavni dio veće, poljoprivredne ravnice - ide možda za informacije o funkcionalnim površinama, kao što bi ih opisali svako sa svoje pozicije: vojni ministar će istaknuti vojni teren, ministar poljoprivrede poljoprivrednog, bez obzira na to, ili se ti tereni pokrivaju ili ne.
Vidi sliku: Dimenzije vojnog područja (555 km x 185 km), tačno odgovaraju uskom pojasu, koji se na jugu dotiče Lepenskog Vira i Železnih vrata, a na severu se zaključi u sjeveroistočnim Moravskim vratima, prelazom sa "šire" Panonije u ruske ravnice. "Kanal na jugu pravokutnika, kroz koje voda teče u more", je Džerdapski kanjon kroz koji se Dunav spušta prema Crnom moru.
Gledano sa stajališta geostrateške pozicije (zaštita pred upadom kroz pogranične planinske tjesnace) ova linija je vrlo mudra, jer su vojnici na rubu granica čuvali 6 vrata odnosno planinsko-rječnih tjesnaca u susjedstvo: osim džerdapskog tjesnaca (južna vrata) kontrolirali su dolinu Neretve i Drine, a na sjeveru, blizu Beča, dolinu rijeke Dunav, kao i vrata na istoku, gdje postoje geografska imena kao što su Košice, Michalovce (u sadašnjoj Slovaškoj) i Vinogradov (u sadašnjoj Ukrajini); prim. MËHALÖFCË - Mihalovci, prleško selo, kojeg je od Oćaka (Oca) primio jedan od njegovih tri sina, Mihaela. Taj Mihael neka bi bio praotac roda Rusa. Rusija počinje na drugoj strani istoćnih vrata Panonske nizine preko Karpata. Ako MËHALÖFCË - Mihalovci čitamo kao MÜHOLÖFCË - muholovci - muvolovci (Patron - lokalni grb - susjednon kraja Ivanjkovci ima u Patronu "muvu na lancu", taj pojam u potpunosti nadoknađuje smisao stražarskih vrata, prolaza, kao i funkciju granične policije, koja hvata dosadne muve, koje puzaju sa druge strane. (Ovakvo funkciju granićni "organi" obavljaju i danas, i nije suvišna). Negde na pola puta između Budimpešte i Michalovci (Slovaška) pronašao sam i mjesto MICHOLC, a na romunskoj strani VALEJA LUI MIHAIL. Michael je po funkciji identičan st. Georgeu. Domaće ime MËKLOŠ - Miklavž, kako se naziva župa i selo na istoku Prlekije ima u Patronu, seoskom grbu, zmaja. U Sloveniji in na Hrvatskom George se zove JURIJ, JURE, JUR.
Po zdravoj logici rekao bih, da je postojalo više HERKULOVIH STUBOVA, naime 6, koliko je tjesnaca, vrata. Železna Vrata, Moravska vrata, Krf, istočna vrata, a u Sloveniji VRATA ušču rijeke Drave nekoliko kilometara zapadno od Dravograda (početak Koruške) (na sliki nisu označena), a i VRATA u Savskom kanjonu kraj gradića Litija. Najzapadnija vrata u Sloveniji su Postonjska VRATA. Zna biti, da su to bila zapadna vrata u najbliže zapadne atlantidske kolonije; Posejdon (Neptun), posljednji vladar Atlantide, svojim 10 sinovima predao je u upravljanje desetak okolnih kolonija, a najstarijemu sinu Atlasu (koji nosi na ramenima svijet), pripadao je novoizgrađeni glavni grad. (Prleške ŽELEZNE DVERI su lokalnog odbrambenog značenja).
Unutar panonsko-balkansko-jadranske Atlantide odn. Matrantide stoje: BËLGROT (Beograd), BUDËNA (Budimpešta), BEČ (Dunaj, Wien, Viena) i obližnja BRATËSLAVA - Bratislava, a s B počinje i ime najvećeg jezera na ovom području, Balaton (Blatno jezero), iznad kojeg su se širi sve do Budimpešte BÖLONSKA ŠUMA - Bolonjska šuma. Jugozapadno ograničava polja BOSNA (sa medjuledenodobnim piramidama), na sjeveru nalazimo planinski lanac pod nazivom BÄSKIDË - Beskidi, BANJA, BANJALUKA itd - ima toga puno po celom Balkanu, balkonu. Čini se, da je bio u tim danima glas B dominantan, što je i razumljivo, jer B oznaćuje opstanak kao takav (bit, biće, bivati, bivalište itd), znaći i hranu, rast, bujni život. A iz tih vremena su verojatno i reči poput BAN - Ban, Banovina, banja - kupka, bajno, bajka itd. Ovaj glas je kasnije u nekim jezicima zamijenio glas V (Benečija-Venečija), a neki jezici ipak zadržavaju oba glasova. Transformacija B-V je poznata kao "betatizam". Baski u svom glasovnom fondu nemaju glasova V, Z i Ž i DŽ. Isto tako imaju svoje V-dvojnike riječi BOJ i BÖJEVNËK - bojevnik, naime u riječima VOJNA (rat) i VÖJOK - vojak, vojnik. Dakle, Baski bi mogli biti Vaski - Vaški, seljački - ali naravno i VOSKA - vojska i VÖSKA - uska, jer tijela Baska stvarno su uska. Usporedi rječi BASKI i BESKIDI, planine blizu Moravskih vrata.
Nakon postavljanja ovog vojnog pojasa, pretpostavljam, Atlantidčane je najviše brinula invazija "divljaka" kroz koja od vrata a ne toliko pobuna vlastitih robova. 1200 ratnih brodova (koje su plule tamo-amo Jadranom, koji je tada počeo kod Šibenika do najmanje KRFA, sigurno nije služilo za kontrolu nad robovima. To je bila strategija stalne pripremljenosti na naval iz dalekog juga. Vidi što se dogadja danas i seti se Turaka.)
BESKIDI, naziv planinskog lanca kod Moravskih vrata, vodi na pomisao, da su Baski kao vojska među ostalim čuvali i branili Moravska vrata a posle i selili kroz ove tesnace, potom možda i na druge strane svijeta, dakle i na Pireneje (slično kao kasnije selilski Noriški, Panonski i Jadranski Veneti). Na Baske miriše i BAŠKA GRABA (koju karakterizira neka jedinstvena jezična osobitost), ali i BAŠKA na otoku KRKU, koji vuče i na KIRKA - i na rijeku sa imenom KRKA. Baski bili bi dakle neka vrsta Janusa, Ivana, Janka, čuvara vrat, i istovremeno selioci kroz ta vrata van kad je seljenje počelo. JANUS bio je glavni čuvar-bog na vratima u starom Rimu, a predstavljen je sa dvije glave. Ekvivalent tom dvoglavom Janusu je slovenski Svetovid sa do i sedam glava ... Baskijska riječ JAINKO znači Bog, a boginja je JAINKOSA ...
"GRAD ATLANTIS promjera od 18,5 km (zadnji obrambeni zid) bio je sagrađeno po približno koncentričnim prstenovima, odvojenih od okoline vodnim kanalima i plovnih putova. U samom srcu grada bio je vodstveni centar, sledi rezidencija vladara, a na rubnim prstenovima trenirala je konjenica."
Postoji nekoliko mogučnosti, gde na tom velikom području bi mogao stati glavni grad Atlantis, ali to neka ne bi bilo usred terena za proizvodnju hrane i usred vojne ravnice, niti nije obavezno, da je nastalo tamo, gde su posle vulkanske erupcije početkom ledenog doba preživeli njihovi preci. Kad su se raširili diljem područja njihove kontrole i života, grad Atlantis vjerojatno je podignut na geostrateškom položaju, koji je odgovarao celotnom terenu, odnosno njihovoj tadašnjoj interesnoj sferi - a bio je u isto vrijeme pod zaštitom prirodnih granica i "ograde" kao što su planine. Atlasov grad neka bi nastao na novo npr. nekoliko desetljeća prije potopa - ili na poziciji prethodnog glavnog grada ili negdje drugdje, nije nigdje rečeno.
"A glavni grad nije bio jedini grad Atlantide; osim strateški važnih gradova na rubu ravnice, u atlantidskoj zemlji postojalo je oko 200 turističkih naselja kraj nekog toplog mora" ------ koje je bilo dvaput duže od današnjeg Blatnog jezera (Balaton) i jednako dugo kao Bolonjska šuma, koja se proteže iznad od početka jezera sve do Budimpešte. U panonskoj ravnici nije problem napraviti umetnu baru ili jezero sa vrućom ili barem toplom vodom, pogotovo ne u nekoliko metara debelom snijegu ili ledu. Da se je nekoć (kad je bila Panonia viša za debljinu leda i snijega) to jezero rastezalo sve do Budimpešte, dokazuje još barem jedno jezero u pravcu Budimpešte.
-----
Zapadni lingvisti tvrde, da reči Atlas i Atlantis (osobito koren TLA) nemaju zadovoljavajuću etimologiju nijednom od poznatih europskih jezika. No, iako rijeć ATLANTIDA ostavimo kao što je napisano, ipak ćemo naći lepu zbirku rječi sa korijenom TLA - tlo (koncept koji je bio u vrijemenu ledenog doba, a posebno nakon njega, kada su se TLA TAL-ila, vrlo aktualan): TLA su TLA, pod, prl. MÄ-TLA - metla (ledeno doba i poplava posle temeljito je pometla planet), ÖBÄ-TLA - obetla, ob tla, ob pod, nešto baciti obetla - baciti na tla; SO-TLA - Sotla, ime Dolenjske reke, prl. ŠKOTLA - škatla, škatulja, POTLË - potom, posle; u glagolima PÄ-TLA - pętla, moli, moleduje, NASTLA - nastlao, POSTLA - postlao; i kao sufiks: S KO-TLA - sa kotla; z BÄTLA - sa Betela, VITLA - vitla itd.
Aleister Crowley pretpostavlja, da korijen TLA temelji na lemurijskoj reči TLA, što znači 'crna', iz koje po njemu znanoj magiji izvodi pojam CRNA ŽENA. Tla su doista skoro crna ako ide za zaista plodnu zemlju - ali tla, barem površinska, za oko, bila su za vreme ledenog doba uglavnom bele boje. Baskijska riječ za tamno, crno, glasi: Beltz, što je runski svakako pogrešno, jer znaćenje "crno" bez rune R ne zvuči baš crno (kao u: cRnoj, mRak, sumRak, negRro, neRo, švaRc itd.). Na Lemuriju podseća npr. prleško seoce LEMÄRJÄ - Lemerje. Neki pojam Lemurije izjednačuju s pojmom Atlantide, a neki kažu, da su bili Lemurci pobunjeniki, koji su zapustili Atlantidu zbog suviše tvrdog matičnog (čitaj proble-matičnog) režima.
Na tako nešto, kao što bi bila Atlantida, podseća i reč PARADIŠ - paradiž, raj. Zamislimo si, da su otvoreni izvori i bazeni tople vode (za grijanje građevina i vrtova, ili čak i velikih područja na kojima su vrućom vodom topili led i snijeg), stalno isparavali mnogo vlage. Vlaga se digla visoko iznad površine, i ako su na bilo koji način u vazduh slali i nešto prašine, svake toliko je padala i kiša. PARADIŠ - para diši (para, isparica miriše). Zrak, ispunjen parom ima zaista posebno prijatan miris i za udisanje veoma je zdrav. Poznavatelji Atlantide pišu, da su posebne tople bazene imali i za robove, pa čak i za konje, koje je Posejdon (Neptun), posljednji kralj Atlantide i "gromovnik", posebno cenio.
Atlantidčanima, mučenicima ledenog doba od Alpa do Džerdapa i svenaokolo, treba umetnuti samo odgovarajući M i R, i njihova sudbina već drukčije zvuči: MATRANTIČANË - mantrantičani, mućenici. A mućili se, naravno, nisu svi; neko, ko je pokrenuo i kretao to ludost, vjerojatno se nije ni "MATLAO". Ako se uživim u ledeno doba u najgorim "godinama", znam, da su moji roditelji sigurno učinili sve da opstanu i "imaju" djecu, a u isto vrijeme - ako se u dobi mog života situacija pogoršava - poseduju sve znanje i većinu materijalnih stvari, da me mogu usposobiti za dalji samostalan život. No, ako bi se situacija pogoršala do te mjere da ne bi bilo moguće uzgajati hranu, siguran sam da ne bih pao u iskušenje da nekamo idem, pobegnem! Ne samo ja - na svojoj voljenoj zemlji dočekao bi svoj kraj svaki Prlek.
A budući da nikad nije bilo slobodnih vremena, već su bila iskljućivo vremena ropstva, a glavne projekte izmišljali su vladari, robovlasnici, koji na leđima robova šire svoje kraljevske obitelji svuda gde je to moguće, stvari su išli drugačije. Veliki mag Alleister Crowley opisuje civilizaciju Atlantide (kao što je bila na vrhuncu svoje "moći", a takva je bila i od samog početka) kao vrlo okrutno prema robovima; dominirale su žene, kojih (samo)obrazovanje bio je izuzetno mekano i umjetnički orijentisano, dok su muškarce vojnike jačali mučenjem, a robove na poljima držali u neznanju glupim mitovima. Širenje Atlantidske civilizacije znaći nije posledica nečije želje po razmnožavanju robova u njihovu vlastitu dobro ili dobro relativno slobodnih ljudi kao što su inventivni ručni majstori, već je bilo prije nego ne posljedica ekspanzivnog apetita gospodara odn. vlasnika robova.
Ako imamo u vidu, da već brzo nakon početka ledenog doba na severnoj strani Alpa nije bilo žive duše, a ispod Alpa nije bilo ne vegetacije ne životinja barem sve do Sredozemskog mora, sjeverna umjerena zona balkanskog kotla gotovo je bila u potpunosti "fraj" - i ko je bio u mogućnosti da opstane na ledu i snijegu, to mjesto je prije ili kasnije postupno zasjeo (ide za najmanje 10.000 višegodišnje razdoblje!). Niže od tog pojasa, prema jugu, živjeli su svi oni, koji su tamo živjeli i prije, i oni, koji su se pred ledom i snijegom pomaknuli prema dole.
Logično je također zaključiti, da su iz severnih pokrajina pobjegla na daleki jug uglavnom ili isključivo lovaćka plemena, prosto zato, jer nisu mogli ili znali preživjeti bez mesa (samo stanovnici jame Potočka Zijalka pojeli su više od 7.000 medvjeda i drugih životinja, a kad je mesa i goriva (šume) nestalo, povukli su crtu - kao sve kaže - direkt na jug, ka dragim im životinjama). Atlantidčani sigurno nisu jeli meso, jer divljih životinja nije ni bilo, a rodna zemlja bila je suviše dragocjena za krmu domačih životinja; Crowley naglašava, da su uživali sokove voća, kojeg su prethodno temeljito oprali (to je bila vjerojatno tradicija iz vremena kada je bila atmosfera zagađena vulkanskom prašinom, koja je prouzrokovala poslednju ledenu eru (-23.000 pa do oko -10.000 - kako gdje, ako imamo u obziru kriterij ljudskog života).
Svoje obitelji i robove su naselili Atlantidčani po najvećem mogučem području stoga, i možda prije svega zbog toga, da "prestignu" karnivore i da se spreme za obranu odnosno za ljudski prijem dobrog susjeda, koji je došao zavirit, što se događa "tamo preko" ... A ako su znali, da če biti u doba otopljenja najviše problema na južnom ulazu (Džerdapski tesnac, Železna vrata), verovatno je postojala na tom mjestu jaka vojnička stražarska baza već od samog početka njihovog poseljenja balkanskog i panonskog bazena. Takodje jaka odbrambena linija morala je biti na južnom Jadranu (Krf, Herkulovi stupovi).
Danas od nekadašnje Atlantide vjerojatno nema više nekih očitih tragova; što se tiče površinskih građevina, zasipali su ih zemljom i posadili šume ili ih demolirali te kamenje upotrebili za gradnju gradova, putova i mostova. U Kineskoj "Dolini kraljeva" gole piramide još i dandanas zasipavaju zemljom, dok ih drugdje otkopavaju ... Kufre gore kufre dole! Ono što je bilo u Atlantidi zaista vredno, atlantidske vladarske familije su uzele sa sobom te iskoristili koliko su mogli i znali, a sve ostalo vjerojatno još uvek leži u nekim podzemnim bunkerima. Kao se ćini, od stare Atlantide preživelo je na površini samo ono, što je bilo ionako uvjek najvrednije: inventivni robovi, izvor napretka i dobrobiti svake neradne, neradničke ekspanzivne kraljevine. Dakle ščave, sklave, slave, slaveni, šla veni - išla van.
(kako-tako prevedeno iz slovenačkog ...)
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
4. 3. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Pre nego što nastavimo dalje pratiti Argonaute u našem Pontu da malo zavirimo u staru zvaničnu verziju plovidbe Argonauta kroz Crno more od Bosfora prema Kolhidi pod Kavkazom . Kako smo vidjeli u Argonautici Argonauti nakon prolaska kroz Plegadu u Bosporu savlađuju jako tešku dionicu plovidbe uz ogrome napore snažno veslajući sve do Tinijskog ostrva . U našem Pontu je jedino tako moguće savladati moćne struje Ponta = Okeanosa Potamosa ali u Crnom moru nakon prolaska Bosfora danas , a vjerojatno ni tada davno , za takvom aktivnosti nema objektivnog razloga . Plovidba traje prateći Bitinijsku obalu što je danas turska obala . Nisam uspio pronaći one usput opisane pojmove , ako nešto slično ima duž tog djela obale čemu su eventualno dati odgovarajući nazivi , potpuno su neprimjetljivi ! Zatim se stiže do malog ostrvca u Crnom moru sa imenom Kefken koje je prepoznato kao Tinijsko ostrvo ! Malo dalje na obali je ušće navodnog Sangarija . Sve dovde djeluje gotovo vjerojatno i sada bi sa Tinijskog ostra trebali da plove nasuprot kroz Aherontski zaliv do ušća rjeke Aheront . Potražim gdje se u zvaničnoj mitologiji nalazi Aheront i nađem ga . https://nikana.gr/sr/vodic/epir/sta-videti/3259/reka-aheron . Zaista odgovara Apolonijevom opisu Hadske rjeke podzemnog svjeta ali ali ... taj mitski Aheron je na Peloponezu i to na zapadnoj obali .Jasno je da nisu plovili do tog Aheronta . Potražim malo po nasuprotnoj obali i nađem u Bugarskoj rjeku Aheloj . Kada bi se strogo držali opisa putanje iz Argonautike to bi ličilo tom pracu nasuprot . Ali Apolonije reče da skrenu , da je to nedaleko , a ovo ne samo da je daleko nego je i potpuno suprotno od pravca plovidbe do Kefkena - pretpostavljenog Tinijskog ostrva . Šta sada čovjek da radi , dali da se smije ili da plače nad ovakvim dugovjekovnim tumačenjem putanje u Apolonijevoj Argonautici ?
+3
Pre nego što nastavimo dalje pratiti Argonaute u našem Pontu da malo zavirimo u staru zvaničnu verziju plovidbe Argonauta kroz Crno more od Bosfora prema Kolhidi pod Kavkazom . Kako smo vidjeli u Argonautici Argonauti nakon prolaska kroz Plegadu u Bosporu savlađuju jako tešku dionicu plovidbe uz ogrome napore snažno veslajući sve do Tinijskog ostrva . U našem Pontu je jedino tako moguće savladati moćne struje Ponta = Okeanosa Potamosa ali u Crnom moru nakon prolaska Bosfora danas , a vjerojatno ni tada davno , za takvom aktivnosti nema objektivnog razloga . Plovidba traje prateći Bitinijsku obalu što je danas turska obala . Nisam uspio pronaći one usput opisane pojmove , ako nešto slično ima duž tog djela obale čemu su eventualno dati odgovarajući nazivi , potpuno su neprimjetljivi ! Zatim se stiže do malog ostrvca u Crnom moru sa imenom Kefken koje je prepoznato kao Tinijsko ostrvo ! Malo dalje na obali je ušće navodnog Sangarija . Sve dovde djeluje gotovo vjerojatno i sada bi sa Tinijskog ostra trebali da plove nasuprot kroz Aherontski zaliv do ušća rjeke Aheront . Potražim gdje se u zvaničnoj mitologiji nalazi Aheront i nađem ga . https://nikana.gr/sr/vodic/epir/sta-videti/3259/reka-aheron . Zaista odgovara Apolonijevom opisu Hadske rjeke podzemnog svjeta ali ali ... taj mitski Aheron je na Peloponezu i to na zapadnoj obali .Jasno je da nisu plovili do tog Aheronta . Potražim malo po nasuprotnoj obali i nađem u Bugarskoj rjeku Aheloj . Kada bi se strogo držali opisa putanje iz Argonautike to bi ličilo tom pracu nasuprot . Ali Apolonije reče da skrenu , da je to nedaleko , a ovo ne samo da je daleko nego je i potpuno suprotno od pravca plovidbe do Kefkena - pretpostavljenog Tinijskog ostrva . Šta sada čovjek da radi , dali da se smije ili da plače nad ovakvim dugovjekovnim tumačenjem putanje u Apolonijevoj Argonautici ?
+3
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
4. 4. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Argonauti plove prema Finejevom uputstvu :
" Otle se skroz preko mora zaputite , nije daleko , u Marijandinsku zemlju nasuproti pristante ondje. Tu se nalazi put što spušta se dolje ka Hadu; Aherontski se rt poisturen diže visoko . Vrtložni Aheront pak presjecajuć rt sam duboko , lije , ispljuskuje vodu iz velika raspuklog ždrijela ."
Sam put je opisan ovako :
" Kad je pak trći dan osvanuo , tada na koncu uz siloviti Zefir napustiše vrletni otok . Odanle ušće rjeke Sangarija gledahu prjeko i marijandinskih ljudi veoma plodonosnu zemlju , k tomu i struje Lika i jezero Antemoisu , al se provezoše mimo . Od puhanja vjetra se užad i sva oprema broda na njinu drmusala putu . Ujutro , budući da je u noći utolio vjetar , Aherontovu rtu u pristan stigoše vedro . Taj se strmenitima vrhuncima podiže uvis u more gledajući bitinijsko . Pod njim su gole stijene ukorjenjene i more ih pljuska ; oko njih valja se val i šumi gromovito . Gore međutim na najvišem vrhuncu platane rastu goleme . S rta samog se stere i spušta unutra u kopno dolje dubodolina , gdje špilja Hadova jeste koja je šumom i stijenje prekrivena , odakle leden izlazi zrak što stalno iz studene puše udubine . "
Kako smo vidjeli Argonauti su od Plegade do Tinijskog ostrva stigli naporno veslajući . Cjelokupni put od proroka Finija - u Bosporu , kroz Plegadu , pa do Tinijskog ostrva je trajao jedan dan i noć . Na ostrvu su odmarali tri dana , a onda ponovo zaplovili , ovaj put na jedra uz pomoć snažnog Zefira koji se smatra za zapadni vjetar . Napuštajući ostrvo na suprotnoj obali gledaju ušće rjeke Sangarija ! I zaista tu lako pronalazimo ušće danas rjeke Nere koja se tu nasuprot Rama uliva u Dunav , a u vrjeme Argonauta zvala se Sangarija i tu nasuprot Tinijskog ostrva ulivala se u Pont !
Rečenica : " Otle se skroz preko mora zaputite , nije daleko , u Marijandinsku zemlju nasuproti pristante ondje." nam ukazuje da plove preko mora , nedaleko , nasuprot . Plove pokraj Marijandinskog kopna , na čijem je tlu i ušće Aheronta , usput gledajući struje Lika i jezero Antemoisu . Ploveći na jugo-istok uz pomoć Zefira - zapadnjaka sa desne strane im je istureni Aheruzijski rt , a sa lijeve strane Marijandinska zemlja . Na tom djelu kopna od Tinijskog ostrva do ždrjela Aheronta postoji samo jedna značajnija rjeka koju lako prepoznajemo , današnju Vitovnicu , a tadašnji Lik ! Tadašnje jezero Antemoisu malo vjerojatno da su mogli vidjeti i Argonauti , jer da bi se neka vodena masa mogla nazvati jezerom morala je biti okružena kopnom koje onemogućava pogled na njega pri plovidbi po nivou mora - po kome su plovili Argonauti ! Tako je teško i danas odrediti njegovu tačnu lokaciju , pa i uz pomof flood mape . Ostaje nam samo da vjerujemo izvorima na osnovu kojih ga Apolonije tu , od ušća Lika do ušća Aheronta , locira !
Plovidba od Tinijskog ostrva do ušća Aheronta ponovo traje dan i noć , ovaj put jedreći !
Bacit ćemo ponovo pogled na zvaničnu verziju plovidbe Argonauta po Crnom moru . Ostrvo Kefken - prepoznato kao Tinijsko ostrvo i nedaleko njega ušće prepoznatog Sangarija služe kao polazna tačka . Plovidba preko mora , nedaleko , nasuprot bi ukazivala na plovidbu prema Bugarskoj obali , bukvalno preko otvorenog mora bez mogućnosti da se vidi ikakvo kopno , ne posebno kopno marijandinske zemlje , na kom se nalazi ušće Aheronta . A kako smo vidjeli u Argonautici ono se proteže gotovo od samog Tinijskog ostrva do ušća Aheronta Uz to podatak da plove jedrima uz pomoć Zefira - zapadnjaka ne ostavlja mogućnost da plove preko Crnog mora I Jasno je da uz do sada utvrđena odstupanja sa ovima uočenim konačno i definitivno možemo odbaciti kao neosnovanu zvaničnu verziju opisa putanje Argonauta po osnovu Apolonijeve Argonautike !
Argonauti plove prema Finejevom uputstvu :
" Otle se skroz preko mora zaputite , nije daleko , u Marijandinsku zemlju nasuproti pristante ondje. Tu se nalazi put što spušta se dolje ka Hadu; Aherontski se rt poisturen diže visoko . Vrtložni Aheront pak presjecajuć rt sam duboko , lije , ispljuskuje vodu iz velika raspuklog ždrijela ."
Sam put je opisan ovako :
" Kad je pak trći dan osvanuo , tada na koncu uz siloviti Zefir napustiše vrletni otok . Odanle ušće rjeke Sangarija gledahu prjeko i marijandinskih ljudi veoma plodonosnu zemlju , k tomu i struje Lika i jezero Antemoisu , al se provezoše mimo . Od puhanja vjetra se užad i sva oprema broda na njinu drmusala putu . Ujutro , budući da je u noći utolio vjetar , Aherontovu rtu u pristan stigoše vedro . Taj se strmenitima vrhuncima podiže uvis u more gledajući bitinijsko . Pod njim su gole stijene ukorjenjene i more ih pljuska ; oko njih valja se val i šumi gromovito . Gore međutim na najvišem vrhuncu platane rastu goleme . S rta samog se stere i spušta unutra u kopno dolje dubodolina , gdje špilja Hadova jeste koja je šumom i stijenje prekrivena , odakle leden izlazi zrak što stalno iz studene puše udubine . "
Kako smo vidjeli Argonauti su od Plegade do Tinijskog ostrva stigli naporno veslajući . Cjelokupni put od proroka Finija - u Bosporu , kroz Plegadu , pa do Tinijskog ostrva je trajao jedan dan i noć . Na ostrvu su odmarali tri dana , a onda ponovo zaplovili , ovaj put na jedra uz pomoć snažnog Zefira koji se smatra za zapadni vjetar . Napuštajući ostrvo na suprotnoj obali gledaju ušće rjeke Sangarija ! I zaista tu lako pronalazimo ušće danas rjeke Nere koja se tu nasuprot Rama uliva u Dunav , a u vrjeme Argonauta zvala se Sangarija i tu nasuprot Tinijskog ostrva ulivala se u Pont !
Rečenica : " Otle se skroz preko mora zaputite , nije daleko , u Marijandinsku zemlju nasuproti pristante ondje." nam ukazuje da plove preko mora , nedaleko , nasuprot . Plove pokraj Marijandinskog kopna , na čijem je tlu i ušće Aheronta , usput gledajući struje Lika i jezero Antemoisu . Ploveći na jugo-istok uz pomoć Zefira - zapadnjaka sa desne strane im je istureni Aheruzijski rt , a sa lijeve strane Marijandinska zemlja . Na tom djelu kopna od Tinijskog ostrva do ždrjela Aheronta postoji samo jedna značajnija rjeka koju lako prepoznajemo , današnju Vitovnicu , a tadašnji Lik ! Tadašnje jezero Antemoisu malo vjerojatno da su mogli vidjeti i Argonauti , jer da bi se neka vodena masa mogla nazvati jezerom morala je biti okružena kopnom koje onemogućava pogled na njega pri plovidbi po nivou mora - po kome su plovili Argonauti ! Tako je teško i danas odrediti njegovu tačnu lokaciju , pa i uz pomof flood mape . Ostaje nam samo da vjerujemo izvorima na osnovu kojih ga Apolonije tu , od ušća Lika do ušća Aheronta , locira !
Plovidba od Tinijskog ostrva do ušća Aheronta ponovo traje dan i noć , ovaj put jedreći !
Bacit ćemo ponovo pogled na zvaničnu verziju plovidbe Argonauta po Crnom moru . Ostrvo Kefken - prepoznato kao Tinijsko ostrvo i nedaleko njega ušće prepoznatog Sangarija služe kao polazna tačka . Plovidba preko mora , nedaleko , nasuprot bi ukazivala na plovidbu prema Bugarskoj obali , bukvalno preko otvorenog mora bez mogućnosti da se vidi ikakvo kopno , ne posebno kopno marijandinske zemlje , na kom se nalazi ušće Aheronta . A kako smo vidjeli u Argonautici ono se proteže gotovo od samog Tinijskog ostrva do ušća Aheronta Uz to podatak da plove jedrima uz pomoć Zefira - zapadnjaka ne ostavlja mogućnost da plove preko Crnog mora I Jasno je da uz do sada utvrđena odstupanja sa ovima uočenim konačno i definitivno možemo odbaciti kao neosnovanu zvaničnu verziju opisa putanje Argonauta po osnovu Apolonijeve Argonautike !
banebeograd
Elita
- Poruka
- 15.423
a sve je pocelo tako naivno i jednostavno ...
"troja je nadjena , nasao ju je ilija ogorelica u lipovackoj sumi"...a onda je sve krenulo i ispisane su 54 stranice koje nemaju nikakve veze sa lipovackom sumom
"troja je nadjena , nasao ju je ilija ogorelica u lipovackoj sumi"...a onda je sve krenulo i ispisane su 54 stranice koje nemaju nikakve veze sa lipovackom sumom
cronnin
Veoma poznat
- Poruka
- 13.795
Па ништа, избацићемо одреднице из назива теме.
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
4. 5. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Kad je pak treći dan osvanuo, tada na koncu 720
Uz siloviti Zefir napustiše vrletni otok.
Odanle ušće rijeke Sangarija gledahu prijeko
I marijandinskih ljudi veoma plodonosnu zemlju,
K tomu i struje Lika i jezero Antemoisu,
Alse provezoše mimo. Od puhanja vjetra se užad 725
I sva oprema broda na njinu drmusala putu.
Ujutro, budući da je u noći utolio vjetar,Aherontovu rtu u pristan stigoše vedro.
Taj se strmenitima vrhuncima podiže uvis
U more gledajući bitinijsko. Pod njim su gole 730
Stijene ukorijenjene i more ih pljuska; oko njih
Valja se val i šumi gromovito. Gore međutim
Na najvišem vrhuncu platane rastu goleme.
S rta samog se stere i spušta unutra u kopno
Dolje dubodolina, gdje špilja Hadova jeste 735
Koja je šumom i stijenjem pokrivena, odakle leden
Izlazi zrak što stalno iz studene puše dubine
Te se okolo hvata neprestano blistavo inje,
Koje uspijeva samo otopiti podnevno sunce.
Ne vlada nikad tišina na tome stravičnom rtu, 740
Nego se strujanje ondje zamjećuje gromotna mora
Kao i šuštanje lišća od puhanja onog iznutra.
Ondje se nalazi paki izljev Aheront-rijeke,
Koja krklja kroz rt u Istočno utječuć more,
Dok ju jaruga ozgo duboka dovodi dolje. 745
Nju su Spasom brodara potomci nazvali pozni
Nisejskih Megarana kad imadoše naselit
Zemlju marijandinsku, jer uistinu ih spase
S njihovim lađamaskupa kad zla ih ponese oluja.
Ondje s pogledom nanj, kroz rt aherusijski sasvim 750
Prošav, tek što je vjetar utolio, pristaše s lađom.
Neznani ne bjehu dugo ni Liku, prvaku tog kopna,
Ni Marijandincima junaci što baciše sidro,Amikovi ubice, po glasu koji već čuše
Nego s njima zbog toga zasnovaše i prijateljstvo, 755
Samoga pak Polideuka k’o boga primiše tada
Sakupivši se odasvud, jer zbilja se dugo veoma
Protiv Bebrlčana silovitih borahu oni.
I, u punome broju u Likovu našav se dvoru
U prijateljstvu tog dana, a pošto dođoše u grad, 760
Predadoše se gozbi i riječ’ma veseliše srce.
Esonov sinje rod i ime kazivao njemu
Svakog od svojih drugova i naredbe Pelije kralja
Ploveći dan i noć na jedra sa Tinijskog otoka ujutro stigoše do Ždrela Aheronta I u današnjem reljefu baš na toj lokaciji imamo naselje i banju pod tim imenom Ždrelo . Rjeka Mlav , tadašnji Aheront , se upravo tu ulivala u Aheruzijski zaliv koji Apolonije navodi kao Istočno more i djelom Bitinijskog mora . Kako smo već vidjeli u 4. 1. tu se nalazio i put kojim se spuštalo u Had tj. Persefonine dvorane - Homoljske pećine kojih je tu oko 130 otkriveno .
Što je govorio redom. Zbog ostavljena Herakla
Rastuži se pa svima ovakvu prozbori riječ:
“Ostavši, prijatelji, bez podrške kakva junaka
Takav poduzeste plov k Eetu! Jer dobro ga znadem. 775
Vidjeh kod Daskila njega, u dvoru svojega oca,
Kad je ovamo on preko azijskog stigao kopna
Pješke da ratobornoj Hipoliti oduzme pojas.
Malje mi osule lice tek nedavno, takva me nađe.
Potom u igrama u čast Priolaja, mojega brata, 780
Poginula u borbi sa Misijcima, kog narod
Pretužnim tužaljkama od onog oplakuje dana,
Snažnoga Titiju bješe nadvlad’o u borbi na šake,
Koji se isticao med svima mladićima našim
I ljepotom i snagom, i na tlo mu sasuo zube. 785
S Misijcima međutim mom ocu podvrže skupa
Migdonce, koji njive nastanjuju blizu do naših,
I sa samom zemljom plemena Bitinjana steče
Sve do Rebina ušća i gorskoga visa Kolone.
Za njima pelopski pak Paflagonci se predaše njemu 790
Bez sile, koje crna zaglušuje Bileja voda.
Tu na ušću Aheronta Argonaute su prijateljski dočekali Marijandinci sa njihovim vladarom Likom . Ploveći su prošli pokraj Likovih struja , a i vladar tog područja je Lik . Za pretpostaviti je da je to prostor Likije ali je Apolonije tako ne navodi . Zato nam u razgovoru Lika i Jasona otkriva ko su sve bili susjedi Likove zemlje : Misijci , Migdonci , Bitinjani , Paflagonci , Bebrici , a nešto kasnije navodi Nisijce i Beoćane . Sve su to narodi Trojanskih saveznika iz Ilijade .
Ipak zahvaljujuć vama pretrpješe kaznu.
No velim,Tindarov sine, danije bez volje bogova tog dana
Poš’o na BekrikeAres kad čovjeka onog ti ubi.
Stoga, čime god mogu nagraditi vašu dobrotu,
Sad ću je rado nagradit. Jer red je da postupe tako 800
Slabi kada ih drugi, a bolji, zadužiše prvi.
Daskila, svoga ću sina potaknut da pođe sa vama.
Da se pridruži svima na pohodu. Pođe li s vama,
Vi ćete cijelim se morem s gostoljubnim ljudima sretat
Uistinu, sve tamo do ušća Termodonta samog
Lik u znak zahvalnosti Argonautima za vodiča u daljnjoj plovidbi daje svog sina Daskila , koji nosi ime njegovog djeda Daskila - Likovog oca . Iz tog razloga je Finije nakratko skrenuo Argonaute sa putanje prema Kolhidi .
Kad je pak treći dan osvanuo, tada na koncu 720
Uz siloviti Zefir napustiše vrletni otok.
Odanle ušće rijeke Sangarija gledahu prijeko
I marijandinskih ljudi veoma plodonosnu zemlju,
K tomu i struje Lika i jezero Antemoisu,
Alse provezoše mimo. Od puhanja vjetra se užad 725
I sva oprema broda na njinu drmusala putu.
Ujutro, budući da je u noći utolio vjetar,Aherontovu rtu u pristan stigoše vedro.
Taj se strmenitima vrhuncima podiže uvis
U more gledajući bitinijsko. Pod njim su gole 730
Stijene ukorijenjene i more ih pljuska; oko njih
Valja se val i šumi gromovito. Gore međutim
Na najvišem vrhuncu platane rastu goleme.
S rta samog se stere i spušta unutra u kopno
Dolje dubodolina, gdje špilja Hadova jeste 735
Koja je šumom i stijenjem pokrivena, odakle leden
Izlazi zrak što stalno iz studene puše dubine
Te se okolo hvata neprestano blistavo inje,
Koje uspijeva samo otopiti podnevno sunce.
Ne vlada nikad tišina na tome stravičnom rtu, 740
Nego se strujanje ondje zamjećuje gromotna mora
Kao i šuštanje lišća od puhanja onog iznutra.
Ondje se nalazi paki izljev Aheront-rijeke,
Koja krklja kroz rt u Istočno utječuć more,
Dok ju jaruga ozgo duboka dovodi dolje. 745
Nju su Spasom brodara potomci nazvali pozni
Nisejskih Megarana kad imadoše naselit
Zemlju marijandinsku, jer uistinu ih spase
S njihovim lađamaskupa kad zla ih ponese oluja.
Ondje s pogledom nanj, kroz rt aherusijski sasvim 750
Prošav, tek što je vjetar utolio, pristaše s lađom.
Neznani ne bjehu dugo ni Liku, prvaku tog kopna,
Ni Marijandincima junaci što baciše sidro,Amikovi ubice, po glasu koji već čuše
Nego s njima zbog toga zasnovaše i prijateljstvo, 755
Samoga pak Polideuka k’o boga primiše tada
Sakupivši se odasvud, jer zbilja se dugo veoma
Protiv Bebrlčana silovitih borahu oni.
I, u punome broju u Likovu našav se dvoru
U prijateljstvu tog dana, a pošto dođoše u grad, 760
Predadoše se gozbi i riječ’ma veseliše srce.
Esonov sinje rod i ime kazivao njemu
Svakog od svojih drugova i naredbe Pelije kralja
Ploveći dan i noć na jedra sa Tinijskog otoka ujutro stigoše do Ždrela Aheronta I u današnjem reljefu baš na toj lokaciji imamo naselje i banju pod tim imenom Ždrelo . Rjeka Mlav , tadašnji Aheront , se upravo tu ulivala u Aheruzijski zaliv koji Apolonije navodi kao Istočno more i djelom Bitinijskog mora . Kako smo već vidjeli u 4. 1. tu se nalazio i put kojim se spuštalo u Had tj. Persefonine dvorane - Homoljske pećine kojih je tu oko 130 otkriveno .
Što je govorio redom. Zbog ostavljena Herakla
Rastuži se pa svima ovakvu prozbori riječ:
“Ostavši, prijatelji, bez podrške kakva junaka
Takav poduzeste plov k Eetu! Jer dobro ga znadem. 775
Vidjeh kod Daskila njega, u dvoru svojega oca,
Kad je ovamo on preko azijskog stigao kopna
Pješke da ratobornoj Hipoliti oduzme pojas.
Malje mi osule lice tek nedavno, takva me nađe.
Potom u igrama u čast Priolaja, mojega brata, 780
Poginula u borbi sa Misijcima, kog narod
Pretužnim tužaljkama od onog oplakuje dana,
Snažnoga Titiju bješe nadvlad’o u borbi na šake,
Koji se isticao med svima mladićima našim
I ljepotom i snagom, i na tlo mu sasuo zube. 785
S Misijcima međutim mom ocu podvrže skupa
Migdonce, koji njive nastanjuju blizu do naših,
I sa samom zemljom plemena Bitinjana steče
Sve do Rebina ušća i gorskoga visa Kolone.
Za njima pelopski pak Paflagonci se predaše njemu 790
Bez sile, koje crna zaglušuje Bileja voda.
Tu na ušću Aheronta Argonaute su prijateljski dočekali Marijandinci sa njihovim vladarom Likom . Ploveći su prošli pokraj Likovih struja , a i vladar tog područja je Lik . Za pretpostaviti je da je to prostor Likije ali je Apolonije tako ne navodi . Zato nam u razgovoru Lika i Jasona otkriva ko su sve bili susjedi Likove zemlje : Misijci , Migdonci , Bitinjani , Paflagonci , Bebrici , a nešto kasnije navodi Nisijce i Beoćane . Sve su to narodi Trojanskih saveznika iz Ilijade .
Ipak zahvaljujuć vama pretrpješe kaznu.
No velim,Tindarov sine, danije bez volje bogova tog dana
Poš’o na BekrikeAres kad čovjeka onog ti ubi.
Stoga, čime god mogu nagraditi vašu dobrotu,
Sad ću je rado nagradit. Jer red je da postupe tako 800
Slabi kada ih drugi, a bolji, zadužiše prvi.
Daskila, svoga ću sina potaknut da pođe sa vama.
Da se pridruži svima na pohodu. Pođe li s vama,
Vi ćete cijelim se morem s gostoljubnim ljudima sretat
Uistinu, sve tamo do ušća Termodonta samog
Lik u znak zahvalnosti Argonautima za vodiča u daljnjoj plovidbi daje svog sina Daskila , koji nosi ime njegovog djeda Daskila - Likovog oca . Iz tog razloga je Finije nakratko skrenuo Argonaute sa putanje prema Kolhidi .
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
5. 1. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Nakon dvanestodnevnog zadržavanja Argonauti napokon ostavljaju Likovu zemlju i nastavljaju plovidbu prema Kolhidi predvođeni Daskilom - Likovim sinom . Za razliku od dolaska na jedra sada plove na vesla i dionicu koju su preplovili za dan i noć preplovljavaju za pola dana . Izašavši iz Aheruzijskog zaliva nastavljaju plovidbu na jedra .
Konačno ujutro se ukrcaše dvanestog dana
Jer im je snažan Zefir zapuhao, povoljan vjetar, 900
Te preko Aheronta preploviše brzo na vesla.
Potom razviše jedra u vjetar se uzdajuć ploveć
Razvijenih jedara sve dalje po dobrome moru.
Ubrzo pored ušća Kalihora prođoše rijeke,
Gdje je Zeusov sin, pripovijedaju, nisejski, kad se 905
Indijska pustiv plemena nastanio potom u Tebi,
Ne vraćaju se prema Tinijskom otoku sa koga su skrenuli sa putanje već plove drugom putanjom pokraj ušća rjeke Kalihor i Tebe Beotijske .
Sada bi trebalo da Apolonije opiše posjetu Argonauta Sigeiumu i Troji , kako ih opisuje Diodorus u njegovoj Istoriji u opisu putanje Argonauta u njegovoj 4. knjizi . Ali Apolonije ponovo , kao u prvom djelu putanje , samo nabraja toponime u tom reljefu i vješto izbjegava pomen Troje u svojoj Argonautici !
Uđoše. Razviše jedro povukavši ga do jednog
I drugog zatega potom. I snažno na pučinu bješe
Nošena, kao kad jastreb visoko leti po zraku,
Brzi, zračnoj struji prepustivši krila te lebdi
Krilima mirujući, ne mašuć, na vedrome nebu. 935
I već pored struja Partenija prođoše oni,
Vrlo pitome rijeke što teče u more, u kojoj
Djeva, Letina kći, iz lova se penjuć u nebo,
Svoje rashlađuje tijelo u njegovim vodama ljupkim.
Noću međutim izatog bez stanke hrleći dalje 940
Naprijed, minuše Sesam i strme još Eritine,
Kromnu i Krobijal i šumom obrasli Kitor.
Potom Karambu opet sa zrakama prvim sunčanim
Obišavši, izatog duž Velikog žala na vesla
Prolažahu sav dan i nakon dana po noći. 945
Ubrzo stupiše na tlo Asirije, gdjeno Sinopu
Smjesti, Asopovu kćer, i dade joj djevicom ostat
Zeus, no prevari sam obećanjima svojima sebe
Ploviše tako dva dana i noći dok su doplovili do tla Asirije , obišavši Karambu . Tu bi trebalo da je opisano oplovljavanje oko tadašnjeg ostrva na prostoru današnje Deliblatske Peščare koju Omir u Ilijadi naziva gredastim Imbrosom .
Apolonije je kako vidimo izbjegao pomenuti događaje u vezi posjete Argonauta Troji i dešavanja pri tome . Proveo je Argonaute zapadno oko Imbrosa iako je postojao prolaz istočno između Imbrosa i Asirije , kuda je znatno kraća putanja . Time je opisao putanju Argonauta jednako kao i Diodorus .
Da je prostor zapadnog rumunskog Podkarpatja tada nazivan Asirijom i Asijom dokazati ćemo na osnovu drugih istorijskih izvora , lako ćemo ga prepoznati u nastavku obrade opisanih prostora i rjeka .
Nakon dvanestodnevnog zadržavanja Argonauti napokon ostavljaju Likovu zemlju i nastavljaju plovidbu prema Kolhidi predvođeni Daskilom - Likovim sinom . Za razliku od dolaska na jedra sada plove na vesla i dionicu koju su preplovili za dan i noć preplovljavaju za pola dana . Izašavši iz Aheruzijskog zaliva nastavljaju plovidbu na jedra .
Konačno ujutro se ukrcaše dvanestog dana
Jer im je snažan Zefir zapuhao, povoljan vjetar, 900
Te preko Aheronta preploviše brzo na vesla.
Potom razviše jedra u vjetar se uzdajuć ploveć
Razvijenih jedara sve dalje po dobrome moru.
Ubrzo pored ušća Kalihora prođoše rijeke,
Gdje je Zeusov sin, pripovijedaju, nisejski, kad se 905
Indijska pustiv plemena nastanio potom u Tebi,
Ne vraćaju se prema Tinijskom otoku sa koga su skrenuli sa putanje već plove drugom putanjom pokraj ušća rjeke Kalihor i Tebe Beotijske .
Sada bi trebalo da Apolonije opiše posjetu Argonauta Sigeiumu i Troji , kako ih opisuje Diodorus u njegovoj Istoriji u opisu putanje Argonauta u njegovoj 4. knjizi . Ali Apolonije ponovo , kao u prvom djelu putanje , samo nabraja toponime u tom reljefu i vješto izbjegava pomen Troje u svojoj Argonautici !
Uđoše. Razviše jedro povukavši ga do jednog
I drugog zatega potom. I snažno na pučinu bješe
Nošena, kao kad jastreb visoko leti po zraku,
Brzi, zračnoj struji prepustivši krila te lebdi
Krilima mirujući, ne mašuć, na vedrome nebu. 935
I već pored struja Partenija prođoše oni,
Vrlo pitome rijeke što teče u more, u kojoj
Djeva, Letina kći, iz lova se penjuć u nebo,
Svoje rashlađuje tijelo u njegovim vodama ljupkim.
Noću međutim izatog bez stanke hrleći dalje 940
Naprijed, minuše Sesam i strme još Eritine,
Kromnu i Krobijal i šumom obrasli Kitor.
Potom Karambu opet sa zrakama prvim sunčanim
Obišavši, izatog duž Velikog žala na vesla
Prolažahu sav dan i nakon dana po noći. 945
Ubrzo stupiše na tlo Asirije, gdjeno Sinopu
Smjesti, Asopovu kćer, i dade joj djevicom ostat
Zeus, no prevari sam obećanjima svojima sebe
Ploviše tako dva dana i noći dok su doplovili do tla Asirije , obišavši Karambu . Tu bi trebalo da je opisano oplovljavanje oko tadašnjeg ostrva na prostoru današnje Deliblatske Peščare koju Omir u Ilijadi naziva gredastim Imbrosom .
Apolonije je kako vidimo izbjegao pomenuti događaje u vezi posjete Argonauta Troji i dešavanja pri tome . Proveo je Argonaute zapadno oko Imbrosa iako je postojao prolaz istočno između Imbrosa i Asirije , kuda je znatno kraća putanja . Time je opisao putanju Argonauta jednako kao i Diodorus .
Da je prostor zapadnog rumunskog Podkarpatja tada nazivan Asirijom i Asijom dokazati ćemo na osnovu drugih istorijskih izvora , lako ćemo ga prepoznati u nastavku obrade opisanih prostora i rjeka .
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.415
A da ipak nazovete temu kako sam ja molio nekoliko puta?
"Troja na Panonskom moru?"
Ovo "Ilija Ogorelica" stvarno nema veze sa svim onim što smo pisali.
Ne mogu da shvatim moderatore koji ne shvataju da je autor teme onaj čiji je uvodni blog, barem svako ko otvori temu tako misli. Malo poštenja po tom pitanju ne bi bilo na odmet...
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.415
I da konstatujem, ovo je već treća nasilna promena imena teme. Pa opet vidite da ne valja. Jer ovo sad znači da Slaven može da istražuje o Ilijinoj porodici, kao što je radio sa Damjanovićem i Šarićem.
cronnin
Veoma poznat
- Poruka
- 13.795
Нико не треба да истражује ни о чијим породицама. Пријављујте такве ствари редовно и биће брисане.
Тема је давно отишла у off-topic и како нам је сам аутор тих хипотеза указао част да се појави на форуму и дискутује о њима, мислим да је згодно да се тема назове по њему јер смо на сличан начин отворили теме и о другим самосталним истраживачима и историчарима, а такав назив овде одговара и току теме. Не знам зашто је уопште толико битно да се зове тако како си био замислио, кад то више не описује стварно стање ствари? Да ли има неке везе са SEO?
Poslednja izmena:
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
5. 2. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Pošto je tada odjednom zapuhao povoljan
Argest.Potom zajedno s njima brzovitim nošeni vjetrom.
Ostave rijeku Halij i struje Irida bliskog,
Kao i naplave zemlje Asirije. Istoga dana
Obiđu još izdaleka amazonsku rtinu s lukom. 965
Dokle je nekoć izašla Melanipa, Aresa kćerka,
Kad ju je junak Heraklo zaskočio. Njemu za sestru
Presjajan pojas je dala Hipolita k’o otkupninu.
On ju pak posla natrag ne nanijevši nikakva zla joj.
Na Termodontovu tad ušću u zaljevu rta 970
Pristaše, jer se i more na njihovu burkalo putu.
Nije mu nalik nijedna od rijeka, a niti toliko
Šalje rukava po zemlji iz sebe na različne strane.
Četiri trebalo bi do stotinu kad bi se svi ti
Zbrojili. Samo je jedan međutim izvor ustvari. 975
Taj s amazonskijeh planina, kako se, kažu,
Zovu, visokog gorja, na ravan otječe dolje.
Otle se račva unutra nasuprot strmijoj zemlji;
Upravo stoga i jesu krivudavi putovi njemu.
Stalno sad jedan amo, sad drugi tamo vijuga, 980
Kako se namjeri većma na niziju, jedan daleko,
Drugi pak blizu. A mnogi rukavci bez imena jesu
Kuda se liju, a vidno on pomiješan s ponekim samo
U Negostoljubno more pod grbinom lije se rta.
I, da su čekali još, s Amazonkama bi tada 985
Zašli u bitku ine bi ta borba bila bez krvi
-Jer Amazonke nisu baš prijazne,a niti štuju
Zakone, te koje žive na Deantovoj ravnici.
Već su im nasilje bolno i poslovi Aresa mili,
Jer i podrijetlom bjehu od Aresa zbilja i Nimfe 990
Harmonije, a ta mu porodila bojovne kćeri
Akmonovu šumarku u dolju legavši s njime -
Da im ponovo nije od Zeusa zapuhao vjetar
Argest, pa oni pod njim napustiše zaton tog rta
Gdje su Amazonke se oružale iz Temiskire .995
Nisu naime skupa u jednom stanovalegradu.
Nego duž zemlje se na tri razdvojile plemena bjehu:
Posebno upravo te, Hipolita kojima tada
Vladaše, posebno te što življahu oko Likasta,
Posebno kopljanice hadesijske.
Tu u Asriji nadomak Sinope je ušće rjeke Halij i struje Irida bliskog . Zatim Argonauti plove do ušća rjeke Termodont .
Na prostoru Anadolije tj. Male Azije postoji rjeka koja je prepoznata kao Halij sa putanje Argonauta . Termodont je pak mitska rjeka jer u Maloj Aziji ne postoji rjeka koja odgovara opisu iz Apolonijeve Argonautike .
Na Termodontovu tad ušću u zaljevu rta pristaše , jer se i more na njihovu burkalo putu . Nije mu nalik nijedna od rjeka , a niti toliko šalje rukava po zemlji iz sebe na različite strane . Četiri trebalo bi do stotinu kad bi se svi ti zbrojili . Samo je jedan međutim izvor ustvari taj s amazonskijeh planina, kako se , kažu , zovu , visokog gorja , na ravan otječe dolje . Otle se račva unutra nasuprot strmijoj zemlji ; Upravo stoga i jesu krivudavi putovi njemu . Stalno sad jedan amo , sad drugi tamo vijuga , kako se namjeri većma na niziju , jedan daleko , drugi pak blizu . A mnogi rukavci bez imena jesu kuda se liju , a vidno on pomiješan s ponekim samo u Negostoljubivo more pod grbinom lije se rta .
Neobično detaljan opis jedinstvenog i veličanstvenog Termodonta !
Kako smo već vidjeli u zvaničnoj verziji Maloazijske putanje Argonauta štošta nedostaje pa tako nema ni Termodonta po Apolonijevom opisu .
Zato u rumunskom zapadnom Podkarpatju lako pronalazimo rjeku Mureš koja u potpunosti odgovara navedenom opisu Termodonta . To su još pre 30 godina prepoznali Rumunski naučnici i ucrtali na prikazanoj karti . To je pravi istorijski prostor slavnih ratnica Amazonki !
Ovdje kod opisa Amazonki iz Temiskire imamo jedan osnov toponima koji se očuvo do danas . Od ondašnjeg TEMISkira rjeka Halis dobi novo ime TEMIŠ - srbski Tamiš i grad na njoj TEMIŠvar !
Nakon prepoznavanja Mureša kao drevnog mitskog Termodonta lako prepoznajemo spomenutu rjeku Halis kao današnju rjeku Tamiš !
+3
Pošto je tada odjednom zapuhao povoljan
Argest.Potom zajedno s njima brzovitim nošeni vjetrom.
Ostave rijeku Halij i struje Irida bliskog,
Kao i naplave zemlje Asirije. Istoga dana
Obiđu još izdaleka amazonsku rtinu s lukom. 965
Dokle je nekoć izašla Melanipa, Aresa kćerka,
Kad ju je junak Heraklo zaskočio. Njemu za sestru
Presjajan pojas je dala Hipolita k’o otkupninu.
On ju pak posla natrag ne nanijevši nikakva zla joj.
Na Termodontovu tad ušću u zaljevu rta 970
Pristaše, jer se i more na njihovu burkalo putu.
Nije mu nalik nijedna od rijeka, a niti toliko
Šalje rukava po zemlji iz sebe na različne strane.
Četiri trebalo bi do stotinu kad bi se svi ti
Zbrojili. Samo je jedan međutim izvor ustvari. 975
Taj s amazonskijeh planina, kako se, kažu,
Zovu, visokog gorja, na ravan otječe dolje.
Otle se račva unutra nasuprot strmijoj zemlji;
Upravo stoga i jesu krivudavi putovi njemu.
Stalno sad jedan amo, sad drugi tamo vijuga, 980
Kako se namjeri većma na niziju, jedan daleko,
Drugi pak blizu. A mnogi rukavci bez imena jesu
Kuda se liju, a vidno on pomiješan s ponekim samo
U Negostoljubno more pod grbinom lije se rta.
I, da su čekali još, s Amazonkama bi tada 985
Zašli u bitku ine bi ta borba bila bez krvi
-Jer Amazonke nisu baš prijazne,a niti štuju
Zakone, te koje žive na Deantovoj ravnici.
Već su im nasilje bolno i poslovi Aresa mili,
Jer i podrijetlom bjehu od Aresa zbilja i Nimfe 990
Harmonije, a ta mu porodila bojovne kćeri
Akmonovu šumarku u dolju legavši s njime -
Da im ponovo nije od Zeusa zapuhao vjetar
Argest, pa oni pod njim napustiše zaton tog rta
Gdje su Amazonke se oružale iz Temiskire .995
Nisu naime skupa u jednom stanovalegradu.
Nego duž zemlje se na tri razdvojile plemena bjehu:
Posebno upravo te, Hipolita kojima tada
Vladaše, posebno te što življahu oko Likasta,
Posebno kopljanice hadesijske.
Tu u Asriji nadomak Sinope je ušće rjeke Halij i struje Irida bliskog . Zatim Argonauti plove do ušća rjeke Termodont .
Na prostoru Anadolije tj. Male Azije postoji rjeka koja je prepoznata kao Halij sa putanje Argonauta . Termodont je pak mitska rjeka jer u Maloj Aziji ne postoji rjeka koja odgovara opisu iz Apolonijeve Argonautike .
Na Termodontovu tad ušću u zaljevu rta pristaše , jer se i more na njihovu burkalo putu . Nije mu nalik nijedna od rjeka , a niti toliko šalje rukava po zemlji iz sebe na različite strane . Četiri trebalo bi do stotinu kad bi se svi ti zbrojili . Samo je jedan međutim izvor ustvari taj s amazonskijeh planina, kako se , kažu , zovu , visokog gorja , na ravan otječe dolje . Otle se račva unutra nasuprot strmijoj zemlji ; Upravo stoga i jesu krivudavi putovi njemu . Stalno sad jedan amo , sad drugi tamo vijuga , kako se namjeri većma na niziju , jedan daleko , drugi pak blizu . A mnogi rukavci bez imena jesu kuda se liju , a vidno on pomiješan s ponekim samo u Negostoljubivo more pod grbinom lije se rta .
Neobično detaljan opis jedinstvenog i veličanstvenog Termodonta !
Kako smo već vidjeli u zvaničnoj verziji Maloazijske putanje Argonauta štošta nedostaje pa tako nema ni Termodonta po Apolonijevom opisu .
Zato u rumunskom zapadnom Podkarpatju lako pronalazimo rjeku Mureš koja u potpunosti odgovara navedenom opisu Termodonta . To su još pre 30 godina prepoznali Rumunski naučnici i ucrtali na prikazanoj karti . To je pravi istorijski prostor slavnih ratnica Amazonki !
Ovdje kod opisa Amazonki iz Temiskire imamo jedan osnov toponima koji se očuvo do danas . Od ondašnjeg TEMISkira rjeka Halis dobi novo ime TEMIŠ - srbski Tamiš i grad na njoj TEMIŠvar !
Nakon prepoznavanja Mureša kao drevnog mitskog Termodonta lako prepoznajemo spomenutu rjeku Halis kao današnju rjeku Tamiš !
+3
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 101.691
OIlija
Zainteresovan član
- Poruka
- 447
Pogledajte stihove Apolonijeve Argonautike u kojima se opisuje Halipska zemlja - prva pokraj koje plove Argonauti nakon što su napustili ušće Termodonta današnjeg Mureša !
- Da im ponovo nije od Zeusa zapuhao vjetar
Argest, pa oni pod njim napustiše zaton tog rta
Gdje su Amazonke se oružale iz Temiskire. 995
Nisu naime skupa u jednom stanovale gradu.
Nego duž zemlje se na tri razdvojile plemena bjehu:
Posebno upravo te, Hipolita kojima tada
Vladaše, posebno te što življahu oko Likasta,
Posebno kopljanice hadesijske. -Sljedećeg dana, 1000
A i nadošle noći, duž halipske prođoše zemlje.
Njima do oranja nije sa volima niti do kakva
Voćnjaka s medenim plodom, a isto tako ni stada
Ne napasaju oni na pašnjaku vlažnu od rose,
Nego krševitu zemlju obrađuju bogatu GVOŽĐEM, 1005
Koje zamjenjuju kupnjom za živež. I nikada njima
Zora bez naporna rada nesvanjuje, već se u dimu
I isparavanju crnu iscrpljuju mučeći muku.
----- Ljudi obrađuju gvožđe pre gvozdenog doba ! ----
Pokušat ćemo provjeriti jesu li pronađeni tragovi te djelatnosti u rumunskom djelu Banata .
UZ DRAGOCJENU POMOĆ PRIJATELJA MIHAI MEDREA IZ RUMUNIJE SAZNAJEMO :
Po Apolonijevoj Argonautici to bi trebala biti pobrđa područja opštine Kovasinc .
Samo ime pomalo asocira na kovače , obrađivače gvožđa ?
Pișe se "Covăsânț"
Regionalno tamo zove se "coval"
I "c" na rumunsko je "k" u srpskom
Kao što "c" na srpskom pișe se "ț" na rumunskom
Ali kaźe se kao "c" na srpskom
Dakle
Regionalno tamo
"Coval" je kao "Koval" na srpskom
I zove se tako čovek ko se bavi
Ko radi
Kovanjie gvožda
----Pazi ovo Miniš , to ukazuje na minu stari naziv za rudu .
Vidi na karti koju sam ti maločas poslo , Miniš je treće naselje ispod Kovača .---
(To če biti "Miniș" na rumunskog ali isto se kaže)
Naravno
"Mină" ja rumunskom znači "ruda" kao i "miner" znači "rudar"
Gde u okolini postoji rude i ljudi se bave rudarstvo
---Pronađosmo tako prvu potvrdu kroz toponime za drevne Kovače - Kovasinc i potvrdu rudnika i rudarenja - Miniš ! Sada nam još treba potvrda sa terena , pa da pokažemo gdje je prva opisana teritorija na kojoj je obrađivano gvožđe . ---
Dakle stiže još jedna potvrda dragocjenih informacija iz Apolonijeve Argonautike , a time i potvrda prave putanje Argonauta po Panonskom moru na putu do Kolhide na području Baia Marea !
Opis putanje Argonauta nakon napuštanja ušća Termodonta i plovidba pokraj zemlje Halibljana koji još u to vreme kuju gvožđe !
