Trojansko more - Panonsko more u doba antičke Troje

5. 3. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Sljedećeg dana, 1000
A i nadošle noći, duž halipske prođoše zemlje.
Njima dooranja nije sa volima niti do kakva
Voćnjaka s medenim plodom, a isto tako ni stada
Ne napasaju oni na pašnjaku vlažnu od rose,
Nego krševitu zemlju obrađuju bogatu gvožđem, 1005
Koje zamjenjuju kupnjom za živež. I nikada njima
Zora bez naporna rada nesvanjuje, već se u dimu
I isparavanju crnu iscrpljuju mučeći muku.
Za njima odmah potom i rt Genetova Zeusa
Oplove ondje i hitro kraj zemlje tibarenske prođu. 1010
Ondje kad žene djecu porađaju mužima svojim,
Oni sami stenju i padnu tada u krevet,
A i povežuglavu. A one se brinu da dobro
Muževe hrane i kupelj za rodilje spremaju njima.
Za njima prolažahu kraj Svete gore i zemlje 1015
Gdjeno u mosinama po brdima stanuju oni
Mosineki, što otud i sami dobiše ime.
Drukčije običaje i prava imaju oni.
Sve što se obično radi u javnosti ili u puku
Ili na trgu, sve to u svojoj obave kući. 1020
Sve pak što činimo mi u sobama, oni to vani
Nasred ulice rade, i nitko ih ne kori zbog tog.
Nije ih stid ni općit pred narodom, nego k’o svinje
Koje se tove, bez imalo srama spram nazočnih ljudi
Spolno opće na zemlji sa ženama svatko sa svakom. 1025
Njihov međutim kralj u najvišoj mosini sjedi
Gdjeno presude prave dosuđuje narodu brojnom.
Jadnik, jer ako bi u čem pogriješio dijeleći pravdu,
Onda bi toga ga dana zaključali držeć ga gladna.
Prošavši pokraj njih, već blizu bjehu nasuprot 1030
Otoku Aresovu, i vale su veslima sjekli
Cijeloga dana, jer blag ih u sumrak napustio vjetar.
Gore vidješe već i neku Aresa pticu
Kako se vinula zrakom, stanaricu otoka onog
Da je rumunsko zapadno Podkarpatje zaista prostor pokraj koga su plovili Argonauti potvrdu pronalazimo u nastavku putanje nakon napuštnja teritorije Amazonki na Termodontu . Plovidba je nastavljena uz obalu pokraj raznih narda sve dok se Argonauti nisu uputili prema Aresovom otoku .
Kad se probudiše, jutrom zapuh’o je umjeren vjetar.
Nato digoše jedra, a ta se pod naletom vjetra
Napeše. Aresov otok za njima ostade brzo. 1230
Sljedeće noći pak mimoiđoše Filirin otok.
Ondje je Uranov sin, na Olimpu kada je vlad’o
Nad Titanima -Kron, a Zeus u kretskoj se špilji
Bio hranio još med Kuretima rastući idskim,
Reju prevariv leg’o uz Filiru. Boginja njih pak 1235
Usred postelje nađe, a on sa ležaja skočiv
Pobježe obličjem nalik na konja s dugačkom grivom.
Ostaviv ono mjesto i boravište od stida
Filira, kći Okeana u prostrana brda Pelazga
Dođe, gdje rodi Hirona čudovišnog, konju u jednom, 1240
Bogu pak u drugom slična, u postelji s jednim i drugim.
Odanle prođoše pak kraj Makrona i zemlje Behira
Beskrajne, prođoše pokraj drzovitijeh Sapira,
Za njima i Bizera. I povazdan plovljahu naprijed
Brzo, jer ih je blag neprestano nosio vjetar. 1245
Već se na njihovu putu pomaljao zakutak Ponta,
Već su se dizali strmci na obzoru kavkaskog gorja
Vrletni, gdje je Prometej na kršnim hridima uda
Sapetih mjedenima neslomljivim negvama orla
Hranio svojom jetrom, kad taj bi doletio natrag. 1250
Svečera vidješe ga gdje oštrim cikom svrh lađe
Njihove leti preko njih do oblaka, ali je ipak
Krilima potresao sva jedra proletjevši mimo.
Jer veličina njemu k’o eterske ne bješe ptice.
Nego je krilima brzim k’o glatkim veslima mah’o. 1255
Nedugo poslije toga Prometejev čuše jaukav
Glas kom je čupao jetra. Od jauka je tutnjio eter
Sve dok ne sphziše opet mesoždernog orla što istim
Putom se vraćao natrag sa gore se vinuvši u zrak.
Noću, zahvaljujući poznavanju Argovu, stignu 1260
Na Fas, što teče široko, i krajnje granice Ponta.
Jedra međutim odmah i križak unutra u dupke
Rašve spreme i slože. A odmah odvojiše i sam
Jarbol i ustranu ga položiše. Odmah u struju
Veslima jaku riječnu zaploviše. Rijeka se njima 1265
Šumeći na sve strane prepuštala. S lijeve im ruke
Kavkaz strmeniti bješe sa gradom kitejske Ee,
S druge pakAresova poljana i gajevi sveti
Ponovo u Crnomorskoj verziji putanje Argonauta Aresov i Filirin otok se proglašavaju mitskima jer nadomak današnjeg Kavkaza u Crnom Moru nema ni otočića . Zato na karti urađenoj pomoću programa Flood maps , sa nivoom mora od 140 metara nadmorske visine - kakvo je bilo u to vreme , lako ih pronalazimo nedaleko današnjeg Baia Marea tj. ondašnje Kolhide !
Problem lokacije drevnog Kavkaza davno su naveli i opisali Strabon , Diodorus , Jordanes i još mnogi autori drevnih spisa . Iz dosad obrađene putanje Argonauta postaje jasno da se prvi - pravi Kavkaz nalazio na kraju obale Ponta = Panonskog mora , na njegovom sjevero-istoku u jednom djelu današnjeg Karpatskog gorja !
STRABO
GEOGRAPHY
BOOK XI, CHAPTER 5

5 The story that have been spread far and wide with a view to glorifying Alexander are not accepted by all; and their fabricators were men who cared for flattery rather than truth. For instance: they transferred the Caucasus into the region of the Indian mountains and of the eastern sea which lies near those mountains from the mountains which lie above Colchis and the Euxine; for these are the mountains which the Greeks named Caucasus, which is more thirty thousand stadia distant from India; and here it was that they laid the scene of the story of Prometheus and of his being put in bonds; for these were the farthermost mountains towards the east that were known to writers of that time. And the expedition of Dionysus and Heracles to the country of the Indians look like a mythical story of later date, because Heracles is said to have released Prometheus one thousand years later. And although it was a more glorious thing for Alexander to subdue Asia as far as the Indian mountains than merely to the recess of the Euxine and to the Caucasus, yet the glory of the mountain, and its name, and the belief that Jason and his followers had accomplished the longest of all expeditions, reaching as far as the neighbourhood of the Caucasus, 506and the tradition that Prometheus was bound at the ends of the earth on the Caucasus, led writers to suppose that they p241 would be doing the king a favour if they transferred the name Caucasus to India.
5 Приче које су се прошириле надалеко и шире са циљем да прославе Александра не прихватају сви; а њихови творци били су људи који су бринули за ласкање а не за истину. На пример: пребацили су Кавказ у регион Индијских планина и источног мора које лежи у близини тих планина од планина које леже изнад Колхиде и Еуксина; јер ово су планине које су Грци прозвали Кавказ, удаљене више од тридесет хиљада стадија од Индије; и ево, они су поставили сцену приче о Прометеју и његовом стављању у свезе; јер су то биле најудаљеније планине према истоку које су познавали писци тог доба. А експедиција Диониза и Херакла у земљу Индијанаца изгледа као митска прича каснијег датума, јер се прича да је Хераклес пустио Прометеја хиљаду година касније. И иако је за Александра било славније да покорава Азију све до индијских планина, него само удубљење Еуксина и Кавказа, ипак слава планине, њено име и вера да су Џејсон и његов следбеници су извели најдужу од свих експедиција, достигавши чак и околицу Кавказа, 506 и традиција да је Прометеј био везан на крајевима земље на Кавказу, навела је писце да претпостављају да ће они учинити краљу услугу ако су име Кавказ пренели у Индију.
The Origin and Deeds of the Goths
Author: Jordanes
[Sidenote: THE CAUCASUS]
Inasmuch as I have twice mentioned this mountain-range, I think it not out of place to describe its extent and situation, for, as is well known, it encompasses a great part of the earth with its continuous chain. Beginning 53 at the Indian Ocean, where it faces the south it is warm, giving off vapor in the sun; where it lies open to the north it is exposed to chill winds and frost. Then bending back into Syria with a curving turn, it not only sends forth many other streams, but pours from its plenteous breasts into the Vasianensian region the Euphrates and the Tigris, navigable rivers famed for their unfailing springs. These rivers surround the land of the Syrians and cause it to be called Mesopotamia, as it truly is. Their waters empty into the bosom of the Red Sea. Then turning 54 back to the north, the range I have spoken of passes with great bends through the Scythian lands. There it sends forth very famous rivers into the Caspian Sea—the Araxes, the Cyrus and the Cambyses. It goes on in continuous range even to the Rhipaeian mountains. Thence it descends from the north toward the Pontic Sea, furnishing a boundary to the Scythian tribes by its ridge, and even touches the waters of the Ister with its clustered hills. Being cut by this river, it divides, and in Scythia is named Taurus also. Such then is the great range, 55 almost the mightiest of mountain chains, rearing aloft its summits and by its natural conformation supplying men with impregnable strongholds. Here and there it divides where the ridge breaks apart and leaves a deep gap, thus forming now the Caspian Gates, and again the Armenian or the Cilician, or of whatever name the place may be. Yet they are barely passable for a wagon, for both sides are sharp and steep as well as very high. The range has different names among various peoples. The Indian calls it Imaus and in another part Paropamisus. The Parthian calls it first Choatras and afterward Niphates; the Syrian and Armenian call it Taurus; the Scythian names it Caucasus and Rhipaeus, and at its end calls it Taurus. Many other tribes have given names to the range. Now that we have devoted a few words to describing its extent, let us return to the subject of the Amazons.
[Странице: КАВKАЗУС]
Како сам већ два пута споменуо овај планински ланац, мислим да није непотребно описивати његов обим и ситуацију, јер, као што је познато, обухвата велики део земље својим непрекидним ланцем. Почевши од 53. до Индијског океана, где је окренут према југу, топло је, испуштајући паре на сунцу; тамо где лежи отворено на северу изложено је хладним ветровима и мразу. Потом се савијајући натраг у Сирију, не само да шаље много других потока, већ излива из својих обилних груди у Васианенсиан регион Еуфрате и Тигрис, пловеће реке познате по својим непрекидним изворима. Ове реке окружују Сиријску земљу и проузрокују је да се она зове Месопотамија, онаква каква заиста јесте. Њихове воде испразне у корито Црвеног мора. Затим скрећући 54 назад на север, домет о коме сам говорио пролази великом завојем кроз скитске земље. Тамо шаље веома познате реке у Каспијско море - Араксе, Ћиру и Камбизе. Наставља у непрекидном домету чак и до рипијских планина. Одатле се спушта са севера према Понтском мору, пружајући границу скитским племенима својим гребеном и чак додирује воде Истера са својим грудитим брдима. Исечена овом реком, она се дели, а у Скити се зове и Бик. Такав је тада велики распон, 55 скоро најснажнијих планинских ланаца, уздижући се по врховима и природном структуром снабдевајући мушкарце непрегледним упориштима. Ту и тамо се дели где се гребен раздвоји и остави дубок јаз, формирајући сада Каспијска врата, па опет Арменску или Киликанску, или ма каквог имена места. Ипак су једва проходни за вагон, јер су обе стране оштре и стрме, као и веома високе. Распон има различита имена код различитих народа. Индијанац га назива Имаус, а у другом делу Паропамисус. Партхиан га назива прво Цхоатрас, а затим Нифате; сиријски и арменски га зову Бик; Скити га зову Кавказ и Рипеј, а на крају га зову Бик. Многа друга племена дала су имена опсегу. Сада када смо посветили неколико речи описивању његовог обима, вратимо се теми Амазона.
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
 
5. 4. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Po podatcima iz Apolonijeve Argonautike Argonauti su plovili dva dana i dve noći mješovito na vesla i na jedra od Aheruzijskg Ždrela i Lika do Sinope i ušća rjeke Halis , pristajući jedino na obalu na mjestu Stenlijevog groba pa zatim na ušću rjeke Halis ! Istoga dana obiđu Amazonsku rtinu i pristanu na Termodontovom ušću . Slijedećeg dana i noći plove pokraj obale dok nisu ugledali Aresov otok , a zatim cjeli dan veslaju do njega . Jutrom napuštaju Aresov otok , a po noći plove pokraj Filirinog otoka . Tek naredni sumrak stignu do ušća Fasida !
Uz ona dva dana i dve noći od Lika do Halisa dodajemo još pet dana i noći na putu od Halisa do ušća Kolhidskog Fasida uz pristajanje na ušću Termodonta i na Ares ovom otoku . Sve ukupno od Lika do Kolhide put je trajo sedam dana i šest noći .
Posebo zanimljiv detalj Apolonijeve Argonautike je podatak o SERBONIDSKOJ LOKVI u predjelima NISEJSKOG gorja i nize !
Uzet međutim runo bez znanja Eetova nije
Zaista lako. A zmaj svud okolo štiti ga takav
Koji ne zna za smrt ni san, kog sama je Zemlja
Podno Tifonove stijene u kavkaskom rodila dolju, 1210
Gdje je, kažu,Tifona pogodio Kronović munjom
Zeus kad bijaše nanj silovite pružio ruke
Da mu je vrela iz glave procurila krv te je tako
Stig’o u nisejsko gorje i ravan, gdjeno još i sad
Leži, potonuo ondje u vode serbonidske lokve.”
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
 
7. 1. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Kako smo vidjeli u obradi putanje Argonauta do Kolhide po Apolonijevoj Argonautici u danas važećem tumačenju nedostaje mnogo ostrva , rjeka odgovarjućiih opisu i drugih toponima koji su iz tih razloga proglašeni mitskim . Sa druge strane u reljefu Panonskog bazena ispunjenog vodom na nivou od 140 metara nadmorske visine lako smo prepoznali i pronašli sve geografske pojmove koji u potpunosti odgovaraju opisu istih od strane Apolonija .
Sada nastavljamo pratiti Argonaute na njihovom povratku iz Kolhide . Od ušća Halisa do Kolhide , uz usputna zadržavanja , plovili su 5 dana i 4 noći . Nakon što su došli u posjed Zlatnog Runa krenuli su na povratak . Uz ekstra povoljan vjetar put od Kolhide do ušća Halisa preplovili su za dva dana i noći . Tu su se sjetili rječi proroka Fineja da se neće vraćati istim putem kuda su došli i tada im se obratila Argo sa uputstvom za taj drugi pravac plovidbe .
" Orhomen nam odredište bješe , pravcem kojim vas taj
istinski prorok kojeg nedavno susretoste putovat navede .
Jerbo i drugi put brodovima postoji ,
svećenici besmrtnika ga otkriše koji Tebi ,
kćeri Tritona , rođeni biše . Nijesu jošte sva
sazviježđa oko neba kružila , uzalud bi se
tad namjernik za svetim danajskim rodom osvrtao .
Jedino apidanejski Arkađani postojahu ,
za koje vele da su čak prije Mjeseca živjeli ,
po gorama žirove jedući . U to doba nije
još slavno Deukalijanovo potomstvo vladalo ;
Egipat se , mati ljudi ranijih vremena , zvao
Eerija , bogat žetvom , dok Triton bijaše ime
širokoteke rijeke koja cijelu Eeriju
navodnjava - budući zbog teške Zeusove kiše
nikada ne presušuje - i čije struje uzrokuju
nicanje roda na poljima . Kazano je da se čovjek
odanle riješio čitavu Evropu i Aziju
prijeći , u moć se , jačinu i hrabrost svojih vojska
uzdajući . Tijekom njegovog napredovanja on je
bezbrojna osnovao mjesta , od kojih su neka još
naseljena a neka nisu , jer mnoga stoljeća otad
minu . Barem Aja neokrnjena sve do ovog dana
ostane , skupa sa potomcima tih ljudi koje ovaj
osvajač smjesti u Aji . Osim toga , oni čuvaju
zapise svojih predaka , stupove na kojima su
pokazane sve staze , morske međe i kopno tima
koje putovanje u krug čeka . Tamo je rijeka ,
najdalji Okeanov rukavac , širok i vrlo dubok
itrgovačkim brodom plovljiv ; ljudi koji su ga na
velikoj udaljenosti pratili zovu ga ISTAR .
Zadugo on reže svoju putanju kao jedinstvena
rijeka kroz prostrane krajolike , jer izvori mu
bučkaju daleko odavle u Ripejskim planinama
iza Borejeva vihora , ali kad potraži međe
Tračana i Skita , na dvoje se djeli ; jedna se
matica ođe u istočnom moru prazni ; no iza nje
drugi rukavac teče kroz duboki zaljev koji se
iz Trinačkog mora podiže koje leži duž vaše
obale , ako je uostalom istina da Aheloj
u vašoj prostranoj i kamenitoj zemlji izvire . "
Prevod : Branimir Džoni Štulić
Mnogo štošta zanimljivo i dragocjeno je izrečeno ali se nećemo na to osvrtati jer nam je sada bitno shvatiti : Šta je i gdje je taj Ister koji je pokazan ? U tome će nam pomoći sledeći opis prve dionice nastavka plovidbe iz ušća Halisa !
" Tako reče i boginja im pogodan znamen podari ;
videći ga svi odobravajući poviču da bi
trebali ovom stazom poći . Vanka pred njima brazda
blještavog svjetla u nebesima put označi kojim
morahu ići . Oni Likovog sina tamo ostave
i radosno brodahu dalje s valovitim jedrom
preko mora , očiju uprtih na paflagonske gore .
Oni nijesu pošli okolo pored Karambisa
pošto su i lahori i zraci nebeskog ognja s
njima bili sve dokle nisu veliku struju Istra
napokon potražili u pustoj maglenoj daljini .
Neki od Kolhiđana kroz Crne hridi na ušću Ponta
umaknu al zalud tragahu ; ostali pod Apsirtovim
zapovjedništvom ka rijeci pođu , koju on uniđe
kroz Divna usta , ostavivši tako Argonaute iza . "
Prvo na šta nailazimo na njihovoj putanji je Karambis koji je Finej ovako opiso :
" Ondje je rt nasuprot Velikog Medvjeda ,
strmovit sa svih strana , i ljudi ga zovu
Karambis ; nad njim se cjepaju udari Boreja ,
jer s morske strane nebo dostiže . Zaobiđete
li ga , Velika obala se pruža . Na kraju Velike
obale tamo je rt pokraj kojega se prazni struja
rijeke Halis s groznom rikom . "
Ovako je opisana njihova plovidba okolo Karambisa :
" Nakon toga Karambis zaobiđu dok se
prve sunčane zrake ukazivahu i potom uzduž
Velike obale veslahu čitav dan i cijelu
noć slijedeću . "
Kako vidimo Karambis je rt velikog otoka koji su Argonauti obišli na put ka Kolhidi ali ga ne obilaze na povratku . Uz to vidimo da plove od ušća Halisa uz obalu motreći Paflagonske gore , ne obilazeći Karambis , i istog dana plovidbe stižu do ušća Istra .
U Crnom moru od navodnog Halisa prema Bosforu nema nikakvog ostrva i plovidba uz obalu do ušća Dunava kao pretpostavljenog Istra bi trajala mnogo mnogo duže od tog jednog dana plovidbe .Kao i u većini do sada analiziranih dionica plovidbe Argonauta po Apolonijevom opisu nikako ne odgovara situaciji u zvaničnom tumačenju .
Zato u Okeanu Potamosu na prostoru Panonske nizije sve je baš kao u Apolonijevom opisu . Rt Karambis je jugo-istočni rt ostrva na prostoru današnje Deliblatske Peščare , koji svojom visinom nadvisuje relativno ravno i nisko tlo tog nekadašnjeg ostrva . I zaista nakon plovidbe pokraj Karambisa Ušće Ponta ostaje lijevo , a ispred Argonauta su ušća dveju rjeka ; Mlave koju smo prepoznali kao Aheront i Velike Morave - očigledno Apolonijevog Istra , koje se obe tu ulivaju u Istočno more Velikog Okeana !
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
+2
 
Srbski rudarji naleteli na zelo dobro ohranjene ostanke antične rimske ladje

Arheologi so se zaradi karantene morali prikrasti na najdišče in "ukrasti" najdbo

Med kopanjem premoga v Kostolcu v Srbiji je bager marca naletel na ostanke antične rimske rečne ladje, pozneje so arheologi ob ladji odkrili še dva manjša čolna. Gre za znano arheološko najdišče, saj je v neposredni bližini arheološkega parka Viminacium.




P. G.


6. junij 2020 ob 17:34
Kostolac - MMC RTV SLO, STA










Ladja ima leseno konstrukcijo, ojačano s kovinskimi deli. Foto: Reuters Ladja ima leseno konstrukcijo, ojačano s kovinskimi deli. Foto: Reuters
"Doslej smo našli skupno tri plovila. A glede na to, da se še naprej koplje po tem delu morda starega toka Donave ali pa katerega od njenih kanalov, računamo, da bodo sledila nova odkritja," je o najdbi povedal arheolog Ilija Danković.
Okoli 1600 let stara najdba
Kar polovica 15 metrov dolge ladje, ki je ležala na sedmih metrih globine, je zelo dobro ohranjena. Po prvih ocenah je stara okoli 1600 let, torej izvira iz časa, ko je bil Viminacium v največjem razcvetu. Ladjo in oba čolna bodo arheologi zdaj odpeljali v arheološki park, kjer jih bodo konzervirali in nato predstavili javnosti. Po prvih podatkih je že zdaj mogoče občudovati takratno tehniko gradnje ladij, predvsem pa tesarsko spretnost ladjedelcev.
Viminacium je eno najpomembnejših arheoloških najdišč v Srbiji iz obdobja Rimljanov. Skupaj se razteza na velikosti 450 hektarjev in leto za letom razkriva nove zaklade. Mesto je bilo nekoč središče rimske province Moesia Superior, ki so jo leta 584 zavzeli Avari. Pozneje je ostanke prekrilo rečno blato, v zadnjih desetletjih pa so arheologi med drugim izkopali mavzolej, amfiteater, mozaike in freske ter številne predmete iz rimskega obdobja.
Arheološki park Viminacium leži vzhodno od Smedereva. Foto: Reuters Arheološki park Viminacium leži vzhodno od Smedereva. Foto: Reuters
Kar je ostalo zakopano v glini
"Tukaj je bilo znano pristanišče Klasis Flavia, zato imamo zdaj priložnost, da raziščemo nekatere od ladij, ki so takrat plule po Donavi, in seveda vse tisto, kar se je potopilo z njimi in ostalo zakopano v glini," pa je dodal direktor Arheološkega inštituta Srbske akademije znanosti in umetnosti Momir Korać.
Po Koraćevih besedah je za tovrstna odkritja potrebne tudi nekaj sreče. Na ladjo so namreč naleteli sredi epidemije koronavirusne bolezni, zato so se tako rekoč prikradli na najdišče in s skupnimi močmi izkopali ter "ukradli" dragoceno najdbo. V normalnem času bi ustavili izkopavanje premoga, kar bi rudniku povzročilo tudi visoke stroške.

 Foto: Reuters

 Foto: Reuters

 Foto: Reuters

 Foto: Reuters

 Foto: Reuters

 Foto: Reuters

Zaradi epidemije novega koronavirusa je arheološki park Viminacium trenutno še zaprt za obiskovalce.

https://www.rtvslo.si/kultura/dedis...ohranjene-ostanke-anticne-rimske-ladje/526324
 
E evo nam i ilustracije, kako izgleda jedna rimska lađa te veličine:

Rudarji premoga v Srbiji naleteli na floto antičnih rimskih ladij
6. 6. 2020, 18:40



81f88491a4146d2dd22a0c59df7a8c5d_L.jpg

Slika je simbolična (vir: Pinterest)
Pri kopanju premoga v srbskem Kostolcu je bager marca nepričakovano naletel na antično rimsko rečno ladjo. Kar polovica 15 metrov dolge ladje, ki je ležala na sedmih metrih globine, je zelo dobro ohranjena. Ob ladji so arheologi nato odkrili še dva manjša čolna, je na spletnih straneh poročala Radiotelevizija Srbije.
Gre za znano arheološko najdišče v Srbiji, saj je v neposredni bližini arheološkega parka Viminacium, vzhodno od Smedereva.

Preberite še: Janša ob spominski maši v Kočevskem rogu: Delajmo za spravo, zdravimo rane, varujmo spomin in resnico!

“Doslej smo našli skupaj tri plovila. A glede na to, da se še naprej koplje po tem delu morda starega toka Donave ali pa katerega od njenih kanalov, računamo, da bodo sledila nova odkritja,” je ob tem povedal arheolog Ilija Danković.


Večja ladja je dolga 15 metrov in ima leseno konstrukcijo, ojačano s kovinskimi deli. Po prvih ocenah je stara okrog 1600 let, torej iz časa, ko je bil Viminacium v največjem razcvetu.


“Tukaj je bilo znano pristanišče Klasis Flavia, zato imamo zdaj priložnost, da raziščemo nekatere od ladij, ki so takrat plule po Donavi, ter seveda vse tisto, kar se je potopilo z njimi in ostalo zakopano v glini,” pa je dodal Momir Korać, direktor Arheološkega inštituta Srbske akademije znanosti in umetnosti. Ta priznava, da je za tovrstna odkritja potrebne tudi nekaj sreče.
Srečno odkritje sredi koronakrize
Obenem dodaja, da so na ladjo naleteli sredi koronakrize, zato so se praktično prikradli na najdišče in s skupnimi močmi izkopali in “ukradli” dragoceno najdbo. V normalnem času bi ustavili izkopavanje premoga, kar bi rudniku povzročilo tudi visoke stroške.


Ladja in oba čolna bodo arheologi odpeljali v arheološki park Viminacium, kjer jih bodo konzervirali in nato predstavili javnosti. Po prvih podatkih je že zdaj moč občudovati takratno tehniko gradnje ladij, predvsem pa tesarsko spretnost ladjedelcev. Zaradi epidemije novega koronavirusa je park trenutno tako ali tako še zaprt za obiskovalce.
Viminacium je eno najpomembnejših arheoloških najdišč v Srbiji iz časa Rimljanov. Skupaj se razteza na velikosti 450 hektarjev in leto za letom razkriva nove zaklade. Mesto je bilo nekoč središče rimske province Moesia Superior, ki so jo leta 584 zavzeli Avari. Kasneje je ostanke prekrilo rečno blato, v zadnjih desetletjih pa so arheologi med drugim izkopali mavzolej, amfiteater, mozaike in freske ter številne predmete iz rimskega obdobja.
STA
 
Ova rečna barža izvađena je iz Rone u Francuskoj i izložena je u Arlu:


Rescued from the Rhone: Roman Boat in Arles
October 7, 2013 by aixcentric



This weekend, the Roman boat which had been on the bed of the Rhone for nearly 2000 years was finally unveiled in Arles; it’s all pieced back together, carefully preserved with resin, and quite magnificent.

roman boat

The 31m boat had been sailing down the river with a cargo of 27 tonnes of stone when it sunk in a flood. And there it remained, undisturbed at 9m deep, until it was discovered in 2004 by diver-archaeologists, looking for amphorae and the like.
A film shows visitors the conditions that these divers were working under – the Rhone is deep and very murky so they were literally feeling their way along the river-bed with special spot-lights on their helmets. Imagine then, having located this sunked vessel, having to saw the timbers to retrieve them as well as marking the position of each component, all the while underwater.
They then had to raise each piece to the surface where a team was waiting to seize the wood and begin treatment before it began to deteriorate in the air. A lab in Grenoble played a vital role in the process using resin to preserve the wood and replacing the 1700 iron nails that were unsaveable. This is a story of remarkable skills and teamwork.
In the meantime, a new wing was being constructed at the Musée Départementale Arles Antique for the boat, which is now on show right next to the river where it sank!
Apparently the boat is one of very few, worldwide, in such a state of preservation. Certainly it is much more whole than the ones in Marseille which have also just been exhibited. The ‘Arles Rhone 3’ is 90% original – the decision to fill in the gaps with modern materials and replace the nails was taken at the very highest echelons of the French archaeological service and done to give visitors a clear vision of the original. It is now classified as a ‘tresor national’. Much work has also gone into restoring and exhibiting the items found in and alongside the boat – ceramics, oil lamps, statuary – and of course many amphorae which were thrown away once emptied.
The whole museum is fascinating and I especially like the models which show us what Arles looked like and indeed the massive circus for chariot-racing right where the museum now stands.
caesar
Caesar’s Head (see right) which was such a massive attraction two years ago when it was retrieved from the river, is now back at the museum after being on show in Paris. But when we visited on Sunday, the old emperor was being rather ignored by everyone rushing past him to see the boat…
I wonder what the Rhone will give up next?
The Musee Departemental Arles Antique is open Daily 10-18:00 exc Tuesdays. Details on www.arles-antique.cg13.fr which is an extremely good and informative website. The museum is outside the town and easy to find. Lots of parking….but no café. Which is the subject of my next post.
 
Discovering the Roman Barge and Other Treasures of Arles
September 28, 2017



Roman Barge Arles Museum Antiquity

The Roman History of Arles
What’s 2,000 years old, 100 feet long and used to float?
If you guessed a Roman barge, you win! And you can see one now in the Arles Museum of Antiquity.
Arles was once an important Roman town, a trading center with a major port. Barges with cargo from all over the Empire plied the waters of the Rhone River.
Around 2,000 years ago one of those barges sank. It lay there quietly, covered by mud, until scientists surveying the river discovered it about ten years ago.
You would think that a ship that old would have dissolved by then. But no! The mud had protected the wood from decay. That was the good news.
The bad news was that the wood was so weak that the barge would collapse if it were brought to the surface and dried out. What to do? Fixing this problem would cost money, and lots of it.
Roman Barge Arles Museum Antiquity
Luckily, the European Union named Marseille and Provence as the European Capital of Culture for 2013. EU money rained down from the sky, paying for the barge’s restoration plus a new wing in the museum to house it. So everything was all set, right?
Not so fast
The process of restoring the barge was complicated and experts thought it might take ten years. But they didn’t have that much time, so an incredible crash program was developed that only took two years. Impressive!
First, the barge was cut into sections and brought up from the river piece one piece at a time. This wasn’t easy, given the strong currents of the Rhone and its near-zero visibility. Next, the ship was entirely disassembled—each piece and each nail. Then a kind of resin was used to strengthen the wood. Finally, the barge was put back together.
Now you can see it in all of its glory! Well, at least as much glory as any barge can muster. Still, it is impressive to see a ship that old.
Roman Barge Arles Museum Antiquity
The barge is 102 feet long and very narrow. There is a raised section where the crew cooked and slept and—these being bored sailors and all—probably cheated at dice. Everything is in surprisingly good condition.
The museum exhibit includes an excellent 20-minute video, with English subtitles. The film shows the whole process by which the barge was recovered and restored. You can watch it below:

Be sure to check out the rest of the museum, with its excellent Roman mosaics and perhaps the world’s best bust of Julius Caesar. It is definitely worth a visit on your next trip to Arles.
Roman Barge Arles Museum Antiquity
Roman Barge Arles Museum Antiquity
Practical Information:
Musée départemental Arles antique
presqu’île du cirque romain
BP 205
13 635 Arles cedex.
Tel : +33 (0)4 13 31 51 03
Closed on Tuesdays
Free entry the 1st Sunday of each month
 
Roman River Boats


Posted by Cryns on 18 Mar 2016, 17:16

After visiting the Museum für Antike Schifffahrt in Mainz, Germany, I build 4 Gallo-Roman and Germano-Roman cargo barges, all manned by native crews, transporting wine, corn and horses for the Romans in Germania.

Image


The first model represents a barge depicted on the tombestone of Nauta Blassus from 30/40 AD, found in Mainz-Weisenau near the Rhine river.

Image


For my reconstruction I used soft wood for the barge, bamboo and paper for the oars and yellow isolation foam for the winebarrels. Figures are Emhar Viking oarsmen, Airfix and Revell Celts.
The winebarrel cargo goes separate and can be replaced by a Warband or Auxiliary element for DBMM gaming.

Image


Image


Image


A similar tombstone shows a boat with similar positioning of the crew:

Image


Image


Image


Image


Image


3 more barges will come up soon.

 
Rimska rečna barža otkopana 2003. u starom koritu Rajnde u Verdenu u Holandiji:


Roman Barge, Woerden, Holland
Current World Archaeology

November 6, 2003

22.jpg
Excavations at the Roman military-fort town of Woerden in the Netherlands have produced a unique discovery: proof of rowers on a Roman barge.
Thanks to its waterlogged conditions, the wooden ship, Woerden 7, remains fairly intact. The ship combines features of both a barge and a gallery, and archaeologists were stunned to discover that the barge was equipped with banks of oars. Holes in the board to which the oars were attached show that there were at least twelve rowers.
The Woerden 7 is now set to challenge current ideas about cargo transport by water in Roman Europe. Before its discovery, archaeologists thought that Roman barges could only sail one way: downstream, on the strong current. Even though they had a sail, it was assumed that boats could not have gone upstream. The ‘combined’ ship at Woerden, with its sails and oars, shatters this theory, since rowing would have allowed the ship to go upstream.
Added to this, Roman vessels were thought to have a short life-span – that they were a type of disposable packaging for the goods within. Once the barges had carried their load downstream, they would be dismantled at their final destination and re-used as building material.
As a result of this remarkable discovery, archaeologists are now also looking into the theory that once the barge had delivered its goods, it would have been re-equipped with oars and reused as a gallery-type patrol ship. Or even, that in the case of the Woerden 7, it might have carried Roman soldiers, rather than goods.
The excavation of the Woerden 7 was completed at the end of October 2003. The results, will no doubt continue to inspire new interpretations and ideas, particularly when put alongside the research already obtained from investigations at the castellum (Roman army camp), the vicus (local settlement), and the former Rhine riverbed at Woerden. For further details, see their website at www.woerden.nl

Schip De Meern 1 in Castellum weer completer

Door: leidsche-rijn
Datum: 22 juni 2017 10:40
Laatste update: 22-06-2017 10:46





demeern1-915x518.jpg


Foto: Youtube, Rijksdienst voor het Cultureel Erfgoed

Het schip De Meern 1, dat in 2003 is opgegraven in Veldhuizen en na restauratie staat te pronken in Castellum Hoge Woerd, heeft drie nieuwe meubelstukken gekregen.
Nou ja, nieuw… Ze zijn net als De Meern 1 uit de Romeinse tijd, dus uit het begin van onze jaartelling. Ze hoorden bij De Meern 1 en zijn er nu, na restauratie, weer aan toegevoegd. En ze zijn uniek. Het betreft een kastje met paneeldeuren en een grote en een kleine kist. Ook de wanden van de kajuit zitten sinds deze week weer op hun plek. Het is het meest complete schip uit de Romeinse tijd dat gevonden en geconverseerd is, inclusief een grote hoeveelheid gereedschap en keukengerei. En dat alles is dagelijks gratis te bewonderen in Castellum Hoge Woerd.
Werelderfgoed
Zeker nu het bijna compleet is, toont het schip het bijzondere karakter van de Romeinse grens, de Limes, in ons land. Op dit moment werken diverse rijksinstellingen, de provincies Gelderland, Utrecht en Zuid-Holland en de aanliggende gemeenten aan de voordracht van de Limes als Werelderfgoed.
Op de foto het schip zoals het gevonden werd in 2003.


Het Romeinse schip De Meern 1 geldt als pronkstuk van Castellum Hoge Woerd.


Het Romeinse schip De Meern 1 geldt als pronkstuk van Castellum Hoge Woerd. © Marnix Schmidt

Museum Hoge Woerd groeit stilletjes uit tot topattractie
Archeologisch museum Hoge Woerd in Leidsche Rijn trekt veel meer bezoekers dan verwacht. Aanvragen van schoolklassen worden soms zelfs geweigerd.

Mathijs Steinberger 18-06-18, 16:40 Laatste update: 17:34
Het is een combinatie die nergens anders bestaat. Een archeologisch museum, theater, stadsboerderij en café-restaurant onder één dak in een moderne versie van een Romeins fort, compleet met wachttorens en wallen. Bezoekers hoeven weinig moeite te doen om zich voor te stellen hoe het leven hier 2000 jaar geleden was.

Het bijzondere complex, met als pronkstuk het Romeinse schip De Meern I, ging bijna drie jaar geleden open. Zonder grote marketingacties is het museum stilletjes uitgegroeid tot een trekker van formaat; vorig jaar telde Hoge Woerd 77.000 bezoekers.

Educatief
,,Het aantal bezoekers is twee keer meer dan begroot. Dat is meer dan we durfden dromen. We krijgen jaarlijks bezoek van ongeveer 150 schoolklassen uit de hele regio, waarvoor we een groot, educatief aanbod hebben'', vertelt gemeentelijk archeoloog Erik Graafstal. ,,Er komen ook groepen volwassenen uit het hele land. Verenigingen van plattelandsvrouwen en serviceclubs bijvoorbeeld, zelf georganiseerd of via culturele reisorganisaties. Ik hoor het ook van collega's in mijn vakgebied; deze formule wérkt.''



Het binnenterrein van Castellum Hoge Woerd is een informele ontmoetingsplek waar onder meer kinderfeestjes worden gehouden.


Het binnenterrein van Castellum Hoge Woerd is een informele ontmoetingsplek waar onder meer kinderfeestjes worden gehouden. © Marnix Schmidt

De archeoloog was nauw betrokken bij de Romeinse ontdekkingen en later bij de ontwikkeling van het museum. ,,Er is in Leidsche Rijn een nieuwe stad gebouwd, die op zoek was naar haar identiteit en wortels. De Romeinse geschiedenis is hier omarmd. Dat zie je ook terug in bijvoorbeeld een lokale sportclub, die Limes (Romeinse grens) is genoemd. Voor een deel zal het zitten in iconische beelden van Romeinse legionairs in blinkende harnassen, voor een deel in de verwondering hoe een kleine stadstaat kon uitgroeien tot die wereldmacht. De Romeinen lijken ons mateloos te fascineren.''

Gratis

Het gratis te bezoeken museum draait grotendeels op vrijwilligers. Dat bespaart kosten, maar de keerzijde is dat de organisatie nu tegen de grenzen van de capaciteit aanloopt. Een deel van de scholen wordt noodgedwongen nee verkocht, doordat er geen mensen zijn. En in de uren dat het restaurant open is en het museum dicht, worden nu beveiligers ingehuurd om toezicht te houden op de collectie.

Het Romeinse fort en museum zijn bedacht als relatief kleinschalige wijkvoorziening voor Leidsche Rijn. In 1997 werden bij de voorbereiding van de bouw van de Vinex-wijk bij De Meern een Romeins schip en weg gevonden. Het bleek het compleetste bewaarde rivierschip in Noordwest-Europa uit de Romeinse tijd. Omdat er ook wensen waren voor een podium en natuur- en milieueducatie in de wijk, besloot de gemeente Utrecht later tot een bijzondere samensmelting met de archeologische vondsten op de plek waar 2000 jaar geleden een Romeins fort stond.

Potentie

De potentie van Castellum Hoge Woerd blijkt nu al groter dan alleen Leidsche Rijn. Er komen al bezoekers uit het buitenland. Op verzoek van de gemeente heeft een adviesbureau onlangs Castellum doorgelicht en nagedacht over de toekomst. Het is mooier, groter en interessanter dan bij het ontwerp is bedacht, zo luidt een van de constateringen.

De belangstelling kan nog veel groter worden. Het adviesbureau heeft drie toekomstscenario's opgesteld, die variëren van het functioneren als wijkvoorziening tot 'cultureel icoon met landelijke uitstraling'. Er is hoe dan ook meer geld nodig om de huidige organisatie op de been te houden. In de laatste variant is jaarlijks 300.000 euro extra nodig. Daarmee kan Hoge Woerd nationaal en internationaal onder de aandacht worden gebracht als Parel van Utrecht, is de verwachting.

Ingetogen

De gemeenteraad besluit binnenkort over extra subsidie voor de komende jaren. Archeoloog Graafstal verwacht verdere groei van de belangstelling. De voormalige grens van het Romeinse Rijk, die door Utrecht liep, maakt kans om in 2021 door UNESCO aangewezen te worden als werelderfgoed. ,,Het zou betekenen dat deze plek een broertje wordt van de piramides in Egypte en Taj Mahal in India. Dat trekt een stroom kwaliteitsbezoekers. Maar het gaat niet in de honderdduizenden toeristen lopen. Castellum Hoge Woerd blijft ingetogen.''
 
Poslednja izmena:
7. 2. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Dve hiljade i kusur godina ljudi se trude protumačiti ovaj opis Istra . Stali su na tome da u sklopu priče o Kolhidi pod Azijskim Kavkazom na obali današnjeg Crnog mora to jedino može biti rjeka Dunav koja je onda tako dvojako imenovana Dunav - Istar . To što Apolonijev opis Istra nema blage veze sa opisom toka Dunava nikoga nije mnogo znimalo .
Pod 1. - " Tamo je rjeka , najdalji Okeanov rukavac , širok i vrlo dubok i trgovačkim brodom plovljiv " - Štulićev prevod
- " Neka pak rijeka jest , Okeanov sjeverni rukav.
Široka i duboka , i plovna za teretnu lađu . " - prevod Branimira Glavičića
- " There is a river, the uttermost horn of Ocean, broad and exceeding deep, that a merchant ship may traverse " - jedan od engleskih prevoda
Iz svih ovih prevoda postaje jasno da je Istar rukavac - rog Okeanov uz male ali zbunjujuće razlike prevoda rječi koja opisuje njegov položaj unutar Okeana .
- najdalji Okeanov rukavac
- Okeanov sjeverni rukav
- крајњи рог Океана
U ovim stihovima Apolonije po prvi put koristi pravi naziv - OKEAN- za more po kojem plove Argonauti , a koje je do tada nazivao opštim pojmom - Pont - . U ranim antičkim spisima postoje podatci iz kojih se jasno vidi da se geografski pojam - Okean - Oceanos Potamos - isključivo odnosi na prostor gornjeg toka Dunava ! Ako Argonauti plove po Okeanu - Panonskom moru onda ušće Istra - krajnjeg roga Okeana nikako nemože biti tok današnjeg Dunava . Potvrdu toga imamo već u nastavku opisa lokacije njegovog izvora : - daleko odavle u Ripejskim planinama
  • daleko u Ripejskom gorju.
  • far off in the Rhipaean mountains
From A Dictionary of Greek and Roman Geography
Volume 2, Page 710, by Professor William Smith & Others, London, 1873
RHIPAEI MONTES, a name applied by Grecian fancy to a mountain chain whose peaks rose to the North of the known world. It is probably connected with the word "ripai" or the chill rushing blasts of "Boreas", the mountain wind or "tramontana" of the Greek Archipelago, which was conceived to issue from the caverns of this mountain range. Hence arose the notion of the happiness of those living beyond these mountains -- the only place exempt from the northern blasts.
In fact they appear in the form of "Ripai", in Alcman, a lyric poet of the 7th century B.C., who is the first to mention them. The contemporary writers Damastes of Sigeum and Hellanicus of Lesbos agree in their statements in placing beyond the fabled tribes of the North the Rhipaean Mountains from which the north wind blows, and on the other side of these, on the seacoast, the Hyperboreans.
The legends connected with this imagined range of mountains lingered for a long period in Grecian literature, as may be seen from the statements of Hecataeus of Abdera and Aristotle. Herodotus knows nothing of the Rhipaean Mountains or the Alps, though the positive geography of the North begins with him. It would be an idle inquiry to identify the Rhipaean range with any actual chain.
As the knowledge of the Greeks advanced, the geographical "mythus" was moved further and further to the North till it reached the 48th degree of latitude North of the Maeotic Lake and the Caspian, between the Don, the Volga, and the Jaik, where Europe and Asia melt as it were into each other in wide plains or steppes. These "mountains of the winds" followed in the train of the meteorological "mythus" of the Hyperboreans which wandered with Heracles far to the West.
Geographical discovery embodied the picture which the imagination had formed. Poseidonius seems to have considered this range to be the Alps. The Roman poets, borrowing from the Greeks, made the Rhipaean chain the extreme limit to the North; and Lucan places the sources of the Tanais in this chain.
In the earlier writers the form is Ripaei, but with Pliny and those who followed him the P becomes aspirated. In the geography of Ptolemy and the Rhipaean chain appears to be that gently rising ground which divides the rivers which flow into the Baltic from those which run to the Euxine.
Из речника грчке и римске географије
Свезак 2, страна 710, професор Виллиам Смитх & други, Лондон, 1873
РХИПАЕИ МОНТЕС, назив који је Грчки применио на планински ланац чији су се врхови уздизали на север познатог света. Вероватно је повезана са речју „рипаи“ или хладним налетима експлозије „Бореас“, планинског ветра или „трамонтана“ грчког архипелага, која је замишљена да издаје из пећина овог планинског ланца. Одатле је настала идеја о срећи оних који живе ван ових планина - једино место ослобођено северних експлозија.
У ствари се појављују у облику "Рипаи", у Алцману, лирском песнику из 7. века Б.Ц., који их први помиње. Савремени писци Дамастес из Сигеума и Хеланицус из Лезбоса слажу се у својим изјавама да постављају даље од бајних племена на северу Рипијских планина из којих дува северни ветар, а са друге стране на морској обали, Хиперборејци.
Легенде повезане са овим замишљеним распоном планина дуго су се задржавале у грчкој литератури, као што се може видети из изјава Хекатеја Абдера и Аристотела. Херодот не зна ништа о планинама Рипама или Алпама, мада позитивна географија севера почиње од њега. Било би празно истражити идентификацију рипског распона са било којим стварним ланцем.
Како су знање Грка напредовало, географски „мит“ се померао све даље и даље на север док није стигао до 48. степена географске ширине северно од Маеотског језера и Каспијског језера, између Дон, Волге и Јаика, где је Европа и Азија се топе једна према другој у широким равницама или стенама. Те „планине ветрова“ пратиле су у метеоролошком „митусу“ Хиперборејаца који су с Хераклом лутали далеко на запад.
Географско откриће је отелотворело слику коју је створила машта. Изгледа да је Посеидониус сматрао ово подручје Алпама. Римски песници, позајмљујући од Грка, учинили су рипејски ланац крајњом границом за север; а Луцан сврстава изворе Танаиса у овај ланац.
Код ранијих писаца облик је Рипаеи, али код Плинија и оних који су га пратили П постаје аспириран. У географији Птоломеја и рипијског ланца чини се да је благо узлазно тло које дели реке које се уливају у Балтик од оних које воде у Еуксин.
Kako su još rimljani znali gdje su Ripejanske planine najbolje se vidi iz ovih redova : Posle 272. godine Ratiaria postaje značajni grad priobalne provincije Dakije – Dacia Ripensis. Vojni i administrativni upravnici – guverneri provincije su boravili u Ratiariji. Ostaci monumentalnih gradevina Ratiarije se tumače kao rezidencije guvernera provincije Dakije Ripensis (Kuzmanov, 2000; Valeva, 2000). 2010 godine je pronađen natpis Aurelija Priska – Aurelius Priscus – dux Daciae Ripensis (upravnika priobalne Dakije). Ovo je drugi vladalac provincije koga pominje natpis, od 3 do sada istražena i poznata upravnika Dakije Ripensis.
Posebno važne informacije o Istru slijede tek u sledećim stihovima :
-" Ali kad potraži međe Tračana i Skita ,
na dvoje se dijeli :
jedna se matica ođe u Istočnom moru prazni ;
no iza nje drugi rukavac teče kroz duboki zaljev koji se
iz Trinačkog mora podiže koje leži duž vaše obale ."
- Nego , kad Tračanima i Skitima stigne na međe ,
Ondje se nadvoje cijepa i jednu ulijeva vodu
Tu u Istočno more , a drugu odostrag kroz dubok
Zaljev što se u kopno iz mora Trinakrijskog pruža ,
Što se na vašu zemlju prislonio .
-But when it enters the boundaries of the Thracians and Scythians, here, dividing its stream into two, it sends its waters partly into the Ionian sea, and partly to the south into a deep gulf that bends upwards from the Trinaerian sea , that sea which lies along your land .
(Али кад уђе у границе Трачана и Скита, овде, поделивши свој ток на два, шаље своје воде делом у Јонско море, а делом на југ, у дубоки заљев, који се савија према Тринаирском мору, море која лежи уз вашу земљу . )
Zaista neobičan opis neobične pojave da se tok jedne rjeke djeli u dva nasuprotna toka koji pripadaju različitim slivovima . Ušće jednog toka Istra je ono kroz koje u njega uplovljavaju Kolhiđani i Argonauti , koje se u našim prevodima imenuje Istočnim morem , a u engleskom prevodu imenuje Jonskim morem . Ušće drugog toka Istra je posebno zanimljivo , u dubokom zaljevu - Trinačkog - Trinakrijskog - Trinairskog mora , koje :- koje leži duž vaše obale - Što se na vašu zemlju prislonilo ; - море која лежи уз вашу земљу . U engleskom prevodu pojam - iza nje; - odostrag - je napisan - на југ - .
Čudne li slučajnosti da ovaj opis Istra upotpunosti odgovara ovovremenom projektu izgradnje plovnog kanala Beograd - Velika Morava - Vardar - Solun !
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
 
7. 3. ZLATNORUNA ARGONAUTIKA
Po Apolonijevom opisu , izrečenom od strane Arga , Istar prepoznajemo kao tok nekoliko današnjih rjeka . Izvori Istra su u Ripejskim planinama koje se nalaze na prostoru Južnih Karpata tj. Stare planine u Bugarskoj ( Dakija Ripeian ) . Jedina rjeka koja tamo izvire i svojim tokom stiže do Morave je današnja rjeka Nišava i njen nastavak Ginska reka koja izvire nedaleko Sofije , pa je tako prepoznajemo kao početni dio drevnog Istra .
Нишава је река која протиче кроз Бугарску и Србију и са дужином од 218 km најдужа је притока Јужне Мораве. Извориште Нишаве налази се испод врха древног Хема или данашње Старе планине који се назива Ком. Овај врх је непосредно изнад данашњег бугарског села Гинци па се назива и Гинска река све док тече кроз територију Бугарске. У делу Годечке котлине река прави заокрет према западу и негде код граничног прелаза Калотина или српског Градина улази у Србију. Речни ток Нишаве одавде повезује градове Годеч, Димитровград, Пирот, Белу Паланку, Нишку Бању и Ниш да би коначно 10 km запдно од града Ниша упловила и спојила се са Јужном Моравом.
Nišava tj. Ister nedaleko Niša danas se uliva u Južnu Moravu - ona u Veliku Moravu - pa u Dunav , a onomad se na tom mjestu račvala ; jednim tokom na sjever - današnjim tokom , a drugim krakom prema jugu tokom današnje Južne Morave i Vardara i ulivala se u more naslonjeno na zemlju Argejaca tj. današnji Peloponez , nedaleko Soluna !
Ne samo Argo već i Kolhiđani znaju za taj drugi plovni pravac izlaska iz Okeana - Ponta - Panonskog mora . Jedan dio njihovih lađa odlazi kroz Usta Okeana prolazeći kroz Plegadu u Bospor na pravac kroz koji su Argonauti uplovili u Pont - Okean , a glavnina lađa se upućuje prema Istru , tako zatvarajući oba prolaza .
Pominjanje Jonskog i Kronovog mora na toku Istra je dodatno zbunjivalo one koji su pokušali dokučiti šta to Apolonije opisuje . Prisjetimo se prethodno pomenutog projekta plovnog kanala na tom pravcu . u okviru tog projekta bila je predviđena izgradnja nekoliko brana i vještačkih jezera ( mora ) kako bi se savladao visinski prevoj između Južne Morave i Vardara koji u najvišoj tački prelazi 400 metara nadmorske visine . Malo je teško , pod dojmom zvanične istorije , prihvatiti da je u to vreme pre 3.400 godina moglo biti tako nešto izgrađeno sve sa prevodnicama i pratećim tehničkim rješenjima i za današnju tehnologiju krupnim zalogajem .
Reljef na toku navedenih rjeka smjenom tjesnaca i ravnica uveliko stvara preduslove za taj poduhvat i pokazuje nam i danas na moguće lokacije tih brana i visine voda u tim jezerima - morima !
Južna Morava je reka u Srbiji koja predstavlja kraću od dve reke koje čine Veliku Moravu.
Južna Morava je dugačka 295 km i teče uglavnom smerom jug-sever, od makedonske granice do centralne Srbije, gde se sreće sa Zapadnom Moravom kod Stalaća i stvara Veliku Moravu.

Izvor

Južna Morava nastaje na Skopskoj Crnoj Gori, u današnjoj Republici Makedoniji, severno od njene prestonice Skoplje. Tokovi Ključevske i Slatinske reke stvaraju reku Golema, koja je, kad pređe makedonsko-srpsku granicu, poznata kao Binačka Morava. Posle 49 km, Binačka Morava se sastaje sa Preševskom Moravicom kod Bujanovca i preostalih 246 km teče kao Južna Morava.

Geografija

Reka pripada crnomorskom slivu, a površina njenog sliva je 15.469 km2, od kojih je 1.237 km2 u Bugarskoj (preko njene pritoke Nišave). Njen prosečan protok na ušću je 100 m3/s i nije pogodna za plovidbu.
Južna Morava ima složenu dolinu, tj., sastoji se iz nizova klisura i kotlina, u ovom redosledu: Gnjilanska kotlina-Končuljska klisura-Vranjska kotlina-Grdelička klisura-Leskovačka kotlina-Niška kotlina-Aleksinačka kotlina-Stalaćka klisura. Posle izlaska iz Stalaćke klisure, Južna Morava se sreće sa Zapadnom Moravom.
U makrogeološkom pogledu, Južna Morava povezuje Egejski i Panonski basen. Ovo izaziva fenomen koji se naziva prividna inverzija toka jer se "čini" da se reka "penje" uz planine, a zatim ponovo spušta! Tačka u kojoj se spajaju ova dva velika geološka basena je Grdelička klisura, ali dno klisure, kud reka teče, mnogo je niže od planina koje je okružuju, tako da reka teče sasvim normalno.
Južna Morava je nekad bila dugačka 318 km i predstavljala je dužu pritoku Velike Morave. Pošto je tokom vremena izazvala nekoliko poplava, meandrirajuća reka je skraćena za skoro 30 km, tako da je postala kraća od Zapadne Morave. Međutim, Zapadna Morava je uvek imala veći protok.
Područja u južnoj Srbiji kroz koja protiče Južna Morava su skoro potpuno bez šuma što je izazvalo jedan od najtežih slučajeva erozije na Balkanu. Kao posledica ovog, reka unosi velike količine materijala u Veliku Moravu, puneći i podižući njeno rečno korito, što je potpomoglo velike poplave njene reke-kćeri.

Struktura toka

Tok Južne Morave predstavlja kompozitnu dolinu. Nju čini naizmenično smenjivanje klisura i kotlina. Prva je Vranjska kotlina, zatim sledi Grdelička klisura, pa Leskovačka kotlina, Pečenjevačko suženje, Brestovačka kotlina, malo Kurvingradsko suženje koje se nastavlja na Nišku kotlinu, a ona na Mezgrajsko suženje. Posle ovog suženja, pružaju se, još, Aleksinačka kotlina i Stalaćka klisura, gde se Južna Morava sustiče sa Zapadnom Moravom i zajedno čine Veliku Moravu.
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
Фотографија корисника Ilija Ogorelica
 
Аргонаут шта би са том Тројом код Београда?
Korisnik ima svoje ime, moderatore. A to što ti ne možeš u svojoj glavi da povežeš Argonautiku sa Ilijadom i Trojom kod Beograda znači samo ili da si pristrasan, pa navijaš protiv dokaza ili da nisi dorastao ovoj temi iz nekih drugih razloga.

Uostalom, temi je nasilno promenjen naslov u "Ilija Ogorelica", tako da Ilija može da kaže šta je tema, a ne ti.

Četvrti put molim da se poštuje autorstvo teme i da se naslovi ne menjaju - ovde već četvrti put. Predložio sam kompromisni naslov teme "Troja na Panonskom moru", ali vas taj naslov do te mere ideološki žulja da ga ni ne uzimate u razmatranje.
 
Poslednja izmena:
Četvrti put molim da se poštuje autorstvo teme i da se naslovi ne menjaju - ovde već četvrti put. Predložio sam kompromisni naslov teme "Troja na Panonskom moru", ali vas taj naslov do te mere ideološki žulja da ga ni ne uzimate u razmatranje.

Niko nema protiv da se razgovara o svemu; problem je kada se naslov tretira kao kišobran pod kojim mogu spasti i Cincari na internetu.
 
Ne izgleda tako. Izgleda kao da se svaki argumet pokušava relativizovati i razvodniti.

Sama činjenica da postoje radovi o tome da je ovde bilo more pre nekoliko hiljada godina, daje za pravo Iliji.
a hoce li se konacno pojaviti i nesto sto mu daje za pravo i potvrdjuje onu njegovu cuvenu teoriju o "troji u lipovackoj sumi", kako glasi upravo tvoj uvodni post tj video koji si tom prilikom postavio ?
 
A to što ti ne možeš u svojoj glavi da povežeš Argonautiku sa Ilijadom i Trojom kod Beograda znači samo ili da si pristrasan, pa navijaš protiv dokaza ili da nisi dorastao ovoj temi iz nekih drugih razloga.
"protiv dokaza" :cepanje: ti si stvarno u prozi i poeziji koje samostalni istrazivac citira prepoznao neke dokaze koje je isti i potvrdio negde u lipovackoj sumi :maramica:
koja je to naucna metodologija ovde primenjena kad se kao dokaz neke teorije uzimaju knjizevna dela i narodna predanja ,
daj majke ti reci mi kako se zove taj proces i u kojoj naucnoj disciplini se teorija stvara tako sto je autor vodjen epskim stvaralastvom nepoznatog umetnika a bez i jednog materijalnog dokaza sa navodnog lokaliteta "troje u lipovackoj sumi" ??? .
ovo do sada moze da se zove recimo knjizevna kritika ili tako nesto jer se samostalni istrazivac bavi narodnim stvaralastvom , prozom i poezijom iz koje selektivno citira neke momente i tumaceci ih na neki svoj samostalno istrazivacki nacin kao verodostojne istorijskim i geografskim cinjenicama , koje usput budu receno jos uvek evo i posle 50-tak stranica ovde ispisanih nije nicime i dokazao .
jednom si napisao i
Ne samo na epu i usmenom predanju, već na istorijskim izvorima i terenskom ispitivanju. Sve to sadrži radi Ilije Ogorelice.
i ja evo ponavljam isto pitanje,
gde su ti rezultati i sta je uopste radjeno u smislu "terenskog ispitivanja" ???
 

Back
Top