To Live or Not to Live...Together?

Meni najvise nervira sto od starta nije bio takav plan. U celu tu vezu ne bih ni usao da sam mislio da nema neku buducnost i da eventualno necemo ziveti u istom gradu (cak i zajedno). Problem je sto taj grad u kom smo trebali da zivimo zajedno odjednom nije onaj u kom ja zivim. Mozda zvuci sad sebicno ali nisam ja to zahtevao niti trazio vec je to tako trebalo da bude i pre nego sto se bilo sta medju nama desilo i oboje smo to cekali da se ostvari u toku ove godine. A sad na kraju...

Onda nemoj ni ici, ako ne bi bio sa njom zato shto ne zhivite u istom gradu :thumbdown:
 
pa ljubav prema nekome nije to, ako je na ustrb ljubavi prema sebi
to se onda zove drugacije
ali, ovo je samo moje skromno misljenje
iliti, mrzi me da se sad prepucavam

Niko se ne prepucava.:)
Ali ne moze neko ko kaze da voli najvishe sebe, da kaze da nesebichno voli.
I da kaze da pruza ne znam kakvu ljubav.
Jer ako su ti sopstveni interesi na prvom mestu, a ne zajednichki (jer ljubav je ipak zajednica), onda to nije ljubav....vec udovoljavanje sopstvenim prohtevima.
 
Meni najvise nervira sto od starta nije bio takav plan. U celu tu vezu ne bih ni usao da sam mislio da nema neku buducnost i da eventualno necemo ziveti u istom gradu (cak i zajedno). Problem je sto taj grad u kom smo trebali da zivimo zajedno odjednom nije onaj u kom ja zivim. Mozda zvuci sad sebicno ali nisam ja to zahtevao niti trazio vec je to tako trebalo da bude i pre nego sto se bilo sta medju nama desilo i oboje smo to cekali da se ostvari u toku ove godine. A sad na kraju...

Kakav plan?!
E, retko imam ovakav impuls da nekom nešto pišem...
Kakve veze ima kako je trebalo da bude...
Normalno je da se osećaš možda tužnim zbog ovakve situacije i da budeš i zbunjen i možda i ljut... ali plan?!
Da pojasnim, veliku ljubav sam izgubila zbog dogovora... glupog dogovora.. da nećemo biti zajedno i da nećemo pokušavati ljubav na daljinu da održimo..
Kad sam otišla, veza je prekinuta.. imala sam osećaj kao da me je neko ubio.. to nije normalno osećanje, uopšte... jer emocije ne slabe, ne menjaju se.. a tebi kao da je neko amputirao deo utrobe ili tako nešto... i rana je zarastala jako, jako dugo.. zarasla je tek nakon nekoliko godina..
Samo hoću da ti kažem da razmisliš dobro..
Ok je ako nećeš da se preseliš odmah... možda ni ne treba.. reče Parka već, putuj povremeno, pa vidi kako će vam tako ići...
Ali, nemoj nužno u ljutnji odbacivati mogućnosti i nemoj se nervirati toliko...
Pa najbitnije je da se volite... a dvoje ljudi koji se vole mogu sve da učine...
Barem verujem u to... da nema prepreke koju ne mogu da svladaju (realne, naravno) i pobede.. jer to je ogromna energija... i sve što je potrebno jeste dobra volja...
 
Onda nemoj ni ici, ako ne bi bio sa njom zato shto ne zhivite u istom gradu :thumbdown:

Pa dobro, sad ga pretera. Nisam ja rekao da je grad u kom zivimo presudan, samo sam rekao da je taj 'zajednicki zivot' veliki korak i za ljude koji zive u istom mestu od starta a jos kad dodas dvoje ljudi koje odlaze iz dva razlicita mesta da bi ziveli u nekom mestu u kome pre nisu...to je duplo vise neke...ne znam, nesigurnosti i pritiska? Ne znam koju rec bih upotrebio a da se uklapa uz sve ovo. I nervira me sto imam osecaj da se odjednom ocekuje od mene da brzo donesem odluku a ovo mi deluje kao jako kompikovana situacija a na mene je prebacen teret da odlucim.
 
Niko se ne prepucava.:)
Ali ne moze neko ko kaze da voli najvishe sebe, da kaze da nesebichno voli.
I da kaze da pruza ne znam kakvu ljubav.
Jer ako su ti sopstveni interesi na prvom mestu, a ne zajednichki (jer ljubav je ipak zajednica), onda to nije ljubav....vec udovoljavanje sopstvenim prohtevima.

ako su ti njeni/njegovi interesi na prvom mestu, onda se to ne zove ljubav
voleti sebe i voleti nekog drugog su dve razlicite stvari
malo mi je nenormalno da nekog muskarca volim vise od sebe
a moja porodica, prijatelji, posao grad i drzava se ne zovu "moji interesi", vec "moj zivot"
 
Rekoh zajednichki.:)
Lepo pishe, jel da?

zajednicki interes nije da neko ostavi sve da bi "pratio" nekog drugog na njegovom zivotnom putesestviju
ok, ako nemas sta da ostavis...ne mislim da tu treba izigravati neku koja se necka i drzi do sebe, onda treba ici i grabiti za svoju ljubav
ali, ako ima sta da ostavi, onda to ne treba da radi u "ime ljubavi"
malo mi mukica od takvih klasifikacija
obaska sto nije bio takav dil od starta
 
Pa dobro, sad ga pretera. Nisam ja rekao da je grad u kom zivimo presudan, samo sam rekao da je taj 'zajednicki zivot' veliki korak i za ljude koji zive u istom mestu od starta a jos kad dodas dvoje ljudi koje odlaze iz dva razlicita mesta da bi ziveli u nekom mestu u kome pre nisu...to je duplo vise neke...ne znam, nesigurnosti i pritiska? Ne znam koju rec bih upotrebio a da se uklapa uz sve ovo. I nervira me sto imam osecaj da se odjednom ocekuje od mene da brzo donesem odluku a ovo mi deluje kao jako kompikovana situacija a na mene je prebacen teret da odlucim.

Razumem te u potpunosti, samo valjda razishljam drugachije od tebe, pokushavam da ti kazhem da bi trebalo da se otrgnesh od tih sprega koje sprechavaju da postupsh onako kako zhelish. Mislim da je u tebi proradio neki inat zbog promena planova sa pochetka vashe veze, sad podsvesno ne zhelish da chinish ustupke i menjash ono u shto si bio siguran kada ste ushli uvezu. Pomalo se osecash prevarenim, i sad pronalazish milion razloga zbog kojih ne zhelish da se preselish.
Nije to tako strashno, ljudi zajedno otputuju i van zemlje, negde u svet, u totalnu neizvesnost ali se ipak snadju i budu srecni.
 
ma ljudi,ne može samo od ljubavi da se živi...teorija je drugačija od praxe...da sam ja ta ženska osoba i da moram u drugi grad...ne bih tražila od svog momka da me prati obavezno...nego prvo ja da se smestim,malo priviknem na novi grad...a on može redovno da me posećuje pa ako sve bude ok,i da se preseli kod mene...:)
 
zajednicki interes nije da neko ostavi sve da bi "pratio" nekog drugog na njegovom zivotnom putesestviju
ok, ako nemas sta da ostavis...ne mislim da tu treba izigravati neku koja se necka i drzi do sebe, onda treba ici i grabiti za svoju ljubav
ali, ako ima sta da ostavi, onda to ne treba da radi u "ime ljubavi"
malo mi mukica od takvih klasifikacija
obaska sto nije bio takav dil od starta

Pa dobro ne znam tvoju prichu, stoga sam se ogradio.
Znash onu pesmu:
Dao sam tu dushu, srce sam ti dao,
nishta vishe nemam, al mi nije zao.

Ljubav je davanje prvenstveno.:)
 
Ne znam ni sam.
Deo meni jako zeli da zivimo zajedno i svi mi to deluje onako filmski, u fazonu, samo odjednom se spakujes i zbog nekog napustis toliko toga samo da bi bili zajedno...sve to zvuci lepo i romanticno i uzbudljivo...
A sa druge strane osecam se kao da me je neko odjednom gurnuo sa neke litice na kojoj stojim i tera me da odaberem novo mesto na koje cu pasti a znam da nakon odluke postoji sansa da se deo mene pokaje sto sam to uradio ili sto sam nesto propustio.
Naravno tu su i svi oni tripovi koje ne pokazuju u filmovima i o kojima ne pisu u knjigama posto bi onda trajali suvise dugo i ne bi niko zeleo da ih gleda.

Smorio sam i sebe, mogu misliti kako je nekom ko cita ovo sranje :)
 

Back
Top