- Poruka
- 5.797
Achtung! Preskočiti:
To da je turbo-folk krivac za sveopšte probleme koji potresaju društvo, to je zamena teza za maloumnike i još jedna, ponovo neizmerno dosadna i stupidna generalizacija.
Niko nikoga ne primorava da sluša neku vrstu muzike.To je, jednostavno, sloboda izbora.Očigledno ne govorimo samo o muzici.Citiraću Berđajeva:
Tako on parafrazira Dostojevskog.
Što se tiče estetike i estetskog doživljaja, ona je takođe jedna subjektivna kategorija (ovde govorim uopšteno).Bilo koji pokušaj da se nametne neki jedan pogled na svet i umetnost i da se isti proglašava kanonskim, dakle jedinovažećim i jedinosmislenim je lažan.Kao Adorno, kada kaže da muzika valja ukoliko nosi ispravnu političku poruku, ukoliko je angažovana. Slično je tvrdio Sartr za književnost, pa je shvatio da je postao kolporter. Kakva god da je koncepcija, događaji je se ne drže. Poenta slična Dalhausovoj : dakle, izlaza nema. Bogatstvo, sloboda i zrelost jedne kulture, kako kaže Kiš, ispoljavaju se, pre svega, u pluralizmu.
Malo 'na vrat, na nos' napisano, al' šta je - tu je.
Neka sujetni suvoparni intelektualizam otprhne uz 'quod licet Iovi, non licet bovi' i nasmeši se krajičkom usana, 'navodno nesebično a u slavu neimara', kako kaže Prever.
Potreban je pravi autoritet da im skrene pažnju na vrednosti i onda će biti manje i nasilja i zla i neukusa i prostakluka.
Niko nikoga ne primorava da sluša neku vrstu muzike.To je, jednostavno, sloboda izbora.Očigledno ne govorimo samo o muzici.Citiraću Berđajeva:
Зло се не може објаснити без слободе. Зло се појављује на путевима слободе. Без те везе са слободом не би било никакве одговорности за зло. Без слободе, Бог би био одговоран за зло. Достојевски је дубље од других схватио да је зло дете слободе. Али он је схватио и то да без слободе нема добра. И добро јесте дете слободе. С тиме је везана тајна живота, тајна људске судбине. Слобода је ирационална и зато она може да сазда и добро и зло. Али одбацити слободу зато што она може да донесе зло значи изазвати још веће зло. Јер само слободно добро је добро, а приморавање и ропство, украшено врлином, јесте зло антихристово.
Tako on parafrazira Dostojevskog.
Što se tiče estetike i estetskog doživljaja, ona je takođe jedna subjektivna kategorija (ovde govorim uopšteno).Bilo koji pokušaj da se nametne neki jedan pogled na svet i umetnost i da se isti proglašava kanonskim, dakle jedinovažećim i jedinosmislenim je lažan.Kao Adorno, kada kaže da muzika valja ukoliko nosi ispravnu političku poruku, ukoliko je angažovana. Slično je tvrdio Sartr za književnost, pa je shvatio da je postao kolporter. Kakva god da je koncepcija, događaji je se ne drže. Poenta slična Dalhausovoj : dakle, izlaza nema. Bogatstvo, sloboda i zrelost jedne kulture, kako kaže Kiš, ispoljavaju se, pre svega, u pluralizmu.
Malo 'na vrat, na nos' napisano, al' šta je - tu je.
Neka sujetni suvoparni intelektualizam otprhne uz 'quod licet Iovi, non licet bovi' i nasmeši se krajičkom usana, 'navodno nesebično a u slavu neimara', kako kaže Prever.
Poslednja izmena: