Sa simbolima je je jako mnogo toga moguće.
Može bilo ko, što kažeš iz svoje gluposti, jednostavno da precrta neki simbol i postavi ga na neko sasvim bez veze mesto, pa onda armija pametnih da razbija glave šta bi to trebalo da znači, a levat hteo samo da se malo zakiti, onim o čemu tek nešto naslučuje ili češće nema pojma. Ta lična afirmacija, bilo da odaje autora ili ne već sam po sebi degradira simbol. Sećam se jednog lika iz škole koji je na leđa svoje jakne ispisao "AC/DC", onako gotski kako to metalci i danas rade, pa malo ispod "Punk" pa malo ispod "Jack". Kao ni tad tako ni danas ga niko ne zove Džek neko Jask ili Jasa.
Simboli često imaju i svoj život, često nezavisno od namere onih koji ih crtaju. Desi se da neki simbol na nekom mestu nastane iz neke namere bezazlene i bezvezne, a ispostavi se kasnije da je neverovatno precizno, svojom pojavom nekome predskazao neki važan događaj.
Što se Templara tiče, oni su kao red stradali pod udarom papske uredbe i francuskog kralja.
Sve u svoje vreme iliti svaka za vremena, zvuči lepše, ali ponekad mi pok. Minimaks zvuči najlepše ( "Sve ima kraj pa čak i Tup tup", tako mu se zvala emisija)
Ostala je legenda o njihovom blagu i njihovoj velikoj floti, koja je jednostavno, na vreme isplovila iz jedne luke na francuskoj obali i posle nikad više nije viđena.
Da li je ta priča istinita ili ne na kraju nije ni važno.
Zlato i dragocenosti, ako ih je neko i sklonio, sigurno se pobrinuo, da te stvari ostanu i dalje na sigurnom. Od tada je prošlo više od petsto godina i kakva bi korist bila od tog blaga da je ono sve vreme negde ležalo zaključano? Templari su ostali zapamćeni kao preduzimljiv svet. Pre će biti stoga, da je to blago do sada već milionima puta okrenuto kroz svakovrsna ulaganja, naravno ako je uopšte i postojalo.
Ipak važnije je to, što je iza templara ostalo, ne kao materijalni dokaz ovoga ili onga, nego ono što su oni intelektualno i duhovno ostavili celom svetu, pre svega zemlji Evropi i svima koji su došli posle njih.
To je, pre svega prvo pravo ustoličenje gnostičke misli na tlu Evrope, nasuprot tvrdom dogmatskom patrijarhalizmu, koji kako tad tako i danas zna samo da pravi glupe plemenske nacionalizme i da se tako kolje sam sa sobom.
Bez njih dakle teško da bi današnji svet bio i nalik ovom svemu što nas okružuje.