Taj romanticni Balasevic

Can_you_see_the_wind__by_greenie-1.jpg
 
Jednom su mi rekli da osobe poput mene nikad ne nađu mir i


da celi život jure neku svoju iluziju.


Da li si iluzija?


Kada se tiho poklope kazaljke u mom srcu


ti si još uvek moja prva misao.


Više ne znam da li su ti naši trenuci bili tako


veliki ili


:zag:ih moja glava veliča?!:cmok:
 
Umesto molitve rekla si
o tom cu misliti sutra
sa sminkom od gara,
ko Skarlet O'Hara tvoj preslikan lik
i dugo plutala ko brodolomnik
... ka obali jutra
nekad tisina zna prepasti dzina,
kad ispusti krik
jos jednu noc si izgurala sama
Cehov je zaspao blazenim snom
ni ne zna da je
orgijala tama pod prozorom
vetar je vezbao violoncelo
ceznjive skale u nedogled
zora ti brizljivo pipnula celo
negde u tebi je goreo led

Princezo, javi se
jos imam dzep u kom se
hladni prsti zgreju
posalji poruku da vidim jednom
to pisamce na displeju
sve mi nedostaje
cuvam u damastu
jos kalup tvoga vrata
princezo, dosta je
dve i po godine
smo taoci inata
sta ti je...
 
Sad cu ti reći i više nikom i više nikad: "svako je od nas ponekom sličan al' ti si unikat." Pročitaš me, znam, od slova do slova.... Prećutiš to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi nova. Ti uvek znaš najbolji način, s tobom lako stižem na tron. Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton.... Ti uvek znaš najlepše reči, ti čak i ćutiš više od svih. Ti imaš smeh koji sve leči, ti od psovke načiniš stih.
 
Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi… Biće sama , nadam se… Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena I ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina… Tišina… Da… I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo… Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca…Štedeći se… Učeći se kako ću najbolje voleti nju… Kada je konačno nadjem…
 
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih
Reci bi sve pokvarile, samo se cutke pokraj mene stisla
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.....


Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...


kaleidoskop-thumb4701901.jpg


Svaki put mi druga slika u ocima kad zazmurim...
 
Poslednja izmena:
Tako ponekad te reci mi dodju k'o jeka
kad bure se spuste pa pacovi napuste brod
ne brinem mnogo o njima vrate se s lepim danima
pa idemo dalje i plovidba traje ko pre
al' znam da neko to od gore vidi sve...

Povlaci te konce, igra se,
postavi na svoje mesto
svako dobro, zlo jos pre
sve vide oci sudbine

Lomis mi srce ko bagremov prut, onako usput
kad ostanes sama ti nadjes par dana za nas
al' ja crtam svoje krugove i prastam stare dugove
da mozda se varam al' sto da se staram o tom
kad uvek neko to od gore vidi sve
 
Te jeseni sam ponovo cuo pesmu koju sam godinama potiskivao, misleci da je davno otpevana, I napokon sam shvatio da je to moja pesma, moja I Bozija, I da je nikada niko nece cuti ako ne nadjem pravi nacin da je oslobodim..
Nosio sam ja u glavi kao neku novu…bezimenu boju..koju nikako ne mogu objasniti onima koji znaju samo plavu, crevnu I zutu
 
Iz naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog...
Ali delići Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene...
I, ma šta se desi...
U meni će zauvek ostati ona so...
 

Back
Top