Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Čudno je to...
Tokom godine sve je skoro identično zeleno, ali kad bi neko u jesen pokušao da naslika pejzaž široke močvare, morao bi na svojoj paleti pažljivo umutiti hiljadu i jednu nijansu žute, smeđe i crvenkaste...
Lako je dok je zeleno..
Kad dođe doba da se vene, stvari se odjednom prikažu u svojim pravim bojama... Balasevic
 
OLIVERA

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba
bile su moderne barabe onih dan
Ne zelim svega ni da se setim
hteo sam, eto, sve da probam
zvalo me zabranjeno voce s raznih grana
Sad zalim, da
al' sta sam znao ja
ti si bila jos devojcica
leteo je kao leptir tvoj cuperak
Drugi bi sve imalo smisao
drukcije bih zivot pisao
da sam znao da postojis, Olivera
Mozda sam, a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
mozda smo zajedno iz voza negde sisli
Mozda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i mozda smo se na trenutak mimoisli
Sad zalim, da
al' sta sam znao ja
ti si bila jos devojcica
daleko od moga oka i mog pera
Drugi bi sve imalo smisao
ne bih svakoj pesme pisao
da sam znao da postojis, Olivera
Drugi bi sve imalo smisao
ja bih iz te guzve zbrisao
i nikom ne bi bilo jasno
sta ja to smeram
Znao bih gde da sebi nadjem mir
skrio se u tajni manastir
i cekao da ti odrastes, Olivera
 
Jesen je već…
I opet?
Kako sam to samo mogao propustiti? Gde li sam se zadesio one večeri kad je njena pozlaćena parada umarširala u našu varoš?
Eh, da…
Ni godišnja doba ne pomeraju me više kao nekad…
... Ali Jesen me je najviše mazila…
Spuštala mi se na ramena nežno, kao tanani sveter obojen dimom spaljenog lišća, i učila me rečima kojima se priziva tišina, i koje se (ako ih pravilno zamisliš), rimuju sa rominjanjem kiše, i slade pod jezikom kao brašnjave mrvice pečenog kestena…
 
Postoji put koji namernike bira
tajnovit drum uvek najboljima sklon
jer nekad nebo samo crne dirke svira
i trazi notu za taj ton

Negde sad decak jedan zbunjeno na mostu stoji
jer tek sluti da postojis

Negde u tebi ceka okovana neka pesma
koju niko ziv jos ne zna
u tebi lanac zvecka tajnim alkama
bices ti majka majkama
 
Daleke vatre na obali, po pesku vitlaju boje. Razne smo krajeve probali, al' ovde stvarno dobro je. Umorna si, mila, nek si. To je nesto sto ti stoji seksi. Dremni malo, ko kaze da ne smes? Dva oblacka ko dve grudve blesave se iznad Budve dok cekamo Montenegro Express. Cuti, jedina, zavuci se pod moje rame, sludece me bregovi i voda. Cuti, sve se zna i sve su price ispricane, ne znam sta bi moglo da se doda.
 
309197_225784197476257_157154041005940_554551_780910706_n.jpg
 
Po prvi put je bila negde gde joj nisam mogao pomoći, negde gde je nisam mogao domašiti, ni rukom, ni pogledom, ni glasom...
Očaj me je skamenio svojim kažiprstom, pecnuvši me na prevaru, kao klinci u igri "ledenjaka", i tim dodirom su svi ovozemaljski strahovi odjednom postavljeni na svoje mesto...
Čega se ja ono navodno najviše plašim? Visine?
Eh, kakva bi sad šala bila otplesati valcer na rubu strmog krova, i verati se kao senka Petra Pana po klimavim štanglama soliterskih balkona, samo kad bih znao da je to put do Nje?
 
Upućuje mi pogled kao dodir na tren, hej, al' tren jako dug.. Znam, prob'o sam sve i sad sam konačno njen, ona zatvara krug.. Ona je drukčija, s njom nema šmekanja, i mnogo bolje nosi moj stil! To nije putnica za listu čekanja, čim se spakuje, startuje već...
 
Al' jesen me je najviše mazila…Spuštala mi se na ramena nježno, kao tanan vjetar obojen dimom spaljenog lišća i učila me riječima kojima se priziva tišina i koje se, ako ih pravilno zamisliš, rimuju sa rominjanjem kiše i slade pod jezikom kao brašnjave mrvice pečenog kestena …...Da, nešto se dogodilo u onom posebnom kozmičkom satiću ugrađenom u vlažni , sivi pijesak negdje na samom izvoru moje kičme.Veliki zupčanik koji bi ranije uvek škljocnuo kad kazaljka naiđe na april ili oktobar , zarubio se kao šljunak i točkići su odjednom počeli da se vrte neočekivano lako….Dovraga, poražavajuće lako….Brinucu vec ja....nemoj ti brinuti..
 

Back
Top