Ima jako malo podataka o njemu
nasla sam ovo na netu, ali mislim da bi nasa Milunka znala mnogo vise...

Давидовић Живко, државни саветник, потпуковник, добротвор
index.php


copy paste:

- Генерал Живко Давидовић, рођен је у селу Вреоци код Лазаревца, око 1810 године

- основну школу завршио је у родном месту
- 1830. године уписао се као кадет прве официрске школе у Пожаревцу
- четири године касније, 1834. промовисан je у чин прапоршика
- од 1834 – 1839. г. био је у гарди Књаза Милоша
- 16. марта 1839. године, унапређен је у чин полукапетана и постављен за помоћника начелника окр. Црноречког. /Указ Књаза Милоша Обреновића В.No 864. 16. март 1839. Новине Србске, 1. април 1839./
- 11. децембра 1840. био је цели капетан и начелник окр. Црноречког када је унапређен у чин мајора. /Указ Књаза Михајла М. Обреновића пр. г. П. No 4892. 11. децембар 1840. Новине Србске, 4. јануар 1841./ сл. давидовић 4.
- 5. фебруара 1843. произведен је у чин подполковника и постављен на дужност нач. окр. Крајинског и у исто време за нач. среза Крајинског. /Указ Књаза Александра Карађорђевића В.No 104. oд 5. фебруар 1843. Новине Србске, 17. фебруар 1843.
-30. марта 1845. године, постављен је за Начелника Главног Штаба војске Кнежевине Србије. /Указ Књаза Александра Карађорђевића, В.No 527. oд 30. Марта 1845. Новине Србске, 7. априла1845./ сл. давидовић 1.
-22. маја 1855. као изасланик и први ађутант Књаза А. Карађорђевића присуствовао је у Панчеву парастосу пок. војводи Стевану Книћанину, команданту добровољаца у Српском Војводству. /Србске Новине, 28. мај 1855./ (Стеван Книћанин је 1840. био начелник Смедеревског округа у исто време када је и мајор Ж. Давидовић био начелник окр. Црноречког.)
-15. марта 1855. наименован је за чл. Државног Савета. /Указ Књаза Александра Карађорђевића, В. No 563 од 15. марта 1855. Новине Србске, 9. децембар 1855./ сл. давидовић 3.
-1875. године, подигао је цркву посвећену Покрову Пресвете Богородице у селу Вреоци?


Prema recima paroha hrama Pokrova Presvete Bogorodice u selu Vreoci, general Živko Davidović ne nalazi na spisku dobrotvora u Letopisu istoimene crkve. Da li je ime izostavljeno namerno ili slučajno? Ako je g. Davidović bio potstaknut iskrenom pobožnošću i brigom kako da spase svoju dušu, a ne stvarima taštine, mode i dostoj(anstve)nog pretstavljanja, onda je razumljiva želja glavnog darodavca -da ostane nepoznat.
Međutim, ime g. Davidovića, njegove supruge Tane i ćerke Sofije, često se nalazi u Novinama Srpskim na spiskovima izdašnih priložnika raznih fondova. Bio je veliki darodavac, ali (izgleda) nedovoljno da bi ušao u Panteon srpskih narodnih dobrotvora.


index.php



2. мај 1904. године.
Живко Давидовић, - Политика, број 110, стр. 3.
Белешка - некролог.


milo%C5%A1veliki.jpg


Орден Милоша Великог установио је 11. децембра 1898. године краљ Александар Први Обреновић, на спомен обележавања четири деценије од Светоандрејске скупштине, када је Скупштина Александру Карађорђевићу одузела мандат кнеза и предала га Милошу Обреновићу. Имао је највиши ранг међу одликовањима Краљевине Србије до повратка Карађорђевића 1903...kada je ukazom Kralja Petra I Karadjordjevica ukinut. Њиме су, углавном, на дан рођења, затим годишњицу венчања краљице Драгиње (23. јули), или пошто је објављено њено благословено стање, уместо лица нарочито заслужних за услуге Краљу и Отаџбини, одликоване одане слуге режима и Драгине удворице.
Као средство за стицање наклоности према краљевском пару и популисање Драге, ордење (и разна др.признања и помиловања) су, међутим, повремено добијали и други добронамерни и часни људи, какав је верујем био г. Живко Давидовић, који је у то време имао 95 година.
Данас, овај веома редак орден, представља једно од историјски највреднијих српских одликовања (цена је око 20. 000 евра), а колекционари га сматрају, поред руског св. Андреја и Белог орла, најлепшим орденом Европе.

Nema mnogo informacija na internetu, ali ima ih u knjigama. ;)
Ali eto danas došlo vreme ako te nema na internetu nisi ni postojao...
 
Ako je ona velika ulica na Zvezdari dobila ime po ovom potpukovniku iz Vreoca,
koji je finansirao izgradnju crkve u mestu rođenja i uspeo da doživi "debelu" starost (98),
onda, sa dužnim poštovanjem Živka, moram primetiti da je previše dobio !

Puno je slučajeva da su mnogo poznatiji i zaslužniji Srbi dobijali neke sokake od sedam kuća,
na debeloj periferiji, po kojima se i danas gaca blato ....
Tri dana bazaš da bi jedva pronašao adresu !

Ali, šta da se radi ?
Im'o Živko čukununuka, mudonju u gradskoj upravi, verovatno !
 
Ako je ona velika ulica na Zvezdari dobila ime po ovom potpukovniku iz Vreoca,
koji je finansirao izgradnju crkve u mestu rođenja i uspeo da doživi "debelu" starost (98),
onda, sa dužnim poštovanjem Živka, moram primetiti da je previše dobio !

Puno je slučajeva da su mnogo poznatiji i zaslužniji Srbi dobijali neke sokake od sedam kuća,
na debeloj periferiji, po kojima se i danas gaca blato ....
Tri dana bazaš da bi jedva pronašao adresu !

Ali, šta da se radi ?
Im'o Živko čukununuka, mudonju u gradskoj upravi, verovatno !

:lol:
i ja sam isto pomislio kada sam došao u ovaj kraj...
 
70 GODINA OD GRADNJE PRUGE BRČKO – BANOVIĆI 60.000 dobrovoljaca u rekordnoj radnoj akciji nakon Drugog svetskog rata



EuroBlic , Anadolija , | 06. 11. 2016 - 13:31h





Uz pesmu, igru i polazak svečanog voza, danas je obeležena 70. godišnjica od završetka gradnje pruge Brčko-Banovići, prve novoizgrađene pruge nakon Drugog svetskog rata u Evropi, koju je gradilo više od 60.000 dobrovoljaca, uglavnom mladih, sa prostora bivše Jugoslavije.

iOOktkqTURBXy8wYjc5Y2NiOTIyNjQ3NmIyOGUzZWVhNjFhNTE3ZjA1MC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: bhrt.ba / Promo


U izgradnji ove pruge, duge 92 kilometra, učestovalo je oko 62 000 omladinaca sa područja bivše Jugoslavije, te oko 1000 učesnika iz inostranstva.

Putem razglasa, otpravnik voza u Banovićima, danas je obavestio je putnike u koje vagone mogu da ulaze, a koje da ostave prazne za putnike iz Živinica i Tuzle.


Kada su otvorena vrata vagona, putnici su se s ruksacima punim hrane i pića počeli ukrcavati u svečani voz. Predviđeno je da vožnja do Brčkog traje tri sata i 40 minuta.


Nakon ukrcavanja i pregledanja voza, mašinovođa je dao znak i lokomotiva, ukrašena sa dve zastave, koja je vukla šest vagona, krenula je sa stanice u Banovićima. Rudarska zastava vihorila se iz jednog vagona, iz kojeg su putnici mahali kroz otvorene prozore.
hG4ktkqTURBXy80NTBkYzUzYTBhOTRiN2JhM2ZjYzkzMzBiNmUyYTY3OC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: bhrt.ba / screenshot


Među onima koji su s nestrpljenjem čekali otvaranje vagona bio je i Hamid Bojić (81) iz sela Grivice kod Banovića. Bojić je kao 11-godišnji dečak gradio prugu, koju su još nazivali i ”prugom uglja i hleba”, jer se njome iz Banovića izvozio visokokalorični ugalj, a iz posavskih i vojvođanskih sela, dovozila se pšenica u tada gladnu, severoistočnu Bosnu.
7BDktkqTURBXy80MDlkOTNiZGFiNGMzMDFhNWZkMWQwZWVjZjkzYzM4NS5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhiva/Facebook / Privatna arhiva


Porodica Sirotanović iz Vareša, poznata je po Aliji Sirotanoviću, jugoslovenskom heroju rada, čiji je lik, između ostalog, štampan i na tadašnjim novčanicama. Koliko je rad nekad bio priznat kao univerzalna ljudska vrijednost svedoči i Ibrahim Sirotanović, kojem je Alija bio stric.
- Cela moja familija učestvovala je u gradnji pruga u BiH. Ovakve godišnjice važne su kako bi mlađe generacije vidjele s kakvim se elanom nekad radilo i kakvi su složnost i zajedništvo vladali - izjavio je Sirotanović.
AFdktkqTURBXy9hMDBiNWNhMGUxOTJjMzFiMWI5NDQ4MjljM2I1MzViNi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhiva/Facebook / Privatna arhiva


Na putu do Brčkog voz će stajati na nekoliko stanica zbog novih putnika.


Povodom ove godišnjice, sutra se u Brčkom otvara izložba, a održaće se i okrugli sto o temi ”Sedam decenija pruge Brčko – Banovići, istorijski, društveni, privredni i razvojni značaj”


- - - - - - - - - -

jedan od komentara:

Posmatrač :Kakva ironija sudbine: žuta lokomotiva je nekadašnja nemačka, a vagoni (kola) su nekadašnji švedski. A sve smo imali.
Moj otac je gradio tu prugu, rado se seća toga. Inače ova 661-268 lokomotiva (na slici gore desno sa Titovom slikom) je sarajevska, a te 1986. godine joj se pridružila još jedna EMD dizelka, zagrebačka 645-017, takođe svečano ukrašena. Gradile su se pruge, remontovale, na svakih 5-10 godina se obnavljao vozni park, bio je među najboljim u Evropi, sve je planski rađeno... Posle raspada, sve je pokradeno, otišlo u džepove kojekakvih koji su isplivali i propalo.


- - - - - - - - - -

http://www.blic.rs/vesti/republika-...60000-dobrovoljaca-u-rekordnoj-radnoj/ye3cf6s

- - - - - - - - - -

to je bila omladina, zar ne?
 
70 GODINA OD GRADNJE PRUGE BRČKO – BANOVIĆI 60.000 dobrovoljaca u rekordnoj radnoj akciji nakon Drugog svetskog rata



EuroBlic , Anadolija , | 06. 11. 2016 - 13:31h





Uz pesmu, igru i polazak svečanog voza, danas je obeležena 70. godišnjica od završetka gradnje pruge Brčko-Banovići, prve novoizgrađene pruge nakon Drugog svetskog rata u Evropi, koju je gradilo više od 60.000 dobrovoljaca, uglavnom mladih, sa prostora bivše Jugoslavije.

iOOktkqTURBXy8wYjc5Y2NiOTIyNjQ3NmIyOGUzZWVhNjFhNTE3ZjA1MC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: bhrt.ba / Promo


U izgradnji ove pruge, duge 92 kilometra, učestovalo je oko 62 000 omladinaca sa područja bivše Jugoslavije, te oko 1000 učesnika iz inostranstva.

Putem razglasa, otpravnik voza u Banovićima, danas je obavestio je putnike u koje vagone mogu da ulaze, a koje da ostave prazne za putnike iz Živinica i Tuzle.


Kada su otvorena vrata vagona, putnici su se s ruksacima punim hrane i pića počeli ukrcavati u svečani voz. Predviđeno je da vožnja do Brčkog traje tri sata i 40 minuta.


Nakon ukrcavanja i pregledanja voza, mašinovođa je dao znak i lokomotiva, ukrašena sa dve zastave, koja je vukla šest vagona, krenula je sa stanice u Banovićima. Rudarska zastava vihorila se iz jednog vagona, iz kojeg su putnici mahali kroz otvorene prozore.
hG4ktkqTURBXy80NTBkYzUzYTBhOTRiN2JhM2ZjYzkzMzBiNmUyYTY3OC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: bhrt.ba / screenshot


Među onima koji su s nestrpljenjem čekali otvaranje vagona bio je i Hamid Bojić (81) iz sela Grivice kod Banovića. Bojić je kao 11-godišnji dečak gradio prugu, koju su još nazivali i ”prugom uglja i hleba”, jer se njome iz Banovića izvozio visokokalorični ugalj, a iz posavskih i vojvođanskih sela, dovozila se pšenica u tada gladnu, severoistočnu Bosnu.
7BDktkqTURBXy80MDlkOTNiZGFiNGMzMDFhNWZkMWQwZWVjZjkzYzM4NS5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhiva/Facebook / Privatna arhiva


Porodica Sirotanović iz Vareša, poznata je po Aliji Sirotanoviću, jugoslovenskom heroju rada, čiji je lik, između ostalog, štampan i na tadašnjim novčanicama. Koliko je rad nekad bio priznat kao univerzalna ljudska vrijednost svedoči i Ibrahim Sirotanović, kojem je Alija bio stric.
- Cela moja familija učestvovala je u gradnji pruga u BiH. Ovakve godišnjice važne su kako bi mlađe generacije vidjele s kakvim se elanom nekad radilo i kakvi su složnost i zajedništvo vladali - izjavio je Sirotanović.
AFdktkqTURBXy9hMDBiNWNhMGUxOTJjMzFiMWI5NDQ4MjljM2I1MzViNi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhiva/Facebook / Privatna arhiva


Na putu do Brčkog voz će stajati na nekoliko stanica zbog novih putnika.


Povodom ove godišnjice, sutra se u Brčkom otvara izložba, a održaće se i okrugli sto o temi ”Sedam decenija pruge Brčko – Banovići, istorijski, društveni, privredni i razvojni značaj”


- - - - - - - - - -

jedan od komentara:

Posmatrač :Kakva ironija sudbine: žuta lokomotiva je nekadašnja nemačka, a vagoni (kola) su nekadašnji švedski. A sve smo imali.
Moj otac je gradio tu prugu, rado se seća toga. Inače ova 661-268 lokomotiva (na slici gore desno sa Titovom slikom) je sarajevska, a te 1986. godine joj se pridružila još jedna EMD dizelka, zagrebačka 645-017, takođe svečano ukrašena. Gradile su se pruge, remontovale, na svakih 5-10 godina se obnavljao vozni park, bio je među najboljim u Evropi, sve je planski rađeno... Posle raspada, sve je pokradeno, otišlo u džepove kojekakvih koji su isplivali i propalo.


- - - - - - - - - -

http://www.blic.rs/vesti/republika-...60000-dobrovoljaca-u-rekordnoj-radnoj/ye3cf6s

- - - - - - - - - -

to je bila omladina, zar ne?



:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
A возови каснили по ''320 минута...240 минута...120 минута...'' и кад закасни ''само 120 минута'' удараш се с обе ноге по д*пету јер је могао каснити и више...

До Јесеница се смрзаваш у возу и дрхћеш а кад пређеш у Аустрију замисли чуда,у возу ПРОРАДИ ГРЕЈАЊЕ...

НАЈГОРА ЖЕЛЕЗНИЦА У ЕВРОПИ а можда и у свету је била ЈЖ...

Ништа се није ремонтовало и обнављало,не лажи више...обашка куповину прескупих и не тако добрих ''канађанки'' не бих спомињао...

Пругу су најпре градили немачки ратни заробљеници и логораши брозове тамнице ...

А тек што се градило ауууууу...уууу...

Саградило се па скоро 400 км пруге у сфрј...и возови су достизали чак и свих 40 километара на сат...:rotf::rotf::rotf::rotf:
 
Poslednja izmena:
комунисти градили пруге и мостове да што боље и чвршће повежу Босну са Хрватском.

Potrebno je da i drugim korisnicima date reputaciju pre nego što je ponovo dodelite korisniku Statler and Waldorf.
 
60 000 хиљада „добровољаца" по директиви партије ради бесплатно за оно што се у свим нормалним земљама дебело плаћа, и још се хвале тим успехом!

cini ti se. ja sam bio djak osnovne skole kad su radne akcije bile jos aktuelne. bukvalno je bilo 50 posto vise prijavljenih nego sto je trebalo brigadira. neverovatni somovi.
 
cini ti se. ja sam bio djak osnovne skole kad su radne akcije bile jos aktuelne. bukvalno je bilo 50 posto vise prijavljenih nego sto je trebalo brigadira. neverovatni somovi.

Pre 70 godina,ta deca i omladina uglavnom nisu ni išli u školu nego su od svojih roditelja korišćeni kao radna snaga na porodičnim domaćinstvima čuvanje stoke,rad na njivama i sl. što je i normalno a takvi se sigurno nisu dobrovoljno odazivali na radne akcije nego im je pri odlučivanju - ići ili ne ići pomagala narodna milicija.Te radne akcije nakon Drugog svetskog rata niti su bile dobrovoljne niti su se tako zvale.Tek od 70 -tih vlasti organizuju radne akcije koje jesu bile na bazi dobrovoljnosti učesnika ali taj "rad" imao je prilično neozbiljan karakter.
 
Poslednja izmena:
Pre 70 godina,ta deca i omladina uglavnom nisu ni išli u školu nego su od svojih roditelja korišćeni kao radna snaga na porodičnim domaćinstvima čuvanje stoke,rad na njivama i sl. što je i normalno a takvi se sigurno nisu dobrovoljno odazivali na radne akcije nego im je pri odlučivanju - ići ili ne ići pomagala narodna milicija.Te radne akcije nakon Drugog svetskog rata niti su bile dobrovoljne niti su se tako zvale.Tek od 70 -tih vlasti organizuju radne akcije koje jesu bile na bazi dobrovoljnosti učesnika ali taj "rad" imao je prilično neozbiljan karakter.

pa eto , ja sam svedok tih akcija iz 70-tix tj likova koji su skamukali sto nisu u brigadi. :D Bila tad neka starija raja i iz price cujem kako se zale sto nece ici na ORA... :D kakvi papci.
 
Poslednja izmena:
čuli su da ima dobrog seksa sa dugim narodimna i narodnostima

Секса је било али од 81-е,82-е, ја нисам виђао да на акцијама има ''бригадирки''-У мојој вароши има ''омладинско насеље'' па сам их виђао кад се укрцавају на аутобус и иду ''на трасу'' ,Чист ''педербал'',ниједне женске међу њима.Такође ни број им није био попуњен(премало их се јавило)

Тачно је што каже ефендија да се пријављило више омладине у седамдесетим годинама али су мотиви били различити.Многи су ишли на акцију (уз жељу да окусе женско)и да би стекли ''квалификацију'' јер се тамо одржавали којекакви курсеви па са акције дођу ''полуквалификовани бравар'' или варилац.Такође се полагао и возачки испит.

Таквима се ''излазило у сусрет'' и приликом запошљавања кад они са поносом истакну да су занат научили на радној акцији...
 
Srce smo ugradili u šine

Jelena MATIJEVIĆ - Marko DRAGANIĆ | 08. novembar 2016. 21:00 | Komentara: 0
Putovanjem vozom, bivši akcijaši obeležili 70 godina od izgradnje pruge Brčko - Banovići. Žuljeve nisu brojali da bi prugu dugu 92 kilometra završili za manje od sedam meseci


- - - - - - - - - -

pruga2_620x0.jpg


- - - - - - - - - -

OKIĆEN državnim i partijskim zastavama socijalističke Jugoslavije, u nedelju, tačno u 14 časova, voz "Bratstvo-jedinstvo" stigao je u železničku stanicu Brčko. Iz krcatih pet vagona, više od 600 putnika, gromoglasno, kao jedan, pevalo je brigadirske pesme. Baš kao i pre 70 godina, kada je prva lokomotiva zahuktala prugom Brčko - Banovići izgrađenom u prvoj, čuvenoj omladinskoj radnoj akciji.

- - - - - - - - - -

- Brčko - Banovići, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga leta - ori se iz grla Dušana Gligorića (87) i Vasa Mićanovića (87), drugara iz lozničke Gimnazije koji su pre sedam decenija zajedno gradili ovu prugu.
Pevaju oduševljeno "himnu prve omladinske pruge", sa istim žarom kao nekada. Čini se i silovitije nego njihovi saputnici, mlađi akcijaši koji su kasnije gradili neke druge pruge i puteve. Ali u nedelju, svi su bili tu, u istom vozu koji je u 10 časova krenuo iz Banovića za Brčko, da se podsete velikog poduhvata i rezultata prve ORA u Jugoslaviji.
- Eeeeh - ote se nostalgičan uzdah Dušanu Gligoriću, dok nam ponosno pokazuje svoju brigadirsku legitimaciju broj 1764, prvi put "overenu" baš na ovoj pruzi. - Bili smo mladi, puni snage i želje da se zemlja obnovi i izgradi. Mi iz Druge podrinske udarne brigade radili smo na jednoj od najtežih deonica, na majevičkoj Orlovskoj klisuri pored reke Tinje. Radilo se u tri smene, noću uz pomoć karbidskih lampi, takozvanih acetilenki. Postavili smo 25 kilometara nasipa od ukupno 92, koliko je pruga duga. A brigade su bile mešovite, pa su vredni seljaci "šili" nas gimnazijalce. Bili su jači i snažniji, a mi nismo hteli da zaostajemo.
Akcijaši postavljaju pragove na pruzi Brčko - Banovići
pruga1.jpg
Gradili su, kako kažu, srcem i dušom. Od 1. maja do 7. novembra 1946, kada je krenuo prvi voz. Bili su, vele, svesni i savesni omladinci, voljni da daju svaki atom snage da pruga što pre spoji Brčko i Banoviće.
- Pošto sam bio izuzetno visok, određen sam da nosim šine na rukama pomoću velikih gvozdenih klešta - nastavlja Vaso Mićanović. - Nosili smo ih do mesta gde su drugi obeležavali razmak, da se šine postave. Neprekidno smo se takmičili, žuljeve nismo brojali.
pruga6.jpg
- Ih, pa ti si našao vidarku za žuljeve - uz široki osmeh Mićanoviću dobacuje Gligorić. - Bio si stasit, sve se brigadirke oko tebe lomile. Imao si devojku najlepšu na akciji. Zvala se Mica, bila je iz Šapca.
Čika Vaso samo šeretski namignu svom školskom drugu i uputi nas do drugara iz akcijaških dana - Nikole Milutinovića (87), iz Grljana kod Zaječara, Dragutina Popeskovića (87), iz Beograda, i Bogdana Čanka (86), iz Široke Kule kod Gospića.
Graditelji Dragutin Popesković, Bogdan Čanak, Nikola Milutinović i Vaso Mićanović
pruga3.jpg
- Lička brigada, u kojoj sam bio, radila je ispred tunela Majevica - priseća se Čanak. - Krampovima i ašovima rušili smo brdo, pa odvaljeni materijal lopatama tovarili u drvena kolica i terali do nasipa. Dva meseca smo se takmičili ko će brže i više iskopati i preterati. Jednog dana sam iskopao i preterao čak 352 kolica zemlje i kamena. Bili smo mladi, mogli smo.
Brigadirskih dana, sa izgradnje pruge Brčko - Banovići, s radošću se seća i Dragutin Popesković (87). Otimali su se, kaže, o motike, krampove, ašove...
pruga12.jpg
- Spavali smo u šatorima - dočarava sliku gradilišta Nikola Milutinović. - Kad smo došli na akciju rekli su nam da naberemo paprat i stavimo po zemlji, a dobili smo i po dva ćebeta. Prve noći je pala velika kiša, pa nam je prvo zaduženje bilo da u obližnjoj šumi odsečemo drveće i napravimo krevete za našu četu. Potom smo radili na probijanju tunela Rapatnica, u četiri smene, po šest sati. Udarničkim radom tunel je probijen već krajem juna.
pruga11.jpg
Nezaboravan je bio, priča, taj dan kada su sa druge strane ugledali drugove iz Makedonije.
- Nastalo je opšte veselje, grljenje, ljubljenje - seća se Milutinović. - I dan-danas pamtim reči jednog od drugova koji je posle našeg uspeha rekao: "Mi za mesece preskačemo daljine po kojima su drugi puzili godinama."
pruga8.jpg
Među 62.268 brigadira koji su gradili čuvenu prugu, iskopali više od milion kubnih metara zemlje i kamena, izgradili dva tunela i 22 mosta, bio je i Anto Jokić (87), iz sela Brgule kod Tuzle.
- Sa šesnaest i po godina prijavio sam se za akciju - priča Jokić. - Nisu hteli da me prime, pa sam se iz Tuzle sa drugom Božom Lukanovićem zaputio pravo u Tinju na gradilište. Primili su nas u Tuzlansku brigadu. Dva meseca smo, u drvenim kolicima, izvozili kamenje iz tunela Mramor. Sa radošću sam krenuo na ovu proslavu. I pesmu sam napisao: "Otkad nisu braća zapevala, od našega voljenog maršala..."
pruga7.jpg


USTAŠA U GNEZDU
U SLOBODNO vreme kupali smo se u reci Tinji - priča Dušan Gligorić. - Skakali smo u reku s jednog uzvišenja, a oni hrabriji s duda koji je tu rastao. Jedan drug se, tako, popeo na vrh duda da skoči, a tamo je u velikom orlovskom gnezdu našao ustašu kog su i uhapsili. Bilo ih je mnogo odbeglih tih dana u brdima, zato smo bili oprezni. Čuvali smo straže uveče, a imali smo 30 pušaka i tri puškomitraljeza.
pruga4.jpg
ŽELjNO ČEKAO JUBILEJ
pruga5.jpg

MI u Živinicama jedva smo čekali da dođe ovaj veliki dan, da ga dostojno proslavimo - priča nekadašnji akcijaš Muhamed Paloš (88), iz Živinica, zaogrnut jugoslovenskom trobojkom s petokrakom. - Sada se, nažalost, veliki poduhvati omladinskih akcija slabo obeležavaju. A meni je danas bilo lepo voziti se prugom koju smo mi omladinci izgradili te 1946. I to 22 dana pre roka.
PODACI

* 1.000.000 kubika zemlje i kamena iskopano

* 22 dana pre roka završena pruga
* 62.268 brigadira je gradilo prugu
pruga9.jpg
 
Rekordi akcijaša na pruzi
Omladinska pruga Brčko - Banovići izgrađena je za samo šest mjeseci, 22 dana prije roka, da bi prvi voz krenuo 7. novembra 1946.
05.11.2016 22:15
Piše: Đuro KOZAR



  • [*=center]
    pruga_brcko_-_banovici_46_-_2.jpg
    S otvorenja pruge Brčko - Banovići, 1946. / Foto: Arhiv
    [*=center]
    pruga_brcko_-_banovici_46_-_1.jpg
    S otvorenja pruge Brčko - Banovići, 1946. / Foto: Arhiv
    [*=center]
    pruga_brcko_-_banovici_46_-_2.jpg
    S otvorenja pruge Brčko - Banovići, 1946. / Foto: Arhiv
    [*=center]
    pruga_brcko_-_banovici_46_-_1.jpg
    S otvorenja pruge Brčko - Banovići, 1946. / Foto: Arhiv




Na omladinskoj radnoj akciji na izgradnji pruge Brčko - Banovići 1946. godine brigadiri su imali velike teškoće i iskušenjima, a najveći podvig ostvarili su probijajući dva tunela – Majevica i Kiseljak kod Tuzle. Postavili su i 22 željezna mosta. Na trasi od 92 kilometra uradili su ono u što mnogi nisu vjerovali da se može, jer nije bilo dovoljno alata, a građevinske mašine mahom su zamijenili pijuci i kolica brigadira.


pruga_brcko_-_banovici_46_-_2.jpg
Arhiv: S otvorenja pruge Brčko - Banovići, 1946.Bio je to do tada neviđeni radni elan oko 62.000 graditelja u kojem su prednjačili članovi SKOJ-a, koji su maršalu Titu obećali da će ovu prugu izgraditi za jedno ljeto, tj. za šest mjeseci. Željela je tadašnja mladost da s alatima u rukama na pruzi bude ravna generaciji koja se s puškom u NOR-u borila za slobodu i novu Jugoslaviju.
Izvanredni mineri
U tom pregalaštvu akcijaši su nadmašili sve rekorde završavajući akciju 22 dana prije roka. Svih 280 brigada su se, radeći po dva mjeseca u tri smjene, međusobno takmičile, a one najbolje su dobijale prijelazne zastavice, dok su pojedincima uručivane udarničke značke. Brigada koja je tri puta uzastopno dobila prijelaznu zastavicu mogla je da je zadrži.
Član Štaba akcije skojevac Kemal Halilović (1922. - 2013.) iz Gradačca u omladinskom listu Naši dani ovako je opisao prvi mjesec na gradilištu: “Nedostatak alata bio je na početku najveći problem. Na sječu i krčenje šume i rastinja odlazilo je po deset omladinaca sa samo jednom sjekirom. Lopata je služila kao osnovni alat, čak i pri vađenju panjeva, i nije se smjela slomiti. O kamionima – transporterima nije bilo ni riječi, zemlja je stotinama metara gurana u kolicima ili nošena u vrećama. Nekoliko buldožera, drobilica i kompresora, koje je omladini ustupila Armija, predstavljali su prave dragocjenosti i prilikom dopremanja u naselje bili veliki podstrek da se radi još bolje i brže”.
Izgradnja tunela Majevica kod Tinje, dugog 394 metra, bio je veliki izazov za akcijaše, posebno za minere koji u tom poslu nisu bili profesionalci. O tome nam je u razgovoru ovih dana tadašnji udarnik s pruge Esad Horozić Erozija (rođ. 1928.) rekao: “Nijedan omladinac prije početka rada ništa nije znao o minerskom poslu. Za nepuni mjesec dana oni su naučili da rukuju kompresor-pištoljima. Dotadašnju minersku normu oko posla pomjerili su dva puta. Čim je bušenje završeno, brigadiri su u razmacima kolicima iznosili kamen i zemlju i tako pripremali tunel za obradu. Cijeli taj proces bio je dobro organizovan i koordiniran pa, premda je bilo rizično, nije se dogodila nijedna povreda.
Tunel je probijan s dvije strane, pa kad su se udarnici susreli u sredini, zagrlili su se i pjevali od sreće...”.
Erozija se sjeća da se u brigadirskom naselju Potpeć kod Tinje te večeri, kad je prije roka završen tunel, dugo slavilo i igralo Kozaračko kolo. U tunelu su poslije postavljani pragovi i šine. Sve su to brigadiri zajedničkim snagama donijeli u tunel.
Drama u Kiseljaku
Poslije Majevice, mineri su morali na drugu lokaciju jer se na trasi kod Kiseljaka pojavio gotovo nesavladiv problem, a prvi voz samo što nije krenuo. Koordinator u ime SKOJ-a u Direkciji za izgradnju pruge Mihajlo Švabić (1919. - 2002.) o tome je, prilikom proslave 30-godišnjice pruge 1976., za Naše dane kazao: “U posljednjem mjesecu izgradnje pruge zbog velikih kiša i klizišta tone zemlje su zatrpale usjek kod Kiseljaka i blokirale trasu.
Nabačeni materijal se nije mogao otkopati, nego se moralo ići na prokopavanje tunela u dužini od 190 metara. Zahvaljujući velikom entuzijazmu minera i brigadira koji su, u smjenama radili 24 sata, ovaj tunel je završen u rekordnom vremenu – za 30 dana. U tim vanrednim okolnostima brigade je neustrašivo vodio član Štaba Kemal Halilović, koji je motivisao akcijaše i s njima bio i danju i noću. Godinama poslije ove pruge kad god bih Kemu sreo, zagrlio bih ga i čestitao mu, a on mi je skromno odgovarao da završetak pruge nije smio doći u pitanje”.
Brigade su postizale rekorde i radovale se svakom izvršenom zadatku, a kako je na izgradnju pruge gledalo okolno stanovništvo naprimjer u Bosanskoj Bijeloj, Tinji, Srebreniku, Ljubačama i drugim mjestima budući da u tom kraju željeznice nikad nije bilo.
O tome je prije nekoliko decenija autoru ovih redova Kemal Halilović rekao: “Na brigadire okolni mještani su u prvo vrijeme gledali s nepovjerenjem, ali kako su radovi odmicali, počela je da se razvija saradnja između naroda i graditelja. Seljaci su pomagali brigadirima prilikom izgradnje i uređivanja puteva oko pruge, zatim u brizi o konjskoj i volovskoj zaprezi. Učestvovali su i u svečanostima u brigadirskim naseljima. Na drugoj strani, brigadiri, posebno studenti i srednjoškolci, mnogo su napora posvećivali prosvjećivanju seoskog življa naročito opismenjavanju i zdravstvenom vaspitanju. U vrijeme žetve omladina je porodicama bez muške radne snage pomagala u prikupljanju ljetine”.
Nastanak Banovića
Organizatori i graditelji pruge Brčko - Banovići i danas povodom 70-godišnjice ove omladinske akcije ističu da je uz željeznicu nastao i grad Banovići. Tu su 1946. godine bile barake u kojima su smještene brigade, a polazak prvog voza s ugljem do Brčkog i dalje označio je ubrzani razvoj Rudnika mrkog uglja i grada. Otuda se izgradnja ove pruge slavi i kao dan Banovića.
Predsjednik Tito bio je u tom gradu 1946. i dvadeset godina poslije i u govoru održanom 18. novembra 1966. je rekao: “Danas kad sam posjetio Banoviće na mjestima gdje su nekada bile barake u kojima je bila smještena omladina, vidio sam impozantne nove zgrade, i stambene i upravne. Vidio sam koliko su mnogo učinili rudari, radni ljudi ovog bazena. Obezbjeđujući našoj zemlji, našim narodima gorivo za zimu, oni su ujedno izgrađivali novi rudarski grad. U tom gradu danas, gdje su nekada bili polupismeni ljudi, mlada generacija ima sve uslove da se školuje i svestrano osposobljava kao svjesni graditelj socijalizma”.
Na 30-godišnjicu dolaska prvog voza iz Brčkog u Banoviće, na velikom mitingu u ovom rudarskom gradu 7. novembra 1976. godine govorio je tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Džemal Bijedić. Nažalost, bio je to njegov posljednji javni nastup, jer je 18. januara 1977. godine poginuo u avionskoj nesreći na planini Inač kod Kreševa.
Džemal Bijedić je tada, između ostalog, rekao: “Pruga Brčko - Banovići u pravom smislu riječi djelo je ruku omladine cijele Jugoslavije. U njenu izgradnju kao i u nebrojeni niz drugih poduhvata mladi su utkali svu svoju ljubav i nepokolebljivu vjeru u svijetlu budućnost našeg socijalističkog društva. Gradeći tako novu Jugoslaviju, omladina je izgrađivala i vaspitavala sebe, razvijala i njegovala kao zjenicu oka svog bratstvo i jedinstvo, nikada ne gubeći iz vida da sve što gradi pripada njoj i da su njen uticaj i njeno prisustvo u svim sferama života i rada bitan uslov za uspješan razvoj cijele zemlje”.
U proteklih 70 godina mnogo toga se dešavalo na ovim prostorima, nažalost, zadesili su nas i rat i razaranje, stvorene su nove države, ali omladinska pruga Brčko - Banovići i dalje je u funkciji. To je najrentabilniji način prevoza uglja i drugih roba. Budući da se od Bosanske Poljane jedan krak pruge odvaja za Tuzlu, godinama se i grad uglja i soli povezuje s Brčkom, a preko Save i sa susjednim zemljama.
 

Back
Top