Све што тема није, историјска питања и информације

[Seprtlja]

da ukradu jos sta ima od srbske istorije...

 

[BGHighlander]

Distanciranje od svega srpskog, bila je imanentnost hrvatske istorijske skole,.....
mjenja li se tu nesto i sta bi mogli biti povodi tome???

Nakon ostvarenja fizičkih granica ( stvaranje države, nezavisnost), uvideli su da je za naciju da bi se zvala nacijom, potrebno i imati koliko toliko jasnu sliku o poreklu, istoriji odnosno nešto što bi se moglo nazvati "nacionalna higijena".
Tu se kao prepreka pojavljuju ćirilični spisi u dubrovačkim i drugim arhivama, rodoslovi koji jasno ukazuju na nehrvatsko poreklo, sumnjivo poreklo "hrvatskog" jezika, austrougarski popisi stanovništva koji kažu da su Hrvati bili neka ekipa u okolini Zagorja...i svakakvi drugi problemi u hrvatskom ormanu prepunom kostura.

Sada pokušavaju ( kao Šiptari-muslimani što su hteli da prisvoje srpske pravoslavne hramove), da prečicom slože nekakvu priču o "bivšoj Hrvatskoj" koja je pisala ćirilicom čisto fore radi, bila mestimično pravoslavna tek da unesu malo raznovrsnosti u tržište hrišćanstva u HR, govorila srpskim jezikom iz ljubavi prema filologiji, stvarala Miroslavljevo jevanđelje ...ali je istovremeno bila "tisućljetnja katolička 100% Hrvatska".
To je pokušaj pogubljenog naroda da okrpi "rupe" u nacionalnom identitetu.

 

[Sarvaš]

Navedi neki primjer gdje se ubacuju !

 

[robert v.]

Navedi neki primjer gdje se ubacuju !

Pa, ustvari ima više spornih pitanja. Od svojatanja ličnosti i njihovog upisivanja u hrvatski nacionalni korpus (npr: Tesla kao najveći hrvatski naučnik, Vladan Desnica kao hrvatski pisac, kompletan austro-ugarski oficirski kor itd), svojatanja materijalne i nematerijalne baštine (ćirilica, ijekavica, narodno pevanje- ojkanje, narodne nošnje iz određenih krajeva) objekata (Kula Jankovića u Islamu Grčkom) istorijskih događaja u kojima se učešće Srba minimizira ili prešućuje itd.
Zanimljivo mi je i prisvajanje srpskih stratišta Jadovna i Jasenovca kad se ističe da su u njima stradali "Hrvati antifašisti, ali i pripadnici drugih nacija, Židovi, Srbi, Romi itd...".
Verovatno to ima veze sa peglanjem protivrečnosti u nacionalnoj istoriji Hrvata, ali moje mišljenje je i da je deo te akcije usmeren pro futuro, zajedno sa akcijama hrvatskih tajkuna, političara, kulturnih radnika (i uz njih istoričara) na širenje što političko, što teritorijalno na prostor Srbije. Crna Gora je bila "najsrpskija" oblast na Balkanu, pa je sad izuzetno antisrpska, bliža Hrvatskoj nego Srbiji. Slično se pokušava i u Vojvodini, negiranjem srpskog identiteta Vojvodine i stvaranjem nacije "Vojvođana". I u Beogradu je lakše zastupati prohrvatske nego prosrpske stavove. Mediji, čak i javni servis, se koriste za selektivno plasiranje informacija.

 

[BGHighlander]

Navedi neki primjer gdje se ubacuju !

Prekrajanje porekla stanovništva
Pokušaj prisvajanja Tesle i Boškovića
Pokušaj prisvajanja Miroslavljevog jevanđelja
Pokušaj prisvajanja ćirilice
Pokušaj stvaranja hrvatske pravoslavne crkve
Pokušaj prišljamčivanja podvizima srpske vojske od Kosovskog boja ( tvrde da su i Hrvati učestvovali), Prvog svetskog rata ( Zvonimir Čičak lično lupetao o Hrvatima koji su prilazili srpskoj vojsci), Drugog rata ( pokušavaju da se predstave kao antifašisti)...

 

[Fair play]

Navedi neki primjer gdje se ubacuju !

Navedi neki primjer gdje se ne ubacuju!

 

[KLONČINA]

Navedi neki primjer gdje se ubacuju !

Razlog ove kleptomanske ambicije je teza savremenih hrvatskih istoričara da svi ćirilski spomenici zapadno od Drine pripadaju hrvatskoj kulturnoj baštini, piše dnevni list Politika.
Miroslavljevo jevanđelje Foto: wikipedia.org, Đorđe Stakić
Miroslavljevo jevanđelje Foto: wikipedia.org, Đorđe Stakić

Miroslavljevo jevanđelje, najznačajniji i najlepši srpski rukopisni spomenik, proglašen je za „djelo pisano hrvatskom ćirilicom i staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije”!

To je obznanjeno na međunarodnom naučnom skupu „Hrvatska ćirilična baština”, održanom krajem prošlog meseca u Zagrebu, pod okriljem Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a povodom petstote godišnjice ćiriličnog „Dubrovačkog molitvenika”, štampanog u Veneciji 1512. godine. Ovo kleptomansko otkriće promovisao je jedan od učesnika skupa, Kristijan Kuhar sa zagrebačkog Staroslavenskog instituta, piše dnevni list Politika

Već dve decenije hrvatski jezikoslovci i istoričari srednjovekovlja prisvajaju ovaj kultni srpski spis nastao pod pokroviteljstvom Nemanjinog brata, humskog kneza Miroslava. Jedan od njih, Milko Brković, istoričar iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU i profesor Mostarskog sveučilišta, tvrdi da je jezik Miroslavljevog jevanđelja „hrvatska redakcija staroslavenskih glagoljskih knjiga”.

Međutim, svojatanje čuvenog jevanđelja samo je segment hrvatskih aspiracija na čitavo srednjovekovno srpsko kulturno nasleđe u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji.

„Ova hrvatska čežnja kontinuirana je na austrijsku kulturnu politiku u Bosni i Hercegovini”, smatra arheolog Đorđe Janković, profesor na Akademiji za konzervaciju i restauraciju SPC. Jedan od ključnih poteza u stvaranju „bosanske” nacije i kulture bilo je preimenovanje istorijskog bosansko-hercegovačkog i primorskog (dalmatinskog) pisma, ćirilice, u „bosančicu”. Za nadgrobne spomenike, mramorove, skovan je dotad nepoznati termin „stećci”. Tako su ćirilični natpisi na mramorju postali epitafi pisani „bosančicom na stećcima”, rekao je janković za Politiku.

PROČITAJTE: HRVATI SVOJATAJU ĆIRILICU
Foto: wikipedia.org
Foto: wikipedia.org

A od devedesetih godina prošlog veka hrvatski autori zamenjuju termin bosančica izrazom „hrvatska ćirilica”.

Ovaj, pre svega mentalni, strahoviti zaokret u odnosu prema omraženoj ćirilici, pred širom publikom nastoji se opravdati na prilično duhovite načine. Tako se ističe supremacija „tropismene” hrvatske kulture (latinične, glagoljične i ćirilične) nad drugim evropskim nacionalnim, „jednopismenim” kulturnim korpusima. A hrvatski autor Vinko Grubišić, smelo i iskreno tumači da je razlog hrvatskog otpora prema ćirilici „strah od prepoznavanja sebe u drugima”.

Dalje, ambiciozni hrvatski inovatori morali su se odreći teza velikih imena srpskohrvatske lingvistike, katolika, Vatroslava Jagića i Milana Rešetara. Jagić je ustanovio da srednjovekovni glagoljički korpus pripada hrvatskoj filologiji, a ćirilični srpskoj, a Rešetar je objasnio otkud razlike u srpskoj ćirilici zapadno i istočno od Drine.

Dubrovčanin Milan Rešetar je utvrdio da tip srpske ćirilice koji je nazvan bosančicom potiče s dvora kralja Dragutina Nemanjića, odnosno da je reč o brzopisnoj ćirilici. Koristila se za ispisivanje povelja, posvetnih natpisa i epitafa na mramorju, a odlikuju je ligature (spajanje slova) i skraćivanje reči što je obeležavano titlama (znacima za ispuštena slova).

Hrvatski žal za Miroslavljevim jevanđeljem lako je razumljiv kad se ima u vidu da su mnogi najstariji srpski ćirilični artefakti pohranjeni po hrvatskim zbirkama i muzejima.

Takav je slučaj s Povaljskim pragom (12. vek) koji se nalazi u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika ili s Humačkom pločom, takođe iz 12. veka, koja je 1867. godine bila uzidana u zgradu franjevačkog samostana u Humcu kod Ljubuškog, a danas se nalazi u muzejskoj zbirci ovog samostana. Oba pomenuta epigrafa opisana su u četvrtom izdanju knjige Brankice Čigoje „Najstariji srpski ćirilski natpisi”, objavljene pre četiri godine u Beogradu.

Na pitanje Politike zašto akademska zajednica Srbije prećutkuje ove i slične provokacije koje stižu iz Hrvatske, profesor Janković, odgovara: „Ne postoje odgovarajući akademski izrazi kojima bi izrazio svoje mišljenje o ovdašnjoj akademskoj zajednici”.

Glagoljaši pišu ćirilicom

Ilustrativan primer hrvatskog prisvajanja ćiriličnih spomenika je ćirilični natpis uklesan u kamenu, nađen 2003. godine na lokalitetu Podvornice u Lištanima kod Livna. Arheološkim zahvatom na lokalnom groblju otkrivena je ploča sa sledećim, majstorski urezanim tekstom:

„Ovde leži pop Tjehodrag koji je imao pet sinova i svi su ubijeni u istoj godini”.

Hrvatska autorska trojka, tumači nalaza, datirali su ovaj epigraf u 12. vek i utvrdili su da je reč o hrvatskom „popu glagoljašu”. Budući da je već tada katoličkim sveštenicima bila strogo zabranjena ženidba, pomenuta trojka izvela je misaoni dribling: „Kao nelatinski svećenik mogao je imati djecu sa zakonitom suprugom na valjan, ali ne i na dopušteni način”.

Međutim, kako objasniti da katolički „nelatinski” sveštenik (koji se ne koristi latinicom već glagoljicom) ima epitaf ispisan ćirilicom? I tu je nađen solomonski izlaz iz rebusa: popu Tjehodragu ćirilica je služila za „svakodnevnu upotrebu”!

Vidi na sta je sve spremno ono sto se narod zove, a stida nema!!!!

 

[KLONČINA]

Dokle je to otislo,...sta sve stane u obraz kad se stida nema!!!

Milko Brković, povjesničar

Postoje dva Miroslava, srpski i hrvatski. Knez Miroslav Humski poistovjećen je s Nemanjinim bratom Miroslavom koji je jedno vrijeme također bio humski knez. Otac srpskog Miroslava nije se zvao Zavida, nego je Zavida bio otac Miroslava Humskog. Srpski knez Miroslav oko godine 1174. dobio je na upravu veći dio Huma, uzeo je Evanđelistar iz Huma i odnio ga na Atos. Tako je došlo do zabune. Jasno je po svim elementima, i pisaru i slovima, da je riječ o bosančici, tj. hrvatskoj ćirilici, tim više što su iluminacije radili talijanski majstori koji su djelovali u Dalmaciji. (I. Tanović)

 

[robert v.]

Prekrajanje porekla stanovništva
Pokušaj prisvajanja Tesle i Boškovića
Pokušaj prisvajanja Miroslavljevog jevanđelja
Pokušaj prisvajanja ćirilice
Pokušaj stvaranja hrvatske pravoslavne crkve
Pokušaj prišljamčivanja podvizima srpske vojske od Kosovskog boja ( tvrde da su i Hrvati učestvovali), Prvog svetskog rata ( Zvonimir Čičak lično lupetao o Hrvatima koji su prilazili srpskoj vojsci), Drugog rata ( pokušavaju da se predstave kao antifašisti)...

He, ovo sam sasvim ispustio iz vida. A srce me bolelo kad su crkvene knjige, ikone i ostalo materijalno blago vraćali u Hrvatsku pre godinu, dve. (pod izgovorom da pripada hrvatskoj državi )

 

[KLONČINA]

He, ovo sam sasvim ispustio iz vida. A srce me bolelo kad su crkvene knjige, ikone i ostalo materijalno blago vraćali u Hrvatsku pre godinu, dve. (pod izgovorom da pripada hrvatskoj državi )

Davno je to jos dogovoreno,....davno jos,...poceli su s djavolom tikve saditi, a tako ce i dalje biti sve dok srpski narod ne ostane sam samcijat,.....
bez ijedne institucije u'za se, ....na svom pacenickom hristovom putu!!

 

[sinisa123]

znam da bošnjaci posljednih godina tvrde da je gradaščevićev pokret bio nacionalni bošnjački, a ne turski socijalni, pa me zanima da mi neko preporuči literaturu na ovu temu - da li je neki naš istoričar ili politolog se bavio prirodom ovog pokreta i do kakvih je rezultata došao?

da je bio nacionalni pokret, kao i svi drugi nacionalni pokreti u evropi, vrlo bi insistirao na razlici u odnosu na zavojevača, prije svega kulturno, ali i politički. to se nije desilo, pa bih ja bio bliži ovoj tezi o socijalnom unutar otomanskom obračunu, koji je onda iskošćen za konstrukciju nove bošnjačke istorije. kako god, ako neko ima neke izvore - neka mi napiše, pošto sam nešto švrljao i treba mi fusnota za ovu moju tezu

 

[Moračanin]

znam da bošnjaci posljednih godina tvrde da je gradaščevićev pokret bio nacionalni bošnjački, a ne turski socijalni, pa me zanima da mi neko preporuči literaturu na ovu temu - da li je neki naš istoričar ili politolog se bavio prirodom ovog pokreta i do kakvih je rezultata došao?

da je bio nacionalni pokret, kao i svi drugi nacionalni pokreti u evropi, vrlo bi insistirao na razlici u odnosu na zavojevača, prije svega kulturno, ali i politički. to se nije desilo, pa bih ja bio bliži ovoj tezi o socijalnom unutar otomanskom obračunu, koji je onda iskošćen za konstrukciju nove bošnjačke istorije. kako god, ako neko ima neke izvore - neka mi napiše, pošto sam nešto švrljao i treba mi fusnota za ovu moju tezu

Pravilno zaključuješ.
To je bio neki lokalni kauboj, koji nije htio da sluša vezira i cara i nikoga iznad sebe, već da radi šta on hoće.
Naravno, harač je kupio ali samo za sebe i svoga dorata.

 

[chupakaz]

Poturica koji se borio da bude veci Turcin od pravog Turcina..smatrao je da djaur sultanom,i da mu je din vera ugrozena,Plus sto mu je smetalo sto su neke nahije pripojene Srbiji.
Pateticni pokusaj bosnjaka da nadju nekog junaka koji se borio za slobodu.

 

[sinisa123]

sve znam. znam i da je mobilisao priličan broj muslimana te da je čak išao na kosovo u boj. da li znate nekog našeg autora koji se bavio njim, i ono što mi je najvažnije kako su okarakterisali tu epizodu?

 

[Pumpaj Dinstanović]

znam da bošnjaci posljednih godina tvrde da je gradaščevićev pokret bio nacionalni bošnjački, a ne turski socijalni, pa me zanima da mi neko preporuči literaturu na ovu temu - da li je neki naš istoričar ili politolog se bavio prirodom ovog pokreta i do kakvih je rezultata došao?

da je bio nacionalni pokret, kao i svi drugi nacionalni pokreti u evropi, vrlo bi insistirao na razlici u odnosu na zavojevača, prije svega kulturno, ali i politički. to se nije desilo, pa bih ja bio bliži ovoj tezi o socijalnom unutar otomanskom obračunu, koji je onda iskošćen za konstrukciju nove bošnjačke istorije. kako god, ako neko ima neke izvore - neka mi napiše, pošto sam nešto švrljao i treba mi fusnota za ovu moju tezu

Pokret jeste bio socijalni u značajnoj mjeri, ali strašno je pogrešno napisati turski osim ako pod time nisi htio samo ukazati na muslimanske podanike Osmanskog carstva. On jeste bio pokret Bošnjaka, odnosno bosanskih muslimana.

Pa i jeste insistirao na razlici; i to baš politički. Tražila se autonomija i prava za Bosnu konkretno.

Jedan srpski istoričar se posvetio istraživanju njegovoga lika i djela, ali mislim da je posljednji koji je tako napisao biografiju. Bio je to Milenko M. Vukićević, i to prije više od jednoga vijeka:
* М. Вукићевић, Знаменити Срби мусломани, Српска књижевна задруга, Београд 1906, 33—56.
Njegovo djelo mora biti posmatrano i u svjetlu u kojem je i napisano, odnoso u duhu onovremenoga srpskoga nacionalizma i u tom smjeru je i pristrasno. Nije mi poznato da se do danas neki srpski istoričar detaljnije bavio, ali ako te podaci interesuju o njemu, Vukićević bi trebalo da ti bude dovoljan s tim što bi obavezno trebalo da uzmeš sa rezervama prepoznatljive segmente...

U starijoj srpskoj istoriografiji, sve negdje do jugoslovenskoga ujedinjenja, on je bio smatran jednim od najznamenitijih Srba muslimanske vjere. Crnogorski vladar knjaz Nikola mu je čak posvetio i jedno književno djelo, kao srpskome junaku...

 

[Акај]

U Viminacijumu pronađen žrtvenik posvećen nimfama

Arheolozi u Viminacijumu otkrili su, prilikom najnovijih istraživanja amfiteatra, kameni spomenik sa natpisom - žrtvenik iz drugog veka, koji je pronađen na prostoru između amfiteatra i severnog gradskog bedema.

http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/394440/U-Viminacijumu-pronadjen-zrtvenik-posvecen-nimfama

 

[Акај]

Pronađen najstariji kalendar na svetu, nastao pre 10.000 godina VIDEO

Arheolozi su pronašli do sada najstariji lunarni kalendar u polju u Aberdinširu, prenosi “National Geographic”.


http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/39...iji-kalendar-na-svetu-nastao-pre-10000-godina

 

[robert v.]

Napad na ustaško uporište Zrinj​

Do rata zrinjski mladići i djevojke čuvali su stoku, išli na prela i igrali, ženili se i udavali, kumovali i slavili zajedno sa svojim susjedima Srbima iz okolnih sela. Ali od aprila 1941. i Pavelićevog poziva na bratoubilački rat, pod skutom okupatora i uticajem klera, ovi pitomi brđani navukli su vučji ćurak. Nestalo je prela i igranke. Nisu se više poznavali ni kumovi ni prijatelji. Plug, testeru, capin i šilo zamijenili su puška, mitraljez, bomba i nož. Zrinjske ustaše postale su nemilosrdne. One nisu štedjele ni djecu u majčinom naručju i utrobi, uhvaćene ljude su pilile testerama, palile kuće, pljačkale sve što im je do ruku došlo, ubijale i staro i mlado, malo i veliko, orače u poljima, čobane kod stoke, mlinare u mlinovima, domaćice kraj ognjišta. (moja napomena: u Zrinju se nalazila i pilana. ustaše su znale vezivati ljude na trupce pa ih prepiliti po pola uzduž. posebno su Srbi iz sela Lovča stradali od njih)
Svi pokušaji komunista da urazume ove povampirene i religijom zatrovane seljake da odustanu od bratoubilačkog klanja, nisu dali nikakve rezultate. Činjeno je sve da se upoznaju s ciljevima revolucije, ubacivani su leci, puštani zarobljenici. Sve je bilo uzalud. Niti jednog simpatizera za narodnooslobodilački pokret, niti jednog razumnog čovjeka koji bi rekao:"Dosta s tim!". Zrinjani su svoje mjesto pretvorili u utvrđeni logor: podigli bunkere, barikade, rovove,opasali ih bodljikavom žicom, a svaku kuću pretvorili u bunker. Ponekad su kao zvijeri ispadali i uništavali poput orkana sve što su pred sobom našli. Popalili su sva okolna sela, stizali su na sva poznata stratišta. Od glinske crkve do Bajića jama. Njihovi kuršumi i noževi prekratili su na stotine života.
Rukovodstvo NOP na Baniji već se ujesen 1941. odlučilo za napad na Zrinj, ali bez rezultata. Zrinjske ustaše su govorile:"Zrinj je tvrd orah". Stizali su do Ljeskovca, Goriške, Lovče, Begovića i Miočinovića. Iza njih su ostajala zgarišta i lješevi. Od njih se nisu mogle spasiti ni zemunice i bolnice u Šamarici. Partizani su u maju i novembru 1942. u borbama uhvatili nekoliko živih zrinjskih ustaša i pustili ih, ne bi li i to poučno djelovalo na ostale. Ni to nije imalo odjeka. Iako su partizanske snage na Baniji i tada bile dovoljno jake da bi mogle likvidirati ovaj utvrđeni osinjak, čekalo se da Zrinjani sami shvate da su na pogrešnom putu. Vrijeme je prolazilo, situacija se mijenjala na svim frontovima, pa i na našem. Partizani su iz dana u dan postajali sve jači, a NOV sve moćnija i dobro naoružana. Na Zrinjane sve to nije uticalo, iako im je to bilo poznato. Oni su i dalje ostajali dosljedni sebi.
Učinjen je ponovni pokušaj: u aprilu 1943. god. 2. bataljonPO Banije, u borbama kod Šegestina i Goričke, zarobio je osam zrinjskih ustaša. Mada se znalo za sva njihova nedjela od 1941 do tada, ipak su pušteni kućama. Očekivalo se da će im to biti posljednja opomena, da će doći pameti i prestati sa zlodjelima. Međutim, nastavili su sa zvjerstvima, ubistvima i paljevinama.
Krajem augusta i početkom septembra 1943. 7. divizija vratila se na Baniju, gdje su postojale dvije nove, veoma dobro naoružane brigade i odred. Oslobođena su sva banijska sela, ali dio snaga morao je stalno držati položaje prema Zrinju, čuvati bolnice i zemunice. Da bi se konačno raščistila ova situacija (Zrinj je tad bio jedino neprijateljsko uporište na oslobođenoj teritoriji), Glavni štab NOV Hrvatske donio je odluku da se napadne i uništi ustaški garnizon u Zrinju. Sedmog septembra 1943 u selu Goričkoj održan je sastanak rukovodilaca 7. divizije i Unske operativne grupe. Tu je definitivno odlučeno da 1. brigada Unske operativne grupe (kasnije 3.brigada 7.divizije) napadne i likvidira Zrinj. Za početak napada određen je 9.septembar, u 17 sati. Istog dana kad je primljen zadatak, održano je u brigadi savetovanje sa komandnim kadrom bataljona i četa i izvršeno izviđanje.
Devetog septembra 1943. u 17 sati, dok su jedinice podilazile utvrđenjima, otpočela je artiljerijska priprema. Topovi, pod komandom iskusnog artiljerca Željka Kajgane, tukli su zrinjski grad. Naša artiljerijsko-minobacačka i mitraljeska vatra omogućila j borcima 1. i 2. čete 3.bataljona da podiđu zidinama. Međutim ustaški mitraljezi nisu bili neutralizovani. Ustaše su u starom gradu pjevale i najpogrdnijim psovkama dozivale partizane, začikavajući:"Prije ćete stići u Zagreb, nego li ući u Zrinj".
Očito, ustaše su bile uvjerene u svoju snagu, u zidine, rovove i bunkere. Oružanu snagu Zrinja sačinjavao je, pored muškaraca, i izvjestan broj žena koje su se ponekad javljale svojim piskavim glasovima. Prirodni položaj, posbno starog grada Zrinja kome se ni sa jedne strane nije moglo prići bez velikih gubitaka, ulijevao je ustašama povjerenje u odbranu.
Veliko iskustvo partizana, visok borbeni moral i želja da se već jednom likvidira Zrinj bez obzira na gubitke, kao bujica su nosili naše čete do zidina starog grada.
Dok su savlađivale položaje van starog grada i crkve i stigle do zidina gradine, iz naše 1. i 2. čete izbačeno je iz stroja 12 drugova, od kojih su sedmorica poginula. Pali su hrabri mitraljesci Damjan Kresojević i Dragan Ćorić, bombaši Štuli, Mitrović i Tarbuk, vodnik Jovan Juzbašić i kurir 1.čete. Ranjeni su: zamjenik komandanta bataljona Nikola Drljača, vodnik Branko Miočinović i još dva borca.
Čete su došle pod zidinu grada i stale. Kiša mitraljeske i pušćane vatre i ručnih bombi sipala je neprekidno kroz puškarnice. Zidovi debeli i visoki. Preko njih se nije moglo.. Ulazna vrata, teška, hrastova, gvožđem okovana, čvrsto su bila zatvorena i pod stalnom vatrom ustaša
Štab bataljona bio je u streljačkom stroju. Situacija je bila teška. Odstupanja nije moglo biti. Kula se morala zauzeti. Prva četa je bila prorijeđena i na njen položaj odmah je ubačena 3.četa. Stigoše komandir Milan Radišić i komesar Nikola Perenčević. Komandant bataljona Mirko Kebdžija naredi da 10 boraca iz 1.čete ode u selo Brđane i donse lotre (ljsestve) da bi se pomoću njih popelo na zidove. Vodnik Avdo Šiljić i puškomitraljezac Đuro Radmirović pužahu kraj zida. Tako naiđoše na jedno mjesto gdje je zid bio izbočen. Sa vrha zida nikla pavetina (divlja loza).
"Odlično." Sinu im ideja:"Ovdje ćemo pokušati da se uspnemo na zid"
Tako i uradiše. Zahvaljujući kondiciji uspjeli su da se dočepaju vrha zida. Komandant bataljona ih upita da li vide ustaše.
"Da, vidimo ih" odgovori Đuro:"ali oni nas ne primjećuju"
Komandant donese odluku da se pet puškomitraljeza iz 3.čete i 15 "šmajsera" postavi na zid, da se poupe sve bombe iz četa i odabere 30 dobrovoljca za skakanje sa zida među ustaše. Svi su se javili. Sve se odvijalo munjevito. Pomoćnik komesara Barić bodrio je:"Drugovi komunisti i skojevci, sad ili nikad, pokažite svijest."
Štab bataljona lično je rukovodio grupom za uskakanje u stari grad i služio primjerom. Ustaše su još vikale, psovale, pjevale, a nisu vidjele da su im partizani iznad glave na zidu.
"Samo još minut, dva da se svi popnemo na zid" reče vodnik Branko Stapar Crni.
Grunuše bombe, zaštektaše mitraljezi i "Šmajseri" i već je prilična grupa mrtvih ustaša ispod zidova. Ostale uhvati panika i bježanje. Kuda? Rafali sa zidina su kosili. Opet komanda:"Skači sa zidova, udri, hvataj ih žive!"
Partizani poskakaše sa zidova u stari grad, među njima je bio i komandant. Otpora više nema. Prestade vika i pjesma ustaša. Ali imali su tajni tunel iz starog grada kroz brdo do sela, za koji partizani nisu znali.Ono što nisu pokosile bombe i mitraljezi, pobježe kroz tunel.
Kulu smo zauzeli, ali su ustaše iz crkve pružale grčevit otpor, ne htjedoše da se predaju. Skojevac Resanović i vodnik Bižić zatražiše:" Neka mitraljezi tuku prozore na crkvi da ustaše ne mogu nišaniti, a mi ćemo ubaciti bombe. Sigurno imade slame na kojoj su spavali, pa će ih vatra istjerati."
"Odlično." reče neko! Svaki borac misli i ima ideja. Baciše nekoliko bombi koje izazvaše požar. Dim, vatra, bombe i rafali ućutkaše ustaški otpor. Tek što pomislimo da se penjemo na toranj crkve, kad li Avdo Šiljić sa zvonika povika:"Drugovi, gotovi su, evo mene gore."
On objesi crvenu zastavu s petokrakom koju su mu spremile omladinke u Brđanima, a on ju je tajno nosio i nitko u bataljonu nije znao za to. U 21 sat, i posljednji otpor ustaša u starom gradu i crkvi bio je slomljen. Za četiri i po sata borbe ustaše su razbijene i uništene na težištu odbrane. Borba se nastavljala za selo. Drugi bataljon je zauzeo dio sela, čete 3.bataljona napustiše kulu i crkvu, na crkvi ostade samo crvena zastava. Ustaše su davale otpor iz zidanih kuća, ali više pojedinačno nego organizirano.
Druga četa 3.bataljona napadala je sa sjeverozapadne strne sela, 3. sa jugozapadne, a 1. je nastupala cestom kroz selo. otpor je slabio. Ustaški komandanti, vidjevši da je sve izgubljeno, odlučiše se na povlačenje i zahvaljujući dobrom poznavanju terena, provukoše se sa ostatkom ustaša između položaja 1. i 2. bataljona kroz šumu. U 22 sata i poslednji otpor je prestao. Zrinj, taj "tvrdi orah" koji je mnoge majke, žene i sestre u crno zavio, mnogoj deci pobio roditelje i popalio kuće, konačno je za svagda likvidiran.


Autor članka: Dragan Studen; objavljen u Zborniku radova "Sedma banijska divizija"; izdavač:"Vojnoizdavački zavod" Beograd 1967; str 534-537

Ovaj članak sam prenio ovde da ne bih na drugoj temi pravio gužvu, pa ću postaviti link ka njemu

 

[mupi]

Uoči 2. svetskog u Zrinu su živele 143 hrvatske familije s ukupno oko 850 ljudi .

Sveukupno 850 Hrvata,odbiješ polovicu ženskog pola,ostaje 450,
odbiješ decu i starce.ne može da bude više od 200 vojnika.
Tih 200 Hrvata,ustaša,vojnika sami u seocetu gde kilometrima nema nijednoga hrvatskog naselja ,maltretiše i genocidiše okolna većinska srpska sela i gradova.

Tek je partizanska divizija nakon 2,5 godine rata uspela da slomi otpor 200 ustaša supermena u Zrinu i za kaznu im spalila mesto tako da je izbrisano sa zemljpisne karte.

Veća verovatnost je Crvenkapica nego ova bajka o 200 ustaša iz Zrina koji su pobili pola Banije i Korduna.

 

[robert v.]

Uoči 2. svetskog u Zrinu su živele 143 hrvatske familije s ukupno oko 850 ljudi .

Sveukupno 850 Hrvata,odbiješ polovicu ženskog pola,ostaje 450,
odbiješ decu i starce.ne može da bude više od 200 vojnika.
Tih 200 Hrvata,ustaša,vojnika sami u seocetu gde kilometrima nema nijednoga hrvatskog naselja ,maltretiše i genocidiše okolna većinska srpska sela i gradova.

Tek je partizanska divizija nakon 2,5 godine rata uspela da slomi otpor 200 ustaša supermena u Zrinu i za kaznu im spalila mesto tako da je izbrisano sa zemljpisne karte.

Veća verovatnost je Crvenkapica nego ova bajka o 200 ustaša iz Zrina koji su pobili pola Banije i Korduna.

Zrinj nije bio napadan jer za to nije postojala politička odluka, isto kao za Jasenovac. Tolerisalo im se ponašanje, dok se Srbi nisu počeli pitati zašto tu stoji Zrinj iz koga stalno preti opasnost, čemu služi partizanska vojska. Osim toga, vladalo je i veliko nezadovoljstvo jer je sa Banije na početku IV ofanzive otišlo oko 3500 hiljade boraca, a vratilo se oko 550, pa im je bio potreban neki veliki potez da održe disciplinu u narodu

Ovaj materijal sam malopre pronašao na Guglu pa možeš da vidiš broj vojnika. Također, da je sa civilima postupano po ratnim pravilima, a ne osvetnički:
http://www.znaci.net/00001/63_14.pdf

 

[mupi]

Zrinj nije bio napadan jer za to nije postojala politička odluka, isto kao za Jasenovac. Tolerisalo im se ponašanje, dok se Srbi nisu počeli pitati zašto tu stoji Zrinj iz koga stalno preti opasnost, čemu služi partizanska vojska. Osim toga, vladalo je i veliko nezadovoljstvo jer je sa Banije na početku IV ofanzive otišlo oko 3500 hiljade boraca, a vratilo se oko 550, pa im je bio potreban neki veliki potez da održe disciplinu u narodu

Ovaj materijal sam malopre pronašao na Guglu pa možeš da vidiš broj vojnika. Također, da je sa civilima postupano po ratnim pravilima, a ne osvetnički:
http://www.znaci.net/00001/63_14.pdf

Pitali se Srbi tako 2,5 godine što nam ovo ustaško uporište samo na svetu pravi tolika zlodela.
Pitanje je prekinuo GŠ Hrvatske naredbom da se ustaško uporište Zrin napokon neutrališe.
180 ustaša čija su zlodela tolerisana 2,5 godina su savladana za jednu noć od hrabre partizanske divizije.
Sa civilima je postupano po ratnim pravilima,ne osvetnički tako da im više nikada nije bio dopušten povratak svojim kućama.

 

[Battlecat]

http://www.abroadintheyard.com/vikings-visited-densely-populated-part-of-canada/

The evidence has come from 2 jasper artefacts used by the Vikings to light fires. The jasper pieces were found close to an ancient Norse hall at L’Anse aux Meadows, but their chemical composition suggests that they came from the Notre Dame Bay area – at that time inhabited by indigenous hunter-gatherers who were the ancestors of the Beothuk people.

Previous finds at L’Anse aux Meadows indicate that the Vikings made other explorations of North America. The presence of butternut seeds at the site suggest that they travelled to the Gulf of St. Lawrence, possibly beyond. Additionally, whetstones bearing traces of copper alloys well-known to Viking metalsmiths, and the remains of a typically Norse stone-and-sod building have been discovered on Baffin Island, in the Canadian Arctic.

Mada se zna od ranije isto, al eto... Takodje na Iceland-u je pronadjena mtDNA koja odgovara ovim Indijancima koji su danas izumrli, sto sugerise da je zaostavstina roba dovedenog iz Amerike...

 

[Mrkalj]

Upravo skidam torentom Urlikanje 1981 i tip ladno siduje sa 400 kB/s. Ja da proverim IP, kad ono dasa iz Rumunije (Tandarei). Onda se setim da sam nešto čitao na tu temu:

NJUJORK – Najbrži internet na svijetu je u Hong Kongu, a na listi deset vodećih zemaljia nalaze se Bugarska i Rumunija, prenosi portal Bloomberg.

http://www.pobjeda.me/2013/01/25/u-bugarskoj-i-rumuniji-brzi-internet-nego-u-sad/

 

[Vojvoda Asomije]

Postoje li danas ikakve informacije o njima? Ja sam samo pročitao na netu informaciju u jednoj rečenici da se Ljubica Bajić, praunuka Miloša Obrenovića, udala za barona Hajnriha fon Trautenberga. Zna li se išta o eventualnom potomstvu?

 

[Lakonac]

Ima li dokaza da je Mirjana Marković Brozova ćerka? Može li neko da mi odgovori argumentovano odgovori.